Broj: Gž-1419/15

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Brankice Malnar sutkinje izvjestiteljice i Alena Perhata člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice-protutuženice (u daljnjem tekstu tužiteljice) A. Š. (OIB: …) iz K., …, zastupane po pun. D. H., odvj. iz R., protiv tuženika-protutužitelja R. R. (OIB:…) iz K., …, zastupanog po pun. N. S., odvjetniku iz R., radi utvrđenja prava vlasništva, rješavajući žalbu tužiteljice, izjavljenu protiv presude i rješenja Općinskog suda u Rijeci, posl. br. P-2289/13 od dana 24. srpnja 2014. god., u sjednici vijeća održanoj, 11. svibnja 2016. god.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i  p o t v r đ u j e  se presuda Općinskog suda u Rijeci, posl. br. P-2289/13 od dana 24. srpnja 2014. god.

 

r i j e š i o   j e

 

Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i  p o t v r đ u j e  se rješenje Općinskog suda u Rijeci, posl. br. P-2289/13 od dana 24. srpnja 2014. god.

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja toč. 1. izreke naloženo je tužiteljici da tuženiku preda u posjed kat. čest. 1204/1 pašnjak od 661 čhv i kat. čest. 1204/2 kuća br. 233 i dvorište od 60 čhv, upisane u z.k. ul. 1880 k.o. K.. Toč. 2. izreke nalaženo je tužiteljici da tuženiku nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 18.480,00 kn. Rješenjem suda odbačena je tužba na utvrđuje da je tužiteljica vlasnica nekretnina, kat. čest. br. 1204/1 te kat. čest. br. 1204/2, upisanih u z.k. ul. 1880 k.o. K. u cijelosti te da je nakon pravomoćnosti ove presude ovlaštena ishoditi upis stečenog prava vlasništva na svoje ime s imena tuženika što da je tuženik dužan trpjeti.

 

Protiv te presude žali se tužiteljica ne navodeći određeno žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („N.N.“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11 i 25/13, u daljnjem tekstu ZPP-a).

 

U podnesenoj žalbi u bitnome tvrdi da je pogrešno prvostupanjski sud utvrdio da je o tužbenom zahtjevu već pravomoćno presuđeno u parnici koja je vođena pod posl. br. P-3447/2007. Tvrdi da ne postoji subjektivni ni objektivni identitet tužbenih zahtjeva te da nije identična činjenična ni pravna osnova na koju se tužiteljica u ovom postupku poziva.

 

Predlaže uvaženje žalbe.

 

Odgovorom na žalbu osporavaju se žalbene tvrdnje.

 

Žalba nije osnovana.

 

Kod donošenja pobijane presude i rješenja prvostupanjski sud nije počinio neku od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

 

Prvostupanjski sud utvrdio je da je o istovjetnom tužbenom zahtjevu tužiteljice koji se je temeljio na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi pravomoćno presuđeno u parnici istoga suda posl. br. P-3447/07 od 27. svibnja 2011. god. u kojoj je odbijen tužbeni zahtjev. Pravomoćna presuda donesena u tom postupku da proizvodi pravni učinak i u odnosu na stranke ove parnice te da postoji objektivni i subjektivni identitet spora. Parnicu pod posl. br. P-3477/07 tužiteljica da je pokrenula i vodila protiv pravne prednice, majke tuženika I. R., koja da je na tuženika, tijekom trajanja te parnice, Ugovorom o darovanju 2012. god. prenijela pravo vlasništva predmetnih nekretnina. Budući da je tuženik pravni slijednik I. R., tuženice u postupku pod posl. br. P-3477/07 u kojem je pravomoćno utvrđeno da tužiteljica nije stekla vlasništvo nekretnina dosjelošću i građenjem, presuda donesena u toj parnici da proizvodi pravni učinak i u odnosu na slijednika. Takav zaključak u bitnome temelji na činjenici da je na toj nekretnini bio zabilježen spor. Temeljem utvrđenja da je tuženik zemljišno-knjižni vlasnik nekretnine koja se nesporno nalazi u posjedu tužiteljice, primjenom odredbe čl. 161. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („NN“ 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09. i 143/12.), udovoljio je protutužbenom zahtjevu za predajom u posjed predmetne nekretnine te je odbacio tužbu na utvrđenje prava vlasništva.

 

Pravilno je prvostupanjski sud odlučio kada je odbacio tužbu, sadržajnom primjenom čl. 333. st. 2. ZPP-a, te usvojio protutužbeni zahtjev.

 

Protivno žalbenim tvrdnjama, pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda o postojanju subjektivnog i objektivnog identiteta predmetnog spora i parnice koja se vodila kod istoga prvostupanjskog suda pod posl. br. P-3447/07, u kojoj je donesena pravomoćna odluka.

 

U odnosu na objektivni identitet spora treba naglasiti da se obje parnice temelje se na istim činjeničnim navodima. Stoga, iako se tužiteljica u ovoj parnici poziva i na stjecanje prava vlasništva darovanjem (ranijom presudom odlučeno je o dosjelosti, zamjeni i građenju) budući da se na istim činjeničnom kompleksu ne može nakon pravomoćnosti više graditi sadržajno isti tužbeni zahtjev bez obzira što se novi zahtjev opravdava i drugom pravnom osnovom radi se o objektivnom identitetu spora.

 

Postoji i subjektivni identitet spora jer je ovdje tuženik kao singularni sukcesor stekao predmetnu nekretninu darovanjem majke za vrijeme trajanja spora, koji je vođen pod br. P-344/07 po tužbi ovdje tužiteljice protiv majke tuženika. Budući da je u zemljišnim knjigama bio zabilježen spor pravomoćnost djeluje neposredno protiv svakog koji je stekao neko stvarno pravo u odnosu na tu nekretninu (čl. 81. st. 2. Zakona o zemljišnim knjigama).

 

Činjenica da je tužiteljica u predmetu P-344/07, pored utvrđenja prava vlasništva zahtijevala i izdavanje tabularne isprave, više od potraživanog u predmetnom tužbenom zahtjevu, ne dovodi u pitanje utvrđenje o presuđenoj stvari.

 

Budući da je tuženik vlasnik predmetnih nekretnina koje se nalaze u posjedu tužiteljice, a ona nije dokazala da bi imala pravo njihovog posjedovanja, osnovano je sud prvog stupnja, temeljem odredbe čl. 161. ZV-a, naložio tužiteljici da preda u posjed te nekretnine tuženiku.

 

Pravilno je utvrdio i opravdane troškove postupka tuženika, primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a u vezi s odredbom čl. 155. ZPP-a i to utvrđenje suda određenim žalbenim tvrdnjama nije ni dovedeno u pitanje.

Slijedom obrazloženog, primjenom odredbe čl. 368 st. 1. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci. 

 

U Rijeci, 11. svibnja 2016. god.