Broj: Gž-1292/2016

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Marka Pribisalića kao predsjednika vijeća, Tihane Pivac kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Ane Grbavac kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice O. t. škole iz S., Z. F. 23a, zastupane po punomoćnici V. V., odvjetnici u S., protiv tuženika G. S., O. kneza B. 17, zastupanog po punomoćnici J. R. dipl.iur. zaposlenoj u G. S., radi utvrđenja i izdavanja tabularne isprave, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pst-1081/14 od 5. studenog 2015. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 6. travnja 2016. godine,

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Preinačuje se pobijana presuda, prihvaća tužbeni zahtjev tužiteljice i sudi:

 

Utvrđuje se da je tužiteljica jedina i isključiva vlasnica nekretnine označene kao čest.zem 7234/1 i 7234/2 K.O. Split, ukupne površine 5327 m2, pa se tuženiku nalaže da u roku od 15 dana tužiteljici izda ispravu podobnu za uknjižbu prava vlasništva predmetne nekretnine na ime tužiteljice za cijelo, jer će u protivnom takvu ispravu zamijeniti ova presuda.

 

II. Dužan je tuženik u roku od 15 dana naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 10.170,00 kuna.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice radi utvrđenja da je tužiteljica vlasnica nekretnine označene kao čest.zem 7234/1 i 7234/2 K.O. Split, ukupne površine 5327 m2, te radi nalaganja tuženiku da tužiteljici isprava izda valjanu tabularnu ispravu koju će u protivnom zamijeniti presuda.

 

Žali se tužiteljica i presudu pobija u cijelosti, kako proizilazi iz sadržaja žalbe, zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14, dalje: ZPP), s prijedlogom da se presuda preinači i usvoji tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti.

 

Na žalbu nije odgovoreno.

 

Žalba tužiteljice je osnovana.

 

Tužiteljica O. t. škola S. istaknutim zahtjevom protiv tuženika G. S. zahtjeva utvrditi da je vlasnica nekretnine označene kao čest.zem 7234/1 i 7234/2 K.O. S. te obvezati tuženika da joj izda tabularnu ispravu podobnu za uknjižbu prava vlasništva navedene nekretnine u zemljišne knjige na ime tužiteljice.

 

Iz rješenja skupštine O. S. broj 07/4784/1-78 od 6. veljače 1981. godine proizilazi da je pravna prednica tuženika O. S. dodijelila pravo korištenja zemljišta u društvenom vlasništvu, točnije, pravo korištenja spornih nekretnina kao neizgrađenog građevinskog zemljišta pravnom predniku tužiteljice Centru za odgoj i usmjereno obrazovanje u metalskoj, elektro, drvoprerađivačkoj i prometnoj djelatnosti S., i to temeljem odredaba čl. 35. tada važećeg Zakona o građevinskom zemljištu („Narodne novine“ broj 54/80 – dalje: ZGZ), radi izgradnje sportske dvorane, učionice i radionice.

 

Stoga, kako su predmet spora nekretnine koje su bile u društvenom vlasništvu kao neizgrađeno građevinsko zemljište, mjerodavne materijalnopravne odredbe za ocjenu osnovanosti zahtjeva tužiteljice predstavljaju odredbe čl. 365. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14, dalje: ZV), koje propisuju upis vlasništva u koje se pretvorilo pravo korištenja građevinskog zemljišta.

 

Prvostupanjski sud je istaknuti zahtjev tužiteljice u cijelosti odbio kao neosnovani, jer je smatrao utvrđenim da pravni prednik tužiteljice nije stekao pravo korištenja na predmetnom neizgrađenom građevinskom zemljištu u smislu odredaba čl. 35. st. 1., čl. 44. st. 1. i st. 2. te čl. 46. st. 1. i st. 2. ZGZ-a, s obzirom da između pravnih prednika stranaka nije sklopljen ugovor o međusobnim pravima i obvezama, u skladu s uvjetima utvrđenim u rješenju o dodjeli zemljišta na korištenje (čl. 44. ZGZ-a).

 

Pri tome, prvostupanjski sud je utvrdio da predmetna nekretnina u naravni predstavlja ravni djelomično asfaltirani (betonirani) plato omeđen betonskim zidom i žičanom ogradom kojeg koriste tužiteljica, t., e. i i. škola S. (koje su dale suglasnost za izgradnju objekta na predmetnoj nekretnini upravo tužiteljici, čiji pravni prednik je građevinsku dozvolu za izgradnju školskog objekta ishodio još 11. svibnja 1981. godine), pa, kako nedvojbeno na tom zemljištu nije izvršena izgradnja školskog objekta radi čije izgradnje je zemljište dodijeljeno na korištenje pravnom predniku tužiteljice (premda je zemljište predano u posjed tužiteljici odnosno njezinom pravnom predniku), prvostupanjski sud je zaključio, da je, za slučaj da je pravo korištenja i bilo stečeno, isto prestalo primjenom odredaba čl. 46. ZGZ-a.

