Broj: Rev 1182/11

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća i suca izvjestitelja, u pravnoj stvari tužiteljice M. L. iz D. R., i S. M. iz O., koje oboje zastupa punomoćnik V. O., odvjetniku u N., protiv tuženog P. F. L. d.o.o. iz Z., kojeg zastupa punomoćnik D. M., odvjetnik u Z., radi brisanja založnog prava na nekretnini, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Virovitici poslovni broj Gž-214/11-3 od 27. siječnja 2011., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Slatini, Stalna služba u Orahovici poslovni broj P-595/09-18 od 28. prosinca 2009., u sjednici održanoj 4. studenoga 2015.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

 

Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na reviziju.

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim traže da tuženik trpi brisanje založnog prava upisanog na nekretninama tužitelja točno naznačenih u izreci, kao i da trpi brisanje zabilježbe ovrhe na navedenim nekretninama. Također naloženo je tužiteljima da tuženiku naknade trošak parničnog postupka.

 

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja te je potvrđena prvostupanjska presuda.

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju su podnijeli tužitelji, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da ovaj sud pobijanu presudu preinači i prihvati tužbeni zahtjev ili ukine prvostupanjsku i drugostupanjsku presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

U svom odgovoru na reviziju tuženik predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske odbije reviziju tužitelja kao neosnovanu i potvrdi drugostupanjsku presudu te tuženiku dosudi trošak odgovora na reviziju.

 

Revizija nije osnovana.

 

Zahtjev za naknadu troška odgovora na reviziju nije osnovan.

 

Pobijanu drugostupanjsku presudu, na temelju odredbe iz čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08 - dalje: ZPP), ovaj sud ispitao je samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji. Pritom je ovaj sud po službenoj dužnosti pazio na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP-a, a koje nisu počinjene.

 

Predmet postupka je zahtjev za trpljenje brisanja založnog prava (hipoteke) upisanog na nekretninama tužitelja u zk.ul.br. 3528 k.o. O., a koje se sastoje od kčbr. 525/2 kuća, dvorište i voćnjak u mjestu, koje je upisano radi osiguranja naplate tražbine za iznos od 180.000,00 DEM u kunskoj protuvrijednosti, kao i zahtjev za brisanje zabilježbe ovrhe.

 

U ovom stupnju postupka sporno je jesu li se tužitelji u založnom ugovoru (Sporazum o međusobnim pravima i obvezama od 28. svibnja 1997., list 3-7 spisa - dalje: Sporazum o međusobnim pravima i obvezama) obvezali kao zalogodavci da će radi zasnivanja založnog prava osigurati vjerovnikovu tražbinu koju je stekao Sporazumom o ustupanju tražbine od 28. svibnja 1997. (list 9-11 spisa - dalje: Sporazum o ustupanju tražbine), te je li istekao rok za vrijeme čijeg trajanja je ugovoreno založno pravo.

 

Sudovi nižeg stupnja utvrđuju da je založno pravo osnovano i radi osiguranja tražbine tužitelja iz čl. 1. Sporazuma o ustupanju tražbine, koje su nastale za isporučene banane o čemu postoje fakture.

 

Navedenu činjenicu nižestupanjski sudovi su utvrdili na temelju uvida u oba sporazuma kao i uvida u spis predmeta Općinskog suda u Orahovici poslovni broj P-37/07 gdje je na listu 93 Zapisnika sa ročišta od 8. svibnja 2001. punomoćnik tužitelja izričito iskazao da je navedena tražbina osigurana hipotekom upisanom na temelju Sporazuma o međusobnim pravima i obvezama.

 

Na temelju tako utvrđene činjenice i zbog toga što tužitelji nisu dokazali postojanje bilo kojeg razloga za koje Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06 i 146/08 - dalje: ZVDSP) propisuje prestanak založnog prava (niti se na njega pozivaju), sudovi nižeg stupnja odbijaju tužbeni zahtjev.

 

Suprotno navodima iz revizije pravilno su nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo.

 

Naime, čl. 307. st. 1. ZVDSP-a propisano je da ugovorom o davanju u zalog, odnosno ugovorom o hipoteci, obvezuje se dužnik ili netko treći (zalogodavac) da će radi osnivanja založnog prava koje će osiguravati određenu vjerovnikovu tražbinu, predati vjerovniku određenu pokretnu stvar u zalog, ili će mu dopustiti da svoje založno pravo upiše u javnu knjigu kao teret određene stvari. Stavkom 3. navedenog članka propisano je da su ništave sve odredbe ugovora suprotne naravi zaloga. Konačno, na temelju odredbe iz čl. 309. st. 1. ZVDSP-a propisano je da dobrovoljno ugovorno založno pravo na nekretnini (dobrovoljna ugovorna hipoteka) stječe vjerovnik uknjižbom tog prava u zemljišnu knjigu kao tereta na njime opterećenoj nekretnini.

 

Dakle, tuženici su stekli založno pravo upisom u zemljišnu knjigu.

 

Kada bi bili točni navodi tužitelja da oni kao zalogodavci u Sporazumu nisu osigurali upravo tražbine navedene u sporazumima, tada bi odredbe o osnivanju hipoteke bile suprotne naravi zaloga i kao takve ništetne pa bi otpala pravna osnova za upis hipoteke u zemljišne knjige. Međutim, kao što su to sudovi nižeg stupnja utvrdili hipoteka je upisana na nekretninama tužitelja radi osiguranja određene vjerovnikove tražbine pa su pravilnom primjenom materijalnog prava tužitelji odbijeni sa svojim zahtjevom.

 

Također, valja odgovoriti da nije otpao temelj za upis hipoteke jer su sudovi nižeg stupnja utvrdili da nije prošao rok za koje je osnovana hipoteka i da su predmetne tražbine nastale upravo u tom razdoblju.

 

Također, suprotno navodima iz revizije koji posredno upućuju na postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a presuda suda drugog stupnja može se ispitati jer navodi u toj presudi nisu u suprotnosti sa sadržajem isprava koje prileže spisu.

 

Obzirom ni da su sudovi nižeg stupnja pravilno primijenili materijalno pravo, a kako se nisu ostvarile niti bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, niti bitna povreda odredaba parničnog postupka na koju upućuju tužitelji u reviziji, to je valjalo na temelju odredbe iz čl. 393. ZPP-a odlučiti kao u izreci.

 

Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi iz čl. 155. st. 1. ZPP-a (argumentum a contrario).

 

Zagreb, 4. studenoga 2015.