Broj: Gž-2149/15

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Splitu, kao drugostupanjski sud, po sucu ovog suda Mihi Mratoviću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ad 1) A.S., ad 2) A.B.₁, ad 3) A.B.₂, ad 4) D.I., ad 5) K.M., ad 6) M.A., ad 7) P.D., ad 8) I.P., ad 9) S.R., ad 10) A.Ž, ad 11) M.B., ad 12) J.Ž., svi zastupani po upravitelju S. d.o.o. S., a ova zastupana po punomoćniku S.V., odv. u S., protiv tužene S.Š., S., zastupana po punomoćnicima I.Š. i T.Š., oboje iz S. radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Povrv-858/14 od dana 26. ožujka 2015. godine, dana 22. ožujka 2016. godine,  

 

p r e s u d i o   j e

 

              Uvažava se žalba tužitelja kao osnovana, preinačava se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Povrv-858/14 od dana 26. ožujka 2015. godine na način da se sudi:

 

1. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika B.J. iz S., pod poslovnim brojem Ovrv-5399/13, od 31. listopada 2013. godine u dijelu kojim je naloženo tuženoj, u roku od 8 dana, isplatiti tužitelju iznos od 462,00 kune zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja:

 

-          na iznos od 38,50 kn teče od 16.01.2012. godine  

-          na iznos od 38,50 kn teče od 16.02.2012. godine 

-          na iznos od 38,50 kn teče od16.03.2012. godine 

-          na iznos od 38,50 kn teče od 16.04.2012. godine

-          na iznos od 38,50 kn teče od 16.05.2012. godine

-          na iznos od 38,50 kn teče od 16.06.2012. godine

-          na iznos od 38,50 kn teče od 16.07.2012. godine

-          na iznos od 38,50 kn teče od 16.08.2012. godine

-          na iznos od 38,50 kn teče od 16.09.2012. godine

-          na iznos od 38,50 kn teče od 16.10.2012. godine

-          na iznos od 38,50 kn teče od 16.11.2012. godine

-          na iznos od 38,50 kn teče od 16.12.2012. godine

 

pa do 31. srpnja 2015. godine, po stopi od 12% godišnje, a od 1. kolovoza 2015. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećavanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te u dijelu kojim je naloženo tuženoj naknaditi tužitelju trošak ovršnog postupka u iznosu od 75,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 31. listopada 2013. godine do 31. srpnja 2015. godine po stopi od 12% godišnje, a od 01. kolovoza 2015. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećavanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

 

2. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika B.J. iz S., pod poslovnim brojem Ovrv-5399/13, od 31. listopada 2013. godine u dijelu kojim je naloženo tuženoj naknaditi tužitelju trošak ovršnog postupka u iznosu od 700,00 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

 

3. Nalaže se tuženoj, u roku 8 dana i pod prijetnjom ovrhe, naknaditi tužitelju trošak   postupka u iznosu od 1.170,50 kuna.  

 

Obrazloženje

 

              Prvostupanjskom presudom ukinut je u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika B.J. iz S., pod poslovnim brojem Ovrv-5399/13, od 31. listopada 2013. godine kojim je naloženo tuženoj u roku od 8 dana isplatiti tužitelju iznos od 462,00 kuna sa zateznom kamatom (točka I. izreke). Točkom II. izreke ukinut je u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika B.J. iz S., pod poslovnim brojem Ovrv-5399/13, od 31.10.2013.g. kojim je naloženo tuženoj u roku od 8 dana isplatiti tužitelju na ime troškova ovršnog postupka iznos od 775,00 kuna sa zateznom kamatom koja teče od 31.10.2013.g. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 % poena.

 

Protiv citirane presude, pravodobno se žali tužitelj, pobijajući istu zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1.  Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08 i 57/11, 148/11, 25/13, 89/14; dalje: ZPP), predlažući ovom sudu pobijanu presudu preinačiti i tužbeni zahtjev usvojiti, podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupka.

 

Na žalbu nije odgovoreno.

 

Žalba tužitelja glede glavne stvari je osnovana.

 

Žalba tužitelja glede odluke o troškovima postupka je djelomično osnovana.

 

Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja prema tuženoj za isplatu iznosa od 462,00 kune na ime sredstava zajedničke pričuve, za razdoblje od siječnja 2012. godine do prosinca 2012. godine  i to za prostor koji se nalazi na adresi ...

 

S obzirom na vrijednost predmeta spora – tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od 462,00 kuna, u konkretnom slučaju radi se o sporu male vrijednosti, u smislu odredbe članka 458. stavak 1. ZPP-a, radi čega se pobijana presuda, može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. st. 2. točke 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava, prema odredbi čanka 467. stavak. 1. ZPP-a.

