Broj: P-721/15

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Općinski sud u Slavonskom Brodu po sutkinji Draženki Ilak u pravnoj stvari tužitelja     A. K. iz G., ..., OIB: ... zastupanog po punomoćniku R. D., odvjetnici u S. B., protiv tuženika Ž. Š. iz G., ..., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku J. G., odvjetniku iz Z., radi predaje nekretnine u posjed, nakon javno održane glavne rasprave zaključene dana 11. travnja 2016. godine, provedene u nazočnosti tužitelja uz punomoćnika, te zamjenika punomoćnika tuženika K. K., odvjetnika, a u odsutnosti tuženika, dana 24. svibnja 2016. godine,  

 

p r e s u d i o   j e

 

             Nalaže se tuženiku Ž. Š. iz G. da tužitelju A. K. iz G. preda u posjed  polovinu nekretnine ( sa istočne strane) označene kao kč. br. 450/5 Oranica G.. površine 252 522 m2  koja je upisana u z.k.uložak 1535 k.o. G., kao i da mu naknadi parnični trošak u iznosu od 7.937,95 kuna u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

 

Obrazloženje

 

              Tužitelj  je podnio tužbu protiv tuženika radi predaje u posjed nekretnine upisane u z.k. uložak 1535 k.o.  G. i to jedne polovine navedene nekretnine koja se nalazi sa istočne strane  koja je označena sa kč. br. 450/5 Oranica G..  Tužitelj ističe da je on vlasnik predmetne nekretnine i da ju je stekao temeljem Ugovora o prodaji poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu države broj 19/09 koji je sačinjen dana 15. svibnja 2009. godine, a kojemu je prethodio postupak javnog natječaja  koji je provodila O. G. u kojem postupku je tužitelj izabran Odlukom Općinskog vijeća O. G. od 27. rujna 2008. godine kao najpovoljniji ponuditelj. Predmetnu nekretninu, koju je kupio tužitelj, u posjedu su, prije zaključenja ugovora, držali tužitelj i tuženik i to svako po ½ nekretnine.  Tuženik je odbio predati svoju polovinu nekretnine tužitelju, zbog čega tužitelj  tužbenim zahtjevom traži da sud obveže tuženika da mu preda  dio nekretnine koji drži u posjedu.

 

              Tuženik se tužbi i tužbenom zahtjevu protivi.  Tuženik ne osporava da je tužitelj upisan kao vlasnik predmetne nekretnine. Isto tako ne osporava  da su tužitelj i tuženik u suposjedu iste.  Smatra međutim, da je tužitelj upisan  kao vlasnik predmetne nekretnine temeljem ništetne  pravne osnove. U svom odgovoru na tužbu istaknuo je da su parnične stranke uvedene u suposjed još 4. kolovoza 1998. godine i to temeljem  Odluke Vlade Republike Hrvatske o darovanju poljoprivrednog zemljišta, međutim darovanje nikada nije provedeno, odnosno nije zaključen ugovor  iz razloga promjene Zakona o poljoprivrednom zemljištu. Tuženik je nadalje istaknuo  da će vezano uz svoje navode  da je Odluka  o prodaji poljoprivrednog zemljišta  na temelju koje je tužitelj stekao pravo vlasništva ništetna, pokrenuti odgovarajuće pravne postupke.  Naknadno je  tuženik istaknuo da ne osporava činjenicu da je postupak kojega je pokrenuo radi utvrđenja  ništetnim Odluke  o izboru najpovoljnije ponude za predmetnu nekretninu, kao i utvrđenja da je ništetan ugovor o prodaji poljoprivrednog zemljišta, pravomoćno okončan  i da je  njegov tužbeni zahtjev odbijen. Istaknuo je međutim, da smatra da ima pravo na posjed predmetne nekretnine temeljem izjave koju je potpisao tužitelj dana 27. rujna 2008. godine.

 

              U provedenom dokaznom postupku izvršen je uvid u spis ovog suda broj P-845/10, zemljišno-knjižni izvadak za nekretnine upisane u z.k. uložak 1535 k.o. G., posjedovni list broj 165 k.o. G.,  ugovor o prodaji poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu države broj 19/09 od 15. svibnja 2009. godine, zapisnik  O. G. komisije za uvođenje u posjed od 11. rujna 2009. godine,  izjavu  tužitelja  od 27. rujna 2008. godine i preslike natječajne dokumentacije.  Saslušani su svjedoci R. K. i Ž. B., te tužitelj kao stranka u svrhu dokazivanja.

 

              Tuženik nije saslušan kao stranka u svrhu dokazivanja, jer nije pristupio na ročište zakazano i održano dana 11. travnja 2016. godine na koje je pozvan radi saslušanja, a koji poziv je uredno primio i svoj izostanak nije opravdao.

 

              Nije sporno da je tužitelj  temeljem Ugovora o prodaji poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu države broj 19/09 koji je zaključen dana 15. svibnja 2009. godine uknjižen kao vlasnik kč. br. 450/5 Oranic G. sa 252 522 m2 koja je upisana u z.k. uložak broj 1535 k.o. G..

 

              Nije sporno da predmetnu nekretninu drže u posjedu tužitelj i tuženik i to svatko po ½. Tuženik drži u posjedu istočni dio predmetne nekretnine, a ovakvo  posjedovno stanje traje od 1998. godine.  Nakon što je tužitelj  stekao pravo vlasništva  predmetne nekretnine u cijelosti, tuženik mu je odbio predati u posjed  polovinu nekretnine koju drži u posjedu. 

