Broj: Gž-759/16

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Splitu, po sucu toga suda Zoranu Kežiću kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari predlagatelja S. B. iz P. D. b.b., zastupanog po punomoćniku N. J., odvjetniku u S., protiv predloženika 1. A. B., 2. Ž. B. i 3. S. B., svi iz P., svi zastupani po punomoćniku E. S., odvjetniku u S., radi materijalne diobe suvlasniče zajednice, odlučujući o žalbi stranaka protiv rješenja Općinskog suda u Splitu broj R1-312/08 od 26. listopada 2015., dana 6. svibnja 2016.

 

r i j e š i o   j e

             

Uvažava se žalba predloženika, ukida rješenje Općinskog suda u Splitu broj R1-312/08 od 26. listopada 2015. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

Obrazloženje

 

              Pobijanim rješenjem odlučeno je:

 

              " I. Dijeli se suvlasnička zajednica nekretnina stranaka upisanih u z.u. 2432 k.o. P., u naravi stambena zgrada sagrađena na čest. zem. 8326/9 i čest. zem. 8326/8 k.o. P., u P., kod kbr. 33, a koja se sastoji od prizemlja i tri kata, kao i pripadajuće zemljište ispod zgrade i onog koje je nužno za redovnu upotrebu, a označeno kao čest. zem. 8326/9 i čest. zem. 8326/8 k.o. P., na slijedeći način:

 

1.Predlagatelju S. B. iz P. D. b.b. se dodjeljuje:

 

-stambena obiteljska kuća sagrađena na dijelu čest. zem. 4188 k.o. D. P.

a)prizemlje                                                                                                                              33,54 m2

b)treći kat                                                                                                                              95,37 m2

 

-građevinsko zemljište

a)dio čest. zem. 4188 i 4190 k.o. D. P. 142,00 m2

b)1/3 zajedničkog idealnog dijela čest. zem. 4188 k.o. D. P. 68,00 m2

 

 

2.Predloženicima A. B., Ž. B. i S. B. se dodjeljuje:

 

-stambena obiteljska kuća sagrađena na dijelu čest. zem. 4188 k.o. D. P.

a)prizemlje                                                                                                                              55,24 m2

b)prvi kat                                                                                                                              95,37 m2

c)drugi kat                                                                                                                              95,37 m2

 

-građevinsko zemljište

a)dio čest. zem. 4188 i 4190 k.o. D. P.                                                        124,00 m2

b)1/3 zajedničkog idealnog dijela čest. zem. 4188 k.o. D. P. m2

 

3.Potkrovlje prema sudskoj presudi nije predmet diobe, isto ostaje u zajedničkom suvlasništvu stranaka kao i zajedničko stubište koje vodi od prizemlja do potkrovlja.

 

II. Dužni su predloženici isplatiti predlagatelju iznos od 8.247,86 kn (odnosno svaki po 2.749,28 kn) na ime odgovarajućeg dijela troškova nastalih u ovom postupku, u roku od 15 dana po pravomoćnosti ovog rješenja, i pod prijetnjom ovrhe.

 

III. Sastavni dio ovog rješenja čini vještvo stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo J. M. od 04. veljače 2015."

 

Protiv tog rješenja predlagatelj pravodobno podnosi žalbu iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 43/13 i 89/14, dalje: ZPP), s prijedlogom da se žalba uvaži, pobijano rješenje preinači na način kako je to navedeno u žalbi, podredno da se isto ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

 

Žale se i predloženici, također iz svih žalbenih razloga iz članka 353. st. 1. ZPP-a s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine.

 

U odgovoru na žalbu predlagatelja, predloženici su dostavili odgovor u smislu članka 381. ZPP-a u kojem predlažu da se žalba predlagatelja odbije kao neosnovana. Naime, predloženici navode da predlagatelj gubi iz vida činjenicu da ne raspolaže naslovom kojim je ukazao kako ima suvlasničkih ovlaštenja u pogledu potkrovlja stambene zgrade koja je predmet razvrgnuća, jer to ne proizlazi iz pravomoćne presude Općinskog suda u Splitu I P-161/98 od 26. travnja 2006. u kojoj se utvrđuje za koji je suvlasnički dio stambene zgrade vlasnik predlagatelj i od čega se sastoji predmetna zgrada te pripadajuće zemljište. Ovo iz razloga, jer iz pravomoćne presude nije utvrđeno da bi predlagatelj imao suvlasničkog udjela u potkrovlju stambene zgrade, zbog čega potkrovlje nije predmet diobe.

 

Žalba predloženika je osnovana.

 

Obzirom na žalbe stranaka u tom dijelu, ali i s obzirom da ovaj sud, kao drugostupanjski, temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti na povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. točke 2., 4., 8.,  9., 11., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud nalazi da je sud prvog stupnja povrijedio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. točka 11. ZPP-a.

