Broj: Gž-784/15

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to Nediljke Radić, kao predsjednice vijeća, te Miha Mratovića (suca izvjestitelja) i Ivice Botica, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. K. iz S., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku B. K., odvjetniku u S., protiv tuženike N. K. iz S., OIB: ..., radi utvrđenja ništetnosti Ugovora o doživotnom uzdržavanju, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude i rješenja Općinskog suda u Splitu od 23. siječnja 2015. pod poslovni broj Po- 100/12, u sjednici vijeća održanoj 18. veljače 2016.

 

p r e s u d i o   j e

i

r i j e š i o   j e

 

I. Djelomično se odbija tuženikova žalba kao neosnovana te potvrđuje prvostupanjska presuda u dijelu kojim je utvrđeno da se stan u S. u zgradi anagrafske oznake ... 1/2 dijela cijelog predstavlja bračnu stečevinu pok. N. K. (točka I. izreke prvostupanjske presude).

 

II. Djelomičnim uvaženjem tuženikove žalbe preinačuje se prvostupanjska presuda u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev te utvrđena ništetnost Ugovora o doživotnom uzdržavanju (točka II. izreke prvostupanjske presude) tako da se sudi:

 

Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

 

"Utvrđuje se ništetnost Ugovora o doživotnom uzdržavanju zaključenog dana 22. veljače 2005. između tuženika kao davatelja uzdržavanja i N. K. kao primatelja uzdržavanja, a koji Ugovor je ovjeren u Općinskom sudu u Splitu poslovni broj IR-98/05 dana 22. ožujka 2005. u dijelu u kojem je predmet tog ugovora za cijelo 1/1 stan u S. u zgradi anagrafske oznake ... u podrumu (južna strana) površine cca 32 m², u zgradi sagrađenoj na čest. zgr. ... k.o. S., a koji stan je stečen temeljem ugovora o kupoprodaji nekretnine od 7. studenog 1996. ovjerenog pred javnim bilježnikom Z. P. u S. dana 7. studenog 1996. pod brojem Ov-6057/96."

 

III. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

 

Obrazloženje

 

              Prvostupanjskom presudom djelomično je prihvaćen tužbeni zahtjev te utvrđeno da stan u S. u zgradi anagrafske oznake ... u podrumu južna strana površine cca 32 m2 sagrađenoj na čest. zgr. ... k.o. S., a koji stan je stečen na temelju Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 7. studenog  1996. za 1/2 dijela cjeline predstavlja bračnu stečevinu pok. N. K..

 

              Pod točkom II. izreke prvostupanjske presude utvrđeno je da je ništetan Ugovor o doživotnom uzdržavanju zaključen dana 22. veljače 2005. između tuženika Kao davatelja uzdržavanja i N. K. kao primatelja uzdržavanja, i to u dijelu u kojem je predmetnom ugovora za cijelo stan u S. anagrafske oznake ... u podrumu (južna stana) površine 32 m2, a u zagradi sagrađenoj na čest. zgr. ... k.o. S., a koji stan je stečen na temelju Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 7. studenog 1996.

 

              Prvostupanjski sud odbio je tužbeni zahtjev u dijelu kojim je traženo brisanje prava vlasništva sa imena tuženika.

 

              Prvostupanjski je sud rješenjem odbacio tužbu u dijelu zahtjeva koji glasi:

 

              "Iz razloga što 1/2 dijela cijeloj predmetni stan predstavlja bračnu stečevinu pok. N. K. te primatelj uzdržavanja nije mogao zaključiti Ugovor u kojem je predmetni stan za cijelo".

 

              Ujedno je prvostupanjski sud u rješenju odlukom o troškovima postupka obvezao tuženika da nadoknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 10.750,00 kuna.

 

              Protiv prvostupanjske presude pravovremeno se žali tuženik osporavajući presudu u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 25/13 dalje: ZPP) s prijedlogom da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

              Tužitelj nije podnio odgovor na žalbu.

 

              Žalba je djelomično osnovana.

