Broj: Gž x-115/15

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda i to Dragice Samardžić, kao predsjednice vijeća, Vesne Kuzmičić, kao suca izvjestitelja i Ankice Matić, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice L. V.-C. iz N.. O. zastupane po punomoćniku B. A., odvjetniku iz S. protiv tuženika pod 1. J. A. pok. T., I, pod. 2 K. A. pok. T., I., , pod 3. N. A. ž. Ž., I., P. 1, pod 4. M. C., I., pod 5. S. P., S., i pod 6. L. C., S., , svi zastupani po punomoćnici I. N. V., odvjetnici iz S., radi ispražnjenja i predaje, odlučujući o  žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Makarskoj poslovni broj 6P- 1034/07 od dana 03. prosinca 2007. g. , u sjednici vijeća održanoj dana 17. prosinca 2015. g.

 

p r e s u d i o   j e

 

              Odbija se žalba tužiteljice L. V. – C. kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u  Makarskoj, poslovni broj 6 P- 1034/07 od dana 03. prosinca 2014.g.

 

Obrazloženje

 

              Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

 

              "1. Dužni su tuženici u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe uvesti tužiteljicu u suposjed ½ dijela nekretnine, u naravi kuća, položene u K.O. I., označene kao čest. zgr. 408/1/2/3/4/5, te joj omogućiti nesmetano korištenje iste.

 

2. Razvrgava se zajednica nekretnina položena u K.O. I. označene sa čest. zgr. 408/1/2/3/4/5 na način što će tužiteljici u isključivo vlasništvo i posjed pripasti ½ dijela iste, a tuženicima druga polovina iste.

 

3. Dužni su tuženici u roku od 15 dana solidarno i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužiteljici parnični trošak"( toč. I. izreke).

 

Odlukom o troškovima postupka naloženo je tužiteljici naknaditi tuženima parnični trošak u iznosu od 20. 825,00 kuna, sve u roku od 15 dana (toč. II. izreke).

 

Protiv navedene presude žali se tužiteljica, pobija prvostupanjsku presudu u cijelosti zbog  žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14, dalje: ZPP), uz žalbeni prijedlog da se pobijana presuda preinači shodno žalbenim razlozima, podredno ukine i vrati sudu prvog stupnja na ponovno raspravljanje i odlučivanje.

 

Na žalbu tužiteljice odgovorili su tuženici, u odgovoru su porekli žalbene navode te predložili odbijanje žalbe.

 

Žalba nije osnovana.

 

Predmet spora čini zahtjev tužiteljice radi uvođenja u suposjed za ½ dijela nekretnine, u naravi kuća, položena u k.o. I. označene kao čest. zgr. 408/1/2/3/4/5 te zahtjev za razvrgnuće suvlasničke zajednice u odnosu na navedene nekretnine.

 

Po provedenom postupku sud prvog stupnja utvrdio je slijedeće relevantne činjenice, koje paušalnim žalbenim prigovorima tužiteljice nisu dovedene u sumnju:

 

-da je u "Obraničkom presudom" od 10. lipnja 1923. godine na temelju pristatka A. J. pok. I. reč. P. iz I. raspoređena imovina njegovim sinovima T. A., A. A., M. A. i I. A. na način da su poimenično navedene nekretnine koje su pripale svakom od njih  uz navođenje određenih uvjeta. N.,  utvrđeno je da je temeljem iste dosuđeno u dio T. A. J. reč P. iz I. u isključivo vlasništvo i posjed između ostalog  pod toč. 2 "kuća stojna nova s a kuhinjom i prolazom dio čest. zgr. 408, K.O. I., dok je M. A. između ostalog pod točkom 2 doznačena  "kuća stojna nova sa kuhinjom i prolazom dio čest. zgr. 408 uz uvjete kako glasi u P.";

 

