Broj: Gž-527/16

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

      Županijski sud u Splitu,  u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda Ankice Matić, kao  predsjednice vijeća, te  Dragice Samardžić, kao članice vijeća i suca izvjestitelja i Vesne Kuzmičić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. B. d.d. S. V., K. OIB: …, koga zastupa punomoćnik T. L. odvjetnik u Z., protiv tuženika   1. R. H., koju zastupa O. d.o. u S., G. upravni odjel, 2. G. T.,  3. O. S., koju  zastupa načelnik V. Z., a njega  punomoćnik M. T. P., odvjetnik u S., radi utvrđenja prava, rješavajući žalbe tuženica R. H. i O. S. protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru broj 55P-5884/2015 od 22. listopada 2015. godine,  u sjednici vijeća održanoj dana 10. ožujka   2016. godine

 

r i j e š i o   j e

 

  Prihvaćaju se žalbe tuženica R. H. i O. S., pa se ukida presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru broj 55P-5884/2015 od 22. listopada 2015. godine u dijelu pod toč.I. i III. izreke i u tom se dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom je presudom prihvaćen tužbeni zahtjev koji glasi:

                   „Utvrđuje se da je tužitelj V. B. d.d. S. V., Kralja Zvonimira 62, OIB: …nositelj prava vlasništva nekretnina, sve u dijelu 1/1 , koje se nalaze u k.o. S. i to :

čest zem. 327/136, oznake dvor u površini od 8.388 m2, nova izmjera – čestica br. 1329/64,

zgr. 1133 oznake zgrada u površini od 347 m2, nova izmjera – čestica  br. 1329/54,

zgr. 1134 oznake zgrada u površini od198 m2, nova izmjera čestica br. .1329/55,

zgr. 1135 oznake zgrada u površini od 198 m2, nova izmjera  - čestica br. 1329/56

zgr.1136 oznake zgrada u površini od 397 m2, nova izmjera – čestica br. 1329/57,

zgr. 1137 oznake zgrada  u površini od 149 m2, nova izmjera – čestica br. 1329/58,

zgr. 1138 oznake zgrada u površini od 198 m2, nova izmjera – čestica br. 1329/59,

zgr. 1139 oznaka zgrada u površini od 149 m2, nova izmjera – čestica br. 1329/60  ( toč.I. izreke).

                Istom je presudom odbijen  kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji se odnosi na nekretnine  označene kao čest. zem. 327/137, čest. zem. 327/138, čest. zem. 327/139, 327/140, 327, 327/142, 327, 327/143, 327/144, 327/145, 327/146, 327 /147, 327/148, 327/149, 327/150, 327/151, 327/152, 327/153, 327/154, 327/155, 327/155, 327/156/, 327157, 327/158, 327/159, 327/161, 327/162, 327/163, 327/164, 327/165, sve k.o. Seget ( toč.II. izreke).

 

                 Odlukom o troškovima postupka odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka ( toč.III. izreke).

 

                Prvostupanjskim je rješenjem utvrđeno da je tužba povučena u odnosu na tuženika pod 2. G. T., te je naloženo tužitelju da iz osnova parničnog troška isplati G. T. iznos od 12.200,00 kuna.

 

Protiv navedene  presude u dijelu kojim je pod toč.I. izreke prihvaćen tužbeni zahtjev, te u dijelu pod  toč.III. izreke žale se tuženice R. H. i O. S. zbog svih žalbenih razloga  iz članka 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku  ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 43/13, 89/14 -  dalje: ZPP)   s prijedlogom da se pobijana presuda  u tom dijelu   preinači i odbije tužbeni zahtjev, ili da se ukine  i predmet vrati  prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

Odgovor na žalbe nije podnesen.

 

Žalbe su osnovane.