 

              S obzirom da se tužitelj ne žali da dio presude kojim je odbijen zahtjev usmjeren na brisanje uknjižbe, te u dijelu rješenja kojim je odbačena tužba u ovoj fazi postupka sporno je, je li stan u S., pobliže označen u točki I. izreke prvostupanjske presude bračna stečevina, i to za 1/2 sada pok. N. K., te je sporno je li ništetan Ugovor o doživotnom uzdržavanju kojeg je dana 22. veljače 2005. zaključio tuženik kao davatelj uzdržavanja s N. K. kao primateljem uzdržavanja, i to u dijelu koji je predmet tog ugovora predmetni stan za cijelo.

 

              U provedenom postupku prvostupanjski sud je utvrdio:

 

              - kako su stranke braća,

 

              - kako su njihovi sada pok. roditelji N. K. i N. K. sklopili brak 2. prosinca 1952. koji je trajao do smrti majke stranaka,

 

              - kako je N. K. umrla 23. travnja 2000.,

 

              - kako je rješenjem od nasljeđivanju br. O-1128/00 kod Općinskog suda u Splitu od 10. svibnja 2001. utvrđena njena ostavina, te su na temelju Zakona i ustupa supruga ostavitelja N. K. za 1/3 dijela u korist Z. K. istu naslijedili tužitelj Z. K. za 2/3 dijela, a tuženik N. K. za 1/3 dijela,

 

              - kako je 11. ožujka 2004. zaključen Ugovor o doživotnom uzdržavanju  između oca stranaka N. K. kao primatelja uzdržavanja te N. K., tuženika kao davatelja uzdržavanja, a predmet kojeg ugovora je bila s jedne strane obveza tuženika kao davatelja uzdržavanja doživotno uzdržavati oca, osigurati mu potrebnu njegu i pomoć u skladu s potrebama i običajima, a primatelj uzdržavanja je prenio na davatelja uzdržavanja pravo vlasništva na više nekretnina položenih u k.o. ..., te u cijelosti na stanu u S., na adresi ..., a koji prijenos je imao izvršiti u trenutku smrti N. K.,

 

              - kako je Ugovor o doživotnom uzdržavanju ovjerovljen kod Općinskog suda u Splitu, pod poslovnim brojem R- 98/05 i to 22. ožujka 2005.,

 

              - kako je N. K. preminuo 5. lipnja 2010.,

 

              - kako je N. K. u vrijeme zaključenja Ugovora o doživotnom uzdržavanju bio sposoban za rasuđivanje,

 

              - kako je predmetni stan stečen za vrijeme trajanja bračne zajednice N. K. i N. K.,

 

              - kako je N. K. kao zaposlen ranijeg poduzeća V. B. dobio stanarsko pravo na stan u S. u ..., kojeg je prodao, a nakon toga je 7. studenog 1996. kupljen predmetni stan, time što je u ugovoru kao kupac označen samo N. K.,

 

              - kako N. K. zaista nije bila zaposlena, ali se brinula o domaćinstvu i strankama dok su bili djeca.

 

              Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je zaključio da rješenje o nasljeđivanju ne veže stranke, jer nije uopće spomenuto je li predmetni stan predstavlja ostavinu, pa bi se u biti radilo o naknadno pronađenoj imovini, a sve u smislu odredbe čl. 135. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine br. 52/71, 47/78 i 56/00, dalje: ZN) koje odredbe treba primijeniti sukladno Zakonu o nasljeđivanju ("Narodne novine" br. 48/03, 163/03, 35/05 i 127/13: dalje ZN).

 

              Ovaj zaključak prvostupanjskog suda u cijelosti prihvaća kao pravilan i ovaj sud, te smatra dakle da je tužitelj mogao postaviti ovakav tužbeni zahtjev, te raspravljati o tome je li predmetna nekretnina predstavlja bračnu stečevinu.

 

              U pogledu utvrđenja prvostupanjskog suda kako je kupoprodajni ugovor zaključen u vrijeme trajanja braka roditelja stranaka te da bi se radilo o bračnoj stečevini, a time i zajedničkoj imovini roditelja stranaka jer treba primijeniti Zakon o braku i porodičnim odnosima ("Narodne novine" br. 11/78, 45/89 i 59/90: dalje ZBPO) kao pravilan prihvaća u cijelosti ovaj sud, te smatra da je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je utvrđivao je li predmetni stan predstavlja zajedničku imovinu, bračnu stečevinu te udjele u stjecanju.