 

              Odredbom članka 85. stavak 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj: 91/96, 68/98, 137/99, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 107/07, 146/08 i 38/09; dalje: ZV) propisano je da suvlasnici su dužni sudjelovati u upravljanju nekretninom odrediti osobu koja će obavljati poslove zajedničkog upravitelja i osnovati zajedničku pričuvu, dok prema članku 89. stavak 1. i 2. ZV-a troškove za održavanje i za poboljšavanje nekretnine i doprinose za zajedničku pričuvu radi pokrića takvih troškova snose svi suvlasnici nekretnine razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima, ako nije drugačije određeno. Uz to, prema članku 90. stavak 2. i 3. ZV-a zajedničku pričuvu tvore novčani doprinosi koje su suvlasnici uplatili na temelju odluke donesene većinom suvlasničkih dijelova, kojom upravljaju suvlasnici, odnosno upravitelj nekretnine kao imovinom odvojenom od imovine bilo kojeg suvlasnika, uloženom na način da donese plodove.

 

              Odredbom članka 375. st.1. ZV-a, određeno je da se uzajamni odnosi suvlasnika u vezi s upravljanjem i korištenjem nekretnine utvrđuju ugovorom koji mora biti sklopljen u pisanom obliku (međuvlasnički ugovor), dok je st. 3. propisano da odluke koje proizlaze iz međuvlasničkog ugovora obvezuju sve suvlasnike ako je ugovor sklopila većina suvlasnika čiji suvlasnički dijelovi čine više od polovice vrijednosti svih posebnih dijelova nekretnine. Člankom 379. st. 1. ZVDSP-a propisano je da je upravitelj dužan pored ostalog utvrditi visinu zajedničke pričuve koju snosi pojedini suvlasnik, a suvlasnici su, prema čl. 380. ZVDSP-a dužni uplaćivati sredstava na račun zajedničke pričuve i to mjesečno.

 

U provedenom postupku prvostupanjski sud je utvrdio kako je tužena suvlasnica zgrade  .... u S., zatim da je većina suvlasnika predmetne zgrade Ugovorom o upravljanju i međuvlasničkim ugovorom donijela odluku o visini i načinu plaćanja zajedničke pričuve, da obveza plaćanja pričuve proizlazi iz članka 90. ZV-a te da je tužena kao jedna od suvlasnika zgrade u obvezi plaćati pričuvu. Također, prvostupanjski sud je utvrdio kako tužena, iznos pričuve za utuženo razdoblje nije podmirila.

 

Međutim, s obzirom na utvrđenja prvostupanjskog suda da se tužena u više navrata obraćala tužitelju za sanaciju zajedničkog dijela nekretnine, s kojeg dolazi do prodora oborinskih voda u njen posebni dio nekretnine, te da tužitelj po prijedlogu tuženika nije postupio, sud je smatrao kako tužena, temeljem odredbe članka 88. ZV-a, nije u obvezi platiti pričuvu, sve dok se ne izvrši sanacija zajedničkog dijela zgrade, radi čega je tužbeni zahtjev tužitelja smatrao neosnovanim i pobijano presudom ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi.

 

Ovaj drugostupanjski sud ne prihvaća takav pravni stav prvostupanjskog suda. 

 

Naime, odredbama članka 88. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14. - u daljnjem tekstu: ZV), propisano je da je svaki suvlasnik nekretnine ovlašten, neovisno o ostalima, zahtijevati od suda da svojom odlukom odredi, između ostalog, i rok u kojem se treba obaviti neki od poslova iz članka 86. ovoga Zakona, o kojem je većinom glasova donesena odluka (al. 1.),  stvaranje primjerene zajedničke pričuve ili primjereno povećavanje, odnosno smanjivanje te pričuve koju je odredila većina, prema pravilu da pri određivanju pričuve i doprinosa u nju treba, osim o predvidivim troškovima, voditi računa i o imovinskom stanju svih suvlasnika (al. 2.), da se tom suvlasniku, ako bi mu bilo nemoguće odmah platiti dio troškova nekoga posla održavanja cijele nekretnine koji se javlja u vremenskim razmacima duljim od jedne godine, a nije pokriven pričuvom, dopušta da plati u mjesečnim obrocima u razdoblju ne dužem od deset godina, uz osiguranje osnivanjem hipoteke na njegovu suvlasničkom dijelu, s uobičajenim kamatama na dug osiguran hipotekom (al. 3.), postavljanje zajedničkoga upravitelja, ili smjenjivanje upravitelja koji grubo zanemaruje svoje dužnosti (al. 5.), ukidanje ili izmjenu onih odredaba kućnoga reda koje je donijela većina, ako one vrijeđaju takve interese toga suvlasnika koji zaslužuju zaštitu, ili bi njihovo izvršavanje bilo nepravedno zahtijevati od njega (al. 6.), otkazivanje ugovora o najmu jednoga mjesta u zajedničkoj garaži ili parkiralištu zbog potreba toga suvlasnika, ali to samo ako je on ujedno i vlasnik posebnoga dijela zgrade (al. 7.).

 

Dakle, suvlasnik zgrade zaista sukladno odredbi članka 88. ZV-a može imati određena prava, koja su neovisna od prava ostalih suvlasnika, međutim da bi ih mogao ostvariti potrebno je da isti ishodi sudsku odluku kojom bi se takvo pravo suvlasnika utvrdilo.