 

Naime, izreka je rješenja nerazumljiva, proturječi sama sebi, a uz to rješenje nema uopće razloga, a poglavito ne onih o odlučnim činjenicama, zbog čega je suvlasnička zajednica nekretnina stranaka podijeljena na način kako je to razvidno točkama I. 1. i I. 2. izreke rješenja.

 

Izreka je rješenja nerazumljiva, proturječi sama sebi, jer iz pravomoćne presude i rješenja Općinskog suda u Splitu I P-161/98 od 26. travnja 2006., temeljem koje je utvrđeno suvlasništvo predlagatelja za 1/3 dijela stambene zgrade, koja je predmet razvrgnuća, proizlazi da je isti suvlasnik toga dijela stambene zgrade sagrađene na čest. zem. 8326/9 i čest. zem. 8326/8 K.O. P. i pripadajućeg zemljišta ispod zgrade i onog koje je nužno za redovnu uporabu, što je razvidno u preambuli izreke presude, dok se u točkama I. 1. i I. 2. izreke pobijanog rješenja navodi da je predmetna stambena zgrada sagrađena na dijelu čest. zem. 4188, odnosno zemljište na dijelu čest. zem. 4188. i 4190. K.O. D. P..

 

Time iz izreke rješenja nije jasno, a proturječi i sama sebi, koje su nekretnine predmet diobe i zbog čega sud u pobijanom rješenju razvrgava suvlasništvo na nekretninama označenim kao čest. zem. 4188. i 4190. K.O. D. P., ako čest. zem. tih numeracija nisu navedene u pravomoćnoj presudi i rješenju Općinskog suda u Splitu I P-161/98 kojim je predlagatelju utvrđeno suvlasništvo na dijelu stambene zgrade.

 

Uz to prvostupanjski sud u pobijanom rješenju ne daje nikakve razloge o tome, pa je osnovana žalba predloženika da je prvostupanjski sud u tome dijelu počinio bitnu povredu odredaba postupka iz čl. 354. st.2.točka 11.ZPP-a..

 

Nadalje, sud uopće ne daje nikakve razloge, pa time ni one odlučne, zašto je, smatrajući da je moguća geometrijska dioba predmetnih nekretnina, suvlasništvo stranaka razgvrnuo upravo na način kako je razvidno izrekom rješenja u točkama I. 1. i I. 2. izreke. Ovo iz razloga, jer sud prvog stupnja osim pozivanja na vještvo vještaka graditeljske struke J. M., na koje su predloženici imali prigovora, a na koje sud u obrazloženju rješenja ne daje razloge zašto ih eventualno smatra neosnovanim, ne daje nikakve razloge zašto prihvaća plan diobe utvrđen od strane vještaka M., ne dajući ni razloge, prilikom pozivanja na odredbu članka 52. ZV-a je li vrijednost pojedinih stvari koje su predmet ovog razgvrnuća unutar vrijednosti njihovih suvlasničkih dijelova.

 

Temeljem članka 114. ZV-a vlasništvo se može steći na temelju pravnog posla, odluke suda, druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona.

 

Stoga je osnovana žalba predloženika da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo u dijelu pobijanog rješenja iz točke I.3. izreke da potkrovlje stambene zgrade, koje nije predmet diobe, ostaje u zajedničkom suvlasništvu stranaka. Ovo iz razloga, jer je pravomoćnom presudom i rješenjem Općinskog suda u Splitu I P-161/98 utvrđeno suvlasništvo stranaka na nekretnini (stambena zgrada) i od čega se ista sastoji (prizemlje i tri kata) uz pripadajuće zemljište, što dakle znači da predlagatelj tom odlukom ili drugim pravnim temeljem nije utvrđen suvlasnikom potkrovlja stambene zgrade, pa je time neosnovana točka I. 3. predmetnog rješenja, jer je u protimbi sa čl. 114.ZV-a. Time dakle nedostaje pravni temelj stjecanja suvlasništva predlagatelja na potkrovlju stambene zgrade, pa stoga, uz neprijepornu činjenicu da isto nije predmet diobe, ne može ostati ni u zajedničkom suvlasništvu stranaka, o čemu će sud prvog stupnja voditi računa u ponovljenom postupku.

 

Time je, iz gore navedenih razloga neosnovana žalba predlagatelja da je predmetno potkrovlje trebalo biti obuhvaćeno razgvrnućem, jer da je u izreci gore navedene pravomoćne presude "… obuhvaćena cjelina nekretnine zgrade sagrađena na čest. zem. 8326/9 i 8326/8 K.O. P. i pripadajuće zemljište… te iz obrazloženja presude razvidno da je sud vodio računa o načelu jedinstvenosti nekretnine". Žalba predlagatelja je neosnovana, jer je iz izreke citirane presude rješenja razvidno na kojoj nekretnini i za koji dio je predlagatelj utvrđen suvlasnikom, i u kojoj presudi, temeljem koje je utvrđeno suvlasništvo stranaka, a time i osnov razgvrnuća suvlasničke zajednice stranaka nigdje nije navedeno potkrovlje stambene zgrade.