 

              Bez obzira što N. K., majka stranaka nije bila zaposlena po pravnom shvaćanju ovog suda pravilno je prvostupanjski sud zaključio u smislu odredbe čl. 287. ZBPO-a kako je doprinos bračnih drugova N. K. i N. K. bio podjednak, te da bi stoga predmetni stan predstavlja bračnu stečevinu na način da bi N. K. bio otac stranaka i doprinio za 1/2, a majka stranaka N. K. za 1/2.

 

              Kako prvostupanjski sud nije počinio niti jednu povredu postupka u ovom postupku, već je izrazito stručno i pažljivo proveo postupak, to je valjalo na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a odbiti žalbu tuženika i potvrditi prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem je prihvaćen zahtjev za utvrđenje da bi predmetni stan predstavljao bračnu stečevinu i to za 1/2 dijela majke stranaka N. K.

 

              Prvostupanjski je sud bez obzira što je N. K. kao primatelj uzdržavanja u cijelosti bio sposoban za rasuđivanje pozivom na odredbu članka 283. stavak 1. i 2. ZBPO-a zaključio kako je Ugovor o doživotnom uzdržavanju ništavan.

 

              Zaista je odredbom članka 283. stavak 1. i 2. ZBPO-a propisano kako zajedničkom imovinom bračni drugovi raspolažu sporazumno, a svojim udjelom u zajedničkoj imovini jedan bračni drug ne može samostalno raspolagati niti ga opteretiti pravnim poslom među živima.

 

              Zaista u smislu odredbe članka 283. ZBPO-a da je N. K. raspolagao zajedničkom imovinom Ugovorom o doživotnom uzdržavanju, tako raspolaganje bi bilo ništavo.

 

              Međutim, kako to proizlazi iz utvrđenja prvostupanjskog suda N. K. preminula je 23. travnja 2000., a njen suprug, primatelj uzdržavanja N. K. zaključio je 11. ožujka 2004. kao primatelj uzdržavanja s tuženikom Ugovor o doživotnom uzdržavanju, a koji je ovjerovljen 22. ožujka 2005. pred Općinskom sudom u  Splitu.

 

              Dakle, za vrijeme zaključenja Ugovora o doživotnom uzdržavanju predmetni stan nije predstavljao  zajedničku imovinu N. K. i N. K., već je isti predstavljao  zajedničko vlasništvo i to N. K., te univerzalnih sukcesora N. K.

 

              Drugim riječima praktično je predmetni stan dijelom bio u vlasništvu N. K. kao primatelja uzdržavanja, a dijelom je predstavljao ostavinsku masu iza smrti N. K.

 

              Stoga, po pravnom shvaćanju ovog suda ne dolazi u obzir primjena odredbe članka 283. ZBPO-a, u ovom konkretnom slučaju, jer u vrijeme zaključenja Ugovora bračni drug primatelja uzdržavanja više nije bio među živima.

 

              Stoga u ovom konkretnom slučaju je davatelj uzdržavanja mogao raspolagati sa svojim udjelom u vlasništvu predmetnog stana, jer se za  zajedničko vlasništvo podredno primjenjuju pravila o suvlasništvu u smislu odredbe čl. 65. Zakona o  vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 – dalje: ZV), pa je tako dakle N. K. kao davatelj uzdržavanja mogao pravno raspolagati svojim udjelom u zajedničkom vlasništvu, supsidijarnom primjenom  odredbe članka 37. stavak 5. ZV-a.

 

              Stoga je valjalo na temelju odredbe čl. 373. točka 3. ZPP-a preinačiti prvostupanjsku presudu u dijelu  u kojem je utvrđen ništav Ugovor o doživotnom uzdržavanju, te u tom dijelu tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan.

 

              Sukladno odredbi čl. 166. ZPP-a valjalo je odlučiti o cjelokupnim troškovima postupka.

 

              S obzirom da je tužiteljev zahtjev usmjeren na brisanje zemljišnoknjižnog stanja pravomoćno odbijen, te da je sada po odluci ovog suda valjalo i odbiti zahtjev tužitelja za utvrđenje ništavosti Ugovora o doživotnom uzdržavanju valjalo je smatrati kako su stranke podjednako uspjele u ovom sporu u smislu odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a te je valjalo odrediti kako će svaka stranka snositi svoje troškove postupka.

 

U Splitu 18. veljače 2016.