Broj: P-731/13

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Općinski sud u Slavonskom Brodu po sucu Marini Vučetić, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja I. R., OIB: … iz B., J. K. 30, zastupan po punomoćnici T. R., odvjetnici iz S. B., protiv tuženika J. Š., OIB: … iz B., J. K. 28 i V. R., OIB: … iz Z., V. 20, zastupani po punomoćnici R. S., odvjetnici iz S. B., radi utvrđenja postojanja prava stvarne služnosti, nakon održane glavne i javne rasprave dana 20. svibnja 2016.g. u nazočnosti tužitelja i punomoćnice te tuženih i punomoćnice i rasprave održane dana 28. lipnja 2016.g. na kojoj je i objavljena presuda, istog dana

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Utvrđuje se postojanje prava stvarne služnosti provoza i prolaza preko katastarske čestice 1088/1 kuća broj 47, jedna zgrada i dvorište Selo, površine 444 m² upisane u z.k.ul. 810. k.o. B. B. i to

-          od točke A na ulazu u posjed do točke B na sjeverozapadu u dužini od 16,79 m, od točke B na sjeveroistok do točke C u dužini od 1,60 m, od točke C na jugoistok do točke D u dužini 16,79 m i od točke D do točke A u dužini od 1,60 m, površina kojeg je 32 m²

-          na neograđenom uličnom dijelu od točaka A1, A, D i D1 u površini od 5 m²

a u korist katastarske čestice broj 1088/11 kuća broj 30 i dvorište Selo, površine 276 m² upisane u z.k.ul. 910 k.o. B. B. koja je u vlasništvu tužitelja.

 

              II. Tuženici J. Š. iz B., J. K. 28 i V. R. iz  Z., V. 20 su dužni tužitelju I. R. iz B., J. K. 30, izdati ispravu podobnu za upis prava služnosti iz točk. I ove presude u zemljišnim knjigama, koju će za slučaj neizdavanja zamijeniti ova presuda po pravomoćnosti.

 

              III. Tuženici J. Š. iz B., J. K. 28 i V. R. iz  Z., V. 20 su dužni tužitelju I. R. iz B., J. K. 30 naknaditi parnični trošak u iznosu od 7.500,00 kn, sve  u roku od15 dana.

 

Obrazloženje

 

              Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženih radi utvrđenja prava služnosti.

              U tužbi je navedeno da je tužitelj vlasnik i posjednik nekretnine kč.br. 1088/11 Kuća br. 30 i dvorište S. u površini 276 m² koja je upisana u z.k.ul. 910 k.o. B. B.. tuženici su suvlasnici i posjednici susjedne nekretnina koja je kao kč.br. 1088/1 u naravi kuća br. 47, jedna zgrada 8 i dvorište S. u površini 444 m² koja je upisana u z.k.ul. 810 k.o. B. B.. Između tužiteljeve i tuženikove kuće je izbetonirani kolni ulaz koji vodi u oba dvorišta u širini oko 3,5 metra, koji kolnik čini oko 1 metar tužiteljev dio nekretnine. Tuženik J. Š. je dopustio tužitelju da se služi spornim kolnim ulazom od kada je tužitelj kupio 1983.g. od njega gore spomenutu nekretninu. Zadnjih 30 godina tužitelj se koristio zajedničkim kolnim ulazom, što tuženici tužitelju nisu osporavali ni branili do unazad dvije godine kada dolazi do sukoba i rasprava. Stranke su 8. rujna 1994.g. zaključile ugovor kojim Š. J. dozvoljava korištenje zajedničkog ulaza u dvorište R. I.. Ugovor je ovjeren kod Ureda za opću upravu S. B., Ž. B.-posavska ali pravo služnosti ulaza u dvorište nije upisano u zemljišne knjige. Budući da postoji pravo služnosti kolnog ulaza na dijelu kč.br. 1088/1 K. broj 47, jedna zgrada i dvorište S. k.o. B. B. kao poslužnog dobra u korist kč.br. 1088/11 K. broj 30 i dvorište S. k.o. B. B. kao povlasnog dobra, što tuženik J. Š. osporava, to tužitelj predlaže sudu da usvoji tužbu i utvrdi pravo stvarne služnosti na nekretnini tuženih.

