Broj: Gž-351/2013

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Mileni Vukelić Margan, u izvanparničnoj stvari predlagatelja I. P. iz Z.-D., …, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz O. društva V. & D. iz R., protiv protustranke L. J. iz Z., …, radi razvrgnuća suvlasničke zajednice nekretnina, odlučujući o žalbi protustranke, izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Krku poslovni broj R1-11/2008-18 od 4. lipnja 2012. godine, dana 11. travnja 2016. godine,

 

r i j e š i o   j e

 

              U k i d a   se rješenje Općinskog suda u Krku poslovni broj R1-11/2008-18 od 4. lipnja 2012. godine i predmet vraća istom sudu na ponovan postupak.

 

Obrazloženje

 

              Rješenjem suda prvog stupnja je razvrgnuta suvlasnička zajednica nekretnine z.č. … upisane u gt. … zk.ul. … k.o. K., u naravi kuća i dvor površine 493 m2 u suvlasništvu stranaka svakog u ½ dijela, sukladno nalazu vještaka Z. K. dipl.ing. građevinarstva od 25. ožujka 2010. godine i prijedlogu 3 dopunskog nalaza mjerničkog vještaka D. J. od 3. rujna 2010. godine, koji nalazi su sastavni dijelovi rješenja. Protustranci je naloženo nadoknaditi predlagatelju trošak izvanparničnog postupka u iznosu od 7.045,14 kn u roku od 15 dana.

 

Protiv rješenja žalbu podnosi protustranka te kao žalbeni razlog navodi pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i pogrešnu primjenu materijalnog prava.

 

U žalbi ističe da je pogrešno utvrđena površina zajedničkih dijelova nekretnine, na njegovu štetu, pri čemu u obračun nije uzeta površina zajedničkih komunalnih objekata od 8,70 m2 koja se odnosi na površinu septičke jame, te šahta za priključak vode i struje. Prema nalazu vještaka da se radi o površini koja se nalazi na dijelu nekretnine koja je pripala žalitelju, iako se radi o objektima koji služe za nekretninu kao cjelinu, čime da je žalitelj oštećen, budući da je i površinu od 8,70 m2 trebalo podijeliti na jednake dijelove. Na taj način da zajednička površina iznosi 77,20 m2. Ističe da su stranke naknadno postigle dogovor o konačnoj diobi okućnice 19. studenog 2012. godine kojeg su oboje potpisali, a radi se o dogovoru koji uvažava raniji dogovor između stranaka postignut 2. veljače 1979. godine, stanje u zemljišnim knjigama te stvarno korištenje odgovarajućih površina. Smatra da je prilikom izrade dogovora došlo do omaške na način da nije utvrđen način financiranja izgradnje septičke jame pa je predloženo sudu da se to naknadno utvrdi u konačnom rješenju o podjeli okućnice, ali takav dogovor ne sadrži pobijano rješenje kojim bi trebalo utvrditi da predlagatelj sudjeluje u financiranju izgradnje septičke jame sukladno svom suvlasničkom udjelu kako bi dobio pravo na korištenje septičke jame. Protustranka osporava i odluku o troškovima postupka, uz obrazloženje da trošak nije specificiran pa da se ne može ocijeniti svrsishodnost tog iznosa.

 

Predlaže preinačiti pobijano rješenje sukladno žalbenim navodima, podredno rješenje ukinuti i predmet vratiti istom sudu na ponovan postupak.

 

Predlagatelj u odgovoru na žalbu priznaje da su između stranaka usuglašene naknadno predložene izmjene koje uključuju i površinu zajedničkih dijelova, te navodi da se naknadne izmjene mogu riješiti aneksom dogovora od 2. veljače 1979. godine, ukoliko ne budu sastavnim dijelom sudskog rješenja. Glede ostalih žalbenih navoda ističe da je septička jama građena 1977. godine, da je sve obveze glede financiranja zajedničke imovine uredno izvršio, te da je nakon pisma od 17. travnja 2012. godine primio još desetak pisama po sadržaju sličnim onome što je navedeno u točki 2. žalbe što ocjenjuje kao čin uznemiravanja u cilju priznanja nepostojećeg duga.