-da iz  P. od 01. svibnja 1923. godine proizlazi da su istog sklopili J. A. pok. I. reč. P. s jedne strane, kao otac, a s druge strane T. i A. A. J. kao sinovi, te A. C. pok. I. iz I. kao štitnik M. i I. A. J.", a kojim pristatkom je pod točkom 2. istog navedeno" :" M. sin T. A. sagradio je i nadogradio je novu kuću u punti sa kuhinjom o svom trošku sa svojim novcem, ali kad bi došao kući iz A. njegov brat, a moj sin M. A., ima moj sin T. istome ustupiti polovicu nove kuće i kuhinje, a zato moj sin M. ima isplatiti svome bratu T. svotu od (750) sedamsto pedeset dolara sjevero A. država.", a pod točkom 6 je navedeno slijedeće " M. sinovi T. i A. imadu me hraniti, odijevati, ličiti i njegovati u bolesti što se bude moglo bolje i to izmjenično po jedan mjesec;

 

-da je rješenjem o nasljeđivanju broj O-26/82 od 19. rujna 1983. godine iza smrti J.-P. pok. I. predmetna nekretnina ušla u ostavinsku masu umrlog, te da su njegovim nasljednicima na temelju zakona proglašeni sinovi A., T., I. i M., svaki za ¼ dijela.

 

-da su tuženici podnijeli prijedlog za ukidanje klauzule pravomoćnosti navedenog rješenja o nasljeđivanju  u kojem navode da navedeno rješenje o nasljeđivanju nije nikada dostavljeno nasljednicima iz tog rješenja i da stoga isto nije ni moglo postati pravomoćno obzirom da su nasljednici T., M. i I. umrli prije donošenja navedenog rješenja o nasljeđivanju i da su svi osim T. A. živjeli u inozemstvu.

 

            -da su kao suvlasnici čest. zgr. 408/1/2/3/4/5 u zemljišnoj knjizi za dio od ¼ dijela upisani A. A., T. A., I. A. i M.-M. A.,  pok. J..

 

-da iz ovjerovljenog prijevoda P. o naturalizaciji od dana 12. prosinca 1012. godine izdane od strane O. suda S. A. D. u N. O. proizlazi da se T. A. prijavio u skladu sa zakonom za odobrenje da postane građanin S. A. D., te da nakon što je sud utvrdio da podnositelj zahtjeva živi u S. bez prekida najmanje pet godina, te da također u ovoj državi (L.) živi godinu dana nakon podnošenja zahtjeva, te da namjerava trajno živjeti u S. i u skladu s tim da se pridržava zakona, da kao takav ima pravo tražiti odobrenje, te mu navedeni sud izdaje naredbu o odobrenju da postane građanin S.-a;

 

-da iz ovjerovljenog prijevoda putovnice proizlazi da je ista izdana T. A. rođ. 10. kolovoza 1879, ( koja je izdana 08. ožujka 1922. godine) odnosno je na razdoblje od jedne godine  "i vrijedi do 08. ožujka 1923. godine ukoliko nije prethodno produžena";

 

-da je uvidom u izvadak iz M. M. p. n. N. Z. do 1914. godine utvrđeno  da je u navedenoj monografiji na popisu ime i T. A. J. (1878-), dok je uvidom u izvadak iz M. I. O. i. p. m. p. m. od prof. I. M., Z.-I. 1981. godina, utvrđeno  da je u navedenoj monografiji evidentiran T. A. J., kao prvi sin (1878-1970), povratnik iz N. Z. (4) i N. O. (24), dakle 28 godina, nakon čega da se je nastanio u I., oženio, sagradio dvokatnicu, kupio više novih maslinjaka i do I. svjetskog rata uživao rentu na doneseni kapital, supruga M. C., a djeca da su tri sina i to A., J. i K.;

 

-da iz svjedožbeuvidom u svjedodžbu rođenja i krštenja proizlazi da je T. A. J. rođen dana 08. kolovoza 1879. godine od majke M. M. i oca J. A. , a isti je kršten dana 10. kolovoza 1879. godine.

