Broj: Gž-5390/14

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Županijski sud u Varaždinu po sucu toga suda Dubravki Bosilj kao sucu pojedincu u zemljišnoknjižnom predmetu predlagatelja G. Z., G. G., iz Z., radi uknjižbe prava vlasništva, povodom žalbe predlagatelja izjavljene protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel, br. Z-13572/12 od 04. prosinca 2012.g., dana 09. prosinca 2015.g.,

r i j e š i o   j e

              Odbija se žalba predlagatelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog građanskog suda u Zagrebu br.Z-13572/12 od 04. prosinca 2012.g.

              Određuje se brisanje zabilježbe odbijenog prijedloga pod br.Z-13572/12

Obrazloženje

              Prvostupanjskim rješenjem pod toč.I izreke odbijen je prijedlog predlagatelja G. Z. radi uknjižbe prava vlasništva u zk.ul.1207 k.o. G. Z., toč.II izreke određena je zabilježba odbijenog prijedloga.

Obrazlažući pobijano rješenje prvostupanjski sud navodi da je predlagatelj svojim prijedlogom zatražio uknjižbu prava vlasništva na 8/24 dijela nekretnine čkbr.503/3 vinograd i put u I. površine 383,5 čhv. ili 1379 m2 upisane u zk.ul.1207 k.o. G. Z. kao općenarodna imovina s organom upravljanja N. odbor G. Z. O. za imovinu u 8/24 dijela, R. H. na 5/24 dijela te je na 11/24 dijelova upisano društveno vlasništvo. Uz prijedlog dostavljeno je i Uvjerenje Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, Odbor za prostorno uređenje, središnji odsjek za prostorno uređenje od 24. kolovoza 2011.g. kojim predlagatelj dokazuje da se navedena nekretnina nalazi unutar granica građevinskog područja G. Z..

Prvostupanjski sud navodi da je pojam općenarodne imovine izjednačen sa pojmom društvenog vlasništva, dok je u zemljišnim knjigama upisani organ upravljanja „narodni odbor“ prestao postojati donošenjem Zakona o provođenju novog uređenja općina i kotareva (NN 33/52) te donošenjem Ustava FNR (Sl. list SFRJ 14/63) i Ustava SRH (NN 15/63 i 18/63), pa kako upisani organ upravljanja više ne postoji prestalo je u zemljišnim knjigama i uknjiženo „pravo upravljanja“ tako da se radi o nekretnini na kojoj je upisana općenarodna imovina  bez upisanog prava upravljanja, korištenja i raspolaganja. Sud napominje da pravo upravljanja koje imaju Općine u smislu čl.9. Zakona o građevinskom zemljištu (NN 53/90 dalje:ZGZ) nije jedno od prava koje čine društveno vlasništvo već se radi samo o pravu na gospodarenje tim zemljištem do rješavanja pitanja titulara prava vlasništva iz čega i slijedi da se pod pravom upravljanja ne smatra da bi time općine bile titulari prava koje izvire iz društvenog vlasništva. Zbog navedenog sud  je pozivom na odredbu čl.362. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN br.91/96; 68/98; 137/99; 22/00; 73/00; 114/01; 79/06; 141/06; 146/08; 38/09 i 153/09; dalje: ZV) prijedlog odbio.

Pobijajući predmetno rješenje predlagatelj tvrdi da je sud pogrešno zaključio kako bi predmetna nekretnina na kojoj se predlaže upis prava vlasništva bila općenarodna imovina bez upisanog prava upravljanja, korištenja i raspolaganja. Pozivajući se na Zakon o spajanju općina s područja G. zajednice Z. i prestanka G. zajednice Z. kao i na odredbe Zakona o lokalnoj i područnoj samoupravi kojim je propisano da sve pokretne i nepokretne stvari kojima upravlja G. Z. čine njegovu imovinu  predlaže da se poništi pobijano rješenje i usvoji žalba predlagatelja.

Žalba predlagatelja nije osnovana.