 

Slijedom navedenog valjalo je uvažiti žalbu predloženika, ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, temeljem čl. 380. točka 3. u svezi članka 369. stavak 1. ZPP-a. Taj će sud, u ponovljenom postupku, kada bude ispravio ukazanu mu postupovnu povredu, dati odlučne razloge zašto je suvlasnička zajednica stranaka razvrgrnuta na način kako to bude razvidno izrekom rješenja, vodeći pri tome računa o odredbi članka 50. ZV-a, ali i čl. 53., čl. 71. i čl. 73. ZV-a, nakon čega će donijeti pravilno i zakonito rješenje o razgvrnuću suvlasničke zajednice.

 

Naime, odredbom čl. 50. .Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06,141/06, 146/08,  dalje ZV) propisan je način sudskog razvrgnuća pri čemu je stavkom 1. navedeno da kad razvrgnuće provodi sud (a ne sudac, što će u ponovljenom postupku biti ispravljeno) vezan je u prvom redu strogim zakonskim odredbama, a podredno valjanim sporazumom stranaka o načinu razvrgnuća, ako takav postoji, a moguć je i dopušten, a i pravom na razvrgnuće isplatom koje bi imao pojedini suvlasnik na temelju pravnoga posla ili zakona, dok je stavkom 2. propisano da ako sud nije glede načina razvrgnuća vezan u smislu stavka 1. ovoga članka, sud će djeljive pokretne stvari dijeliti fizički, a nekretnine geometrijski.

 

Razvrgnuće suvlasničke zajednice uspostavom etažnog vlasništva propisano je člankom 53. ZV-a koji propisuje da ako suvlasnici suglasno odluče da će umjesto diobe nekretnine svoja suvlasnička prava ograničiti tako što će s određenim idealnim dijelom povezati vlasništvo posebnoga dijela suvlasničke nekretnine (uspostaviti etažno vlasništvo), uzima se da je to njihova odluka o načinu razvrgnuća, pa se na odgovarajući način i na nju primjenjuju pravila o razvrgnuću.

 

Obzirom da su se predloženici protivili materijalnoj diobi nekretnine tijekom postupka postavilo se pitanje, a u odnosu na uspostavu vlasništva određenog posebnog dijela nekretnine na određenom suvlasničkom dijelu, je li sud ovlašten razvrgnuti suvlasničku zajednicu nekretnine (uspostavom etažnog vlasništva) u postupku sudske diobe bez suglasnosti nekog od suvlasnika.

 

O naznačenom pitanju sudska je praksa već zauzela pravno shvaćanje u presudama Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-1553/13 od 8. siječnja 2014., odnosno ranije Rev-200/09-3 od 3. svibnja 2009. i  Rev-x-680/10-2 od 9. rujna 2010. iz kojih je razvidno da nepostojanje takvog sporazuma ne predstavlja zapreku da se suvlasnička zajednica stranaka na predmetnim nekretninama razvrgne uspostavom etažnog vlasništva.

 

Kako u predmetnom slučaju među strankama nije bilo sporazuma o uspostavi etažnog vlasništva na predmetnim nekretninama, te kako nepostojanje takvoga sporazuma prema postojećoj sudskoj praksi ne predstavlja zapreku da se suvlasnička zajednica stranaka na predmetnim nekretninama razvrgne uspostavom etažnog vlasništva, budući je ratio odredaba o sudskom razvrgnuću suvlasničke zajednice uspostaviti etažno vlasništvo ako netko od suvlasnika bez valjanog razloga osujećuje provedbu etažiranja, to će sud prvog stupnja voditi računa o pravilnoj primjeni materijalnog prava i to odredbi čl. 71.-75. ZV-a.

 

Naime, u smislu odredbe čl. 71. st. 1. ZV-a vlasništvo određenoga posebnoga dijela nekretnine uspostavit će se na određenom suvlasničkom dijelu, ako to zahtijeva suvlasnik te nekretnine koji ima barem odgovarajući suvlasnički dio, te ako su ispunjene sve pretpostavke određene zakonom.

 

S druge strane, člankom 73. st. 2. ZV-a propisano je da niti jedan suvlasnik nekretnine ne može uskratiti svoj pristanak na uspostavu vlasništva posebnoga dijela drugom suvlasniku koji ima odgovarajući suvlasnički dio, osim ako bi se uspostavom novoga vlasništva posebnoga dijela u korist toga suvlasnika ukinula ili ograničila prava koja njemu već pripadaju na temelju njegova prije uspostavljenoga vlasništva posebnoga dijela

 

Odluka o troškovima postupka donesena je pravilnom primjenom odredbe članka 166. st. 3. ZPP-a, koja propisuje da kada sud ukine odluku protiv koje je podnesen pravni lijek i predmet vrati na ponovno suđenje, ostavit će  da se o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka odluči u konačnoj odluci, slijedom čega je valjalo ukinuti rješenje prvostupanjskog suda u odnosu na troškove postupka iz točke II. pobijanog rješenja.

 

U Splitu, 6. svibnja 2016. godine