 

              U odgovoru na tužbu tuženi su naveli da su tužba i tužbeni zahtjev neosnovani u cijelosti jer tuženici nisu dozvolili tužitelju korištenje kolnog ulaza koji vodi u oba dvorišta. Tužitelj nije zadnjih 30 godina koristio spornu nekretninu kao kolni ulaz jer je garažu koristio kao ulaz te je ulaz u garažu iz tuženicima nepoznatih razloga zatvorio. Što se tiče ugovora, tuženici smatraju da je on ništetan imajući u vidu okolnost da se radilo o nekretnini koja u periodu od 1983.g do 2009.g. bila u suvlasništvu Š. J. koja nikada nije dala suglasnost za korištenje spornog kolnog ulaza. Kako se radi o krvnom srodstvu između tužitelja i I tuženika i iz Ugovora se vidi da su se samo jedan drugom obvezali za svoga života, a Š. J. neosnovano proglasili jedinim vlasnikom nekretnina. Tužitelju je zbog nasilja nad prvotuženikom zabranjeno korištenje dijela tuženikovih nekretnina. Tužitelj ničim nije dokazao pravni osnov da postoji pravo služnosti kolnog ulaza na dijelu nekretnina u suvlasništvu tuženika pa stoga tuženici predlažu odbiti tužitelja s tužbom i tužbenim zahtjevom u cijelosti.

 

              Konačan tužbeni zahtjev tužitelj je postavio podneskom od dana 10. ožujka 2013.godine u kojem je naveo da u prihvaća nalaz i mišljenje vještaka S. V. i da predlaže da sud nakon provedenog postupka donese presudu kojom se utvrđuje se postojanje prava stvarne služnosti provoza i prolaza preko katastarske čestice 1088/1 kuća broj 47, jedna zgrada i dvorište S., površine 444 m² upisane u z.k.ul. 810. k.o. B. B. i to od točke A na ulazu u posjed do točke B na sjeverozapadu u dužini od 16,79 m, od točke B na sjeveroistok do točke C u dužnini od 1,60 m, od točke C na jugoistok do točke D u dužini 16,79 m i od točke D do točke A u dužini od 1,60 m, površina kojeg nužnog prolaza je 32 m² na neograđenom uličnom dijelu od točaka A1, A, D i D1 u površini od 5 m² a u korist katastarske čestice broj 1088/11 kuća broj 30 i dvorište S., površine 276 m² upisane u z.k.ul. 910 k.o. B. B. koja je u vlasništvu tužitelja. I da su tuženici J. Š. iz B., J. K. 28 i V. R. iz  Z., V. 20 su dužni tužitelju I. R. iz B., J. K. 30, izdati ispravu podobnu za upis prava služnosti iz točk. I ove presude u zemljišnim knjigama, koju će za slučaj neizdavanja zamijeniti ova presuda po pravomoćnosti.

 

              U provedenom dokaznom postupku sud je izvršio uvid u zk.ul.br. 910 k.o. B. B., kč.br. 1088/11 K. broj 30 i dvorište  sa 276 m2 iz kojeg je vidljivo daje tužitelj I. R. upisan kao samovlasnik nekretnine (str. 5 spisa) a uvidom u zk. ul. broj 810 k.o. B. B., kč.br. 1088/1 K. broj 47 jedna zgrada i dvorište selo sa 444 m2 je vidljivo da su upisani kao suvlasnici S. J. i R. V. na ravne dijelove svako u ½ dijela (str. 6 spisa) i iz povijesnog zk uloška je vidljivo da je bila suvlasnik J. Š. koja je darovala svoj suvlasnički dio dana 4. studeni 2009.godine R. V. (str. 15 spisa) . Sud je i izvršio i uvid u preslike katastarskih mapa iz kojih su vidljive nekretnine tužitelja i tuženika koje su susjedne (str. 7 i 8 spisa). Uvidom u preslik ugovora od dana 8. rujna 1994.godine je vidljivo da su isti zaključili Š. J. je vidljivo da je u njemu navedeno da se odnosi na zajedničko korištenje ulaza u dvorište i da J. Š. koji je vlasnik dvorišta dozvoljava za vrijeme svog života I. R. korištenje istog i to je i ovjereno u Uredu za opću upravu u S. B. (str. 9 spisa). Uvidom u preslik Kupoprodajnog ugovora je vidljivo da je isti zaključen između Š. J. i Š. J. iz B. kao prodavatelja i R. I., dana 20.srpnja1983.godine, kao kupca u svezi nekretnine upisane u zk.ul.br. 810 k.o. B. kč.br. 1088/11 sa 276 m2  i daje kupoprodajna cijena isplaćena u cijelosti i da kupac odmah stupa u posjed kupljenih nekretnina (str. 22 spisa). Saslušane su stranke u svrhu dokazivanja i svjedoci J. Š., A. A., R. D. i V. R. su dali svoje iskaze, provedeno je vještačenje po vještaku S. V..