 

                    Predmet spora u ovom stadiju postupka je vlasništvo nekretnina označenih kao čest zem. 327/136,  dvor u površini od 8.388 m2, ( nova izmjera - čest.zem. 1329/64),  te nekretnina označenih kao: č.zgr. 1133, zgrada u površini od 347 m2 ( nova izmjera - čestica  br. 1329/54), č.zgr. 1134, zgrada u površini od 198 m2 ( nova izmjera čestica br. -1329/55), č.zgr. 1135, zgrada u površini od 198 m2 ( nova izmjera  - čestica br. 1329/56), č.zgr.1136, zgrada u površini od 397 m2 ( nova izmjera - čestica br. 1329/57), č.zgr. 1137, zgrada  u površini od 149 m2 ( nova izmjera - čestica br. 1329/58), č.zgr. 1138, zgrada u površini od 198 m2 ( nova izmjera - čestica br. 1329/59)  i č.zgr. 1139, zgrada u površini od 149 m2         ( nova izmjera - čestica br. 1329/60).

 

                    Tužitelj tvrdi da su njegovi pravni prednici -  poduzeće V. B. s.p.o, S. V., D. H. M. S. D.,  te  O.-a K. u sastavu R. U. – D. S., cijeli prostor apartmanskog naselja M. i auto kampa u S. V. priveli turističkoj namjeni, izgradili objekte apartmanskog naselja, auto kamp, restoran i dr. za što su dobili uporabnu dozvolu, da je osobno i preko pravnih prednika duže  od 20 godina u posjedu nekretnina na području apartmanskog naselja u S. V., da su predmetne nekretnine u postupku pretvorbe procijenjene u vrijednost društvenog kapitala tužitelja, te da je vlasništvo ovih nekretnina stekao na temelju odredbe članka 364. st. 6. , članka 368.st.3. i  i članka 369.  Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima («Narodne novine» broj  91/96, 68/98, 137/99, 22/00,73/00,114/01, 79/06, 141/06, 38/09, 153/09 i 143/12, 152/14  - dalje: ZV)

 

Neprijeporno je da su predmetne  nekretnine  u zemljišnim knjigama upisane kao društveno vlasništvo s pravom upravljanja O. T...

 

   Prvostupanjski sud je po provedenom postupku prihvatio tužbeni zahtjev nakon što je  utvrdio:

 

                  -  da sporne nekretnine  predstavljaju dio matične parcele 327/3 k.o. S. koja je  u površini od 10.024 m2 procijenjena u kapital društva V. B. prema rješenju H. fonda za privatizaciju od 22. srpnja 1997. godine, uz napomenu da su dionice u protuvrijednosti nekretnina rezervirane pri HFP zbog nesređenih imovinskopravnih odnosa,

 

-          da je nekretnina označena kao čest. zem. 327/3 k.o. S. temeljem ugovora o

privremenom korištenju pomorskog dobra od 5.kolovoza 1982.godine dodijeljena na korištenje pravnom predniku tužitelja U. D., O. K. T. od strane tadašnje  O. T.,

 

-          da je kod prvostupanjskog  suda  pod brojem Z-1154/98 zaprimljen i proveden

  prijavni list  poduzeća GNT T. S. radi cijepanja čest. zem. 327/3  u podčetice 327/3 i 327/136 i dr. k.o. S.,

 

-          da  prema tom prijavnom listu  novonastala čestica 327/136 ima  ukupnu

površinu od 10.024 m2, od koje su nastale nove čestice i to čest. zem. 327/136 površine 8.388 m2, te čestice zgrada 1133, 1134, 1135, 1136, 1137, 1138 i 1139 koje po svojoj površini zajedno sa površinom novonastale  čestice zemlje  327 /136, čine ukupnu površinu od 10.024 m2, što odgovara upravo onom dijelu čestice 327/3 koji je prilikom pretvorbe ušao u temeljni kapital društva V. B.,

 

                       S obzirom na navedena činjenična utvrđenja prvostupanjski je sud smatrao da je tužitelj temeljem odredbe članka 390.a. ZV-a stekao pravo vlasništva predmetnih nekretnina radi čega je prihvatio tužbeni zahtjev u odnosu  na tuženice R. H. i  O. S..

