Baza je ažurirana 22.12.2024. 

zaključno sa NN 123/24

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

UsIrs 19/2020-2 Upravni sud u Splitu
Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu

1                             Poslovni broj: 16 UsIrs-19/20-2

 

 

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA                                                             

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

             

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

 

P R E S U D A

 

             

Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Mirandi Gulišija Jurišić uz sudjelovanje Zrinke Abaza kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja D. Č. iz Z., zastupanog po opunomoćeniku V. R., odvjetniku iz Z., protiv tuženika Ministarstva rada i mirovinskog sustava Republike Hrvatske, Uprave za tržište rada i zapošljavanje, Sektora za tržište rada, Službe za pravne poslove, Z., radi ostvarivanja prava radnika na neisplaćene tražbine u slučaju stečaja poslodavca, temeljem članka 36. stavak 1. točka 4. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, br. 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17; dalje ZUS), 11. veljače 2020.  

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

1. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„1. Tužba se uvažava.

  2. Poništava se kao nezakonito rješenje Ministarstva rada i mirovinskog sustava Uprave za tržište rada i zapošljavanje, Sektora za tržište rada, Službe za pravne poslove KLASA: UP/II-423-01/19-01/25 URBROJ: 524-04-01-01/3-19-2 od 22. srpnja 2019. te se isto preinačuje na način da se usvaja žalba tužitelja na rješenje Agencije za osiguranje radničkih tražbina KLASA: UP/I-110-02/19-01/0121 URBROJ: 0479-2/8-19/0005 od 24. lipnja 2019.“.

2. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

 

 

Obrazloženje

 

 

Osporenim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-423-01/19-01/25 URBROJ: 524-04-01-01/3-19-2 od 22. srpnja 2019. (u daljnjem tekstu: drugostupanjsko rješenje) odbija se žalba tužitelja na rješenje Agencije za osiguranje radničkih tražbina KLASA: UP/I-110-02/19-01/0121 URBROJ: 0479-2/8-19/0005 od 24. lipnja 2019. (u daljnjem tekstu: prvostupanjsko rješenje), kao neosnovana.

Prvostupanjskim rješenjem utvrđeno je pravo tužitelja na isplatu neisplaćene plaće u iznosu od 7.338,24 kuna te neisplaćenu naknadu za neiskorišteni godišnji odmor u iznosu od 1.146,60 kuna, ukupno 8.484,84 kuna, dok se odbija zahtjev za otpremninu.

Predmet pokrenut tužbom od 28. kolovoza 2019. pred Upravnim sudom u Zagrebu rešenjem predsjednika Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovnog broja 31 Su-122/2020-2 od 23. siječnja 2020. ustupljen je ovom sudu temeljem članka 11. stavak 1. Zakona o sudovima (Narodne novine, br. 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18, 126/19).

Tužitelj pravodobno podnesenom tužbom osporava zakonitost rješenja zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te povrede materijalnog i postupovnog prava. Potom navodi kako je u K. Z. d.d. bio zaposlen od 2. rujna 2012. do 4. studenog 2018. U trenutku prestanka radnog odnosa Otkazom ugovora na štetu poslodavca tužitelj je ostao bez mogućnosti dolaska na posao. Isto trgovačko društvo ostalo je bez ovlaštenog zastupnika. Naknadno je Odlukom Skupštine društva tijekom listopada 2018. Z.B. imenovana direktoricom. Prostor u kojem se odvijao radni proces otkazan je od strane zakupodavca, društvo više nije imalo ured ni sredstava za rad. U takvim okolnostima tužitelj više nije obavljao svoj redovan rad, nije dobio plaću za rujan i listopad, pravo na neiskorišteni godišnji odmor i otpremninu, sve do trenutka kada je iz egzistencijalnih razloga morao otkazati ugovor o radu (izvanredni otkaz na štetu poslodavca). Uprava društva nije dolazila na posao niti je radnike obavještavala o bilo čemu. Tužitelj nije dobio nikakvu odluku o prestanku radnog odnosa a odjavljen je 4. studenog 2018. nakon što je podnesen prijedlog za otvaranje stečajnog postupka. Rješenjem Trgovačkog suda u Z. od 18. ožujka 2019. poslovnog broja St-/ utvrđeno je tužiteljevo pravo na otpremninu. Upravo zbog izvanrednog otkaza uzrokovanog ponašanjem poslodavca, tužitelj je ostvario pravo na novčanu naknadu kao nezaposlena osoba. Predlaže se osporena rješenja poništiti, a tužitelju nakaniti troškove upravnog spora.