 

              Tužitelj I. R. je u svom  iskazu naveo da se tim dijelom nekretnine koji je sporan, koristi 30 godina zajedno s obitelji. To je betonirana staza, nalazi se 1 metar na njegovoj nekretnini i 3 metra na tuženikovoj u širinu i oko 17 metara u dužinu. Nema drugog puta za doći u nekretninu. Betonirao je tu stazu 1997.g. i nije mu nitko osporavao. Tu prolazi pješke, ne automobilom. Na početku te staze se nalazi kapija, a ključ iste ima samo prvotuženik. Ulazio je ranije automobilom, zadnje 3 godine mu je taj ulaz zaključan, ne može prolaziti automobilom, prolazi pješke kroz malu kapiju. Legalizirao je  kuću, morao je prije toga urediti među, prvotuženik mu je osporavao među i rekao da je njegovo sve do kuće tužitelja, kada je međa bila uređivana, utvrđeno je da nije tako. Prvotuženik mu je poslao građevinsku inspekciju, pa je utvrđeno da je kuća tužitelja 1 metar od međe. Kada je kupovao plac, htio je kupiti pola od ulaza, ali ga je prvotuženik molio da mu otpusti 1 metar, da mu ne prolazi kraj praga, tužitelj je rekao da može, ako mu se neće braniti ulaz. Tuženik je rekao da neće braniti, oni su i familija, prvotuženik je stric supruge tužitelja, pa je tako i dogovoren ulazak u dvorište. 1982.g. je kupio plac, 1983.g. je bilo razmjeravanje, a 1984.g. je napravio kuću. Imao je garažu koja sada nije u funkciji, prenamijenjena je. 1997.g. se dogovorio s tuženikom, tuženik je imao susjede koji su gađali njega i suprugu, pa su se dogovorili napraviti zid da to prestane, tada su napravili taj dogovor i potpisali papir u svezi istoga, međutim u tom papiru da će biti dozvoljen prolaz tužitelju automobilom, a 2011.g. mu je zatvoren prolaz i to zato što je supruga I tuženika autom udarila u kuću tužitelja, a I tuženik se onda naljutio i rekao da je kuća na međi i poslao tužitelju građevinsku inspekciju, tako da od tada ne koristi prolaz automobilom, nego samo pješke. Dogovarao je tužitelj sve s prvotuženikom, s njim je postigao dogovor, odnosno ima ugovor koji je kao prilog spisa. To je ugovor koji su zaključili on i prvotuženik. Vlasnik nekretnine je valjda prvotuženik. Ne zna da li je supruga prvotuženika također suvlasnik na nekretnini.

 

              Prvotuženik  J. Š. je iskazao da mu je R. V. kćerka, nikakav dogovor između njega i tužitelja nije bio, tužitelj je sve sam odradio, za među je pozvao mjernika iz sela A. Ž., nešto je izmjerio i uspio se upisati u katastar, sve je tužitelj radio u rukavicama, a kada je došao M. T., po tome je sve izmjerio. Tužitelj je garažu napravio prije 30 godina i kroz garažu je imao i prolaz. Zatražio je prolaz i po stazi, pa mu je dozvolio jer je dobar, ali dozvolio je prolaz radi uvoza cigle i drva. Međutim tu je prolazio i on i njegov sin autom, pa sinovi prijatelji i onda je zaključao prolaz. 3 puta je sin tužitelja na njega fizički napao, a jednom tužitelj, jednom kada se vratio s godišnjeg, tužitelj mu je nešto ubacio u lokot pa nije mogao ući i zbog toga ne da taj prolaz. Ne dozvoljava prolaz tužitelju, kada bi mu dozvolio, uskoro bi tražio sobu u njegovoj kući. Kada je bila betonirana ta staza, to je napravio tužitelj, bila je subota, on se vratio s pijace i to vidio da je tužitelj to napravio, tužitelj je to fiksirao kako njemu odgovara, zajedno su obojica koristili tu stazu. On zabranjuje 4 godine da se koristi prolazom, s tim da zabranjuje prolaz automobilom, a tužitelj prolazi pješke i dalje. On je 80-ih godina kupio tu nekretninu, odmah se i upisao kao suvlasnik sa suprugom, a onda se dogodilo da je supruga bila jamac jednoj osobi koja nije vraćala kredit, pa da ne bi bilo nekih problema, supruga je svoj dio prepisala kćeri, tako da je kćer sada s njim suvlasnica. Supruga nije nikada ništa razgovarala niti pregovarala s tužiteljem. Supruga je bila i protivnik zaključenja njegovog ugovora s tužiteljem.