 

Žalba je osnovana.

 

Sud prvog stupnja utvrđuje da su stranke u zemljišnim knjigama upisane kao suvlasnici nekretnine z.č. … k.o. K. u jednakim suvlasničkim udjelima, da se u naravi radi o kući koja se sastoji od podruma, prizemlja, prvog kata i potkrovlja, te okućnice koja se sastoji od terasastog zemljišta koje je dijelom betonirano, a dijelom predstavlja zemljanu površinu. Također utvrđuje da je protustranka u posjedu podruma i prizemlja objekta te ima glavni ulaz sa istočne strane s posebnim prilazom na južnoj strani, a predlagatelj je u posjedu prvog kata kuće i potkrovlja te dijela okućnice na istočnoj strani sa popločenom stazicom koja vodi do ulaza u stan predlagatelja, te je u posjedu stepeništa ispod kojeg se nalaze dvije pomoćne prostorije. Nadalje utvrđuje da su stranke prije izgradnje objekta postigle dogovor o podjeli kuće na način da svakoj od stranaka pripadne dio kojeg sada u naravi koriste, potom su Aneksom broj 1 od 26. srpnja 2004. godine stranke uredile pitanje postavljanja TV antene i priključka telefona na fiksnu telefonsku mrežu, a Aneksom broj 2 od 20. listopada 2004. godine su uredile pitanje vodovodne mreže i brojila.

 

Iz nalaza vještaka građevinske struke utvrđuje da predlagatelj koristi dio stambene zgrade u površini većoj za 3,48 m2, što predstavlja razliku manju od 5%.

 

Iz nalaza vještaka mjerničke struke utvrđuje da je prvotno dostavljen nalaz sa dva različita prijedloga diobe okućnice, a potom je nakon iznesenih primjedbi izrađen prijedlog broj 3 dopunskog nalaza vještaka prema kojemu bi zajednički dio nekretnine imao površinu od 86 m2, na dvije međusobno odvojene lokacije pri čemu bi predlagatelju pripao dio ukupne površine od 203,5 m2, a u naravi sjeverni dio okućnice te na istočnoj strani pristup do ceste te površina za parkiranje automobila, dok bi protustranci pripala površina od 203,6 m2 uz istočnu stranu kuće kao dio okućnice koji je od ceste ograđen zidom te stepenište koje vodi u podrum, a uz sjevernu stranu kuće dio koji u naravi predstavlja površinu koja se koristi kao vrt i dio terase uz kuću.

 

Sud prvog stupnja prihvaća nalaz vještaka građevinske struke, uz obrazloženje da je nalaz sačinjen sukladno prijedlogu stranaka te utvrđenom načinu korištenja nekretnine, dok glede nalaza vještaka mjernika prihvaća prijedlog 3 dopunskog nalaza od 3. rujna 2010. godine, prema kojem prijedlogu je površina dijelova okućnice koja bi pripala strankama podjednaka.

 

Glede primjene materijalnog prava, sud prvog stupnja se poziva na odredbe čl. 47. i čl. 50. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (“Narodne novine” br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14; dalje ZV) te utvrđuje da su ispunjene zakonske pretpostavke za geometrijsku diobu nekretnine sukladno prethodnom dogovoru stranaka i narečenim nalazima vještaka građevinske struke i vještaka mjernika. Odluku o troškovima postupka donosi primjenom odredbe čl. 54. ZV-a te kako troškovi vještačenja iznose 13.890,29 kn te troškovi sudskih pristojbi 200,00 kn, obvezuje protustranku nadoknaditi predlagatelju dio troškova razmjerno suvlasničkom udjelu.

