Broj: Gž-1405/15

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

                             

                              Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Zlatka Pirca predsjednika vijeća, Dubravke Šimić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Ede Švigira člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Đ. Đ. H. d.d. S. B., (OIB: …), zastupan po punomoćniku A. Z. odvjetniku u Z., protiv tuženika L. T. d.o.o. S. B., (OIB: …), zastupana po punomoćniku D. S. odvjetniku u O. i A., M., G. d.o.o. S. B., (OIB: …), zastupan po punomoćniku D. K. odvjetniku u O., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, rješavajući žalbu tuženika L. T. d.o.o. S. B. protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu od 10. kolovoza 2015., broj                 P-99/14-30., u sjednici vijeća održanoj 14. siječnja 2016.,

 

p r e s u d i o   j e

 

                              I. Prihvaća se žalba tuženika L. T. d.o.o. S. B., preinačuje presuda Općinskog suda u Slavonskom od 10. kolovoza 2015., broj P-99/14-30. i sudi:

 

                            Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

 

                            Proglašava se nedopuštenom ovrha u predmetu Općinskog suda u Slavonskom Brodu broj Ovr-95/13., određena rješenjem o ovrsi od 15. siječnja 2013., broj Ovr-95/13. i to na nekretnini upisanoj u z.k. ul. broj 8123 k.o. S. B., kč.br. 1097/8 zgrada P. i industrijsko dvorište O. površine 2272 m2.

 

                            II. Nalaže se tužitelju Đ. Đ. H. d.d. S. B. da tuženiku L. T. d.o.o. S. B. naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 125.000,00 kn, a tuženiku A., M., G. d.o.o. S. B. u iznosu od 62.812,50 kn, u roku od 15 dana.

 

Obrazloženje

 

                              Presudom suda prvog stupnja proglašena je nedopuštenom ovrha u predmetu prvostupanjskog suda broj Ovr-195/13., određena rješenjem od 15. siječnja 2013., broj Ovr.195/13. i to na nekretnini upisanoj u z.k. ul. broj 8123 k.o. S. B., kč.br. 1097/8 zgrada P. i industrijsko dvorište O. površine 2272 m2 (točka I. izreke); tužitelj je odbijen u preostalom dijelu tužbenog zahtjeva za proglašenje ovrhe nedopuštenom određene rješenjem o ovrsi prvostupanjskog suda od 15. siječnja 2013., broj Ovr-195/13. na nekretnini upisanoj u z.k. ul. broj 8381 k.o. S. B., kč.br. 299/19 I. zgrada P. i industrijsko dvorište O. površine 5056 m2 (točka II. izreke); tuženicima je naloženo da tužitelju naknade troškove parničnog postupka u iznosu od 57.500,00 kn (točka III. izreke); tužitelju je naloženo da tuženiku L. T. d.o.o. S. B. naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 53.750,00 kn, a tuženiku A., M., G. d.o.o. S. B. u iznosu od 62.812,50 kn  (točka IV. izreke).

                           

                            Protiv dosuđujućeg dijela presude i odluke o troškovima postupka (točka I., III. i IV. izreke) tuženik L. T. d.o.o. S. B. (dalje: prvotuženik) pravovremeno je podnio žalbu zbog razloga iz članka 353. stavak 1. točka 1-3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13 – dalje: ZPP). Predlaže da se presuda u pobijanom dijelu preinači i tužbeni zahtjev odbije uz naknadu troškova parničnog postupka, uključujući i trošak sastava žalbe.

 

                            Odgovor na žalbu nije podnesen.

                                                       

                            Žalba je osnovana.

 

                            Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, pa u prvostupanjskom postupku nije počinjena bitna povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju se neosnovano ukazuje žalbom, a nisu počinjene ni bitne povrede postupka iz točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. stavka 2. članka 354. ZPP-a, na koje se pazi po službenoj dužnosti, prema čl. 365. stavak 2. ZPP-a.

 

                            Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je pravilno i potpuno utvrđeno i nije dovedeno u sumnju navodima žalbe, pa je neosnovan i žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

                            Predmet spora je zahtjev tužitelja za proglašenjem nedopuštenosti ovrhe na nekretnini upisanoj u z.k. ul. broj 8123 k.o. S. B., kč.br. 1097/8 zgrada P. i industrijsko dvorište O. sa 2272 m2, a koja je na toj nekretnini određena rješenjem o ovrsi prvostupanjskog suda od 15. siječnja 2013., broj Ovr-95/13.

