Broj: Gžst-52/2015

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to Luke Grgata, kao predsjednika vijeća, te Andree Boras Ivanišević, kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Borisa Mimice, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja RI-19 d.o.o. R. iz R., S. kula br. 8 (čiji je OIB: …) zastupanog po punomoćniku V. M. odvjetniku iz R., protiv tuženih pod 1. I. A. iz R., D. G. br. 23 (čiji je OIB: …) zastupanog po punomoćnici T. B. odvjetnici iz R. i 2. F. A. iz R., D. G. br. 23 (čiji je OIB: …) zastupana po punomoćnici T. B. odvjetnici iz R., radi predaje nekretnine, vrijednost predmeta spora 11.000,00 kuna, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude zbog ogluhe Općinskog suda u Rijeci, pod poslovnim brojem P-1476/2013-19 od 14. siječnja 2014. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 2. ožujka 2016. godine,

 

r i j e š i o   j e

 

Ukida se presuda zbog ogluhe Općinskog suda u Rijeci, pod poslovnim brojem P-1476/2013-19 od 14. siječnja 2014. godine, te predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovni postupak i odlučivanje.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom zbog ogluhe naloženo je tuženicima da predaju tužitelju RI-19 d.o.o. R. iz R., S. kula br. 8. (čiji je OIB: …), odnosno suvlasnicima zgrade u R., D. G. 23, u posjed prostor - prenamijenjenu praonicu rublja dimenzija 7 x 3,5 x 2,6 m koja se nalazi na terasi zgrade u R., D. G. 23, a koja zgrada je sagrađena na k.č. br. 1274/1 i 1271, zk. ul. 1030 i 693, k.o. P., u roku od 15 dana ( točka I. izreke).

 

U odluci pod točkom II. izreke naloženo je tuženicima da solidarno tužitelju RI-19 d.o.o. R. iz R., S. kula br. 8. (čiji je OIB: …) naknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 2.787,50 kuna i to u roku od 15 dana.

 

Protiv ove presude žale se tuženici pobijajući istu zbog žalbenog razloga predviđenog odredbom članka 353. stavak 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14, dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i odlučivanje.

 

Na žalbu nije odgovoreno.

 

Žalba je osnovana.

 

Prvostupanjski sud je donio presudu zbog ogluhe kojom je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, obrazlažući to činjenicom što, iako im je uredno dostavljena tužba prema odredbi članka 143. stavak 4. ZPP-a, tuženici nisu odgovorili na tužbu u ostavljenom roku od 15 dana temeljem odredbe članka 331b. ZPP-a.

 

Odredbom članka 331b. ZPP-a propisano je da ako tuženik ne podnese odgovor na tužbu u određenom roku, donijet će se presuda kojom se prihvaća tužbeni zahtjev (presuda zbog ogluhe), ako bude udovoljeno slijedećim uvjetima: ako su tuženiku tužba i posljedica davanja odgovora na tužbu uredno dostavljeni, ako osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenice navedenih u tužbi, ako činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti s dokazima koje je sam tužitelj ponudio ili s činjenicama koje su općepoznate, ako ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječile opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu.

 

U konkretnom slučaju predmet spora predstavlja stvarnopravni zahtjev tužitelja kao upravitelja zgrade označene kao k.č. br. 1274/1 i 1271, zk. ul. 1030 i 693, k.o. P. upravljen na iseljenje i predaju u posjed prostora praonice rublja dimenzija, koja se nalazi na terasi zgrade u R., D. G. 23.

 

Tužitelj svoj tužbeni zahtjev temelji na činjenici da je osnovom ugovora o upravljanju s etažnim vlasnicima predmetne zgrade kao upravitelj ovlašten na podnošenja zahtjeva za predaju zajedničkog dijela  zgrade u nezakonitom posjedu tuženika, što je razvidno iz pravomoćne presude pod posl. br. P-1380/2006 kojom je odbijen njihov zahtjev za utvrđenje prava vlasništva u odnosu na isti.

