Broj: Gžst-560/2014

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to Miha Mratovića kao predsjednika vijeća, Ivice Botice (suca izvjestitelja) i Nediljke Radić kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja N. V. pok. P., iz S., … zastupanog po punomoćnici I. B., odvjetnici u S., protiv tuženika D. P., iz G., … zastupanog po punomoćniku I. K., odvjetniku u P., radi utvrđenja prava vlasništva i uknjižbe, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Makarskoj poslovni broj P-1006/05, od 8. rujna 2014. godine, na sjednici vijeća održanoj dana 15. listopada 2015. godine,

 

p r e s u d i o   j e

 

              Odbija se, kao neosnovana, žalba tuženika te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Makarskoj poslovni broj P-1006/05, od 8. rujna 2014. godine.

 

Obrazloženje

 

              Pobijanom presudom prihvaćen je tužbeni zahtjev te je utvrđeno da je tužitelj suvlasnik za 172/380 dijela nekretnine označene kao čest. zgr. 171/3 i 170/3, obje upisane u Z.U. 848 k.o. G., te je tužitelj temeljem presude ovlašten zatražiti i postići uknjižbu navedenog prava vlasništva na svoje ime, uz istodobno brisanje tog prava s imena tuženika.

 

              Pored toga, naloženo je tuženiku da u roku od 15 dana naknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 21.064,00 kuna, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.

 

Protiv navedene presude žalbu ulaže tuženi pobijajući istu iz svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP – „Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14) uz prijedlog da se pobijana presuda preinači, podredno ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

Na žalbu nije odgovoreno.

 

Žalba nije osnovana.

 

Neutemeljeno tuženik prigovara da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, jer pobijana presuda sadrži jasne i određene razloge o odlučnim činjenicama i nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a ne postoji ni proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

 

U provedenom postupku nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 365. stavak 2. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

 

Predmet tužbenog zahtjeva je utvrđenje suvlasništva za dio od 172/380 dijela nekretnine označene kao čest. zgr. 171/3, 170/3, upisano u Z.U. 848 k.o. G., te upis prava suvlasništva u zemljišne knjige uz istovremeno brisanje tog prava s imena tuženika.

 

Prvostupanjski sud je po provedenom dokaznom postupku prihvatio postavljeni tužbeni zahtjev nakon što je utvrdio:

 

-da nekretnina koja je predmet postupka nosi oznaku čest. zgr. 171/3, čest. zgr. 170/3 i da je ista upisana u zemljišnim knjigama na ime tuženika za cijelo,

 

-da je ugovorom o ustupanju zaključenog između prednika tužitelja i društva M. tužitelj ustupio društvu M. zemljište za izgradnju zgrade,

 

-da je odobrenjem za gradnju dozvoljeno predniku tužitelja nadogradnja prvog i drugog kata na izgrađenom objektu kojeg u prizemlju je vlasništvo M. a koja zgrada je sagrađena na nekretninama označenim kao čest. zgr. 170/1/2/3, te čest. zgr. 171/3 sve položeno u k.o. G.,

 

-da je otac tužitelja istom darovao trosobni stan na drugom katu u zgradi označenoj kao čest. zgr. 170/1/2/3 i čest. zgr. 171/3 sve položeno u k.o. G.,

 

-da je tužitelju izdana građevinska dozvola 5. veljače 1976. godine za nadogradnju dijela kata na postojećoj stambenoj zgradi označenoj kao čest. zgr. 170/1/2/3 i čest. zgr. 171/3 k.o. G.,

 

-da je tužitelj izvršio nadogradnju kata sukladno građevinskoj dozvoli, te je isti u posjedu nekretnine koja je predmet ovog postupka dugi niz godina.

 

Takva činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda kao pravilna i potpuna prihvaća i ovaj sud, a na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo.

 

Sukladno odredbi članka 388. stavak 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 144/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 - dalje: ZV) stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu tog Zakona prosuđuju se prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka, zbog čega je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je na konkretan pravni odnos primijenio odredbe paragrafa 417. – 419. Općeg građanskog zakonika (OGZ), koji je bio na snazi u vrijeme nastanka ovog pravnog odnosa.

 

Dakle, sasvim je jasno da je prednik tužitelja ustupio ranijem društvu M. zemljište za gradnju stambene zgrade, a da je prednik tužitelja sagradio dio kata kojeg je ustupio tužitelju, kao i da tužitelj je u posjedu iste nekretnine dugi niz godina.

 

Nadalje, ističe se da nije u pravu žalitelj kada u žalbi osporava suvlasnički dio tužitelja tvrdnjom da zgrada nije etažirana pa da se zbog toga ne može donijeti presuda kojom se utvrđuje tužitelj suvlasnikom dijela nekretnine, jer odredbom članka 53. ZV-a propisano je ako suvlasnici suglasno odluče da će umjesto diobe nekretnine svoja suvlasnička prava ograničiti tako što će s određenim idealnim dijelom povezati vlasništvo posebnog dijela suvlasničke nekretnine (uspostaviti etažno vlasništvo), uzima se da je to njihova odluka o načinu razvrgnuća, pa se na odgovarajući način i na nju primjenjuju pravila o razvrgnuću.

 

U konkretnom slučaju vlasništvo posebnog dijela nekretnine se može uspostaviti sporazumom između suvlasnika o uspostavi etažnog vlasništva, no, nepostojanje takvog sporazuma, prema shvaćanju ovog suda, ne predstavlja zapreku da se suvlasnička zajednica stranaka na predmetnim nekretninama razvrgne uspostavom etažnog vlasništva.

 

Naime, sukladno odredbi članka 71. stavak 1. ZV-a vlasništvo određenog posebnog dijela nekretnine uspostavit će se na određenom suvlasničkom dijelu, ako to zahtijeva suvlasnik te nekretnine koji ima barem odgovarajući suvlasnički dio i ako su za to ispunjene pretpostavke određene zakonom.

 

Dakle, kako je u ovom postupku tužitelj utvrđen suvlasnikom dijela nekretnine, to ne predstavlja nikakvu prepreku za uspostavu etažnog vlasništva na nekretnini koja je predmet ovog postupka, a što pokriće nalazi u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-X-680/10 od 9. rujna 2010. godine. Sama činjenica da je tužitelj upisan kao suvlasnik određenog dijela nekretnine nije prepreka za uspostavu eventualno etažnog vlasništva nekretnine, već dapače to je jedan od preduvjeta za uspostavu takvog vlasništva posebnog dijela nekretnine.

 

Zbog svega navedenog, a kako nisu ostvareni žalbeni razlozi tuženika trebalo je na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a, odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu, potvrditi prvostupanjsku presudu kao i odluku o troškovima postupka i odlučiti kao u izreci ove presude.

 

U Splitu 15. listopada 2015. godine