 

              Svjedok R. D. je iskazala prolazi onuda često, ide s kolegicom J., koja je supruga prvotuženika, na posao, za taj prolaz zna da je to J., zna da je vještak označio crvenim taj prolaz i da se tu može samo pješke proći. J. je tu kupio kuću, on tu živi, asfaltirao je tu stazu, zna da je on to asfaltirao, tko bi drugi. To su dvije trake, u sredini se nalazi trava, taman tolike širine da se može proći kosilicom. Tu se može proći i autom, a tamo gdje je bilo označeno crvenim od vještaka, tu može proći samo pješak. Zadnjih 10-ak godina ona ide zajedno s J. na posao, J. ju vozi na posao, pa dođe tamo svaki dan.

 

              Svjedok J. Š. je iskazala što se tiče staze između nekretnine tužitelja i njihove, tu je asfaltirao svatko svoj dio, tužitelj je tu povremeno prolazio automobilom, a prije 4 – 5 godina suprug je to zaključao i zabranio prolaz automobilom. Tužitelj još uvijek prolazio pješke tim dijelom. Ona je bila suvlasnica s tužiteljem na tim nekretninama, 2009.g. je prepisala kćeri svoj dio, ništa u svezi ugovora između tužitelja i tuženika ne zna. Tužitelj je prolazio automobilom, ona se tome protivila, a o tome na koji način, ne bi sada ulazila u detalje. Ona ne želi svome djetetu otuđiti njezin dio, tužitelj je imao garažu ispod kuće, tu je prolazio, a sada ju je zazidao. Tužitelj i supruga s njima već 7 godina ne pričaju, oni su rod, suprug je stric supruge tužitelja. Ne zna točno koliko dugo je tužitelj koristio garažu. Kada je nekretnina prodavana, bilo je odmah rečeno da je taj dio 70 – 80 cm, zatim su došli vještaci i uređena je međa, a sada ne zna točno što tužitelj traži.

 

              Svjedok A. A. je iskazala da dolazi kod tuženika, zna da je tužitelj prolazio kroz ulaz koji ima u garaži, to zna jer tu blizu stanuje pa je vidjela. Prije 4 – 5 godina, garažu je tužitelj zatvorio. Misli da je samo jedno kratko vrijeme tužitelj prolazio, ali samo pješke kroz tu stazu koja se nalazi između nekretnina tužitelja i tuženika, nikada nisu bili u slozi. Ta staza  je vlasništvo tuženika, radila je sa suprugom tuženika jedno vrijeme u vrtiću, rekla joj je da ona to ne bi dozvolila, ona bi ga zagradila. Rekla je to supruzi tužitelja, kada joj je supruga tužitelja pokazala kako su zagradili garažu, da ona to ne bi napravila i da bi se ogradila živicom i u tom dijelu gdje je taj prolaz. Tužitelj i njegova obitelj su ulazili u garažu i prolazili kroz nju. Ulazili su u svoju kuću i stan kroz tu garažu.

