Broj: Rev 1592/11

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Damira Kontreca člana vijeća i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A. P. iz K. S., koju zastupa  punomoćnik Ž. O., odvjetnik u S., protiv I. tuženika G. P. iz K. S., I.. tuženika M. P. iz K. L., koga zastupa punomoćnik J. D., odvjetnik u K. L., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji II. tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gžo-588/10 od 20. siječnja 2011., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Kaštel Lukšiću poslovni broj P-697/09 od 19. ožujka 2010., u sjednici vijeća održanoj 27. travnja 2016.

 

r i j e š i o   j e

 

              I. Prihvaća se revizija drugotuženika i ukidaju se presuda Županijskog suda u Splitu broj Gžo-588/10 od 20. siječnja 2011. i presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Kaštel Lukšiću poslovni broj P-697/09 od 19. ožujka 2010. u dijelu pod toč. I. i toč. III. izreke, a predmet se vraća istom prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

              II. O troškovima postupka nastalima u povodu revizije odlučit će se u odluci o konačnoj stvari.

 

Obrazloženje

 

              Prvostupanjskom presudom, u toč. I. izreke, prihvaćen je tužbeni zahtjev da se utvrdi ništetnim Kupoprodajni ugovor od 3. srpnja 1996. sklopljen između G. P. kao prodavatelja i M. P. kao kupca.

 

              Toč. II. iste presude odbijen je dio tužbenog zahtjeva da se odredi brisanje zemljišnoknjižnog stanja nastalog na temelju spomenutog Kupoprodajnog ugovora te uspostava zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe predmetnog Ugovora, a u toč. III. izreke iste presude određeno je da će svaka stranka snositi svoje troškove postupka.

 

              Prvostupanjskim rješenjem odbijen je prijedlog tužiteljice za donošenjem privremene mjere zabrane opterećenja i otuđenja nekretnine pobliže opisane u predmetnom rješenju.

 

              Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba drugotuženika i potvrđena je prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu pod toč. I. i III. presude.

 

              Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio drugotuženik, navodeći da istu podnosi zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da revizijski sud ukine nižestupanjske presude i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

              Odgovor na reviziju nije podnesen.

             

              Revizija je osnovana.

 

              Revizijski sud je ispitao pobijanu presudu na temelju odredbe čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku  ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 i 84/08 - dalje: ZPP) samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti  na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP.

 

Postupajući u skladu s gore citiranom odredbom ovaj sud ne nalazi da bi sud drugoga stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP-a.

 

Bilo koju drugu povredu odredaba parničnog postupka revident niti ne ističe u reviziji pa iste nisu razmatrane.

 

              U revizijskom stupnju postupka sporno je postoje li zakonske pretpostavke za utvrđenje ništetnim Ugovora o prodaji nekretnine od 3. srpnja 1996. sklopljenog između prvotuženika kao prodavatelja i drugotuženika kao kupca u situaciji kada je tijekom postupka utvrđeno da predmetna nekretnina, označena kao čest. zem. 84/2 i čest. zem 84/3 zk.ul.br. 1658 k.o. K. S. predstavlja bračnu stečevinu tužiteljice i prvotuženika (na temelju presude prvostupanjskog suda broj P-383/07 od 15. listopada 2007.), a koja nekretnina je prodana bez suglasnosti i odobrenja tužiteljice.

 

              Na temelju naprijed navedenih utvrđenja nižestupanjski su sudovi ocijenili tužbeni zahtjev tužiteljice osnovanim u dijelu kojim se traži utvrđenje ništetnosti predmetnog Kupoprodajnog ugovora, pozivajući se na čl. 103. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO), kojim je propisano da je ništav ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima te moralu društva, ako cilj povrijeđenog dobra ne upućuje na neku drugu sankciju ili ako zakon o određenom slučaju ne propisuje što drugo. Sudovi obrazlažu svoje shvaćanje time da je prvotuženik opteretio zajedničku imovinu stečenu u braku bez suglasnosti tužiteljice, a takvo raspolaganje je u suprotnosti s prinudnim propisima iz čl. 277. st. 2. i čl. 283. st. 1. Zakona o braku i porodičnim odnosima ("Narodne novine" broj 51/89 – dalje: ZBPO).

 

              Takvo materijalnopravno shvaćanje nižestupanjskih sudova nije u suglasnosti sa shvaćanjem revizijskog suda.

 

Čl. 277.  ZBPO-a, propisano je da je imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice, ili potječe iz te imovine, njihova zajednička imovina, a čl.  283. ZBPO-a propisano je da zajedničkom imovinom bračni drugovi raspolažu sporazumno.

 

              Odredbom čl. 57. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 i 153/09 - u daljnjem tekstu: ZVDSP), propisano je da kad je stvar na temelju zakona u zajedničkom vlasništvu dvaju ili više zajedničara, nema utjecaja na to činjenica da je u zemljišnim knjigama ili bilo gdje drugdje prikazana kao vlasništvo samo nekoga od njih, osim prema trećim osobama čije se povjerenje u prometu štiti.

