Broj: Gž-2974/2015

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Larise Crnković, predsjednika vijeća,Vesne Rist, suca izvjestitelja i Ksenije Dimec, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice E. M. iz N., 14057 B. 19, … (ili J., …), zastupane po punomoćnici L. L., odvjetnici iz C., protiv tuženika 1.a. M. Š. iz J., …, 1.b. J. Š. iz J., …, 1.c. L. V. iz K., …, zastupane po punomoćniku J. Š. iz J., …, svi kao nasljednici iza pok. A. Š. (A.), …, J., 2.a. M. Š. iz J., …, 2.b. J. Š. iz J., …, 2.c. L. V. iz K., …, zastupane po punomoćniku J. Š. iz J., …, svi kao nasljednici iza pok. P. Š. (A.), …, J., 3.a. M. Š. iz J., …, 3.b. J. Š. iz J., …, 3.c. L. V. iz K., …, zastupane po punomoćniku J. Š. iz J., …, svi kao nasljednici iza pok. A. B. (P.), J., …, 4. M. Š. iz J., …, 5. J. Š. iz J., …, 6. L. V. iz K., …, zastupane po punomoćniku J. Š. iz J., …, (a 1.a., 1.b., 2.a., 2.b., 3.a., 3.b., 4. i 5. tuženi zastupani po punomoćniku H. S., odvjetniku iz C.), radi utvrđenja prava vlasništva, rješavajući žalbu tužiteljice izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Crikvenici posl.br. P-387/07 od 29. kolovoza 2014. godine, u sjednici vijeća održanoj 27. travnja 2016. godine,

p r e s u d i o   j e

              Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana te se   p o t v r đ u j e  presuda Općinskog suda u Crikvenici posl.br. P-387/07 od 29. kolovoza 2014. godine u točki I. i II. izreke.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice na utvrđenje da je tužiteljica suvlasnica nekretnine kat.čest. 8127 zk.ul. 30 k.o. S.J. u 56/80 dijela, dok tuženi ostaju uknjiženi u zemljišnim knjigama u preostalim suvlasničkim dijelovima, te da su tuženi tužiteljici dužni priznati pravo vlasništva i dozvoliti upis uknjižbe prava suvlasništva u zemljišnim knjigama (točka I. izreke). Istom presudom odlučeno je i o troškovima parničnog postupka na način da je tužiteljica obvezana tuženima Š. M. i Š. J. nadoknaditi troškove parničnog postupka od 3.575,00 kn, dok su navedeni tuženi odbijeni s preostalim zahtjevom za naknadu troškova parničnog postupka (točka II. i III. izreke).

Tužiteljica je podnijela žalbu protiv prvostupanjske presude (točka I. i II. izreke) svih žalbenih razloga čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14; ZPP) i predložila da se prvostupanjska presuda preinači prihvaćanjem tužbenog zahtjeva ili da se prvostupanjska presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Žalba tužene je neosnovana.

Predmet spora stranaka odnosi se na tužbeni zahtjev tužiteljice kojim traži utvrđenje prava suvlasništva (56/80 dijela) nekretnine kat.čest. 8127 zk.ul. 30 k.o. S.. J. uz upis uknjižbe prava suvlasništva u zemljišnim knjigama.

Iz zemljišnoknjižnog izvatka (priloženog u spisu) prvostupanjski je sud utvrdio da je sporna nekretnina kat.čest. 8127 zk.ul. 30 k.o. S.. J. (pašnjak površine 1192 čhv) uknjižena kao suvlasništvo tuženih Š. M., Š. J. i V. L. te njihovih pravnih prednika Š. A., Š. P., B. A., Š. V. i Š. J., a provedenim uviđajem na licu mjesta prvostupanjski je sud utvrdio da je dio nekretnine ograđen suhozidom te da je sporna nekretnina kamenjar i gusta mediteranska vegetacija bez vidljivih tragova obrađivanja. Provedenim vještačenjem po sudskom vještaku geodetu Š. T. prvostupanjski je sud utvrdio da sporni dio nekretnine (čije suvlasništvo tužiteljica traži tužbenim zahtjevom) predstavlja površinu od 1570 m2. U daljnjem sadržaju obrazloženja prvostupanjski je sud naveo da je tužiteljica u činjeničnim navodima tužbe i svojem iskazu navela da je zajedno sa svojim pravnim prednicima stekla izvanknjižno pravo vlasništva dijela nekretnine i to realnog dijela nekretnine, koji realni dio nekretnine je i pokazala na licu mjesta u okviru provedenog uviđaja. Odlučujući o tužbenom zahtjevu koji tužiteljica temelji na pravnom institutu dosjelosti prvostupanjski sud odbija tužbeni zahtjev tužiteljice iz razloga nedokazanosti potrebnih pretpostavki za stjecanje prava suvlasništva sporne nekretnine, odnosno iz razloga jer tužiteljica nije dokazala da je zajedno sa svojim pravnim prednicima izvršavala posjed dijela sporne nekretnine. Slijedom opisanih utvrđenja i zaključaka prvostupanjski je sud odbio tužbeni zahtjev tužiteljice uz primjenu paragrafa 1468 Općeg građanskog zakonika (OGZ). Odluku o troškovima parničnog postupka prvostupanjski je sud donio uz primjenu čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a.