 

              Uvidom u spis P-845/10 utvrđeno da je Presudom Općinskog suda u Slavonskom Brodu broj P-845/10-12 od 12. veljače 2013. godine koja je potvrđena Presudom Županijskog suda u Slavonskom Brodu broj Gž-1192/2013-2 od 20. travnja 2015. godine tužitelj odbijen s tužbenim zahtjevom kojim je zatražio da se utvrdi ništetnim ugovor o prodaji poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu države broj 19/09 zaključen dana 15. svibnja 2009. godine između Republike Hrvatske, kao prodavatelja i A. K. kao kupca.

 

              Tuženik ne osporava činjenicu da je odbijen sa svojim tužbenim zahtjevom, ali smatra da unatoč činjenici da je tuženik upisan kao vlasnik predmetne nekretnine ima pravo na posjed i to temeljem izjave koju je tužitelj potpisao dana 27. rujna 2008. godine.

 

              Tužitelj u svom iskazu navodi da on i tuženik predmetnu nekretninu drže u posjedu svatko u ½ dijela od 1998. godine, a nekretninu su tada dobili  na temelju statusa hrvatskih branitelja. Ističe da je bilo govora  da će im navedene nekretnine biti darovane na način kako ih oni obrađuju. Na kraju se  odustalo od darovanja i krenuo je natječaj  za prodaju poljoprivrednog zemljišta. Na natječaju se čestica nije mogla cijepati, nego se prodavala u cijelosti. Tužitelj navodi da su  na natječaj svoje ponude poslali i on i tuženik. Njegova ponuda bila je duplo veća od ponude tuženika. On je prošao na natječaju jer je ponudio više od tuženika, a ocijenjeno je i da je njegov gospodarski program bio bolji. Tužitelj ne osporava da je potpisao izjavu  od 27.  rujna 2008. godine, ali ističe da je to bilo prije zaključenja ugovora. To je učinio isključivo iz razloga što je tuženik   prijetio njemu i njegovoj obitelji. Nadalje ističe da u vrijeme kada se natjecao nije znao  da će postojati zabrana otuđenja predmetnih nekretnina, a saznanje o tome stekao je tek potpisom ugovora. Ističe da otplaćuje  kupoprodajnu cijenu u ratama kako je predviđeno i ugovorom. Tuženik mu odbija predati drugu polovinu nekretnine u posjed.

 

              Uvidom u Izjavu od 27. rujna 2008. godine proizlazi da se tužitelj obvezao tuženiku ponuditi  da od njega otkupi ½ predmetne katastarske čestice, a isto tako je navedeno da do toga čina neće  tuženika ometati u posjedu tog dijela nekretnine.

 

Nesporno je da je  Izjavu  tužitelj  potpisao 27. rujna 2008. godine. Radi se o danu kada je  Odlukom Općinkog vijeća O. G. tužitelj izabran kao najpovoljniji ponuditelj.  Naknadno je,  tek  15. svibnja 2009. godine,  tužitelj sa Republikom Hrvatskom kao prodavateljem zaključio ugovor o prodaji poljoprivrednog zemljišta uvidom u koji je  nedvojbeno utvrđeno da  tužitelju nije dopušteno raspolaganje kupljenim poljoprivrednim zemljište u vremenu od 10 godina od dana sklapanja ugovora. Također je u točki 7 ugovora navedeno da će zabrana raspolaganja biti upisana  u zemljišne knjige istodobno s upisom prava vlasništva kupca, a što je i učinjeno i što je vidljivo  iz zemljišno-knjižnog izvatka za nekretnine upisane u z.k. uložak broj 1535 k.o. G..

 

Nesporno je dakle da tužitelj u vrijeme potpisivanja izjave 27. rujna 2008. godine nije znao da mu neće biti dopušteno  raspolaganje  poljoprivrednim zemljištem, odnosno konkretno česticom  koja je predmet ovoga parničnog postupka.

 

Tužitelj je ovlašten  u skladu sa člankom 161 stavak 1  Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine 81/15- pročišćeni tekst dalje ZVDSP) zahtijevati od tuženika da mu preda dio nekretnine koji drži u posjedu.

 

Sud smatra da nisu osnovani prigovori tuženika  u kojima isti tvrdi da ima pravo na posjed temeljem izjave od 27.rujna 2008. godine.

 

Naime, nisu po ocjeni suda ispunjeni uvjeti iz članka 163 ZVDSP jer tuženik nema pravo  koje ga ovlašćuje  na posjedovanje spornog dijela nekretnine, odnosno nema pravo na posjed.  Po ocjeni suda samim podnošenjem tužbe u ovom parničnom postupku tužitelj je opozvao svoju izjavu od 27. rujna 2008. godine i od tada je po ocjeni suda tuženik nepošteni posjednik, te je u obvezi predati tužitelju sporni dio nekretnine, a u skladu sa člankom 161 stavak 1 ZVDP.

 

Zbog naprijed navedenog tužbeni zahtjev tužitelja  u cijelosti je usvojen.

 

Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154 stavak 1 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 148/11- pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14, dalje ZPP). Trošak je odmjeren u skladu  sa Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika  (Narodne novine 142/12,103/14,118/14, dalje OT). Tužbenim zahtjevom tužitelj je tražio predaju u posjed zbog čega je trošak obračunat prema Tbr. 7 točka 2 alineja 3 u iznosu od 2.000,00 kuna i prema tbr. 42 OT u iznosu od 500,00 kuna ili ukupno 2.500,00 kuna. Navedenom trošku dodan je trošak sudske pristojbe za tužbu  kako je i zatraženo u iznosu od 2.717,95 kuna, te trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od  2.720,00 kuna ili  ukupno 7.937,95 kuna.

 

Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

 

U Slavonskom Brodu, 24. svibnja 2016. godine