 

              Svjedok V. R. je iskazala da je supruga tužitelja i što se tiče staze između nekretnine tužitelja i tuženika, oni su ju napravili, ne znam točno kojeg dana, znam da su 1992.g. dobili papire za izgradnju dvorišne zgrade, nakon toga je izgrađena staza. Prolazili su i pješke i automobilom do prije 3 godine kada je susjed zabranio prolaz i stavio lokot. Što se tiče garaže, ona je zatvorena kada je napravljena dvorišna zgrada i u njoj garaža i prenijeli su garažna vrata na novu garažu, tada su i zatvorili i ulaz u kuću koji su imali kroz garažu, ne sjeća se točno koje je to godine bilo. Ta garaža je u biti bila u sklopu kuće, ulazilo s ulice u nju, sada je tu napravila kuhinju. Kada je bila kupovana nekretnina, dogovoreno je da ulaz bude pola po  pola. Međutim poslije je tuženik, njezin stric, molio da dobije veći dio ulaza, s tim da će imati zajednički prolaz, neće nikome nitko ništa braniti. Kroz garažu su mogli ulaziti i u kuću, ulazili su u hodnik pa u dnevnu sobu.

 

              Drugotužena V. R. je u svom  iskazu navela da što se tiče ovog tužbenog zahtjeva, znam da njena mama nije dala suglasnost za korištenje prolaza. Tužitelj je imao garažu, iz garaže se ulazilo u kuću. On je to koristio 10 – 12 godina, zašto je zazidao istu, to ne zna. On ima pravo služnosti pješačkog prolaza, može doći u kuću na taj način, tu mu se nalazi i spremište. O nikakvoj garaži nije bilo riječi, kada je isto pravljeno. Njena majka je vlasnica te nekretnine bila od 1983.g. do 2009.g. Nikada nije dala tužitelju pravo služnosti. Odnosi su narušeni između njenih roditelja i tužitelja. Živi u Z., misli da bi zajedničko korištenje ulaza još više narušilo te odnose. Nije bilo fizičkog obračuna, nego verbalnog. Ona ne dopušta pravo služnosti tužitelju. Nije bilo fizičkih sukoba, bilo je pokušaja, žena tužitelja je zaustavila svog mlađeg sina. Nije se protivila izgradnji garaže, jer u građevinskoj i lokacijskoj nije navedena gradnja garaže, nego je navedeno da će se praviti spremište – ostava. Nikada nije podnijela tužbu radi smetanja posjeda u odnosu na tužitelja, od 2009.g. je ona vlasnica, a 2011.g. je njen otac zabranio tužitelju prolazak. Nikada nije vođen prekršajni niti kazneni postupak zbog nasilja tužitelja prema tuženom. Tužitelj nije podnio tužbu protiv njih radi smetanja posjeda.

 

              Za potrebe postupka proveden je geodetsko vještačenje po vještaku S. V..

 

              Dana 2. srpnja 2015.godine je bio očevid na licu mjesta kojom prilikom je utvrđeno da se na nekretninama tužitelja i tuženika nalaze izgrađene obiteljske kuće i da se između njih nalaze betonirane dvije staze s travom između. Na nekretnini tužitelja se nalazila u donjem dijelu garaža, koja je zatvorena i sada se tu nalazi soba, a inače dio je kuće. Uz rub nekretnine tužitelja staza se nalazi do međne linije. Tužitelj je predložio otvaranje prava prolaza na dijelu nekretnine tuženika od 1,6 m jer bi tada mogao prolaziti i automobilom i sud je to i prihvatio i dan je nalog vještaku da prema istom i napravi nalaz i mišljenje.

 

              Vještaka S. V. je u svom nalazu i mišljenju navela da je postupak očevida prethodilo detaljno snimanje terena na kč.br. tužitelja i to 1088/11 i kč.br. 1088/1 GPS uređajem. Nakon toga je izvršena obrada podataka i priprema podataka za očevid. U postupku je korišten digitalni katastarski plan, pomoćne skice iz 1983. godine i 2015. godine te je vještak i izvršila i uvid u katastarsku evidenciju.

 

Nadalje je vještak u svom nalazu i mišljenju od dana 27. srpnja 2015. godine navela da je tužitelj vlasnik kč.br. 1088/11 k.o. B., a da je nekretnina tuženika kč.br. 1088/1 k.o. B.. Prolaz kojim se tužitelj služi nalazi se od točke A na uličnom dijelu ograde međne linije između tužitelja i tuženika gdje se nalazi kapija tj. ulaz u posjed, ide sjeverozapadno do točke B što je na terenu željezni stup koji predstavlja među od tužitelja i tuženika, te je ta linija u dužini od 16,79 m ujedno i međna linija ta dva posjeda. Od točke B na sjeveroistok do točke C u dužini od 1.60 m makriran je na terenu crvenom bojom te se vraća na jugoistok  do točke D na rub ulazne kapije u dužni od 16.79 m i na udaljenosti od 1,60 m od točke d do točke A a  površina je cca 32 m2, prostor od točaka A1, A, D i D1 također je nalazi u sklopu kč.br. 1088/1 posjeda tuženika  u cca 5 m2 i nalazi se u neograđenom uličnom dijelu.