 

                     Navedeni zaključak prvostupanjskog suda glede stjecanja prava vlasništva tužitelja, kao i zaključak da su obje  tuženice pasivno legitimirane u ovom postupku nije moguće prihvatiti kao pravilan.  

 

Naime, u smislu odredbe članka 6.st.2. Zakona o pretvorbi  društvenih poduzeća ( «Narodne novine» broj  19/91, 83/92, 94/93, 2/94, 9/95, 21/96) trgovačko društvo koje je nastalo pretvorbom pravni je sljednik društvenog poduzeća koje je tom pretvorbom prestalo, te ona ista prava koja su pripadala predniku, pripadaju njegovom sljedniku, odnosno pravnom subjektu koji je nastao pretvorbom. Stoga su kod pretvorbe društvenih poduzeća na pravnog sljednika pretvorenog poduzeća mogla prijeći samo ona prava  na stvarima koja je imao njegov prednik, a to su prava korištenja i raspolaganja tim stvarima.

 

                    Pravni temelj za pretvorbu prava korištenja i raspolaganja u pravo vlasništva predstavlja odredba članka 360. st.1. ZV-a prema kojoj je pravo  upravljanja odnosno pravo korištenja i raspolaganja na stvari u društvenom vlasništvu postalo pretvorbom nositelja toga prava – pravo vlasništva one osobe koja je pretvorbom postala sveopći pravni sljednik dotadašnjeg nositelja prava upravljanja, odnosno korištenja i raspolaganja na toj stvari, ako je stvar sposobna biti predmetom prava vlasništva, osim ako posebnim zakonom nije određeno drugačije.

 

                        Prema odredbi članka 363. ZV-a tužitelj svoje pravo vlasništva može dokazati i ako nije upisan u zemljišnoj knjizi, ako dokaže da je on ili njegov pravni prednik stekao pravo upravljanja,  korištenja ili raspolaganja tim nekretninama.

 

                 Odredbom članka 390.a ZV-a propisano je  da će trgovačko društvo kao pravni sljednik društvenog poduzeća, po završenoj pretvorbi vlasništva, postati vlasnikom onih  nekretnina koje su na dan procjene vrijednosti temeljnog kapitala u postupku pretvorbe ili privatizacije bile: društveno vlasništvo s pravom upravljanja, korištenja i raspolaganja društvenog poduzeća, koje su mogle biti predmet stjecanja vlasništva i čija je vrijednost procijenjena u kapital društva i koje su po nadležnom tijelu iskazane u kapitalu društva.

 

                  Slijedom naprijed iznesenog da bi tužitelj stekao pravo  vlasništva predmetnih  nekretnina temeljem odredbe članka 360. st.1. ZV-a i  članka 390.a istog Zakona,  potrebno je da dokaže  da je   bio nositelj prava korištenja na tim   nekretninama, da se  radi o nekretninama koje su  mogle biti predmet stjecanja i koje su  ušle u pretvorbu.

 

                 Iz utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazilo bi da je nekretnina označena kao čest. zem.  327/ 3 k.o. S. od koje su parcelacijom nastale sporne nekretnine dodijeljena na korištenje predniku tužitelja  od strane tadašnje O. T. temeljem ugovora o  privremenom korištenju pomorskog dobra od 5.kolovoza 1982. godine. Navedeno bi upućivalo da  je osnovna čestica 327/ 3 k.o. S. u vrijeme dodijele na korištenje predniku tužitelja predstavljala pomorsko dobro.

 

Zakonom o pomorskom dobru i morskim lukama („Narodne novine“, broj 158/03, 100/04, 141/06, 38/09, 123/11– dalje: ZPDML) određeno je da je pomorsko dobro opće dobro od interesa za Republiku Hrvatsku i upotrebljava se i koristi pod uvjetima i na način propisan tim zakonom (čl. 3. st. 1.), a njime upravlja, vodi brigu o zaštiti i odgovara Republika Hrvatska  neposredno ili putem jedinice područne (regionalne) samouprave (čl. 10. st. 1.).