 

Stoga, kada iz činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi da se tužena u više navrata obraćala tužitelju i zahtijevala sanaciju zajedničkog dijela nekretnine, ista nije postupila sukladno odredbi članka 88. ZV-a. Također se napominje da je tužena, tijekom ovog postupka mogla istaknuti protutužbeni zahtjev kojim bi od suda mogla zahtijevati da svojom odlukom odredi njeno pravo u smislu odredbe članka 88. ZV-a, a što je propustila učiniti. 

 

Također, okolnost da je takav zahtjev podnesen tužitelju, a ne sudu, pa se tužitelj na zahtjev oglušio, predstavlja eventualni propust tužitelja kao upravitelja stambene zgrade, zbog kojeg tuženica ima pravo sukladno odredbi članka 88. al. 5. ZV-a, zatražiti od suda smjenjivanje upravitelja koji grubo zanemaruje svoje dužnosti, ali to nema nikakvo značenje u odnosu na obvezu tuženice u svezi plaćanja iznosa zajedničke pričuve, koja obveza je utvrđena za sve suvlasnike stambene zgrade odredbom članka 89. st. 2. ZV-a.

 

Slijedom navedenoga, radi pogrešnog pravnog pristupa, sud prvoga stupnja je pogrešno primijenio materijalno pravo, radi čega je sukladno odredbi članka 373. ZPP-a, pobijanu presudu valjalo preinačiti.

 

Pravilnom  primjenom materijalnog prava, odnosno odredbe članka 89. st. 2. ZV-a potrebno je obvezati tuženicu na isplatu neplaćene zajedničke pričuve, zajedno s pripadajućim zateznim kamata, od dospijeća svako pojedinog računa, sukladno odredbama članka 29. st. 1. i st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15).

 

Sukladno odredbi članka 164. st. 1. ZPP-a u vezi s člankom 166. st. 2. ZPP-a, preostaje odlučiti o troškovima cijelog postupka.

 

Tužitelju na ime troška ovršnog postupka, kao osnovan, valjala obistiniti trošak javnobilježničke nagrade u iznosu od 60,00 kuna uvećano za zatraženi PDV od 25%, dakle ukupno 75,00 kuna. Nije osnovan zahtjev tužitelja za naknadom troška sastava prijedloga za ovrhu i troška otprave uvećan za zatraženi PDV, to jer u pravnoj situaciji kada prijedlog za ovrhu u postupku predstavlja tužbu, nema pravne osnove tužitelju priznati posebnu nagradu za sastav prijedloga za ovrhu, a posebnu za daljnja zastupanja, a sve u okolnostima kada je propisana jednokratna nagrada za cijeli prvostupanjski postupak. Također tužitelju ne pripada trošak potvrde pravomoćnosti i ovršnosti rješenja (250,00 kuna), javnobilježnički trošak izdavanja potvrde pravomoćnosti (30,00 kuna uvećano za PDV) te trošak sastava prijedloga radi dostave pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi sudionicima (125,00 kuna), to jer je rješenje o ovrsi, povodom prigovora tužene, stavljeno van snage i nikada nije steklo svojstvo pravomoćnosti i ovršnosti.

 

U parničnom postupku tužitelju, sukladno odredbi članka Tbr. 7. toč. 8. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12., 103/14. i 118/14.; u daljnjem tekstu: Tarifa) valja obistiniti jednokratnu nagradu u iznosu od 500,00 kuna, uvećano za zatraženi PDV od 25% (Tbr. 42. Tarife) i 100,00 kuna na ime troškova sudske pristojbe sukladno Tar. br. 2. st. 1. Tarife sudskih pristojbi sadržane u Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine", broj 74/95., 57/96., 137/02., 26/03.- pročišćeni tekst, 125/11., 112/12., 157/13., dalje u tekstu: ZSP). Budući da ovaj sud uspjeh tužitelja u postupku cijeni u visini od 80%, tužitelju na ime troškova parničnog postupka valja priznati iznos od ukupno 580,00 kuna.

 

Nadalje, tužitelju osnovani trošak žalbenog postupka predstavlja žalbe, prema Tbr. 10. točka 1. Tarife u iznosu od 312,50 kuna s pripadajućim PDV-om (78,00 kuna), te iznos dužne sudske pristojbe na žalbu sukladno Tar. br. 3. st. 1. ZSP-a u iznosu od 200,00 kuna, dakle ukupno 590,50 kuna.

 

Zaključno slijedi kako je pravilnom primjenom članka 154. stavak 3. ZPP u vezi članka 155. ZPP-a, te članka 166. st. 2 ZPP-a, tuženik dužan naknaditi tužitelju trošak  postupka u iznosu od 1.170,50 kuna, zbog čega je odlučeno kao u točki III. izreke ove drugostupanjske presude.

 

Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbi članaka 373. toč. 3. ZPP-a, riješiti kao u točki I., II. i III. ove drugostupanjske presude.

 

U Splitu, 22. ožujka 2016. godine