 

U pravu je tužiteljica kada u žalbi upozorava da je donoseći pobijanu presudu prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu čl. 365. ZV-a, te odredbe čl. 35. st. 1., čl. 44. st. 1. i 2., te čl. 46. st. 1. i 2. ZGZ-a koje predstavljaju mjerodavno materijalno pravo u ovome postupku.

 

U smislu odredaba čl. 365. st. 3. ZV-a u korist osobe koja u zemljišnim knjigama nije upisana kao nositelj prava korištenja neizgrađenog građevinskog zemljišta dopustit će zemljišnoknjižni sud brisanje društvenog vlasništva te će upisati njezino pravo vlasništva na temelju rješenja o davanju na korištenje građevinskog zemljišta, rješenje o oduzimanju zemljišta iz posjeda prijašnjeg vlasnika ili korisnika i davanju njoj na korištenje (rješenje o provedbi deposedacije u njezinu korist) te ugovora o međusobnim pravima i obvezama sklopljenog u skladu s uvjetima utvrđenim u rješenju o davanju na korištenje građevinskog zemljišta.

 

Sukladno odredbama st. 4. toga članka, u korist osobe koja u zemljišnim knjigama nije upisana kao nositelj prava korištenja neizgrađenog građevinskog zemljišta, a ne može predočiti isprave navedene u st. 3., zemljišnoknjižni sud će dopustiti upis prava vlasništva na temelju odluke suda, pošto ona dokaže da je imala to pravo korištenja stečeno na valjanom pravnom temelju i na propisani način.

 

Prema odredbama st. 6. toga članka, tko tvrdi da je pravo korištenja na neizgrađenom građevinskom zemljištu odnosno prvenstveno pravo korištenja toga zemljišta u međuvremenu izvanknjižno prestalo, treba to dokazati pred sudom, da bi se na temelju sudske odluke izbrisalo to pravo, odnosno pravo vlasništva u koje se ono pretvorilo.

 

U konkretnom slučaju, nije sporno da je pravna prednica tuženika O. S., na temelju odredaba čl. 192. st. 4. S. O. S. i čl. 35. ZGZ-a donijela rješenje kojim je Centru za odgoj i usmjereno obrazovanje u metalskoj, elektro, drvoprerađivačkoj i prometnoj djelatnosti S. dodijelila trajno pravo korištenja zemljišta "društvenog vlasništva stvarnog prava korištenja O. S." položenog na predjelu S., S., označenog kao čest.zem 7234/1 površine 5589 m2 i čest.zem. 7229/13 površine 109 m2, radi izgradnje sportske dvorane, učionice i radionice.

 

Prvostupanjski sud je utvrdio da O. S. (pravna prednika tuženika) i C. za odgoj i usmjereno obrazovanje u metalskoj, elektro, drvoprerađivačkoj i prometnoj djelatnosti S. (pravni prednik tužiteljice) nakon donošenja navedenog rješenja o dodjeli građevinskog zemljišta na korištenje nisu sklopili ugovor o međusobnim pravima i obvezama, kao i da na tom zemljištu nije izgrađena sportska dvorana, odnosno, da nisu izgrađeni objekti navedeni u spomenutom rješenju, ali da je predmetno građevinsko zemljište predano u posjed tužiteljici, odnosno njezinom pravnom predniku.

 

Također, u ovom stadiju postupka nije sporno da pravna prednica tuženika O. S. nije donijela posebno rješenje kojim bi utvrdila da je tužiteljici, odnosno, njezinom pravnom predniku prestalo pravo korištenja građevinskog zemljišta, te da je zemljište tužiteljica dužna predati u posjed O..

 

U citiranim okolnostima, s obzirom da tužiteljica raspolaže pravno valjanim pravomoćnim rješenjem kojim je S. O. S. dodijelila predmetne nekretnine kao neizgrađeno građevinsko zemljište na trajno korištenje njezinom pravnom predniku, te kako je pravni prednik tužiteljice nedvojbeno uveden u posjed dodijeljenog zemljišta (koje koristi i danas) temeljem toga rješenja, ovaj sud smatra da je time pravni prednik tužiteljice stekao pravo korištenja, neovisno o tome što nije sklopljen ugovor o međusobnim pravima i obvezama.

