Broj: Gž-181/16

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Varaždinu, po sucu toga suda Zlatku Lodeti, kao sucu pojedincu, izvanparničnom predmetu predlagatelja L. Đ., OIB:… iz V.,  zastupanog po punomoćniku M. R., odvjetniku iz V., protiv protustranke LJ. Đ., OIB: …, iz NJ., B., zastupane po punomoćnici J. V., odvjetnici iz V., radi razvrgnuća suvlasničke zajednice nekretnina, povodom žalbe protustranke protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu od 19. listopada 2015. br. 1 R1-16/15-6, ispravljenog rješenjem o ispravku br. 1 R1-16/15-11 od 26. studenog 2015. dana 18. veljače 2016.

 

r i j e š i o   j e

 

Odbija se žalba protustranke kao neosnovana, te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Varaždinu br. 1 R1-16/15-6 od 19. listopada 2015., ispravljeno rješenjem o ispravku br. 1 R1-16/15-11 od 26. studenog 2015.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem određeno je razvrgnuće suvlasničke zajednice nekretnine, čkbr. 206/7 iz z.k.ul. … k.o. B., na kojoj je predlagatelj suvlasnik u 26/50 dijela, a protustranka u 24/50 dijela (što je upisano u zemljišnoj knjizi), civilnom diobom i to prodajom na sudskoj dražbi predmetne nekretnine i podjelom kupovnine između stranaka, prema njihovim suvlasničkim omjerima. Istom odlukom određeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka. To rješenje ispravljeno je rješenjem o ispravku br. 1 R1-16/15-11 od 26. studenog 2015., tako da je oznaka katastarske općine na kojoj se nalazi predmetna nekretnina ispravljena na k.o. B.-II, u svim dijelovima prvostupanjskog rješenja u kojima se spominje taj podatak (u izreci rješenja i prvoj stranici obrazloženja).

 

Pravovremeno podnesenom žalbom protustranka pobija prvostupanjsko rješenje iz žalbenih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, uz prijedlog da drugostupanjski sud ukine pobijano rješenje i predmet vrati istom sudu na ponovni postupak.

 

Žalba protustranke je neosnovana.

 

Obrazlažući rješenje prvostupanjski sud navodi da je predlagatelj zatražio razvrgnuće suvlasničke zajednice predmetne nekretnine određenjem prodaje nekretnine na javnoj sudskoj dražbi i podjelom kupovnine prema suvlasničkim omjerima.

 

Prijedlogu za razvrgnuće se protustranka protivila, ističući, tek opreza radi, mogućnost provedbe geometrijske diobe predmetne nekretnine, te ističući da je tek prošle godine ušla u suposjed nekretnine, te da joj, obzirom na njenu životnu dob (u dobi od 73 godine) i činjenicu da tek povremeno boravi u RH, ne odgovara provedba zatražene diobe.

 

Prvostupanjski sud je temeljem uvida u prvostupanjski spis R1-63/04, koji je između stranaka u ovom postupku (suvlasnika predmetne nekretnine) vođen radi uređenja suposjedovnih odnosa, utvrdio, uvidom u nalaz i mišljenje građevinskog vještaka A. M., dipl.ing. građ., da uređenje suposjedovnih odnosa stranaka na predmetnoj nekretnini, a prema omjeru njihovih suvlasničkih prava, nije moguće, odnosno nije provedivo. Na temelju tog vještačkog nalaza i mišljenja prvostupanjski sud je zaključio da niti geometrijska dioba predmetne nekretnine prema suvlasničkim omjerima stranaka nije moguća, slijedom čega je prihvatio osnovanim prijedlog predlagatelja da se odredi zatraženo razvrgnuće suvlasničke zajednice, ocjenjujući da je prijedlog predlagatelja utemeljen na odredbi čl. 47. st. 1 i 2 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima  (NN.91/96; 68/98; 137/99; 22/00; 73/00; 114/01; 79/06; 141/06; 146/08; 38/09; 153/09; 143/12; 152/14 – dalje ZV), pri čemu životna dob protustranke nije opravdan razlog za protivljenje predloženoj diobi.

 

Protustranka je u žalbi isticala da je predmetna nekretnina u prijedlogu za razvrgnuće suvlasničke zajednice i u prvostupanjskom rješenju pogrešno označena određenjem da se ista nalazi u k.o. B., jer se ta nekretnina nalazi tj. upisana je u z.k.ul. … k.o. B. II, radi čega predmet razvrgnuća pogrešno određen.

 

Prvostupanjski sud je  nakon isticanja  navedenog žalbenog razloga donio rješenje o ispravku rješenja o razvrgnuću suvlasničke zajednice, prihvaćajući da katastarska općina u kojoj se nalaze predmetne nekretnine treba ispravno biti označena kao k.o. B.II, pa kako se stranke protiv prvostupanjskog rješenja o ispravku rješenja o razvrgnuću suvlasničke zajednice nekretnine (protiv rješenja br.1 R1-16/15-11 od 26. studenog 2015.) nisu žalile, to je taj ispravak postao sastavnim dijelom osnovnog, pobijanog rješenja, radi čega su naprijed reproducirani žalbeni navodi o netočnosti izreke prvostupanjskog rješenja postali bespredmetni.

