Broj: Gžst-39/15

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Županijski sud u Splitu, po sucu tog suda Svjetlani Vidović, u izvanparničnoj stvari predlagatelja L. D., iz Z., protiv predloženika: 1. O. J., iz Z., zastupanog po punomoćnicima mr. T. S. i N. S., odvjetnicima u R., i 2. A. F. J., iz Z., oba zastupani po punomoćnici I. S., odvjetnici u Z., radi uređenja međa, odlučujući o žalbi predlagatelja protiv rješenja Općinskog suda u Crikvenici broj R1-69/13 od 02. travnja 2014., dana 26. listopada 2015.,

 

r i j e š i o   j e

 

I. Odbija se kao neosnovana žalba predlagatelja i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Crikvenici broj R1-69/13 od 02. travnja 2014.

 

II. Odbacuju se dopune žalbe predlagatelja kao nepravovremene.

 

Obrazloženje

 

              Pobijanim rješenjem suda prvog stupnja uređena je međa između k.č. 5847/36 iz Z.U. 5305 K.O. N., kuća i dvorište, vlasništvo i posjed predlagatelja i k.č. 5847/476 iz Z.U. 3595 K.O. N. vlasništvo i posjed predloženika, prema zadnjem mirnom posjedu sredinom kameno-betonskog zida koji predstavlja ogradni zid dvorišta objekata stranaka, ravnom linijom od točke A preko točke B do točke C u dužini od 20,94 m, nakon loma pod kutom od 90 stupnjeva do točke D. Od točke D međa se nastavlja  pravolinijski preko točke E do točke F u dužini od 10,08 m, što ukupno iznosi 31,02 m, sve označeno u Prilogu 3 vještačkog nalaza stalnog sudskog vještaka geodetske struke dipl. ing.  geod. B. G. iz R. od 12. ožujka 2014. Istu  među sud je na licu mjesta označio crvenim sprejem na sredini zida, dana 29. siječnja 2014. (točka I. izreke). Nadalje, dokaz jačeg prava na međašnoj površini između točaka C, F, G, H u površini od 11,70 m² je predlagatelju u slobodnoj dispoziciji, putem parnice dokazivati jače pravo vlasništva, najkasnije u roku od 6 mjeseci od pravomoćnosti rješenja (točka II. izreke). Određeno je da svaka stranka snosi svoje troškove, a zajedničke na jednake dijelove (točka III. izreke). Obvezane su protustranke predlagateljima nadoknaditi troškove ovog postupka u iznosu od 2.144,00 kn (točka IV. izreke).

 

              Protiv ove odluke žali se predlagatelj zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP) a u vezi sa odredbom iz članka 10. Zakona o sudskom izvanparničnom postupku (“Službene novine” od 01. kolovoza 1934. godine broj 175/XLV; dalje: ZVP) čija je primjena utemeljena na odredbi članka 1. Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 06. travnja 1941. godine („Narodne novine“ broj 73/91) s prijedlogom da se odluka  ukine. Predlagatelj je dana 07. srpnja 2014. dostavio i dopunu žalbe te i dana 08. Prosinca 2014.

 

              Žalba je neosnovana dok su dopune žalbe nepravovremene.

 

Predmet postupka je zahtjev predlagatelja za uređenje međa glede nekretnina označenih kao k. č. br. 5847/36 Z.U. 5305 K.O. N. i k.č. 5947/476 Z.U. 3595 K.O. N.

 

Prvostupanjski je sud donio odluku o osnovanosti prijedloga uz obrazloženje da je predlagatelj smatrao da među treba urediti na način da ista ide linijom kamenog suhozida dok protustranke smatraju da istu treba urediti linijom kameno-betonskog zida koji je, neprijeporno, sazidan u betonskom dijelu još 1998. pa je stoga sud prvog stupnja smatrao da navedeno činjenično i nesporno utvrđenje govori u prilog uređenja međe temeljem zadnjeg mirnog posjeda; dok je predlagatelja uputio da svoje jače pravo glede sporne površine dokazuje u parnici.

 

Pravilan je zaključak suda prvog stupnja te isti predlagatelj svojim žalbenim navodima nije doveo u sumnju.

 

Naime, predlagatelj i ne osporava da je stanje posjeda od 1998. isto s tim što navodi da se u više navrata pokušavao dogovoriti sa protustrankama o uklanjanju spornog betonskog zida. Međutim, takove tvrdnje relevantne su za dokazivanje u eventualnom budućem parničnom postupku.

 

Postupak uređenja međa nije spor o vlasništvu kakvog zemljišnog dijela, nego o međi tog dijela zemljišta.

