Poslovni broj: 7 Gž-32/2017-3

1

 

 

 

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Kate Brajković, kao predsjednice vijeća, Đorđa Benussi, kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Verice Perić Aračić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. M. iz Z., OIB…, kojega zastupa S. Č., odvjetnica u Z., protiv tuženika G. H. d.o.o., Z., OIB…., kojega zastupaju punomoćnici odvjetnici D., T. & B., Odvjetničko društvo d.o.o. u Z., radi prestanka prava povrede osobnosti i uklanjanja opasnosti štete, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljene protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj 60 Pn-3874/2014-14, od 30. studenog 2016., u sjednici vijeća održanoj 4. ožujka 2020.

 

p r e s u d i o j e

 

              I. Žalba tužitelja odbija se kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj 60 Pn-3874/2014-14, od 30. studenog 2016. u pobijanom dijelu (točka I. i II. izreke).

 

              II. Odbija se zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi trošak žalbe kao i što se odbija zahtjev tuženika da mu tužitelj naknadi trošak odgovora na žalbu kao neosnovan. 

 

Obrazloženje

 

              Prvostupanjskom odlukom doslovce je odlučeno:

 

" I. Odbija se tužbeni zahtjev u ovoj pravnoj stvari koji glasi:

 

«  1. Nalaže se tuženiku G. H. d.o.o., Z., OIB….., da ukloni tražilice G. slijedeće URL-ove:

 

http…….

http…….

http……

te na taj način prestane s povredom prava osobnosti tužitelja, sve u roku od 15 dana od dana

pravomoćnosti presude.

 

2. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak ovog parničnog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, sve u roku od 15 dana. »

 

kao neosnovan.

 

II. Nalaže se tužitelju nadoknaditi tužitelju trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 6.350,00 kuna, sa kamatama tekućima od dana 30. studenog 2016. godine do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3% poena, koju stopu utvrđuje HNB, sve u roku od 15 dana.

 

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova ovog parničnog postupka kao neosnovan."

 

Protiv te odluke tužitelj je izjavio pravodobnu i dopuštenu žalbu s tim da iz sadržaja žalbe proizlazi da pobija točku I. i II. izreke (nema pravnog interesa pobijati i točku III. izreke – članak 358. stavka 3. Zakona o parničnom postupku "Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), a žalba se izjavljuje iz svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. točke 1. – 3. ZPP-a, te se traži da se žalba uvaži, pobijana odluka preinači na način da se prihvati tužbeni zahtjev uz naknadu parničnih troškova, uključiv i trošak žalbe, ili podredno ukine pobijana odluka u pobijanom dijelu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Predmet ove parnice je zahtjev tužitelja da tuženik ukloni sa tražilice G. U.-ove navedene u tužbenom zahtjevu s tim da iz činjeničnih navoda tužbe se navodi da svi navedeni tekstovi sadrže osobne podatke tužitelja te se nalaze u arhivi tražilice u nadzoru tuženika, te je time isti i nadzornik nad obradom podataka koji se nalaze u tražilici, zatim da su u svim tekstovima iznijete neistine o tužitelju koje štete njegovom časti i ugledu, da se tužitelj obratio G. (i to G. I.. S.) sa zahtjevom za uklanjanje rezultata pretraživanja i da se na taj način prestane sa daljnjim uzrokovanjem štete koju trpi, te želi da sve to bude zaboravljeno, a kako je zahtjev odbijen to se i dalje nanosi šteta tužitelju na način da se iznose neistinite informacije što šteti ugledu i časti tužitelja, te se na taj način onemogućuje tužitelju da ostvari svoje "pravo na zaborav".

 

Prvostupanjski sud temeljem rezultata provedenih dokaza a odlučujući o prigovoru promašene pasivne legitimacije kojeg je istaknuo tuženik zaključuje da tužitelj nije operator internetske stranice G. W. S., odnosno da tu uslugu pruža isključivo G. I.. S., tako da je to trgovačko društvo može ukloniti poveznice koje se pojavljuju kao rezultat pretrage internetske stranice G..hr, odnosno da je sporna domena u vlasništvu G. I.. iz S.-a kojom tuženik ne može raspolagati. 

 

Također prvostupanjski sud navodi a kako se tužitelj poziva na obrazloženje rješenja Suda pravde E. unije u L. (u daljnjem tekstu: SPEU) broj…, od 13. svibnja 2014. da to ništa ne dovodi u pitanje jer u toj presudi nije utvrđeno da bi kćer poduzeća odgovarala za svog osnivatelja, odnosno da je u istoj odluci G. I.. iz S.-a utvrđen kao "nadzornik" zbirke podataka, odnosno da se ne može zaključiti da bi tuženik putem G. I.. iz S.-a bio odgovoran u ovom postupku, te je stoga i prihvaćen prigovor promašene pasivne legitimacije i odbijen tužbeni zahtjev tužitelja.

 

To sve pokušava dovesti u pitanje žalba tužitelja.

 

              Kako se pobijana odluka pobija i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, s tim da tužitelj ukazuje na bitnu povredu iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, za istaknuti je da ovaj sud ne nalazi ovu povredu jer se pobijana odluka može ispitati dati su razlozi o odlučnim činjenicama i nema kontradiktornosti.

 

              Također ne stoji žalbeni navod da bi bila počinjena bitna povreda parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi sa člankom 8. ZPP-a, odnosno da nije data ocjena provedenih dokaza.

 

              Ispitujući dalje pobijanu odluku po službenoj dužnosti u smislu članka 365. stavka 2. ZPP-a ovaj sud ne nalazi ni neku od tih povreda navedenih u tom članku.