 

              Nadalje, čl. 61. st. 1. ZVDSP-a propisano je da zajedničkim stvarima raspolažu zajedničari zajednički; pojedini od njih može stvarju raspolagati samo na temelju ovlasti koju su mu za to dali svi ostali, dok je u st. 2. propisano da iznimno, od st. 1. ovoga članka, a radi zaštite povjerenja u pravnom prometu, treća će osoba moći, na temelju pravnoga posla koji nije sklopljen sa svim zajedničarima, steći pravo vlasništva: - na pokretnoj stvari, ako je stvar pribavila na temelju naplatnog posla, postupajući u dobroj vjeri, - na nekretninama pod pretpostavkama pod kojima se štiti povjerenje u zemljišne knjige ako vlasništvo nije bilo upisano u zemljišnim knjigama kao zajedničko.

 

              Čl. 124. st. 1. ZVDSP-a, propisano je da je stjecatelj koji je, postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige, u dobroj vjeri stekao pravo vlasništva neke nekretnine, stekao tu nekretninu kao da na njoj ne postoje tuđa prava, tereti ni ograničenja koja u tom trenutku nisu bila upisana, niti je iz zemljišnih knjiga bilo vidljivo da je zatražen njihov upis.

 

              U odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske posl.br. U-III-103/2008 od 14. lipnja 2011. (objavljena u "Narodnim novinama" broj 77/11), Ustavni je sud istakao da djelomično odstupa od svog dotadašnjeg stajališta o apsolutnoj ništavosti pravnog posla sklopljenog po (samo) jednom bračnom drugu, predmet kojeg je zajednička imovina bračnih drugova, uslijed koje (ništavosti) kod takvih raspolaganja ne vrijedi (derogira se) načelo povjerenja u zemljišne knjige u korist trećih (odluke broj: U-III-493/2002 od 13. listopada 2004. i U-III-821/2007 od 18. lipnja 2008.).

 

              U tom smislu Ustavni sud ističe da će se u svakom pojedinačnom slučaju, uzimajući u obzir osobite okolnosti svakog konkretnog slučaja, valjanost pravnog posla morati procjenjivati ovisno o ponašanju, savjesnosti i dobroj vjeri svih sudionika određenog pravnog odnosa.

 

              Iz citiranih odredbi ZVDSP-a proizlazi (a to je i u suglasnosti sa navedenom odlukom Ustavnog suda) da iznimno, radi zaštite povjerenja u pravnom prometu, treća osoba može na temelju pravnog posla koji nije sklopljen sa svim zajedničarima, steći pravo vlasništva na nekretninama pod pretpostavkom pod kojim se štiti povjerenje u zemljišne knjige, u situaciji kada vlasništvo nije bilo upisano u zemljišnim knjigama kao zajedničko i kada su dva sudionika navedenog pravnog odnosa savjesna, odnosno kada je jedan od njih treća osoba - stjecatelj u dobroj vjeri, a druga je bračni drug koji nije bio sudionik pravnog posla. Polazeći od svrhe i značaja odredbi o zaštiti povjerenja u zemljišne knjige (čl. 122. ZDSPV-a), prednost u zaštiti stečenog prava ima treća savjesna osoba koja se poziva na načelo zaštite povjerenja u zemljišne knjige. Stoga je to pravilo i onda kada je bračni drug bio savjestan i nije znao za raspolaganja drugog bračnog druga, odnosno kada su stjecatelj i takav bračni drug istodobno bili u dobroj vjeri. (Tako npr. u presudi VSRH posl. broj Rev-1867/12-2 od 29. listopada 2013.).

 

              Dakle, za prosudbu o pravnoj valjanosti odnosno pravnoj nevaljanosti raspolaganja zajedničkom imovinom u odnosu na treće osobe, bitna je pretpostavka savjesnost i poštenje te treće osobe. U konkretnom slučaju sudovi nisu ispitivali savjesnost odnosno nesavjesnost drugotuženika kao kupca, što je od utjecaja na ishod postupka, zbog čega se takvo postupanje čini nepravilnim.

 

              Kako je savjesnost ili nesavjesnost postupanja drugotuženika bitna za pravilnu primjenu materijalnog prava, valjalo je na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP-a prihvatiti reviziju drugotuženika i u odnosu na njega i na prvotuženika (s obzirom da se radi o jedinstvenim i nužnim suparničarima u smislu odredbe čl. 201. ZPP-a), ukinuti presude i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

              Ukinuta je i odluka o trošku postupka, jer se za sada ne zna uspjeh stranaka u sporu, a o trošku revizijskog postupka odlučit će se konačnom odlukom (čl. 166. st. 3. ZPP).

 

Zagreb, 27. travnja 2016.