 

              Po navodu tuženika različiti su podaci u kopiji plana od 1998. godine u odnosnu na kopiju plana iz 2015.godine  jer je 1983.godine rađena parcelacija i ucrtavanje objekta tuženika na kč.br. 1088/1 metodom umjeranja (skica broj 203/83) 2015.godine godine (skica 9/159 rađeno je evidentiranje stvarnog položaja granica već evidentiranih čestica po vještaku geodezije Mario Tomić snimano je GPS-om, te totalnom stanicom te putem koordinata  karitranom na DKP (digitalni katastarski plan) vidljiv je pomak za cca 1.50 m u uličnom dijelu fronte i kod tuženika i kod tužitelja. Međe nisu mijenjane što je vidljivo iz skica premjera, taj pomak nije greška ni falsifikat nego rezultat dvije tehnologije mjerenja.

 

              Vještak S. V. je na ročištu održanom kod ovog suda dana 20. svibnja 2016.godine iskazala da je linija A1 –A- B ujedno i međna linija između njih, u tom dijelu do točke B, gdje je željezni stup, dalje ide ograda. Što se tiče A-B-C-D to je napravila gabarite kako je sudac na terenu odredila i samo prikazala na skici.

 

              Na dalje na ročištu održanom kod ovog suda dana 20. svibnja 2016.godine navela da   1983.g. je rađene parcelacija i upis objekta tuženog metodom umjeravanja, to je metoda gdje se ne znaju točne koordinate ali se na terenu vidi položaj objekta uživanja i grafički se skida dimenzija s mape. Dakle, polazna točka je u tom trenutku bila najsjevernija točka do ulice od tuženika. Ona je po mapi uzeta kao nula i kada je geodet  mezmanom – trakom izmjerio, moralo mu se slagati s grafičkim stanjem. Današnja metoda – 2015.g. je rađeno evidentiranje već postojeće građevine i parcele u katastru. Po današnjem zakonu – one postoje u svom obliku u svojoj površini, a evidentiranje radi da bi se GPS metodom ustanovio točan položaj po koordinatama. dobivene širine gore – s gornje strane i donje strane placa su iste – nemoguće je u sitnim detaljima to navesti. Dakle, snimanje GPS-om 2015. i njenim snimanjem, dobila je iste podatke kao i 2015.g. kada je rađeno evidentiranje postojećih parcela i objekata na njima. Tim snimanjem se dobio pravi položaj u današnjem sustavu GPS-a, u odnosu na stare mape, nije pomak na terenu nego u mapama koje su stare i ishabane. digitalizacija je rađena preko stare mape, stare mape su imale grešku zbog ishabanosti. To nije – ovo snimanje se poklopilo sa snimanjem 1983.g. što se tiče položaja i dimenzija. Zato je i rekla da je razlika nastala između dvije metode mjerenja, kuće se nisu pomakle. Njezino  mjerenje se poklopilo s mjerenjem vještaka M. T., a isto se poklopilo s mjerenjem 1983.g. što se tiče međe.

Na temelju tako provedenog dokaznog postupka sud je odlučio kao u izreci presude.

 

Tijekom postupka je utvrđeno kao nesporno da:

- je tužitelj vlasnik i posjednik nekretnine kč.br. 1088/11 K. br. 30 i dvorište S. u površini 276 m² koja je upisana u z.k.ul. 910 k.o. B. B.,

- su tuženici suvlasnici i posjednici susjedne nekretnine koja je kč.br. 1088/1 u naravi kuća br. 47, jedna zgrada 8 i dvorište S. u površini 444 m² koja je upisana u z.k.ul. 810 k.o. B. B.,

- je između tužiteljeve i tuženikove kuće izbetonirani kolni ulaz koji vodi u oba dvorišta u širini oko 3,5 metra, sa dvije betonske trake i travom između

