Broj: Rev 1583/13

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Đure Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Mirjane Magud članice vijeća i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja E. M. iz P., zastupan po punomoćniku B. V., odvjetniku u P., protiv tuženika 1. H. V. iz P., i 2. R. B. iz P., oboje zastupani po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda R. B. i R. B., odvjetnicima u P., radi brisanja upisa u zemljišnim knjigama, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Puli poslovni broj Gž-2988/11-2 od 5. veljače 2013., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli poslovni broj P-2714/10-7 od 14. ožujka 2011., u sjednici održanoj 18. svibnja 2016.,

 

r i j e š i o   j e

 

              Odbacuje se revizija tužitelja E. M.

 

Obrazloženje

 

              Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

 

              „I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

 

              „Nalaže se upis brisanja zemljišnoknjižnog stanja upisanog temeljem ovosudne Nagodbe posl.br. P-1941/06 od 03.07.2007.g. u zk.ul. 6475 k.o. V. temeljem koje je upisano pravo zaloga u iznosu od 100.000,00 EUR-a u kunskoj proutvrijednosti u korist I tuženika V. H. i II tuženika B. R.

 

              II. Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu ovoga suda provedba ove presude.

 

              III. I i II tuženi dužni su tužitelju naknaditi prouzročeni parnični trošak u roku od 15 dana.“

 

              II. Nalaže se tužitelju da tuženicima naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 11.131,50 kn, sve u roku 15 dana.“

 

Presudom suda drugog stupnja djelomično je potvrđena presuda suda prvog stupnja glede odluke o glavnoj stvari, a preinačena je glede odluke o troškovima postupka.

Protiv presude suda drugog stupnja reviziju podnosi tužitelj pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 57/11,148/11-pročišćeni tekst - dalje: ZPP) ističući da odluka u ovom sporu ovisi o rješavanju pitanja važnog za jedinstvenu primjenu zakona i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni koje glasi:

 

              „1. Da li založno pravo - hipoteka upisana na suvlasničkom (idealnom) dijelu jednog suvlasnika nakon razvrgnuća suvlasništva može biti upisana na nekretnini drugog suvlasnika pored činjenice da njegov suvlasnički (idealni) dio nije bio opterećen založnim pravom - hipotekom prije razvrgnuća suvlasništva, te da  li je uknjižba založnog prava - hipoteke dopuštena na jednom zemljišnoknjižnom tijelu jednog vlasnika u visini 1/2 njegovog dijela?“

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija nije dopuštena.

 

Pitanje zbog koje tužitelj podnosi reviziju odnosi se na odluku o glavnom zahtjevu pa je i predmet ispitivanja presude suda drugog stupnja samo odluka o glavnoj stvari u smislu odredbe čl. 392.a st. 2. ZPP-a.

 

U postupku pred sudovima nižeg stupnja utvrđeno je:

 

- da je tužitelj bio suvlasnik nekretnina k.č.br. 479/220 i 479/544 sve k.o. V. u 1/2 dijela, a J. M. također u 1/2 dijela,

 

- da je tužitelj s J. M. zaključio ugovor o diobi nekretnine 19. kolovoza 2010. temeljem kojeg je tužitelj postao samovlasnik nekretnine označene kao k.č.br. 479/220 upisane u zk.ul. 6475 k.o. V., a J. M. samovlasnik k.č. br. 479/544 upisane u zk.ul. 18955 k.o. V.,

 

- da je u predmetu Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-1941/06 od 3. srpnja 2007. između J. M. i tuženika sklopljena sudska nagodba kojom je između ostalog određeno da J. M. radi osiguranja povrata kupoprodajne cijene dozvoljava na 1/2 dijela k.č.br. 479/220 i k.č.br. 479/544 koje su u njegovom suvlasništvu, upis založnog prava u iznosu od 100.000,00 eura u korist tuženika,

 

- da je zemljišnoknjižni odjel rješenjem poslovni broj Z-10867/07 na temelju navedene nagodbe dopustio uknjižbu prava zaloga u iznosu od 100.000,00 eura u korist tuženika na suvlasničkom dijelu J. M.,

 

- da su E. M. i J. M. 30. srpnja 2010. sklopili ugovor o diobi nekretnina i to k.č.br. 479/220 i k.č.br. 479/544 obje k.o. V., a temeljem kojeg je tužitelju u samovlasništvo pripala nekretnina označena kao k.č.br. 479/220 u naravi šuma, poljski put, površine 26.290 m², a J. M. k.č. br. 479/544 površine 26.201 m²,

 

- da je prilikom provedbe ugovora o diobi nekretnina zemljišnoknjižni odjel u odnosu na k.č.br. 479/220 u vlasništvu tužitelja prenio upis prava zaloga u cijelosti, odnosno da je omaškom, obzirom da je došlo do promjene sadržaja posjedovnice, cijepanjem k.č.br. 479/220 i razvrgnuća suvlasničke zajednice E. M. i J. M., propustio učiniti vidljivim da se upis prava zaloga odnosi samo na 1/2 dijela k.č.br. 479/220, a koji predstavlja udio prijašnjeg vlasnika J. M. i

 

- da je zemljišnoknjižni odjel ispravio tu pogrešku temeljem čl. 118. Zakona o zemljišnim knjigama i učinio vidljivim da se založno pravo upisano na temelju rješenja posl.br. Z-10867/07 odnosi na udio od 1/2 dijela k.č.br. 479/220, udio prijašnjeg vlasnika J. M.

 

Dakle, pitanje zbog kojeg se podnosi revizija i argumentacija koju u reviziji iznosi tužitelj svodi se na tvrdnju da nakon što je između idealnih suvlasnika došlo do fizičke diobe nekretninu, tako da je svaki od suvlasnika u samovlasništvo dobio posebnu zemljišnoknjižnu česticu, založno pravo na nekretnini trebala bi opterećivati samo onu nekretninu koju je hipotekarni dužnik dobio u postupku diobe kada je prije postupka diobe hipotekom bio opterećen samo njegov idealni suvlasnički dio.

 

Odredbom čl. 297. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugom stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08 i 38/09 - dalje: ZV) propisano je:

 

„Založno pravo je ograničeno stvarno pravo na određenoj stvari (zalogu) koje ovlašćuje svog nositelja (založnog vjerovnika) da određenu tražbinu, ne bude li mu po dospijeću ispunjena, namiri iz vrijednosti te stvari, ma čija bila, a njezin svagdašnji vlasnik (založni dužnik) je to trpjeti.“

 

Prema ocjeni ovog suda radi se o odredbi koja je posve jasna već i na razini gramatičkog tumačenja i ne zahtjeva dodatna tumačenja kada se radi o pitanju sudbine založnog prava kada dolazi do primjene vlasnika nekretnine koja je opterećena založnim pravom pa stoga po ocjeni ovog suda pitanje koje je u reviziji postavio tužitelj nije pitanje važno za jedinstvenu primjenu zakona i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni.

 

Stoga je reviziju tužitelja valjalo odbaciti i odlučiti kao u izreci primjenom odredbe čl. 392.b st. 3. ZPP-a.

 

Zagreb, 18. svibnja 2016.