 

Odredbom članka 103. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14; dalje: ZV) propisano je da, ako su međašni znakovi između dvije nekretnine zbog bilo kakvih okolnosti toliko oštećeni da bi se moglo dogoditi da se međe neće moći raspoznati, ili ako se međe više ne raspoznaju, ili su sporne, onda svaki od susjeda ima pravo zahtijevati da sud u izvanparničnom postupku (postupku uređenja međa) obnovi ili ispravi među; da će sud među obnoviti ili ispraviti prema katastarskom nacrtu, ako je to moguće i ako na to stranke pristaju; da, ako ne bi bio u stanju postupiti prema odredbi stavka 2. ovoga članka, sud će među obnoviti ili ispraviti prema sporazumu susjeda čija je međa u pitanju, a ne bude li postignut sporazum, prema posljednjem mirnom posjedu, a ne uspije li ga utvrditi - prema pravičnoj ocjeni; da će istodobno s donošenjem odluke iz stavka 2. ili 3. ovoga članka, sud na licu mjesta označiti među međašnim znakovima; da od trenutka kad je sud među označio međašnim znakovima smatra se da postoji vlasništvo do te međe, a tko tvrdi suprotno, treba to dokazati; da i nakon što je sud u postupku uređenja međa obnovio ili ispravio među, svatko može u parnici dokazivati vlasništvo i zahtijevati da se u skladu s njim označi međa, no susjed koji je sudjelovao u postupku uređenja međa ne može to zahtijevati nakon proteka roka od šest mjeseci od dana pravomoćnosti odluke donesene u postupku uređenja međa.

 

Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka geodetske struke dipl. ing. B. G. od 12. ožujka 2014. proizlazi da se prijeporni zid sastoji od dva dijela i to sjevernog koji prelazi preko katastarske međe za 0,23 m i južnog koji prelazi za 0,06 m dok bi prema prijedlogu predlagatelja međna linija trebala biti pomaknuta na rub gromače za 0,95 m u odnosu na donji zid. Vještak je svoje vještvo temeljila na službenim kopijama katastarske mape od 19. kolovoza 2013., 06. srpnja 1998. i 24. veljače 2014. te vlasničkim i posjedovnim listovima i rezultatima očevida.

 

Predlagatelj je svoj prijedlog za obnovu odnosno ispravku međe podnio 27. kolovoza 2013. te je istome kao dokaz svojih tvrdnji priložio kopiju katastarske mape od 19. kolovoza 2013. i predložio je provesti očevid na licu mjesta; dakle, nije predlagao saslušanje svjedoka iako je sud prvog stupnja na očevid odredio pozvati svjedoka B. K., prednika protustranaka koji je prema tvrdnji predlagatelja iz prijedloga i podigao sporni zid 1998. dok se predlagatelj nalazio u inozemstvu koji svjedok je međutim, prema tvrdnji protustranaka preminuo još 1988. Stoga, neosnovani su žalbeni navodi da sud prvog stupnja nije proveo dokaze koje je predlagatelj predložio jer su svi predloženi dokazi i provedeni. Osim toga, predlagatelj ne osporava sadržaj zapisnika sastavljenog na licu mjesta iz kojeg ne proizlazi da bi međašni znakovi bili vidljivi a u kom bi slučaju njegov prijedlog trebalo odbiti.

 

Svojom stranačkom dispozicijom konkretno, propuštanjem predlaganja saslušanja svjedoka te prilaganja nekih drugih dokaza, predlagatelj je sam doprinio tijeku dokaznog postupka pred prvostupanjskim sudom. Stoga se sva žalbena elaboriranja ukazuju neutemeljenim.

 

Nakon što su se stranke usprotivile uređenju međe sukladno katastarskoj mapi odnosno nađena su u odnosu na gore prezentirane mape neznatna odstupanja od 0,23 m i 0,06 m, a kako između stranaka nema sporazuma, to je pravilno sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je među uredio prema posljednjem mirnom stanju posjeda koji traje od 1998. do 2013. jer predlagatelj nije predložio nijedan dokaz na okolnost da stanje posjeda nije mirno dok će svoj eventualno jače pravo ostvarivati u parnici.

 

Također, iz samog prijedloga proizlazi da predlagatelj nije ni siguran je li među treba obnoviti ili pak, ispraviti. Naime, kod obnavljanja, međa se obnavlja u slučaju kad nije sporna i još uvijek je vidljiva, ali postoji opasnost da se protekom vremena neće moći raspoznati, dok su kod ispravljanja, međe u tom danom trenutku već nevidljive ili se ipak raspoznaju ali su među susjedima sporne.

 

Za napomenuti je predlagatelju da je zahtjev da se međa obnovi ili ispravi u suštini vindikacijski zahtjev, ali odluka o tom zahtjevu donosi se u izvanparničnom postupku i predstavlja samo predmnjevu da postoji vlasništvo do označene međe od trenutka kad je sud među označio, a tko tvrdi suprotno, to treba dokazati u parnici. Uspije li se s tužbom, pravomoćna presuda oborit će predmnjevu o vlasništvu stvorenu pravomoćnošću odluke u postupku uređenja međa.

 

Slijedom svega naprijed iznijetog, valjalo je odbiti žalbu predlagatelja i rješenje potvrditi temeljem odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a.

 

Kako je predlagatelj pobijano rješenje zaprimio 23. svibnja 2014. to je njegova dopuna žalbe koju je uložio 07. srpnja 2014. te potom i 08. prosinca 2014. podnesene, izvan roka od 15 dana pa ih je valjalo primjenom odredbe članka 380. točka 1. ZPP-a odbaciti.

 

U Splitu, 26. listopada 2015.