 

-da iz I. naslovljene kao I. 3. 1. g. proizlazi da se M. A. rođ. A. (majke tužiteljice)  očitovala da je na ime dijela očinstva i materinstva primila 200 dolara sjedinjenih država A., a to da je primila od brata T. i A., a da ju je isplatio u ime brata M. i I. A. koji su u A., a navedenu izjavu da je supotpisao supruge M. A. i to T. A. i još dvojica svjedoka.

 

-uvidom u U. knjižicu broj 578 a izdanu od strane S. blagajne-Z. uknjižena na neograničeno jamstvo u I. na ime T. A. utvrđeno je da su u istoj navedeni podaci o njegovoj štednji u razdoblju od 1928. godine, kada na štednu knjižicu polaže iznos od 80.000,00 dinara, a na dan 31. 12. 1941. godine na štednji ima iznos od 42.519,00 dinara.

 

-uvidom u izvode iz putnih lista utvrđeno je da je M. A. prvi put došao u S. dana  30. 06. 1901. godine, a drugi put 13. 08. 1912. godine.

 

-uvidom u povijesni izvadak iz katastra utvrđeno je da su nekretnine označene kao čest. zgr. 408/1/2/3/4/5, K.O. I. od revizije katastra do danas upisane na ime T. A. pok. J., a iskazom promjena 1979. godine temeljem rješenja o nasljeđivanju broj O-145770 upisuju se A. M. ud. T., A. A., A. J., A. K., svaki za 14 dijela, a iskazom promjena 1987. godine upisuju se A. A., A. J. i A. K., svaki za 1/3 dijela i takav upis da je i danas.

 

-uvidom u izvod iz posjedovnog lista broj 6 utvrđeno je da su predmetne nekretnine upisane na J., K. i A. A., svi pok. T. iz I.;

 

-uvidom u P. I. … 1922. utvrđeno da su istu sklopili M. ud. T.A. s jedne strane i T.A.J. s druge stane kojim ista za se i svoje nasljednike T. A. daje  jednu svoju maslinu sa svim prostorom u punti kod njegove nove sagrađene kuće;

 

-uvidom u smrtovnicu iza smrti J. A. P. utvrđeno je da je isti umro  15. siječnja 1924. godine, a u kojoj je navedeno da isti nema ništa svoje imovine, jer da je još za života istu rasporedio svojim sinovima.

 

-da iz u nalaza i mišljenja vještaka mjernika N. B. proizlazi da je predmet spora u naravi stojna kuća, visinski, suteren, prizemlje, prvi kat i tavan sa pristupnim putom "kalom" položenom zapadnije od netom opisane prijeporne kuće, dok iz nalaza i mišljenja vještaka građevinske struke  Z. M. proizlazi da predmetna nekretnina  se sastoji od zgrade namijenjene stanovanju, visine tri etaže, suteren, prizemlje i prvi kat, a nad prvim katom  da je izgrađeno potkrovlje podignuto od tavana za 1,20 m., a kako u glavnoj zgradi nije bilo kuhinje, instalacija vode i kanalizacije, a time niti uvjeta za sanitarne prostore, da su tuženici o svom trošku neposrednoj blizini glavne zgrade izgradili pomoćnu zgradu u kojoj se sada nalazi kuhinja sa blagovaonicom, te kupaonica i zahod, te su tako stvoreni uvjeti za normalan život stanara zgrade, s time da navedena pomoćna zgrada nije predmet spora.

