Baza je ažurirana 21.10.2024. 

zaključno sa NN 102/24

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

Gž 160/2020-2 Županijski sud u Vukovaru
Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu

1                                                                     

Poslovni broj: -160/2020-2

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

R J E Š E N J E

 

              Županijski sud u Vukovaru, kao drugostupanjski sud, po sucu Krešimiru Biljanu kao sucu pojedincu, u ostavinskom predmetu iza pokojne M. G. S., iz G., OIB:, rođene. a umrle odlučujući o žalbi ODO u Bjelovaru protiv rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Garešnici, poslovni broj: O-1118/2015-38 od 9. svibnja 2019., dana  5. ožujka 2020.,

 

r i j e š i o j e

 

              Žalba ODO u Bjelovaru se odbija kao neosnovana te se potvrđuje rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Garešnici, poslovni broj: O-1118/2015-38 od 9. svibnja 2019.

 

Obrazloženje

 

Pobijanim rješenjem o nasljeđivanju je dospjeli a neisplaćeni iznos invalidske mirovine za mjesec veljaču 2015. koju je ostaviteljica primala od HZMO pripala Republici Hrvatskoj odnosno državnom proračunu RH (točka Ia. i točka III. rješenja).

              Pravodobno podnesenom žalbom ODO u Bjelovaru pobija rješenje o nasljeđivanju u navedenom dijelu zbog pogrešne primjene materijalnog oprava.

Pri tome se poziva na odredbu članka 4. stavak 1. Zakona o mirovinskom osiguranju (NN 157/13., 151/14., 33/15., 68/15., 93/15., 120/16., 62/18., 115/18. – dalje z tekstu ZMO) kojom je propisano, između ostalog, da se dospjela novčana primanja koja nisu isplaćena do smrti korisnika mogu nasljeđivati a ako nema nasljednika, iznimno od propisa o nasljeđivanju, pripadaju RH odnosno državnom proračunu.

              Po stavu žalitelja predmetno novčano primanje ne čini ostavinu   u smislu odredbe članka 5. stavak 3. Zakona o nasljeđivanju (NN 48/03., 163/03., 35/05., 127/13., 33/15. – dalje u tekstu ZN) tako da se u odnosu na isto ne treba voditi ostavinski postupak već ovu tražbinu RH stječe temeljem zakona.

              Žalitelj navedeno smatra bitnim u pogledu eventualne odgovornosti za dugove ostavitelja.

Slijedom izloženog predlaže drugostupanjskom sudu prihvaćanje žalbe i preinaku pobijanog rješenja u smislu žalbenih navoda odnosno da se neisplaćeni iznos invalidske mirovine izostavi iz rješenja a podredno da u tome dijelu rješenje ukine i predmet vrati na ponovni postupak.

              Žalba nije osnovana.

Ovaj sud je ispitao pobijano rješenje sukladno odredbi članka 365. ZPP-a u svezi s člankom 175. stavak 2. ZN-a te utvrđuje da je prvostupanjski sud na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo te nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredba parničnog postupka na koje ovaj sud kao drugostupanjski pazi po službenoj dužnosti.

Uvidom u spis i obrazloženje prvostupanjskog rješenja proizlazi da iza ostaviteljice nisu utvrđeni nasljednici tako da se radi o ošasnoj imovini u smislu članka 20. ZN-a.

Prvostupanjski sud je utvrdio ostavinsku imovinu pobliže navedenu u točki I. pobijanog rješenja.

Primjenom odredbi članka 226. stavak 4. te članka 6. i 20. ZN-a prvostupanjski sud je utvrdio kako sva novčana potraživanja osim neisplaćene invalidske mirovine za veljaču 2015. prelaze u vlasništvo Grada G. dok je u pogledu neisplaćenog iznosa invalidske mirovine prvostupanjski sud donio odluku da navedeni iznos pripada državnom proračunu odnosno RH sukladno odredbi članka 4. ZMO-a.

Činjenična i pravna utvrđenja prvostupanjskog suda u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

Po ocijeni ovoga suda neosnovani su žalbeni navodi o pogrešnoj primjeni materijalnog prava  odnosno da neisplaćeni iznos invalidske mirovine ne ulazi u ostavinu.

Naime prema odredbi članka 5. stavak 3. ZN-a ostavina se sastoji od svega što je bilo ostaviteljevo u trenutku njegove smrti, osim onoga što se ne može naslijediti zbog svoje pravne naravi ili po zakonu. No, nije ostavina ono što je tuđi udio u zajedničkoj imovini ili što netko u trenutku ostaviteljeve smrti stekne na posebnom pravnom temelju.

Iz navedene zakonske odredbe proizlazi da u sastav ostavine ne ulaze strogo osobna prava i obveze kao i prava koja nisu slobodna za nasljeđivanje (prava koja netko stječe na posebnom pravnom temelju, različitom od nasljeđivanja).

Slijedom navedenog nesporno je da dospjeli a neisplaćeni iznos invalidske mirovine ulazi u sastav ostavine i može se nasljeđivati što je razvidno ne samo iz navedene odredbe članka 5. stavak 3. ZN-a već i odredbe članka 4. stavak 1. ZMO-a kada se navodi da dospjela novčana primanja koja nisu isplaćena do smrti korisnika  se mogu nasljeđivati.

Zakonsku formulaciju "iznimno od propisa o nasljeđivanju" kada nakon smrti korisnika nema nasljednika treba tumačiti na način da iznimno od odredbe članka 20. stavak 1. ZN-a (kada ošasna imovina po zakonu prelazi na općinu odnosno grad), predmetna dospjela tražbina iznimno ne prelazi na općinu odnosno grad već na RH odnosno vraća se u državni proračun.

Slijedom navedenog ovaj sud je sukladno odredbi članka 380. točka 2. ZPP-a a u svezi s člankom 175. stavak 2. ZN-a odbio žalbu kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsko rješenje.

 

 

Vukovar, 5. ožujka 2020.

              Sudac

              Krešimir Biljan

 

Copyright © Ante Borić