 

U daljnjim žalbenim navodima protustranka ističe da prvostupanjski sud nije odredio temeljem koje zakonske odredbe (procesnog zakona) je donio odluku o razvrgnuću suvlasničke zajednice nekretnina, a da je odredbom čl. 48. st. 3 ZV-a propisano da u slučaju kada se provodi sudsko razvrgnuće sud odlučuje u izvanparničnom postupku, ako zakon ne određuje drukčije. Tvrdi da je nejasno i neobrazloženo utvrđenje prvostupanjskog suda da su ostvarene pretpostavke za izvanparnično razvrgnuće suvlasničke zajednice (da ne postoji spor između stranaka o pojedinim pitanjima i to predmetu diobe, odnosno suvlasničkim omjerima, odnosno mogućnosti razvrgnuća predmetne nekretnine civilnom diobom).

 

Protustranka smatra da nalaz i mišljenje vještaka A. M., koji je izrađen za potrebe uređenja suposjedovnih odnosa između suvlasnika, koji se vodio u predmetu R1-63/04, ne predstavlja dovoljan dokaz, odnosno taj dokaz nije proveden na tu okolnost da geometrijska dioba predmetne nekretnine (prema suvlasničkim omjerima) nije moguća. Ističe da je prema odredbi čl. 50. ZV-a, kao osnovni način diobe nekretnina propisana geometrijska dioba, pa tek u slučaju da ona nije moguća, a da se znatno ne umanjuje vrijednost, može se odrediti civilna dioba.

 

Po ocjeni ovog suda, nema nikakve dvojbe da sadržaj vještačkog nalaza i mišljenje ovlaštenog građevinskog vještaka o nemogućnosti uređenja suposjedovnih odnosa u skladu s utvrđenim suvlasničkim omjerima stranaka na predmetnoj nekretnini (nalaz i mišljenje građevinskog vještaka A. M., dipl. ing. građ. od 19. studenog 2008., spis prvostupanjskog suda br. R1-63/04, listovi 37-40), a koji je, prema svom sadržaju, utemeljen na ocjeni mogućnosti istovremenog (su)posjedovanja predmetne nekretnine prema utvrđenim suvlasničkim omjerima, dovoljan dokaz da je predmetna nekretnina nedjeljiva u skladu sa suvlasničkim omjerima. Navedeni vještak je jasno odredio u toč. 3 svog nalaza i mišljenja koje prostorije u predmetnoj stambenoj građevini bi se mogle koristiti posebno, a koje bi ostale na zajedničkom korištenju (prema tom nalazu 13 prostorija ostalo bi u zajedničkom korištenju, a 14 prostorija bi se moglo podijeliti radi samostalnog korištenja svakog suvlasnika). Treba navesti i da suvlasnički omjeri stranaka nisu jednaki.

 

U istom postupku, neovisno o nalazu i mišljenju građ. vještaka, uređeni su suposjedovni odnosi između stranaka rješenjem br. R1-63/04-27 od 2. lipnja 2010, potvrđenim rješenjem ovog suda br. Gž-513/13-2 od 6. svibnja 2014.

 

U tom rješenju prvostupanjski sud je pošao od sadržaja navedenog nalaza i mišljenja građevinskog vještaka, te prihvatio utvrđenje da odnos između suvlasnika, glede suposjeda, nije moguće urediti u skladu sa suvlasničkim omjerima.

 

Prvostupanjski sud je u rješenju o uređenju suposjedovnih odnosa konstatirao nemogućnost fizičke diobe nekretnine, a vodio je računa i o činjenici da predlagateljica (ovdje protustranka) nije tražila suposjed prema točnom omjeru faktične vlasti na predmetnoj nekretnini, nego je tražila da joj se odredi način vršenja faktične vlasti u prostorijama u kući kada dođe u RH, u svrhu stanovanja. U tim okolnostima, i u tim okvirima, prvostupanjski sud je uredio suposjedovne odnose, prihvaćajući pri tome da kriteriji uređenja suposjedovnih odnosa ne podrazumijevaju podjelu ovlasti na istovremeno posjedovanje tih nekretnina u skladu sa suvlasničkim omjerima, pozivajući se se na §266. bivšeg Zakona o sudskom vanparničnom postupku koji se na ovaj odnos primjenjuje kao pravno pravilo (iz 1934.g.).

 

Takvu kategorizaciju predmetnog odnosa, kao i zakonitost prvostupanjskog rješenja koje je na tom kriteriju zasnovano, prihvatio je u potvrđujućem rješenju i ovaj sud rješenjem br. 4 Gž-513/13-2 od 6. svibnja 2014.

 

Po ocjeni ovog suda, pretpostavke mogućnosti fizičke diobe predmetne nekretnine u dovoljnoj su mjeri ispitani u postupku uređenja suposjedovnih odnosa stranaka glede te nekretnine u predmetu prvostupanjskog suda br. R1-63/04, pri čem prvostupanjski sud osnovano ističe da protustranka tijekom prvostupanjskog postupka nije predlagala izvođenje dokaza na okolnost da je geometrijska dioba predmetne nekretnine moguća.

 

Radi navedenoga ovaj sud je temeljem odredbe čl. 380. toč. 2 Zakona o parničnom postupku  (NN.53/91; 91/92; 112/99; 88/01; 117/03, 88/05; 2/07-odluka US RH; 84/08; 96/08-odluka US RH; 123/08-ispravak; 57/11; 148/11-pročišćeni tekst; 25/13; 89/14  - odluka US RH), odbio žalbu protustranke kao neosnovanu i potvrdio pobijano rješenje.

 

U Varaždinu 18. veljače 2016.