 

              Nadalje, žalbom se dovodi u pitanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, odnosno žalba smatra da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda kojim se prihvaća prigovor promašene pasivne legitimacije s tim da se pri tome poziva na odluku SPEU u L…., od 13. svibnja 2014., odnosno smatra da pobijana odluka je u suprotnosti sa citiranom presudom SPEU.

 

              Međutim ni ovi žalbeni navodi žalitelja se ne mogu prihvatiti, jer se u prvom redu treba navesti da u citiranoj presudi SPEU se tumači primjena EU propisa o zaštiti osobnih podataka na davatelja usluga (operatora) internetskog pretraživača sa sjedištem izvan europskog teritorija (S.), te utvrđuje njegova odgovornost u vezi s otklanjanjem određenih podataka pojedinaca u E. iz njegova indeksa, odnosno rezultata pretraživanja. Pri tome je posebno za istaknuti da iako SPEU u citiranoj odluci nije ulazio u to da već i sama kvalifikacija relevantnih aktivnosti pretraživača u presudi kao obrade osobnih podataka koji obavlja operator u svojstvu odgovorne osobe (voditelj zbirke tih podataka), odnosno utvrđivanje njegovih obveza i odgovornosti sukladno propisima o zaštiti osobnih podataka dovoljno je za razlikovanje ovog postupka uklanjanja poveznica od uobičajenih postupaka uklanjanja sadržaja na internetu.

 

              Ovo sve iz razloga jer se u činjeničnim navodima tužbe isprepleću navodi iz kojih proizlazi da tužitelj traži uklanjanje poveznica, odnosno želi da ostvari "pravo na zaborav", (pojedinac je na to pravo ovlašten neovisno o postojanju predrasude – štete za njega zbog uključivanja podataka o kojima je riječ u popisu rezultata kao i pod pretpostavkom da relevantni podaci nisu prethodno ili istodobno izbrisani sa uvrštenih stranica trećih te da je njihovo objavljivanje na njima samo po sebi zakonito), te navodi da sadržaj spornih ulova nije istinit te da se nanosi šteta tužitelju.

 

              Dakle, a što se tiče uklanjanja poveznica odnosno ostvarenja "prava na zaborav", a sve u svrhu zaštite njegovih osobnih podataka, privatnog života i ostalih ljudskih prava i temeljnih sloboda u vezi prikupljanju, obradi i korištenju njegovih osobnih podataka baš iz citirane presude SPEU proizlazi da se tužitelj može obratiti a nakon što mu je zahtjev za uklanjanje poveznica od strane G. I.. S. odbijen nadzornom tijelu, konkretno u R. H. A. za zaštitu osobnih podataka, a što se sve temelji na u to vrijeme važećoj odredbi D….. koja je u hrvatskom pravnom poretku prihvaćena u ranijem važećem Zakonu o zaštiti osobnih podataka (NN 106/12 – pročišćeni tekst), odnosno sada Uredbe EU 2016/679, od 27. travnja 2016. u sada važećem Zakonu o provedbi opće uredbe o zaštiti podataka (NN 42/18).

 

              No, a što se tiče činjeničnih navoda u tužbi da su sadržaji traženih URL-ova neistiniti te da se time nanosi šteta tužitelju, odnosno da se prestane s povredom prava osobnosti za navesti je da baš a tumačeći citiranu presudu SPEU bi proizlazilo da u konkretnom slučaju tužitelj nije operator internetske stranice G. W. S. odnosno da voditelj zbirke tih podataka G. I.. S. kojem se uostalom tužitelj i obratio sa zahtjevom da se zatraženi U.-ovi uklone.

 

              Također je za istaknuti da iz prije citirane presude SPEU proizlazi da ukoliko voditelj zbirke nema poslovni nastan u EU ali se oprema koju koristi u svrhu osobnih podataka nalazi na području jedne od države članice EU, tada će biti mjerodavno pravo te države članice. Dakle, ovim je odlučno koje se mjerodavno pravo ima primijeniti, a ne o tome da bi odgovornost za štetu koja se nanosi pojedincu bila prenesena na pravnu osobu (konkretno tuženika) čiju opremu koristi G. I.. I. S.-a. Dakle, odgovornost voditelja zbirke, a to u svakom slučaju nije tuženik je poduzimati sve razumne korake da se netočni ili nepotpuni podaci izbrišu odnosno isprave, dakako uzimajući u obzir svrhu zbog koje se prikupljanju ili zbog koje se obrađuju.

 

              Stoga prvostupanjska odluka nije u suprotnosti u odnosu na citiranu odluku SPEU te je pravilno prihvaćen tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije s obzirom na traženje tužitelja u ovom parničnom postupku.

 

              Žalbom se pobija i odluka o troškovima, no u tom dijelu žalba nije konkretizirana a odluka o troškovima je pravilna i zakonita i jasno obrazložena.

 

              Zatražen je trošak žalbe, no tužitelj nije uspio u žalbenom postupku tako da je taj zahtjev odbijen kao neosnovan (članak 166. stavka 1. u vezi sa člankom 154. ZPP-a).

 

              Odbijen je zahtjev tuženika da mu tužitelj naknadi trošak odgovora na žalbu jer ta postupovna radnja nije bila potrebna za vođenje ove parnice ( članak 166. stavka 1. u vezi sa člankom 154. stavka 1. i članak 155. stavka 1. ZPP-a.).

 

              S obzirom na prije navedeno o troškovima povodom žalbe, odnosno odgovora na žalbu odlučeno je kao u točki II. izreke.

             

              Zbog prije navedenih razloga odlučeno je kao u izreci pod točkom I. izreke temeljem članka 368. stavka 1. ZPP-a.

 

Dubrovnik, 4. ožujka 2020.

 

Predsjednica vijeća:

 

Kate Brajković

 

 

Za točnost otpravka – ovlašteni službenik

 

Miranda Hodžić