 

Pogrešno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je ocijenio da su u nazočnom slučaju ispunjene zakonske pretpostavke za geometrijsku diobu nekretnine uz napomenu da pobijanim rješenjem o takvom načinu diobe nije ni odlučeno.

 

Naime, nekretnina z.č. … u naravi predstavlja kuću i okućnicu u površini od 493 m2 te su u zemljišnim knjigama stranke upisane kao suvlasnici svaki u ½ dijela. Prema utvrđenjima suda prvog stupnja proizlazi da se kuća sastoji od podruma, prizemlja, prvog kata i potkrovlja, da je prije izgradnje kuće između stranaka postignut dogovor koji je sačinjen u pisanom obliku naziva "Dogovor o izgradnji, financiranju, vlasništvu na dijelovima kuće, korištenju zemljišta i održavanju zajedničke imovine, na kući za odmor u K., otok K." od 2. veljače 1979. godine, da je potom sačinjen Aneks broj 1 Dogovora 26. srpnja 2004. godine te Aneks broj 2 Dogovora od 20. listopada 2004. godine, koje isprave su obje stranke potpisale.

 

Stoga se kao prvo postavlja pitanje da li je suvlasništvo između stranaka već razvrgnuto, jer ukoliko jest, tada je upitna dopustivost vođenja izvanparničnog postupka radi razvrgnuća suvlasništva. Iz utvrđenja suda prvog stupnja bi doista proizlazilo da glede objekta, stranke poštuju Dogovor od 2. veljače 1979. godine te koriste objekt na način kako je to predložio i vještak građevinske struke u ovom postupku. Međutim, s obzirom na činjenicu da se nekretnina u suvlasništvu stranaka sastoji od kuće i okućnice, pri čemu svaka od stranaka koristi pojedine etaže kuće, tada dioba koja prihvaća takav način podjele ne predstavlja geometrijsku diobu u smislu odredbe čl. 50. st. 2. ZV-a, jer geometrijska dioba jest takva dioba pri kojoj se od jedne zemljišne čestice formiraju dvije čestice (povlačenjem geometrijskih crta) kako bi svaka od novih čestica pripala jednom od suvlasnika. To ne može biti dioba po etažama kuće, nego dioba koja podrazumijeva povlačenje okomite crte na nekretninu koja dijeli objekt i zemljište, na način da se na novonastalim česticama nalazio dio objekta i dio zemljišta. Takva dioba u nazočnom slučaju nije provedena pa se stoga sud prvog stupnja pogrešno poziva na provedenu geometrijsku diobu.

 

Stoga bi se u nazočnom slučaju radilo o razvrgnuću uspostavom etažnog vlasništva, sukladno odredbi čl. 53. ZV-a, prema kojem propisu ako suvlasnici suglasno odluče da će umjesto diobe nekretnine svoja suvlasnička prava ograničiti tako što će s određenim idealnim dijelom povezati vlasništvo posebnog dijela suvlasničke nekretnine (uspostaviti etažno vlasništvo), tada se uzima da je to njihova odluka o načinu razvrgnuća pa se na odgovarajući način i na nju primjenjuju pravila o razvrgnuću.

 

Kako bi proizlazilo da su stranke sporazumno odlučile o uspostavi etažnog vlasništva na objektu, tada sud pri odlučivanju o razvrgnuću suvlasništva mora voditi računa o odredbama sadržanim u Glavi 4. ZV-a (čl. 66.-99.) što podrazumijeva da sukladno tim odredbama treba glasiti i odluka o uspostavi etažnog vlasništva u smislu odredbe čl. 53. ZV-a o čemu treba voditi računa u nastavku postupka te pri donošenju nove odluke.

 

Zbog izloženog je valjalo žalbu protustranke uvažiti i rješenje suda prvog stupnja ukinuti na temelju odredbe čl. 380. t. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14).

 

U Rijeci, 11. travnja 2016. godine