Broj: Gž-1239/2016

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

             

              Županijski sud u Rijeci, po sucu Ivanu Vučemilu, u pravnoj stvari tužitelja  suvlasnika stambene zgrade u  S., …, i to D. C., M. J., M. K., M. K., M. P., S. B., V. B., V. S., M. A. Š., A. Š., D. C., M. D., A. D., V. S., svi iz S., …, zastupani po upravitelju H. poslovni centar – S. poslovno gospodarstvo d.o.o. Z., …, OIB: …, a ovaj po punomoćniku I. B., odvjetniku iz Z., protiv tuženika R. F. iz Z., …, OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik D. I., odvjetnik iz Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Koprivnici, poslovni broj Povrv-1141/2014-13, od 25. ožujka 2016. godine, dana 21. lipnja 2016. godine,

 

p r e s u d i o   j e

 

              Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i p o t v r đ u j e presuda Općinskog suda u Koprivnici, poslovni broj Povrv-1141/2014-13, od 25. ožujka 2016. godine, u točki I i III izreke.

 

              Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška žalbenog postupka kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

              Presudom suda prvog stupnja održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika S. Š. K. iz Z., poslovni broj Ovrv-350/14, od 12. lipnja 2014. godine, u dijelu u kojem je naloženo tuženom da isplati tužiteljima iznos od 3.436,50 kuna zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom (točka I. izreke), dok je predmetni platni nalog ukinut u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da isplati tužiteljima zateznu kamatu na iznos iz točke I. izreke presude preko stope propisane čl. 29.  st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 5/15) od 1. kolovoza 2015. godine pa do isplate (točka  II. izreke). Naloženo je tuženiku da naknadi tužiteljima trošak postupka u iznosu od 2.175,00 kuna, u roku od 8 dana (točka III. izreke).

 

              Protiv točke I. i III. izreke presude žali se tuženik zbog bitne povrede odredbi parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, a koji su razlozi propisani odredbom čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, u nastavku teksta: ZPP).

 

              Predlaže žalbu uvažiti i citiranu presudu preinačiti, podredno ukinuti i vratiti sudu prvog stupnja na ponovni postupak. Potražuje trošak žalbenog postupka u iznosu od 625,00 kuna sa pripadajućim PDV-om.

 

              Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

              Žalba nije osnovana.

 

              S obzirom na vrijednost predmeta spora – tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od 3.436,50 kuna, u konkretnom slučaju radi se o sporu male vrijednosti u smislu odredbe čl. 458. st. 1. ZPP-a, radi čega se pobijana presuda može pobijati  samo zbog bitnih povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava, sukladno odredbi čl. 467. st. 1. ZPP-a.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja prema tuženiku za isplatu novčanih doprinosa na ime zajedničke pričuve za stan na drugom katu zgrade u S., …, ukupne površine 68,73 m2,  za razdoblje  od 31. svibnja 2012. godine pa do 31. svibnja 2014. godine, u sveukupnom iznosu od 3.436,50 kuna.

 

              Tijekom prvostupanjskog postupka, kao i u ovoj fazi postupka, tuženik osporava svoju pasivnu legitimaciju, pa time i obvezu podmirenja utužene tražbine, navodeći da je fiducijarni vlasnik stana na koji se odnosi obveza plaćanja doprinosa za zajedničku pričuvu, te da nije u posjedu toga stana, već da predmetnu nekretninu i dalje koriste njegovi raniji vlasnici B. D. i B. R..

 

              Prvostupanjski sud je, nakon što je utvrdio da je tuženik u utuženom razdoblju  bio fiducijarni vlasnik stana, a da za isti nije podmirio niti jedan od 25 utuženih mjesečnih doprinosa za zajedničku pričuvu, održao na snazi platni nalog iz javnobilježničkog rješenja o ovrsi, poslovni broj Ovrv-350/2014, pozivom na odredbe čl. 89. st. 2. i čl. 90. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 107/07, 146/08, 38/09, u nastavku teksta ZV), uz obrazloženje da su doprinose za zajedničku pričuvu dužni snositi svi suvlasnici nekretnine, bez obzira pritom na koji su način i u koju svrhu suvlasništvo stekli, kao i da li nekretninu koriste ili ne. 

 

              Donošenjem pobijane presude prvostupanjski sud nije povrijedio niti jednu odredbu parničnog postupka iz čl. 365. st. 2. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, te je pravilno primijenio materijalno pravo kada je obvezao tuženika na plaćanje pričuve za predmetni stan.

 

Žalbeni navodi tuženika nisu osnovani, jer je i prema stavu ovog suda tuženik pasivno legitimiran u ovom postupku. Naime, prema utvrđenju suda prvog stupnja, tuženik ima upisano potonje pravo vlasništva nad stanom za koji u utuženom razdoblju nije plaćena pričuva, a taj mu stvarnopravni status daje položaj stranke u ovom postupku. Okolnost što se radi o uvjetnom vlasništvu, nije relevantna za namirenje tražbine tužitelja, budući da se taj uvjet (rok) tiče ugovornog odnosa sa  prethodnim vlasnicima i ne djeluje prema trećima. Kako odredbe ZV-a o zajedničkoj pričuvi ne rade razliku u odnosu na suvlasnike koji su vlasništvo  posebnog dijela nekretnine stekli prijenosom toga prava radi osiguranja svoje  tražbine, stav je ovog suda da tuženik ima jednaka prava i obveze, kao i ostali suvlasnici predmetne zgrade, te da je stoga dužan ispunjavati svoju zakonsku obvezu plaćanja pričuve za predmetni stan.

 

              Odluka o trošku iz točke III. izreke je pravilno i zakonito odmjerena sukladno odredbi čl. 154. st. 3. ZPP-a, u svezi sa odredbama iz Tbr. 7. toč. 1. , Tbr. 9. i Tbr. 42. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/2012, 103/14, 118/14, 107/15).

 

Slijedom navedenog, žalbu tuženika je valjalo odbiti kao neosnovanu i pobijanu presudu u točki I. i III. izreke potvrditi temeljem odredbi čl. 368. st. 1. ZPP-a i čl. 380. toč. 3. ZPP-a.

 

Budući da tuženik nije uspio sa podnesenom žalbom, temeljem čl. 166. st. 1. ZPP-a i čl. 154. st. 1. ZPP-a nema pravo na trošak žalbenog postupka.

 

U točki II. izreke presuda suda prvog stupnja, kao nepobijana, ostaje neizmijenjena.

 

U Rijeci, 21. lipnja 2016. godine