Tužiteljica je u žalbi navela da prvostupanjsku presudu pobija zbog bitne povrede parničnog postupka, međutim, ne konkretizirajući niti jednu bitnu povredu parničnog postupka pa odlučujući o takvom žalbenom razlogu primjenom čl. 365. st. 2. ZPP-a ovaj sud ne utvrđuje da je prvostupanjski sud provedenim dokaznim postupkom i donošenjem pobijane presude počinio neku od bitnih povreda parničnog postupka iz citirane zakonske odredbe.

U daljnjem sadržaju žalbe tužiteljica je navela da je prvostupanjski sud pogrešnom primjenom materijalnog prava odbio tužbeni zahtjev zbog nedokazanosti prava vlasništva sporne nekretnine u okviru pravnog instituta dosjelosti. Vezano za opisani žalbeni razlog tužiteljica je navela da je prvostupanjski sud pogrešno cijenio iskaze saslušanih svjedoka i stranaka, pri čemu da nije cijenio relevantnu činjenicu koja se odnosi na upis posjeda u katastru zemljišta prema kojim podacima su kao posjednici sporne nekretnine upisani pravni prednici tužiteljice, odnosno njezina baka J. Š. te pravni prednici tuženih, a da se tužbenim zahtjevom traži samo ono što je upisano u katastru zemljišta na ime pravnih prednika tužiteljice.

Ovaj sud nije prosuđivao osnovanost ili neosnovanost žalbenih razloga tužiteljice koji se odnose na relativno bitnu povredu parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. vezano za čl. 8. ZPP-a (ocjena provedenih dokaza) niti pravilnost pravnog zaključka prvostupanjskog suda o neispunjenosti potrebnih pretpostavki za stjecanje prava vlasništva prema paragrafu 1468 OGZ. Ovo iz razloga jer neosnovanost tužbenog zahtjeva tužiteljice proizlazi iz načina postavljenog tužbenog zahtjeva i činjeničnih navoda same tužiteljice iz kojih proizlazi da tužiteljica traži utvrđenje prava suvlasništva (56/80 dijela) sporne nekretnine kat.čest. 8127 k.o. S.. J. iako faktično traži utvrđenje prava vlasništva točno određenog (realnog) dijela sporne nekretnine koja prema njezinim pokazivanjima na provedenom uviđaju na licu mjesta predstavlja površinu od 1570 m2 označenu u skici lica mjesta izrađenoj po sudskom vještaku geodetu točkama 1-2-3-4-5.

Pravo vlasništva je stvarno pravo na određenoj stvari (čl. 30. ZV) dok je pravo suvlasništva uređeno kao pravo više osoba na nekoj stvari u njihovom vlasništvu kojima pripada dio toga prava vlasništva, računski određenog razmjerima prema cijelom pravu vlasništva, time da su sve te osobe suvlasnici određene stvari, a dijelovi prava vlasništva koji im pripadaju njihovi su suvlasnički dijelovi (čl. 36. st. 1. ZV). Obzirom da je tužiteljica tužbenim zahtjevom tražila pravo suvlasništva sporne nekretnine (56/80 dijela) tvrdeći da je vlasnik određenog (realnog) dijela, time da se tužbeni zahtjev temelji na pravnom institutu dosjelosti, takav tužbeni zahtjev tužiteljice je neosnovan jer se ne može tužbenim zahtjevom tražiti utvrđenje prava suvlasništva na cijeloj nekretnini kada se faktično traži pravo vlasništva točno određenog (realnog) dijela nekretnine, ovo obzirom na pravni značaj prava vlasništva i prava suvlasništva.

Slijedom obrazloženog odlučeno je kao u izreci ove presude primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a.

Prvostupanjska presuda u točki III. izreke, kao nepobijana, ostaje neizmijenjena.

U Rijeci 27. travanj 2016. godine