-          je tužitelj kupio 1983.g. od tuženika nekretninu,

- su stranke, i to tužitelj i prvotuženik, dana 8. rujna 1994.g. zaključile ugovor kojim Š. J. dozvoljava korištenje zajedničkog ulaza u dvorište R. I. i da je Ugovor je i ovjeren kod Ureda za opću upravu S. B., Ž. B.-posavska ali i nakon zaključenja tog ugovora pravo služnosti ulaza u dvorište nije bilo upisano u zemljišne knjige,

-          tužitelj nema drugog puta za doći na svoju nekretninu,

- je tužitelj betonirao stazu 1997.g. uz svoju kuću do međe i nije mu nitko osporavao,

-          tužitelj tom betoniranom stazom sada prolazi pješke, ne automobilom,

- je tužitelj ranije prolazio i automobilom do garaže, koja je u dvorištu iza kuće, ali da mu je zadnje 3 godine taj ulaz zaključan od strane prvotuženika, ne može prolaziti automobilom, prolazi pješke kroz malu kapiju,

- je tužitelj imao garažu koja sada nije u funkciji, prenamijenjena je, a ista je bila u sklopu same kuće, zazidana je sa vanjske strane i sada je kuhinja,

- je prilikom očevida sa vještakom utvrđeno kao nesporno da se od linije i označene točkom A do točke B nalazi međa između tužitelja i tuženika, i da  se ta međna linija ne nalazi uz rub kuće tužitelja jer je odmaknuta od iste za 1,50 m i da je tužitelj na svojoj nekretnini već izgradio navedenu betonsku stazu kojom se i služi da bi mogao pješke ući u svoju kuću, budući da mu se jedini ulaz nalazi na kraju izgrađene kuće u dvorištu iza iste. Točkama A do D označen je prilikom očevida ograđeni dio nekretnine tuženika na kojem postoji i kapija, a prije istog se nalazi neograđeni dio nekretnine označen točkama A1 do D1 i iste ide do dijela označenih točkama A do D (str. 36 spisa)  te da je od točke A na ulazu u posjed do točke B na sjeverozapadu u dužini od 16,79 m, od točke B na sjeveroistok do točke C u dužini od 1,60 m, od točke C na jugoistok do točke D u dužini 16,79 m i od točke D do točke A u dužini od 1,60 m, površina kojeg je 32 m² i na neograđenom uličnom dijelu od točaka A1, A, D i D1 u površini od 5 m²

 

Tijekom postupka je bilo sporno:

­- to što tuženi smatraju da  Ugovor koji su  dana  8. rujna 1994.g. zaključili tužitelj i prvotuženik kojim Š. J. dozvoljava korištenje zajedničkog ulaza u dvorište R. I. i  koji je  Ugovor je i ovjeren kod Ureda za opću upravu S. B., Ž. B.-posavska ništetan budući da se radi o nekretnini na kojoj je 1983. do 2009.godine  bila u suvlasništvu i J. Š. koja nije potpisnik tog Ugovora, ali u ovom postupku se ne utvrđuje ništetnost tog ugovora da li postoji ili ne postoji, nego je samo bitno da li je ili nije osnovan tužbeni zahtjev radi utvrđenja prava služnosti prolaza i provoza, a taj ugovor je samo jedan od dokaza koje je sud analizirao tijekom postupka donošenja odluke,

- nadalje je bilo sporno to što je prvotuženik naveo da on smatra da je kod uređenja međe 2015.g. došlo do greške međutim iz nalaza i mišljenja vještaka V. je utvrđeno kao nesporno da  je 2015.godine rađeno evidentiranje postojećih parcela i objekata na njima. Tim snimanjem se dobio pravi položaj u današnjem sustavu GPS-a, u odnosu na stare mape, nije pomak na terenu nego u mapama koje su stare i ishabane. digitalizacija je rađena preko stare mape, stare mape su imale grešku zbog ishabanosti. Ovo snimanje se poklopilo sa snimanjem 1983.g. što se tiče položaja i dimenzija. Njezino mjerenje se poklopilo s mjerenjem vještaka Maria Tomić, a isto se poklopilo s mjerenjem 1983.g. što se tiče međe.