 

Iz sadržaja spisu priležećeg ugovora o upravljanju zgradom u R., ul. D. G. br. 23, kojeg su suvlasnici predmetne zgrade potpisali temeljem članka 375. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14, dalje: ZV) dana 13. prosinca 1997. godine, razvidno je da su točkom 1. suvlasnici upravljanje predmetnom stambenom zgradom povjerili poduzeću „RI-19“ d.o.o. S. pri čemu je točkom 7. citiranog ugovora određen opseg ovlasti upravitelja za predstavljanje i zastupanje svih suvlasnika, dok su međuvlasničkim ugovorom suvlasnici predmetne zgrade ugovorili da poslove redovite uprave čine između ostalog: "iznajmljivanje i davanje u zakup kao i otkazivanje nadstojničkog stana i drugih samostalnih prostorija zgrade kojih nije uspostavljeno vlasništvo posebnog dijela".

 

Na temelju članka 378. stavka 5. ZV-a upravitelj zastupa suvlasnike u vezi s upravljanjem nekretninom u postupcima pred državnim tijelima, osim ako međuvlasničkim ugovorom nije drukčije određeno, tako da je, slijedom toga, upravitelj zgrade imenovan ugovorom ili prinudni upravitelj ovlašten ex lege pokretati sudske postupke u ime i za račun suvlasnika zgrade.

 

Tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena je od strane i u ime upravitelja zgrade u R., D. G. 23, kao tužitelja u ovoj pravnoj stvari, na koju isti međutim nije ovlašten temeljem odredbe članka 93. stavka 2. ZV-a koja izričito propisuje da ju u upravljanju nekretninom upravitelj ovlašten voditi u ime svih suvlasnika nekretnine postupke pred sudom ili drugim tijelima te isti ima položaj zakonskog zastupnika suvlasnik predmetne zgrade.

 

Utoliko predstavnik suvlasnika, pozivajući se na odredbe međuvlasničkog ugovora, kojeg su suvlasnici predmetne zgrade zaključili s upraviteljem „RI-19“ d.o.o., ne bi bio ovlašten na pokretanje postupka za traženje stvarnopravne zaštite suvlasnika predmetne zgrade.

 

Prema odredbi članka 85. stavak 1.ZV-a cijelom nekretninom na kojoj je na jednom ili više suvlasničkih dijelova osnovano vlasništvo određenoga posebnog dijela upravljaju suvlasnici po općim pravilima o upravljanju suvlasničkom stvari, ako ovim Zakonom nije što drugo pri čemu upravitelj, kao zastupnik svih suvlasnika, upravlja nekretninom te je među ostalim, ovlašten u ime svih suvlasnika nekretnine voditi postupke pred sudom (članak 93. stavak 2. i članak 378. ZV-a).

 

Naime, sukladno odredbi članka 44. stavak 1. citiranog Zakona suvlasnici mogu suglasno povjeriti upravljanje stvari određenoj osobi kao upravitelju, koji će djelovati kao njihov opunomoćenik i u tom smislu temeljem ovlasti iz odredbe članka 85. stavak 4. ZV-a suvlasnici svoje međusobne odnose mogu odrediti pisanim sporazumom (međuvlasnički ugovor).

 

U navedenim okolnostima, određeni upravitelj predmetne stambene zgrade tek je ovlašten na pokretanje i vođenje postupaka pred sudom ili drugim tijelima u ime svih suvlasnika nekretnine u smislu odredbe članka 93. ZV-a, a temeljem odredbe članka 44. i 45. citiranog Zakona koji određuje pravni položaj upravitelja jer se radi o osobi kojoj su suvlasnici suglasno povjerili upravljanje stvari kao upravitelju, a time i njegovom djelovanju ali u svojstvu njihova opunomoćenika u postupcima pred sudom radi naplate zajedničkih troškova zgrade.

 

U takovoj situaciji nije bilo udovoljeno pretpostavkama za donošenje presude zbog ogluhe u smislu citirane odredbe članka 331. b. ZPP-a jer iz činjenica navedenih u tužbi i dokaza na kojima se tužbeni zahtjev temelji ne proizlazi osnovanost tužbenog zahtjeva obzirom da tužitelj nema aktivnu legitimaciju za traženjem stvarnopravne zaštite.

 

Slijedom naprijed izloženog, uvažavanjem žalbe tuženika valjalo je prvostupanjsku presudu zbog ogluhe ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i odlučivanje, temeljem odredbe članka 369. stavka 1. ZPP-a.

 

U Splitu, 2. ožujka 2016. godine