 

-da je u spisu toga suda broj O-26/82 utvrđeno  da je  iza smrti J. A. P. doneseno rješenje o nasljeđivanju  prema kojem rješenju je u ostavinsku imovinu ostavitelja ušla i predmetna nekretnina, te su njegovim nasljednicima proglašeni sinovi I., A., T. i M.-M. A., svi pok. J. i to svaki za ¼ dijela s time da se u obrazloženju presude navodi da je ostavitelj još za života obraničkom presudom rasporedio imovinu svojim sinovima, a koje rješenje je donijeto 19. rujna 1983. godine. Uvidom u navedeni spis utvrđeno je da je dana 23. srpnja 2008. godine podnesen prijedlog za ukidanje klauzule pravomoćnosti, a sve iz razloga što navedeno rješenje nije nikada postalo pravomoćno, jer nije dostavljeno svim nasljednicima i to iz razloga što u vrijeme donošenja navedenog rješenja o nasljeđivanju je bio živ samo A. A. pok. J., dok su preostala trojica sinova (T., I. i M.-M.) umrli prije njegovog donošenja, a ujedno se navodi u tom prijedlogu da spomenuto rješenje o nasljeđivanju ne sadrži niti pouku o pravnom lijeku.

 

Slijedom, ovih navedenih utvrđenja te cijeneći iskaze preslušanih svjedoka te stranaka prvostupanjski je sud zaključio da se sada pok. M. A. pok. J. nije vratio u I. nakon donošenja O. p. iz 1923. g., što je po utvrđenju prvostupanjskog suda potvrdila i sama tužiteljica, slijedom čega da nije ispunjen prvi uvjet koji se tražio  po navedenoj O. presudi.

 

Nadalje, da nije ispunjen ni drugi uvjet,a to je da bi prednik tužiteljice isplatio predniku tuženika T. A., pok. J. iznos od 750 dolara. D., da nisu ispunjeni uvjeti određeni u navedenoj O. presudi, a samim tim tužiteljica da nema osnova  potraživati predaju u suposjed predmetnog dijela nekretnina.

 

Nadalje, prvostupanjski sud zaključuje da su tuženici dokazali kako je njihov prednik sada pok. T. A. pok. J. P. sagradio predmetnu kuću o svom trošku, da je ista po navedenoj O. p. pripala njemu isključivo vlasništvo, da je prednik tuženika u predmetnoj kući cijelo vrijeme od njene izgradnje živio sa svojom obitelji, a nakon njegove smrti predmetnu kuću da su nastavili koristili neometano njegovi nasljednici – ovdje tuženici kao stvarni vlasnici, bez obzira na formalni upis u zemljišnoj knjizi. Stoga, je zaključio da nije osnovan tužbeni zahtjev, naveden u toč. I. izreke prvostupanjske  presude pa je pozivom na odredbu čl. 163. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 – dalje: ZV) odbio zahtjev tužiteljice u cijelosti odnosno slijedom ovih utvrđenja  i zahtjev za razvrgnućem suvlasničke zajednice.

 

Gore navedena činjenična utvrđenja i pravni zaključak prvostupanjskog suda u cijelosti  prihvaća i ovaj žalbeni sud.

 

Nakon iscrpno  provedenog postupka prvostupanjski je sud točno, pravilno i potpuno utvrdio relevantno činjenično stanje te na isto valjano primijenio materijalno pravo. Radi iznesenog, pozivom na odredbu čl. 375. st. 5. ZPP-a izostavlja se posebno obrazloženje kao suvišno, a žaliteljica u cijelosti upućuje na navode detaljno elaborirane prvostupanjske presude.

 

U odnosu na žalbene navode odgovoriti je da je, suprotno istima prvostupanjski sud valjano ocijenio sve izvedene dokaze pa tako i iskaz svjedokinje L. A. J. sve, u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a.

 

Kako, dakle, nisu ostvareni žalbeni razlozi, a sud prvog stupnja nije počinio  ni bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti, sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a to je žalbu tužiteljice valjalo odbiti kao neosnovanu te potvrditi presudu prvostupanjskog suda, sukladno odredbi čl. 368. st. 1. ZPP-a, kao i odluka o troškovima postupka.

 

U Splitu, 17. prosinca 2015. godine