 

Na temelju čl. 186. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (nar. nov.br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14; dalje – ZV-a) stvarna služnost je stvarno pravo svagdašnjeg vlasnika određene nekretnine (povlasna nekretnina) da se za potrebe te nekretnine na određeni način služi nečijom nekretninom (poslužna nekretnina) čiji svagdašnji vlasnik to mora trpjeti ili mora propuštati određene radnje glede svoje nekretnine koje bi inače imao pravo činiti. 

 

Kada je poslužna  nekretnina u vlasništvu više suvlasnika ili zajedničkih vlasnika, svaki od njih  mora trpjeti da se ovlaštenik služnosti koja tereti njihovu nekretninu njome služi na način na koji ga ovlašćuje njegovo pravo, odnosno svaki mora propuštati radnje glede poslužne nekretnine koje bi bile suprotne tuđem pravu stvarne služnosti.

 

U svezi navedenog sud je i usvojio tužbeni zahtjev jer je isti po ocjeni ovog suda nesporno osnovan. Tužitelj nema druge mogućnosti za dolazak na svoju nekretninu osim dijelom nekretnine tuženika te je sud u svezi navedenog i odlučio kao u izreci. Okolnost što je tužitelj nekada imao ulaz u svoju kuću prolazom kroz istu i nije bitna za odluku u ovom postupka kada isti sada više nema mogućnosti prolaza kroz istu jer je to zatvorio i to mu je sada kuhinja. Da bi dovezao automobil u dvorište u garažu tužitelj nesporno mora proći kroz nekretninu tuženika i to dužinom od ukupno 19,68 metara, a širinom od 1,60 metara jer je tužitelj vlasnik staze koja ide direktno uz njegovu kuću koja je širine 1,50 m, pa će ukupno imati prolaz od 3,10 metara za provoz automobila. 

 

Ovaj sud je tijekom postupka saslušao i brojne svjedoke, ali kod donošenja odluke nije posebno analizirao iskaze istih jer isti nisu bili bitni za odluku postupku. Bitna je za odluku okolnost što tužitelj nema druge mogućnosti za pristupu do svoje nekretnine osim se koristi dijelom nekretnina tuženika, što je utvrđeno kao nesporno prilikom očevida i obveza je tuženika da mu to i dozvole na temelju citiranih članaka. U svezi navedenog tužitelj ima pravo prolaza i provoza kroz nekretnine tuženika i to kako je i navedeno u izreci presude od točke A na ulazu u posjed do točke B na sjeverozapadu u dužini od 16,79 m, od točke B na sjeveroistok do točke C u dužini od 1,60 m, od točke C na jugoistok do točke D u dužini 16,79 m i od točke D do točke A u dužini od 1,60 m, površina kojeg nužnog prolaza je 32 m² jer je kod donošenja odluke sud imao u vidu i širinu osobnog automobila, jer nesporno nije dovoljna za prolazak samo staza u vlasništvu tužitelja. I to u ograđenom dijelu nekretnine i na neograđenom uličnom dijelu od točaka A1, A, D i D1 u površini od 5 m² a u korist katastarske čestice broj 1088/11 kuća broj 30 i dvorište Selo, površine 276 m² upisane u z.k.ul. 910 k.o. B. B. koja je u vlasništvu tužitelja.

 

Na temelju čl. 154.st.1. Zakona o parničnom postupku (Nar. nov. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05,  2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11,25/13, 89/14   – dalje ZPP) tuženi su obvezi naknaditi troškove postupka tužitelju jer je tužitelj u cijelosti uspio u postupku.

 

Troškovnik tužitelja nije sastavljen prema Tarifi i nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika pa isti i nije u cijelosti priznat (str. 54 spisa).

 

Tužitelju je priznat trošak jednokratne naknade u iznosu od 2.000,00 kn po tbr. 7.st.2. Tarife o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika (nar. nov. br. 107/ 15;  tbr. 48  (Nar. nov. br.  91/04, 37/05, 59/07, 69/93, 87/93, 16/94,11/96,148/09, 142/12,103/14 ) pripadajući porez iznosi 500,00 kn (tbr. 42 OT), priznati su i troškovi vještačenja 5.000,00 kn, što ukupno iznosi 7.500,00 kn kako je i navedeno u izreci presude.

 

U Slavonskom Brodu, dana 28. lipnja 2016.godine