 

Onaj tko tvrdi da je pravo korištenja na neizgrađenom građevinskom zemljištu odnosno prvenstveno pravo korištenja toga zemljišta u međuvremenu izvanknjižno prestalo, može to dokazivati u parničnom postupku da bi se na temelju sudske presude izbrisalo to pravo odnosno pravo vlasništva u koje se ono pretvorilo (čl. 365. st. 6. ZV-a).

 

Sukladno odredbama čl. 46. st. 1. ZGZ-a S. O. bila je ovlaštena donijeti rješenje kojim će utvrditi da je prestalo pravo korištenja građevinskog zemljišta i da je korisnik dužan predati u posjed O. ako nije u određenom roku izgradio predviđeni objekt i na njemu izveo znatnije radove u odnosu na prirodu objekta, koji je bio dužan izgraditi na tom zemljištu.

 

Prema pravnom shvaćanju ovoga suda, rješenje koje je bila ovlaštena donijeti S. O. ima konstitutivni značaj i dodijeljeno pravo korištenja prestajalo je tek njegovim donošenjem.

 

U situaciji kada, u konkretnom slučaju, rješenje kojim bi nadležna S. O. S. utvrdila da je pravnom predniku tužiteljice, odnosno tužiteljici prestalo pravo korištenja predmetnog građevinskog zemljišta nikada nije doneseno, pravo korištenja koje je stekla tužiteljica (odnosno njezin pravni prednik) na neizgrađenom građevinskom zemljištu nije prestalo.

 

Dakle, tužiteljica je neovisno o (ne)upisanom pravo korištenja u zemljišne knjige (jer upis u zemljišne knjige nije bio pretpostavka za stjecanje toga prava) stekla pravo korištenja predmetne nekretnine pravomoćnošću odluke S. O. S. od 6. veljače 1981. godine kojom su joj predmetne nekretnine dodijeljene na trajno korištenje, koje predstavlja pravni temelj stjecanja i temeljem kojeg je tužiteljica stupila u posjed tih nekretnina, a kako to pravo u međuvremenu nije prestalo, tužiteljica je stekla pravo vlasništva predmetnih nekretnina sukladno odredbama čl. 365. ZV-a.

 

Stoga je pravilnom primjenom materijalnog prava, kako tužiteljica ne raspolaže valjanom zemljišnoknjižnom ispravom za upis prava vlasništva u zemljišne knjige, tužbeni zahtjev tužiteljice valjalo prihvatiti, utvrditi da je tužiteljica vlasnica nekretnine opisane njezinom zahtjevu, te je ovlastiti na uknjižbu prava vlasništva te nekretnine u zemljišne knjige.

 

Utoliko, žalbu tužiteljice valjalo je prihvatiti i pobijanu presudu preinačiti te tužbeni zahtjev tužiteljice prihvatiti u cijelosti, temeljem odredaba čl. 373. točke 3. ZPP-a.

 

Sukladno odredbama čl. 166. st. 2. ZPP-a, odlučeno je o troškovima cijelog postupka.

 

Temeljem odredaba čl. 154. st. 1. ZPP-a, tuženik je obvezan tužiteljici naknaditi troškove postupka za one parnične radnje koje su bile potrebne za vođenje parnice, a u okviru troškova čiju naknadu je zatražila tužiteljica.

 

Primjenom odredaba Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 69/93, 87/93, 16/94 i 11/96), Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 91/04, 37/05 i 59/07) Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 148/09) te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, dalje: Tarifa), koje se ovome postupku primjenjuju sukladno odredbama Tarifnog broja 48. Tarife, tužiteljici je obistinjen trošak sastava tužbe, odvjetničkog zastupanja na jednom ročištu i sastava dva podneska pod 30 bodova, trošak odvjetničkog zastupanja na tri ročišta i sastava dva podneska pod 50 bodova, trošak odvjetničkog zastupanja na dva ročišta po 25 bodova, te odvjetničkog zastupanja na dva ročišta po 12,5 bodova, što daje ukupno 475 bodova ili 4.750,00 kuna. Tužiteljici je obistinjen trošak vještačenja u iznosu od 2.500,00 kuna, kao i trošak odvjetničkog zastupanja na dva ročišta i sastava jednog podneska od po 50 bodova, sve uvećano za PDV, što ukupno daje iznos od 10.170,00 kuna, koliko je obvezan tuženik isplatiti tužiteljici na ime naknade troškova postupka.

 

U Splitu, 6. travnja 2016. godine