Broj: Gžx-300/14

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

             

Županijski sud u Splitu, po sucu tog suda Nediljki Radić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja: 1. Z. J., iz M., i 2. Ž. P., rođ. J., iz M., oboje zastupani po punomoćniku R. B., odvjetniku u J., protiv tuženika Republika Hrvatska, zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, radi utvrđenja, rješavajući žalbu tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Starom Gradu broj IV P-716/07 od 25. veljače 2014. godine, dana 8. veljače 2016. godine,

 

r i j e š i o   j e

 

              Ukida se rješenje Općinskog suda u Starom Gradu broj IV P-716/07 od 25. veljače 2014. godine i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

 

Obrazloženje

 

              Prvostupanjskim rješenjem utvrđen je prekid postupka koji će se nastaviti kada se pravomoćno okonča upravni postupak radi utvrđivanja granica pomorskog dobra, a u odnosu na nekretninu označenu kao čest. zem. ... k.o. G., vlasništvo koje je među strankama sporno.

 

              Protiv tog rješenja žali se tužitelj zbog žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP - "Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14), te predlaže da sud drugog stupnja pobijano rješenje preinači na način što će odbiti zahtjev tuženika za određivanje prekida postupka.

 

              Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

              Žalba je osnovana.

 

Pobijano rješenje o prekidu postupka doneseno je primjenom odredbe članka 213. stavak 1. ZPP-a, kojim je propisano da sud takvu, po svojoj pravnoj prirodi konstitutivnu odluku, donosi u slučaju ako je odlučio da sam ne rješava o prethodnom pitanju.

 

U konkretnom slučaju tužitelj je protiv tuženika podnio tužbu radi uknjižbe prava vlasništva svaki za po 1/24 dijela čest. zem. ... Z.U. ... k.o. G., uz brisanje tog prava s imena tuženika.

 

Sud prvog stupnja je posumnjao radi li se o nekretnini koja je u režimu pomorskog dobra, zbog čega kao opće dobro, prema odredbi članka 3. stavak 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (dalje: ZV – „Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 i 143/12) i odredbi članka 5. stavak 2. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama ("Narodne novine" broj 158/03, 141/06 i 38/09 – dalje: ZPDML) ne može biti objektom stvarnih prava. Utvrdivši da županijsko povjerenstvo za granice nije nadležnom upravnom tijelu – povjerenstvu za granice Ministarstva mora, turizma, prometa i razvitka, dalo prijedlog za utvrđenje granica na području na kojem se nalazi sporna nekretnina, prvostupanjski je sud smatrao da nije nadležan ocijeniti postoji li tužiteljevo pravo vlasništva u odnosu na spornu nekretninu, zbog čega je odlučio o prekidu postupka.

 

Sadržaj izreke prvostupanjskog rješenja upućuje na zaključak da je nastavak prekinutog postupka odgođen, odnosno da je moguće da se razlog za nastavak nikada ni ne ostvari.

 

Prema ocjeni ovog suda, u situaciji kada se sudu pojavi sumnja o tome da se radi o nekretnini koja predstavlja pomorsko, dakle, opće dobro koje ne uživa sudsku zaštitu nema mjesta prekidu postupka, premda u pravnoj teoriji i praksi postoje razmimoilaženja o tome ima li odluka nadležnog tijela u granici pomorskog dobra deklaratorni ili konstitutivni značaj, suprotstavljena mišljenja o tome da se aktom Povjerenstva za granice utvrđuje da je nešto po samom zakonu pomorsko dobro, odnosno da ono takvim postaje tek konačnošću tj. pravomoćnošću akta povjerenstva.

 

Ovo iz razloga što:

 

-ako se aktom Povjerenstva granica pomorskog dobra samo deklarira, nije potrebno "čekati" tu odluku, već ju je sud pravilnom primjenom materijalnog prava (članak 4. stavak 3. ZPDML-a) dužan utvrditi,

 

-ako se prihvati stajalište o konstitutivnom značenju akta o utvrđivanju granica pomorskog dobra, dok god takav akt ne postoji, nema zapreke za suđenje o imovinskopravnom zahtjevu istaknutom radi zaštite vlasništva nekretnine (argumentum a fortiori).

 

Za sada treba kazati da se, prema shvaćanju ovog suda, radi o aktu deklaratornog značaja, ukoliko se radi o morskom pojasu definiranom odredbom članka 4. stavak 1. ZPDML-a, a ako se radi o površini uz more izvan tog pojasa akt o utvrđenju granica pomorskog dobra bi imao konstitutivni značaj.

 

Stoga je primjenom odredbe članka 380. točka 3. ZPP-a, usvojena žalba tužitelja, pobijano rješenje ukinuto te je odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

 

U Splitu 8. veljače 2016. godine