Broj: Gžst-190/15

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to Marije Šimičić, kao predsjednice vijeća, te Vedrane Perkušić, kao sutkinje izvjestiteljice i mr. sc. Ivana Tironija, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. B. pok. P. iz P., …, zastupanog po punomoćniku M. V., odvjetniku u S., protiv tuženika pod 1. P. V. pok. A. rođ. B., ud. J. iz L. br. 4, S., pod 2. A. B. pok. P. iz L. …, pod 3. V. B. pok. P. iz L., S., zastupane po skrbnici S. Ž. iz L….S., pod 4. T. B. pok. J. iz S., …zastupanog po punomoćniku Z. V., odvjetniku u S., pod 5. K. B. pok. S., pod 6. E. B. pok. M. iz S., .. pod 7. J. B. pok. Z.-J., pod 8. D. M. pok. J. iz G., zastupane po punomoćniku Z. V., odvjetniku u S., pod 9. S. D. pok. J. iz L. br. 69, S., pod 10. T. R. pok. K., pod 11. D. R. pok. K., pod 12. B. Ž. pok. I. iz L. bb, tuženici pod 5., 7., 10. i 11. odsutni i nepoznata boravišta, zastupani po privremenoj zastupnici N. V., odvjetnici u S., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužitelja, te tuženika pod 4. i 8. protiv presude Općinskog suda u Sinju broj P-120/12 od 19. prosinca 2014. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 14. siječnja 2016. godine

 

p r e s u d i o   j e

 

1. Odbija se žalba tuženika pod 4. T. B. i pod 8. D. M. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Sinju broj P-120/12 od 19. prosinca 2014. godine u pobijanom dijelu pod točkama I. i II. izreke.

 

2. Uvažava se žalba tužitelja, pa se preinačuje prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu pod točkom III. izreke i to na način da se odbija zahtjev privremene zastupnice N. V. za naknadu troška kao neosnovan.

 

3. Odbija se zahtjev tuženika pod 4. i 8. za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

 

 

4. Nalaže se privremenoj zastupnici N. V. naknaditi tužitelju iznos od 390,60 kuna u roku od 15 dana.

 

Obrazloženje

 

Pobijanom presudom tužitelj je utvrđen vlasnikom č.zem. 1048/4 i č.zem. 1057/2, sve K.O. L., uz ovlaštenje na upis tog prava u zemljišne knjige suda uz istovremeni izbris sa imena tuženika i njihovih prednika.

Odlukom o trošku naloženo je tuženicima pod 4. i 8. naknaditi tužitelju iznos od 16.658,16 kuna (točka II. izreke)

Nadalje, točkom III. izreke obvezan je tužitelj na ime troška isplatiti privremenoj zastupnici N. V. iznos od 2.000,00 kuna.

Tužitelj pobija prvostupanjsku presudu u dijelu pod točkom III. izreke i to zbog žalbenog razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. točka 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14, dalje: ZPP) s prijedlogom da se ista u tom dijelu preinači. Zatražio je i trošak žalbenog postupka.

Tuženici pod 4. T. B. i pod 8. D. M. pobijaju prvostupanjsku presudu u dijelu pod točkom I. i II. izreke i to zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. ZPP-a s prijedlogom da se ista u tom dijelu preinači odnosno ukine. Zatražili su i trošak žalbenog postupka.

Inače, sukladno stajalištu zauzetom na sjednici Građanskog odjela Županijskog suda u Splitu od 3. srpnja 2014. godine u konkretnom slučaju smatrati je da rok za žalbu teče od dostave pisanog otpravka presude.

Na žalbe nije odgovoreno.

Žalba tuženika pod 4. i 8. nije osnovana, dok je žalba tužitelja osnovana.

Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje prava vlasništva nad nekretninama označenim kao č.zem. 1048/4 i č.zem. 1057/2, sve K.O. L., a sve kao osnov upisa tog prava u zemljišne knjige suda.

Ispitujući prvostupanjsku presudu ovaj sud protivno žalbenim navodima tuženika pod 4. i 8. smatra da je prvostupanjski sud u obrazloženju naveo iscrpne i detaljne razloge u odnosu na utvrđenje relevantnih činjenica, na kojima temelji svoju ocjenu o osnovanosti tužbenog zahtjeva, koja utvrđenja su utemeljena na pravilnoj ocjeni provedenih dokaza, pa sadržaj obrazloženja prvostupanjske presude opravdava odluku sadržanu u izreci, te ne postoje nedostaci zbog kojih se pravilnost prvostupanjske presude ne bi mogla ispitati.

Žalba tuženika pod 4. i 8. svodi se gotovo isključivo na osporavanje ocjene dokaza izvršene po prvostupanjskom sudu i na osnovi nje utvrđenih relevantnih činjenica, međutim, način na koji isti u žalbi osporavaju činjenični supstrat na kojem je utemeljena prvostupanjska presuda, ne može se prihvatiti pravilnim, jer nema nikakva uporišta u sadržaju dokaza provedenih tijekom postupka.

Tužitelj svoj zahtjev temelji na iznesenom činjeničnom osnovu savjesnog posjeda nad predmetnim nekretninama u razdoblju koje je potrebno za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

Prvostupanjski sud je prihvatio zahtjev tužitelja cijeneći da je u konkretnom slučaju tužitelj dokazao pretpostavke stjecanja prava vlasništva dosjelošću nad predmetnim nekretninama.

Činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda na okolnosti stjecanja prijepornih nekretnina dosjedanjem kroz određeno vrijeme i dani razlozi u cijelosti razrješavaju odlučne činjenice kako po osnovu subjekta posjedovanja, tako i objekta posjedovanja, kvalitete posjeda – pošten posjed, te dužine trajanja tog posjeda.

Inače, u utvrđenju relevantnih činjenica prvostupanjski sud je ispravno cijenio iskaze saslušanih stranaka i svjedoka i sve to u kontekstu isprava pregledanih u postupku.

Prvostupanjski sud je utvrdio da su još prednici tužitelja J. B. i P. B. samostalno posjedovali predmetne nekretnine kao pošteni posjednici, da je tužitelj njihov slijednik glede tih nekretnina, da postoji neprekidna sukcesija u poštenom posjedovanju, te da se vrijeme potrebno za dosjelost dovršilo (pa i za izvanrednu), čime je tužitelj stekao pravo vlasništva ovih nekretnina putem dosjelosti.

 

              Slijedom navedenog, kako su prema činjeničnim utvrđenjima prvostupanjskog suda, a koja žalbenim navodima nisu dovedena u sumnju, na strani tužitelja ispunjene pretpostavke za stjecanje vlasništva predmetnih nekretnina dosjelošću, to je prvostupanjski sud ispravno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev, a sve sukladno odredbama članka 159. i 160. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 2/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, dalje: ZV).

 

              U ovom slučaju tužitelj svoj zahtjev zasniva na činjeničnom osnovu temeljem zakona već stečenom pravu vlasništva na fizički (materijalno) odijeljenom dijelu nekretnine koji faktično već predstavlja pojedinačno određenu stvar – species (članak 5. stavak 1. ZV-a). Ovaj geometrijski odijeljeni dio faktično je individualiziran, kao takav egzistira, pa u svakom slučaju ne predstavlja suvlasnički dio nekretnine iz koje je individualiziran. Suvlasništvo je prestalo, te prema materijalnopravnim pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, stečeno je vlasništvo geometrijski odijeljenog dijela koji faktično već predstavlja pojedinačno određenu stvar.

 

Ispravno postavljen zahtjev treba glasiti u odnosu na zemljište koje shodno odredbi članka 5. stavak 1. ZV-a može biti objektom stvarnih prava (parcelacijom valjano izdvojenu katastarsku česticu). Međutim, ukoliko se radi o stečenom pravu vlasništva na fizički odijeljenom dijelu nekretnine koji faktično prema materijalnopravnim pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja već predstavlja pojedinačno određenu stvar, kao dopušten i određen treba prihvatiti i zahtjev vlasničke zaštite kojim se taj faktično odijeljeni dio precizno grafički individualizira prema skici lica mjesta, odnosno kao u konkretnom slučaju prema parcelacijskom elaboratu koji nije potvrđen od strane nadležnog ureda za katastar, ali koji jasno određuje predmet vlasničke zaštite. Kod pravomoćno prihvaćenog tužbenog zahtjeva, stjecatelj je ovlašten zahtijevati provedbu parcelacije predmetnog zemljišta prema granicama stečenog prava vlasništva (pa i u pretpostavkama iz odredbe članka 161. stavak 1. točka 3. Zakona o prostornom uređenju – „Narodne novine“ broj 153/13), te dalje time (ukoliko su ispunjene i ostale pretpostavke) otpisom nastale čestice u zemljišnim knjigama (članak 145.-162. Zakona o zemljišnim knjigama, „Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13 i 60/13), upis vlasništva na svoje ime (članak 130. stavak 1. ZV-a).

 

Pored toga, za kazati je da u odnosu na suvlasnički dio onih suvlasnika iza kojih ostavinski postupak još nije okončan, tuženici se nalaze u pravnoj zajednici tipa zajedničkog vlasništva, a koja  nasljednička zajednica prestaje tek donošenjem pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju.

 

Odluka o troškovima postupka sadržana u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke temelji se na ispravno izvršenom obračunu u primjeni odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a.

Međutim, neosnovano je sud prvog stupnja udovoljio zahtjevu privremenog zastupnika tuženika pod 5, 7, 10. i 11., te mu na teret tužitelja obistinio nagradu za njegov rad. Naime, odvjetnik koji obavlja dužnost privremenog zastupnika ima pravo na naknadu prema Pravilniku o visini iznosa i načinu isplate naknade za skrbnika („Narodne novine“ broj 32/05, 115/13, 157/13, 5/14), koja se u smislu odredbe članka 3. stavak 2. toga Pravilnika određuje u skladu s Odvjetničkom tarifom time da naknadu iz stavka 1. ovoga članka svojom odlukom, a na zahtjev skrbnika, određuje i isplaćuje nadležni centar za socijalnu skrb.

Zahtjev tuženika pod 3. i 4. za naknadu troškova žalbenog postupka trebalo je odbiti pozivom na odredbu članka 166. stavak 1. ZPP-a u svezi s odredbom članka 154. stavak 1. ZPP-a.

Privremena zastupnica obvezana je obistiniti tužitelju trošak žalbenog postupka u iznosu od 390,60 kuna pozivom na odredbu članka 156. stavak 2. ZPP-a i 85. stavak 1. ZPP-a.

Slijedom izloženog, valjalo je temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a i članka 380. točka 2. i 3. ZPP-a odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

 

U Splitu 14. siječnja 2016. godine.