Broj: Gž-1153/2015

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Višnje Devčić, kao predsjednice vijeća, suca izvjestitelja Gorana Stošića i Jagode Renje, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1. S. K. i 2. S. K., oboje iz Š., koje zastupa punomoćnica E. K., odvjetnica u Š., protiv tuženika: 1. Z. B. iz N. G., 2. A. H. iz Z., 3. I. M. iz P., 4. V. U., 5. I. G., oboje iz Z., 6. M. P. iz V., 7. V. S. iz Z., 8. E. P. iz V., 9. T. S. pok. T. iz M., BiH, 10. R. J. M. pok. T. iz Z., 11. R. G. pok. J. iz Z., 12. B. K. iz S., 13. A. K. pok. A. iz P. Š., 14. K. G., 15. M. G., oboje iz Z., i 16. A. M. ž. M. iz P. Š., ove ad 14., 15. i 16. zastupaju po punomoći odvjetnici iz O.D. „V. i partneri“ j.t.d. iz Š., radi utvrđenja prava vlasništva i ispravka uknjižbe, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Šibeniku broj P-761/2014 od 30. ožujka 2015. godine, u sjednici održanoj 1. veljače 2016. godine

p r e s u d i o   j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Šibeniku broj P-761/2014 od 30. ožujka 2015. godine.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za utvrđenje da su tužitelji suvlasnici svaki za po 1/2 idealnog dijela nekretnine kat. oznake čest. zem. 957/6 k.o. P., te za uknjižbu toga prava na predmetnoj nekretnini u zemljišnu knjigu. Ujedno su obvezani tužitelji nadoknaditi tuženicima ad 14., 15. i 16. parnični trošak u iznosu od 3.750,00 kuna.

Protiv te presude žalbu su podnijeli tužitelji pobijajući je zbog žalbenih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači u skladu sa žalbenim navodima.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Žalba nije osnovana.

Iako pobijaju prvostupanjsku presudu i zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka tužitelji u žalbi ne ističu u čemu bi se ta povreda sastojala. Stoga, a kako postupajući po ovlaštenju iz članka 365. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14, dalje:

ZPP), ovaj drugostupanjski sud nije našao da je u pobijanoj presudi i u postupku koji je prethodio njezinom donošenju počinjena koja od bitnih povreda odredaba postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP, na koje pazi po službenoj dužnosti, žalba podnesena zbog navedenog žalbenog razloga nije mogla biti prihvaćena.

Nije osnovana ni žalba tužitelja zbog žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava.

Prema razlozima pobijane presude, prvostupanjski sud je izvedenim dokazima utvrdio da je majku tužiteljice ad 1. A. M. nakon smrti njene prednice C. S. 1956. godine i po provedenoj materijalnoj diobi sa sunasljednicima (bratom I. S. i sestrom K. P.) pripao u vlasništvo fizički određeni dio sporne nekretnine kat. oznake čest. zem. 957/6 k.o. P., površine cca 500 m2, označen u skici vještaka mjernika slovima G-H-I-J-V-T-U-G, koji je tužiteljica ad 1. stekla u vlasništvo ugovornom o doživotnom uzdržavanju zaključenim sa svojom majkom A. M. rođ. S. dana 22. siječnja 1997. godine nakon njene smrti, te da je tužitelj ad 1. kupoprodajnim ugovorom od tuženice ad 1. sklopljenim dana 21. srpnja 2001. godine stekao u vlasništvo fizički određeni dio sporne čest. zem. 957/6 k.o. P. u površini cca 500 m2, označen u mjerničkoj skici slovima J-K-L-M-N-O-P-R-S-T-V-J.

Odredbom članka 36. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14, dalje: ZV) propisano je da suvlasništvo ima osoba kojoj pripada dio prava vlasništva cijele stvari, računski određen razmjerom prema cijelom pravu vlasništva te stvari.

Prema članku 37. stavak 1. ZV, kad postoji suvlasništvo neke stvari, uzima se da je ta stvar pravno razdijeljena na sadržajno jednake dijelove (idealne dijelove), kojima je veličina određena veličinom suvlasničkih dijelova.

Kraj takvog stanja stvari, dakle, kada je utvrdio da su tužitelji po različitim pravnim osnovama, zasebno stekli vlasništvo na fizički određenim dijelovima sporne nekretnine, a kako u činjeničnoj osnovi dopunjene tužbe (listovi 21 i 22 spisa), niti tijekom prvostupanjskog postupka, nisu navodili da su stekli suvlasništvo predmetne nekretnine svaki u idealnim dijelu od 1/2 i po kojem osnovu, prvostupanjski sud je pravilnom primjenom materijalnog prava – odredbi članaka 36. i 37. ZV - odbio zahtjev za utvrđenje i uknjižbu prava suvlasništva tužitelja ad 1. i ad 2. svakog za po 1/2 dijela na spornoj nekretnini.

Neosnovano tužitelji navode u žalbi da sama okolnost što su u ovoj parnici istakli tužbeni zahtjev za utvrđenje i uknjižbu suvlasništva na spornoj nekretnini svaki za 1/2 idealnog dijela, ukazuje na postojanje njihovog sporazuma o suvlasništvu na nekretnini, neovisno o tužbenim navodima o načinu i predmetu stjecanja vlasništva na pojedinim fizički određenim dijelovima te nekretnine.

Stoga, i po shvaćanju ovog suda, budući da je u postupku utvrđeno da su tužitelji vlasnici zasebnih fizički određenih dijelova sporne nekretnine, nije bilo temelja za prihvaćanje tužbenog zahtjeva radi utvrđenja prava suvlasništva i ispravka uknjižbe na ime tužitelja svakog za idealni dio od 1/2, pa se žalba tužitelja zbog pogrešne primjene materijalnog prava ukazuje neosnovana.

Zakonita je i odluka o parničnom trošku, kako po osnovu (članak 154. stavak 1. ZPP), tako i u odnosu na visinu odmjerenih troškova (članak 155. ZPP).

Slijedom navedenog, kako nisu ostvareni istaknuti žalbeni razlozi, neosnovanu žalbu tužitelja valjalo je odbiti i temeljem članka 368. stavak 1. ZPP presuditi kao u izreci.

U Šibeniku, 1. veljače 2016. godine