Prije svega, valja uzeti u obzir odredbu čl.107 ZZK-a, prema kojoj je za odlučivanje o prijedlogu za upis mjerodavno stanje u času kad je taj prijedlog stigao zemljišnoknjižnom sudu. Relevantno zemljišnoknjižno stanje nije sporno jer iz izvatka iz zemljišne knjige koji se nalazi u spisu proizlazi da je predmetna nekretnina u dijelu u kojem predlagatelj traži uknjižbu na svoje ime i vlasništvo upisana kao općenarodna imovina sa organom upravljanja  Narodnim odborom G. Z., te da se predmetna nekretnina na dan stupanja na snagu Zakona o poljoprivrednom zemljištu (NN 34/91 ) i Zakona o šumama (NN 52/90) nalazila unutar granica građevinskog područja G. Z.

Zakonom o uknjižbi nekretnina u društvenom vlasništvu (Sl.l. SFRJ 12/65) bilo je propisano da se uknjižba državnog vlasništva, što uključuje i općenarodnu imovinu, smatra kao da je upisano društveno vlasništvo, prema tome pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da se mora smatrati kako je na spornom dijelu od 8/24 nekretnine čkbr. 503/3 upisane u zk.ul 1207 k.o. G. Z. upisano društveno vlasništvo. Kao organ upravljanja predmetnom nekretninom kao društvenim vlasništvom u zemljišnim knjigama upisan je N. odbor grada Z., čiji je slijednik predlagatelj, no   Zakon o građevinskom zemljištu (NN 16/90 pročišćeni tekst  i  53/90 dalje ZGZ) koji je prestao vrijediti  stupanjem na snagu ZV-a 01. siječnja 1997.g. propisivao je da građevinskim zemljištem u društvenom vlasništvu upravlja općina na čijem se području nalazi to zemljište, zbog čega  je pravilan i zaključak prvostupanjskog suda da pravo upravljanja zemljištem u društvenom vlasništvu koje imaju Općine u smislu čl.9. ZGZ-a nije jedno od prava koje čine društveno vlasništvo već se radi samo o pravu na gospodarenje tim zemljištem do rješavanja pitanja titulara prava vlasništva. (npr. VSRH Rev 671/09, Rev 1084/11, Rev 1085/11…) Naime u zemljišnoj knjizi nije na spornom dijelu nekretnine upisan nositelj prava društvenog vlasništva niti nositelj prava korištenja dok se upisano pravo upravljanja ne može poistovjetiti s pravom korištenja iz čl. 362 ZV-a.

Kako je za predmnjeve iz čl.362. ZV-a odlučno da je određena osoba upisana kao nositelj prava korištenja, upravljanja ili raspolaganja određenom nekretninom odnosno kao nositelj prava korištenja neizgrađenog građevinskog zemljišta to se na nekretnini koja je u ovom postupku predmetom uknjižbe, a upisana je kao općenarodna imovina sa pravom upravljanja N. odborom G. Z. takav upis ne može poistovjetiti sa pravom korištenja neizgrađenog građevinskog zemljišta jer pravo upravljanja koje su imale općine ima jedino značenje prava gospodarenja građevinskim zemljištem, ali ne ujedno i značaj nositelja jednog od prava koje čine društveno vlasništvo.

Slijedom iznesenog žalbeni razlozi predlagatelja nisu ocjenjeni osnovanim a kako nije počinjena niti jedna od bitnih povreda odredaba zemljišnoknjižnog postupka na koje ovaj sud, temeljem odredbe čl.365 st.2 Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91; 91/92; 112/99; 88/01; 117/03; 88/05; 2/07 - odluka US RH; 84/08; 96/08 - odluka US RH; 123/08 - ispr. i 57/11; dalje: ZPP) u vezi čl. 91. st. 1. ZZK-a, pazi po službenoj dužnosti, to je slijedom iznijetog, primjenom odredbe čl.380 toč.2 ZPP-a u vezi čl.91 st.1 ZZK-a, valjalo je žalbu žalitelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje.

              Ujedno je valjalo naložiti  brisanje zabilježbe žalbe odbijenog prijedloga (čl.128 ZZK-a).

U Varaždinu, 09. prosinca 2015.g.