 

To znači da se radi o takvom dijelu prirode koji nije sposoban biti predmet prava vlasništva i nalazi se u upotrebi svih sukladno odredbi čl. 3. st. 2. ZV-a.

 

Zakonom o pomorskom i vodnom dobru, lukama i pristaništima iz 1974. godine koji je bio na snazi u vrijeme  dodijele predmetne nekretnine na privremeno korištenje predniku tužitelja pomorsko dobro je određeno  kao  dobro u društvenom vlasništvu u općoj uporabi kojim  upravlja općina, te je također bilo propisano da  se na pomorskom dobru ne može stjecati pravo vlasništva ili neko drugo stvarno pravo po bilo kojoj osnovi.

 

Odredbom članka 5. tog Zakona bila je predviđena mogućnost davanja nekretnina koje su pomorsko dobro na korištenje, o čemu je odluku donosila nadležna općinska skupština, a temeljem koje se  zaključivao ugovor o korištenju pomorskog dobra. Korisnik pomorskog dobra, koji je bio društveno poduzeće, mogao je na pomorskom dobru izgraditi građevinski ili drugi objekt koji su postajali dio pomorskog dobra.

 

  Iz podataka u spisu bi proizlazilo da je predniku tužitelja upravo temeljem odluke o dodijeli predmetne  nekretnine na privremeno korištenje izdano odobrenje za gradnju i   građevinska dozvola za izgradnju apartmanskog naselja, koja je izdana 14. lipnja 1988. godine.

 

                       Međutim, prvostupanjski  sud tijekom postupka nije utvrdio kakav je  status predmetnih  nekretnina, odnosno predstavljaju li  navedene  nekretnine pomorsko dobro,  iako od ove okolnosti ovisi  zaključak o tome jesu li ove nekretnine mogle biti predmet stjecanja prava vlasništva.

 

                  Nadalje, o  pravnom statusu navedenih nekretnina ovisi i ocjena o tome koja je od tuženica pasivno legitimirana u ovom postupku.

 

                Naime, u slučaju da predmetne  nekretnine predstavljaju pomorsko dobro tada bi sukladno odredbi članka 10.st.1. ZPDML bila pasivno legitimirana Republika Hrvatska, a u protivnom  pasivna   legitimacija bi bila na strani O. S. kao  pravne sljednice upisanog nositelja prava upravljanja  - O. T..

 

                  Za navesti je da se prvostupanjski  sud  kod odbijanja prigovora promašene  pasivne legitimacije na strani Republike Hrvatske pogrešno poziva na odredbu članka 33. toč.2. Zakona o turističkom i ostalom građevinskom zemljištu neprocijenjenom u postupku pretvorbe i privatizacije („Narodne novine“ broj  92/10),  jer se navedeni zakon ne odnosi na nekretnine koje su u pretvorbi procijenjene u kapital društva.

 

                 Kako prvostupanjski sud nije utvrdio odlučne okolnosti o kojima ovisi ocjena o tome je li prednik tužitelja na valjan način stekao pravo korištnja predmetnih nekretnina, to je činjenično stanje u ovoj pravnoj stvari nepotpuno i nepravilno utvrđeno.

 

                 Stoga je trebalo prihvaćanjem žalbi tuženica  na temelju odredbe članka 370. ZPP-a ukinuti prvostupanjsku presudu upobijanom  dijelu pod toč.I. izreke i u tom dijelu predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Budući da je  ukinuta odluka o glavnoj stvari, trebalo je ukinuti i odluku o troškovima postupka ( toč.III. izreke), time da će se  sukladno odredbi članka 166.st.3. ZPP-a o troškovima odlučiti u konačnoj odluci.

                    U nastavljenom postupku prvostupanjski će sud dopuniti činjenično stanje u skladu s uputama iz ovog rješenja, pa će potom pažljivom i svestranom ocjenom svih provedenih dokaza ponovo odlučiti o tužbenom zahtjevu. Ujedno je potrebno upozoriti tužitelja da se  pravo vlasništva nekretnine derivativnim putem stječe upisom tog prava u zemljišne knjige.

 

U Splitu  10. ožujka   2016. godine