Broj: Rev 963/13

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Đure Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Mirjane Magud članice vijeća i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari I-tužitelja Z. V. i II-tužiteljice N. V., oboje iz O., zastupani po punomoćniku Z. Ž., odvjetniku u K., protiv tuženika M. P. iz O., zastupan po punomoćniku A. K., odvjetniku u K., radi utvrđenja prava služnosti, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž-1256/10-2 od 28. studenoga 2012., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P-1428/09-11 od 16. travnja 2010., u sjednici održanoj 20. siječnja 2016.,

 

p r e s u d i o   j e

 

              Odbija se revizija I-tužitelja Z. V. i II-tužiteljice N. V.

 

Obrazloženje

 

              Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

 

              „I Utvrđuje se da tuženiku M. P. pripada pravo stvarno služnosti provoza preko dvorišta kuće u ... koja je u vlasništvu tužitelja Z. V. i N. V. kao povlasnog dobra na način da se provoz vrši između betonskog podesta stepenica obilježenog točkama HF i ograde koja se nalaze pored nove kuće tužitelja u širini od 3,50 m, što je tuženik dužan priznati u roku od 15 dana.

 

              II Tuženik M. P. dužan je tužiteljima Z. V. i N. V. nadoknaditi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 4.157,50 kuna.“

 

Presudom suda drugog stupnja djelomično je potvrđena i djelomično je preinačena presuda suda prvog stupnja tako da je odlučeno:

 

              „I Povodom žalbe tuženika djelomično se potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Ozlju broj P-1428/09-11 od 16.travnja 2010.g. pod točkom I izreke u dijelu u kojem je odlučeno o tužbenom zahtjevu na utvrđenje da tuženiku pripada pravo služnosti provoza preko dvorišta kuće u ... koja je u vlasništvu 1. i 2. tužitelja

 

              II U preostalom dijelu žalba tuženika se uvažava kao osnovana, te se preinačuje prvostupanjska presuda u preostalom dijelu, i u tom dijelu sudi:

 

              Odbijaju se 1. i 2. tužitelji sa tužbenim zahtjevom koji glasi:

 

              „Određuje se da tuženik izvršava pravo služnosti provoza preko dvorišta kuće u ... koja je u vlasništvu 1. i 2. tužitelja na način da se provoz vrši između betonskog podesta stepenica obilježenog točkama HF i ograde koja se nalazi pored nove kuće tužitelja u širini od 3,50 m.“

 

              III Nalaže se 1. i 2. tužiteljima da isplate tuženiku parnični trošak u iznosu od 3.837,50 kn, u roku od 15 dana.“

 

Protiv presude suda drugog stupnja u dijelu u kojem tužitelji nisu uspjeli u sporu, dakle u dijelu u kojem su odbijeni s tužbenim zahtjevom kao u točki II. izreke presude, podnose reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Na reviziju nije odgovoreno.

 

Revizija nije osnovana.

 

Ovaj sud u skladu s odredbom čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst - dalje: ZPP) pobijanu presudu ispituje samo u onom dijelu u kojem se ona poboja revizijom i samo  zbog razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Protivno navodima revizije presuda suda drugog stupnja ima jasne, potpune i razumljive razloge koji odgovaraju stanju spisa i sadržaju isprava i zapisnika u spisu tako da ne sadržavaju nedostatke zbog kojih ne bi bilo moguće pobijanu presudu ispitati slijedom čega nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a.

 

Sud drugog stupnja nije niti počinio relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 8. ZPP-a. Naime, prema ocjeni ovog suda tužitelji pozivajući se na postojanje ove povrede vezane uz odredbu čl. 8. ZPP-a u biti ističe prigovor pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer revizijom u suštini osporava činjenična utvrđenja i činjenične zaključke suda  drugog stupnja koji prigovor nije dopušteno iznositi u ovoj fazi postupka sukladno odredbi čl. 385. ZPP-a.

 

Osim toga, da bi postojala ova relativno bitna povreda postupka i da bi se o tom prigovoru uopće moglo raspraviti, tužitelji bi trebali određeno navesti u čemu bi se sastojala povreda dužnosti suda postupati u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a što je u ovoj reviziji izostalo. Nadalje prema ocjeni ovog suda odredba čl. 8. ZPP-a je načelne prirode koja etablira u hrvatski parnični postupak načelo slobodne ocjene dokaza, a drugim odredbama ZPP-a utvrđuju se dužnosti suda dati razloge za svoju odluku prihvaćanja ili neprihvaćanja nekog dokaza te utvrđenja ili neutvrđena odlučnih činjenica pa stoga povreda odredba čl. 8. ZPP-a ne može postojati sama za sebe izolirano od ostalih odredaba tog zakona kojima se utvrđuju dužnosti suda dati jasne potpune i razumljive razloge za svoju odluku.

 

Nisu niti u pravu revidenti kada ističu da se sud drugog stupnja nije mogao koristi ovlastima iz čl. 373.a ZPP-a.

 

Naime tom odredbom daje se sudu drugog stupnja da donese meritornu odluku i onda kada je pred sudom prvog stupnja počinjenja bitna povreda postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a pa stoga kada je sud drugog stupnja na temelju izvedenih dokaza utvrdio bitne činjenice nije prekoračio ovlasti koje ima sukladno odredbi čl. 373.a ZPP-a.

 

Predmet ispitivanja pobijane presude je njen odbijajući dio kojim su tužitelji odbijeni s dijelom zahtjeva kojim traže da se utvrdi način izvršavanja prava služnosti prolaza i provoza na preko njihove nekretnine kao poslužnog dobra.

 

U ovoj fazi postupka nije sporno da je tuženik u posjedovnoj parnici pod brojem P-85/05 rješenjem od 20. rujna 2007. uspio u sporu zbog smetanja njegova prava služnosti provoza stoga što su tužitelji izgradnjom stepenica suzili pravac postojećeg prava služnosti i tužiteljima (tuženicima u posjedovnoj parnici) naložena je uspostava ranijeg posjedovnog stanja uklanjanjem spornih stepenica.

 

Pravilno sudovi utvrđuju da tužitelji kao vlasnici povlasnog dobra u ovoj parnici traže da se izmjeni - preinači način izvršavanja prava služnosti jer je pravomoćnim rješenjem u parnici zbog smetanja posjeda utvrđeno da su tužitelji smetali tuženika u dosadašnjem načinu izvršavanja prava služnosti tako da su to izvršavanje otežali suzivši pravac kretanja provoza izgradnjom spornih stepenica.

 

Odredbom čl. 178. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugom stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08 i 38/09 - dalje: ZV) određeno je da pravo na preinačavanje dotadašnjeg načina izvršavanja svojih ovlasti pripada vlasniku povlasnog dobra, ali ne i vlasniku poslužnog dobra osim kada se preinaka načina izvršavanja služnosti vrši temeljem sporazuma s vlasnikom poslužnog dobra.

 

Dakle, tužitelji kao vlasnici poslužnog dobra ne mogu u parnici tražiti da se način izvršavanja prava služnosti jednostrano bez suglasnosti vlasnika poslužnog dobra izmijeni.

 

Stoga je tužbeni zahtjev tužitelja koji je po svoj prirodi  zahtjev za preinačenje načina izvršavanja ovlasti vlasnika poslužnog dobra kako u pogledu sadržaja i tako i mjesta izvršavanja nije osnovan.

 

Slijedom navedenog valjalo je reviziju tužitelja odbiti i odlučiti kao u izreci sukladno odredbi čl. 393. ZPP-a.

 

Zagreb, 20. siječnja 2016.