Broj: Rev 2058/13

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja F. M. iz K. K., kojeg zastupa punomoćnik S. M., a njega punomoćnica I. A., odvjetnica u T., protiv tuženika P. M. iz S., kojeg zastupa punomoćnik S. Č., odvjetnik u P., radi namirenja potraživanja, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu br. Gžo-556/2012 od 18. travnja 2013. kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu br. Pi-107/2011 od 13. srpnja 2012., u sjednici održanoj 22. prosinca 2015.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvoga stupnja naloženo je tuženiku da trpi namirenje tražbine tužitelja u iznosu od 117.948,71 EUR, u protuvrijednosti u kunama prema prodajnom tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate, zajedno sa zateznom kamatom koja teče na iznos od 230.000,00 DEM u protuvrijednosti u kunama prema prodajnom tečaju HNB na dan isplate i to po stopi i u razdoblju, kako je to pobliže navedeno u izreci prvostupanjske odluke, sve to sudskom prodajom založene nekretnine upisane u zk. ul. 15869 k.o. S. i označene kao suvlasnički dio čest. zem. 958/5 zgrada sa 703 m2 na kojem dijelu je uspostavljeno vlasništvo posebnoga dijela zgrade i to poslovnog prostora površine od 70,00 m2, ..., te namirenje tužitelja iz postignute prodajne cijene (toč. I.). Tuženik je obvezan tužitelju nadoknaditi troškove postupka u iznosu od 55.468,75 kn (toč. II.). Ujedno je rješenjem prvostupanjskog suda odbijen prijedlog tužitelja za zabilježbu hipotekarne tužbe, a radi namirenja opisanog potraživanja tužitelja.

 

Drugostupanjskom presudom djelomično je prihvaćena žalba tuženika i preinačena je prvostupanjska presuda na način da je tuženik obvezan trpjeti namirenje potraživanja tužitelja u iznosu od 117.948,71 EUR u protuvrijednosti hrvatskih kuna prema prodajnom tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate, iz cijene postignute prodajom založene nekretnine upisane u zk. ul. 15869 k.o. S. i označene kao suvlasnički dio čest. zem. 958/5 zgrada sa 703 m2 na kojem dijelu je uspostavljeno vlasništvo posebnoga dijela nekretnine i to poslovnog prostora u prizemlju zgrade površine 70 m2, ... . Iz toga slijedi da je drugostupanjski sud prihvatio žalbu i odbio tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu u kojem je on tražio namirenje kamata na gore navedeni glavnični iznos. Isto tako u preostalom dijelu je odbijena žalba tuženika i potvrđena je prvostupanjska presuda.

 

Protiv presude suda drugoga stupnja tuženik je pravodobno podnio reviziju iz čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 - dalje: ZPP), zbog počinjenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže se reviziju prihvatiti i pobijanu presudu preinačiti na način da se u cijelosti odbije zahtjev tužitelja, te da se tužitelj obveže na plaćanje troškova postupka u cijelosti.

 

Na reviziju nije odgovoreno.

 

Revizija tuženika nije osnovana.

 

U povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud, prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP, ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

 

-          da je postojala tražbina u iznosu od 230.000,00 DEM tužitelja prema tvrtki A. M. d.o.o., time da nakon prestanka valute DEM iznos od 230.000,00 DEM sada predstavlja iznos od 117.948,71 EUR,

-          da je Sporazumom o pristupanju dugu od 16. lipnja 2000. tuženik pristupio navedenom dugu tvrtke A. M. d.o.o., te je time nastao obveznopravni odnos između tužitelja i tuženika, time da se tuženik obvezao vratiti predmetni dug tužitelju do 1. listopada 2000.,

-          da je tuženik ujedno dozvolio zasnivanje hipoteke na svojoj nekretnini, upravo radi osiguranja predmetne tražbine tužitelja, te je pravo zaloga upisano u zemljišnoj knjizi pod brojem Z-4472/00,

-          da niti tvrtka A. M. d.o.o., niti tuženik tužitelju nisu vratili predmetno potraživanje,

-          da je nad tvrtkom A. M. d.o.o. pokrenut stečajni postupak, time da u stečajnom postupku tužitelj nije prijavio navedeno potraživanje.

 

Nižestupanjski sudovi su prihvatili tužbeni zahtjev tužitelja i obvezali tuženika da trpi namirenje tražbine tužitelja u iznosu od 117.948,71 EUR u protuvrijednosti u kunama prodajom založene nekretnine upisane u zk. ul. 15869 k.o. S. i to označene kao suvlasnički dio čest. zem. 958/5 zgrada sa 703 m2 na kojem je dijelu uspostavljeno vlasništvo posebnog dijela nekretnine i to poslovnog prostora u prizemlju zgrade od 70 m2, ..., sve na temelju odredbe čl. 336. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 - dalje: ZVDSP).

 

Iako tuženik u reviziji ističe da reviziju podnosi i zbog počinjenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka, u samoj reviziji se bitna povreda pobliže ne obrazlaže, ne navodi u čemu se povreda sastoji, pa navedeni razlog revizijski sud ocjenjuje paušalno iznesenim.

 

Iz same revizije jasno proizlazi da su sporna samo pravna pitanja, odnosno da je sporna primjena materijalnog prava.

 

Naime, u reviziji tuženik ističe da je sporno postoji li potraživanje tužitelja prema društvu A. M. d.o.o. u stečaju, je li obveza tuženika samostalna obveza ili se radi o akcesornom potraživanju, kao i je li obveza tuženika prestala s prestankom obveze društva A. M. d.o.o.

 

Prema shvaćanju revizijskog suda neosnovana je tvrdnja revidenta da bi obveza tuženika prestala time što tužitelj nije prijavio predmetno potraživanje od 117.948,71 EUR u stečajnom postupku iza društva A. M. d.o.o.

 

Naime, tuženik smatra da kako tužitelj navedeno potraživanje nije prijavio u stečajnom postupku, to navedeno potraživanje nije mogao priznati ili osporiti stečajni upravitelj, pa da je navedeno potraživanje prestalo po samom zakonu. Kako je prestalo navedeno potraživanje, to su prestala i akcesorna prava, kakvo je prema shvaćanju tuženika i njegova obveza prema tužitelju temeljem Sporazuma o pristupanju dugu od 16. lipnja 2000.

 

Suprotno navodima revidenta obveza tuženika prema tužitelju temeljem Sporazuma o pristupanju dugu od 16. lipnja 2000. nije akcesorne prirode, već se radi o samostalnoj obvezi tuženika prema tužitelju, neovisno o obveze društva A. M. d.o.o. u stečaju. U slučaju pristupanja dugu dolazi do situacije da za istu tražbinu postoje dva dužnika, pa je na taj način pojačana pozicija vjerovnika, koji ima pravo tražiti namirenje bilo od jednog, bilo od drugog dužnika u odnosu na jednu tražbinu.

 

Radi navedenog niti činjenica da tužitelj predmetno potraživanje nije prijavio u stečajnom postupku iza društva A. M. d.o.o. ne utječe na postojanje obveze tuženika prema tužitelju s osnova pristupanja dugu u smislu odredbe čl. 451. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, br. 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99, 88/01), odnosno neprijavljivanjem potraživanja u stečajnom postupku nije došlo do prestanka obveze tuženika prema tužitelju, jer se radi, kako je to već rečeno, o potpuno samostalnoj obvezi tuženika.

 

Radi navedenog nije osnovan revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, radi čega je valjalo reviziju tuženika odbiti kao neosnovanu na temelju odredbe čl. 393. ZPP.

 

Zagreb, 22. prosinca 2015.