 

                            U prvostupanjskom postupku je utvrđeno:

- da su tužitelj i tuženik A., M., G. d.o.o. S. B. (dalje: drugotuženik) 25. travnja 2012. zaključili Kupoprodajni ugovor za nekretninu koja je predmet spora, a kojim drugotuženik prodaje predmetnu nekretninu tužitelju;

- da je tužitelj isplatio kupoprodajnu cijenu 25. travnja 2012. i stupio u posjed 15. studenog 2012.;

- da tužitelj još uvijek nije upisan u zemljišnoj knjizi kao vlasnik predmetne nekretnine, a da je nepravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Osijeku od 21. siječnja 2015., broj P-192/2014-36. drugotuženiku naloženo da tužitelju izda potvrdu o isplati kupoprodajne cijene koju će u protivnom zamijeniti presuda, kao i da trpi upis prava vlasništva u korist tužitelja;

- da je u ovršnom postupku koji se vodi kod prvostupanjskog suda pod brojem         Ovr-195/13. ovrhovoditelj – prvotuženik, protiv ovršenika – drugotuženika, 14. siječnja 2013. podnio prijedlog za ovrhu na temelju ovršne isprava na ovršenikovim nekretninama, te i na nekretnini koja je predmet tužbe;

- da je prvostupanjski sud 15. siječnja 2013. donio rješenje o ovrsi broj Ovr-195/13. od 15. siječnja 2013.;

- da je rješenjem prvostupanjskog suda od 24. siječnja 2013., broj Z-362/13. provedena zabilježba navedene ovrhe u zemljišnoj knjizi.

 

                            Temeljem navedenog utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je usvojio tužbeni zahtjev za proglašenje nedopuštenosti ovrhe na predmetnoj nekretnini jer zaključuje da je tužitelj stekao pravo vlasništva temeljem valjanog pravnog posla – Kupoprodajnog ugovora od 14. travnja 2012. i nalazi se u posjedu nekretnine od studenog 2012., pa kao predmnijevani vlasnik u smislu članka 166. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 – dalje: ZOV) ima pravo u skladu s odredbama članka 59. i članka 60. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 93/14 – dalje: OZ), tražiti da se ovrha na predmetnoj nekretnini proglasi nedopuštenom.

 

                            Osnovano se ukazuje žalbom da je donošenjem pobijane presude prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo.

 

                            Prema odredbi članka 59. stavak 1. OZ-a osoba koja tvrdi da u pogledu predmeta ovrhe ima takvo pravo koje sprječava ovrhu može podnijeti prigovor protiv ovrhe, tražeći da se ovrha na tom predmetu proglasi nedopuštenom.

 

                            Tužitelj je parnicu pokrenuo na temelju odredbe članka 60. OZ-a.

 

                            Prema odredbi članka 84. stavak 1. OZ-a čim donese rješenje o ovrsi, sud će po službenoj dužnosti zatražiti da se u zemljišnoj knjizi upisa zabilježba ovrhe. Prema stavku 2. istog članka tom zabilježbom ovrhovoditelj stječe pravo da svoju tražbinu namiri iz nekretnine i u slučaju da treća osoba kasnije stekne vlasništvo te nekretnine. Prema stavku 3. nakon zabilježbe ovrhe nije dopušten upis promjene prava vlasništva temeljen na raspoložbi ovršenika, bez obzira na to kada je ta raspoložba poduzeta, niti kojeg drugog stvarnog prava.

 

                            Prema odredbama članka 119. i 120. ZOV propisano je da se na temelju pravnog posla vlasništvo na nekretnini stječe uknjižbom u zemljišnoj knjizi.

 

                            Tužitelj vlasništvo predmetne nekretnine nije upisao u zemljišne knjige do donošenja rješenja o ovrsi i do zabilježbe ovrhe u zemljišnim knjigama, pa nije dokazao postojanje svog prava tj. nije dokazao da u dijelu nekretnine koja je predmet ovrhe ima pravo koje bi spriječilo ovrhu.

 

                            Obzirom da je rješenje o ovrsi doneseno na temelju ovršne isprave, a tužitelj u ovom postupku nije dokazao da je ovrha određena rješenjem o ovrsi od 15. siječnja 2013., broj Ovr-195/13. nedopuštena, pravilnom primjenom materijalnog prava – člankom 59. stavak 1., člankom 60. stavak 2. i člankom 84. stavak 3. OZ-a, te člancima 119. i 120. ZOV tužbeni zahtjev je trebalo odbiti.

 

                            Zbog navedenog, žalba je prihvaćena i prvostupanjska presuda preinačena u pobijanom dijelu (točka I. izreke), sukladno članku 373. točka 3. ZPP-a, te je tužbeni zahtjev odbijen u odnosu na oba tuženika, iako drugotuženik nije izjavio žalbu, obzirom da su tuženici jedinstveni suparničari, sukladno članku 201. ZPP-a, pa se učinak žalbe prvotuženika proteže i na drugotuženika.

                            Obzirom da je prvostupanjska presuda preinačena, preinačena je i odluka o troškovima postupka.

 

                            Prvotuženiku pripadaju u cijelosti troškovi koji su mu priznati u prvostupanjskom postupku u iznosu od 107.500,00 kn, dok mu u drugostupanjskom postupku pripada trošak sastava žalbe s kojom je uspio u iznosu od 17.500,00 kn, pa ukupni troškovi koji pripadaju prvotuženiku iznose 125.000,00 kn, a koje mu je sukladno članku 154. stavak 1. ZPP-a, dužan naknaditi tužitelj.

 

                            Tužitelj je dužan naknaditi troškove postupka drugotuženiku u iznosu od 62.812,50 kn, koji troškovi su priznati drugotuženiku u prvostupanjskom postupku, a drugotuženik niti tužitelj nisu podnijeli žalbe protiv te odluke o troškovima postupak.

                                                                                                                             

                            Radi izloženog odlučeno je kao u izreci ove presude.

                                                                                                               

Slavonski Brod, 14. siječanj 2016.