U odgovoru na tužbu, tuženik pozivajući se na odredbu članka 8. stavka 1. točka 4. Zakona o osiguranju radničkih tražbina (Narodne novine, br. 70/17) i članka 126. stavak 1. Zakona o radu (Narodne novine, br. 93/14, 127/17), uzvraća kako u konkretnom slučaju poslodavac tužitelju nije otkazao ugovor o radu, već je uvidom u spis predmeta utvrđeno da je tužitelj sam izvanredno otkazao ugovor o radu. Kako Zakon osigurava samo minimalnu zaštitu, tužitelj će pravo na isplatu ukupnog iznosa tražbina priznatih u stečajnom postupku ostvariti prema odredbama Stečajnog zakona u stečajnom postupku koji se vodi pred trgovačkim sudom. Predlaže tužbu kao neosnovanu odbiti.

Kako iz sadržaja tužbe proizlazi da tužitelj ne osporava utvrđene činjenice već samo primjenu prava, dok u tužbi ili u odgovoru na tužbu stranke izričito ne zahtijevaju održavanje rasprave, to je primjenom odredbe članka 36. stavak 1. točka 4. ZUS odlučeno spor riješiti bez rasprave.

Sud je izveo dokaze uvidom u svu dokumentaciju koja se nalazi u spisu kojeg je dostavilo upravno tijelo u kojem su donesena osporena rješenja te u spisu upravnog spora.

Daljnjih dokaznih prijedloga stranke nisu imale.

Tužbeni zahtjev nije osnovan.

Među strankama je sporno je li u postupku koji je prethodio donošenju osporenih rješenja kod odlučivanja o zahtjevu za ostvarivanje prava u slučaju stečaja poslodavca  povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

Konkretno, tužitelj smatra kako mu, pored neisplaćenih plaća i naknade za neiskorišteni godišnji odmor, pripada i pravo na otpremninu.  

Iz podataka spisa proizlazi kako je tužitelj 24. travnja 2019. podnio prvostupanjskom tijelu zahtjev za ostvarivanje prava u slučaju stečaja poslodavca K. Z. d.d. i to za neisplaćene plaće za zaštićeno razdoblje, neisplaćene naknade za neiskorišteni godišnji odmor i otpremninu te je 21. lipnja 2019. dopunio dokumentaciju potrebnu za odlučivanje o predmetnom zahtjevu.

U provedenom upravnom postupku prvostupanjsko tijelo je utvrdilo da je stečaj nad tvrtkom K.Z. d.d. otvoren rješenjem Trgovačkog suda u Z. poslovni broj: St-/ od 12. prosinca 2018. koje je objavljeno na mrežnoj stranici e-Oglasna ploča sudova istoga dana, da su tražbine utvrđene rješenjem Trgovačkog suda u Z. poslovni broj: St-/ od 18. ožujka 2019. Dalje, proizlazi kako je tužitelju radni odnos prestao 4. studenog 2018. odlukom o otkazom ugovora o radu od strane radnika.

Za rješavanje ove uprave stvari mjerodavne su odredbe Zakona o osiguranju radničkih tražbina (Narodne novine, br. 70/17, u daljnjem tekstu: Zakon) kojim se, između ostalog, utvrđuju pravna pravila o zaštiti materijalnih prava iz radnih odnosa radnika u slučaju otvaranja stečajnog postupka nad poslodavcem.

Prema odredbi članka 8. stavak 1. Zakona, radnici u slučaju otvaranja stečajnog postupka nad poslodavcem ostvaruju pravo na isplatu: 1) neisplaćene plaće odnosno naknade plaće, u visini do iznosa minimalne plaće za svaki mjesec zaštićenog razdoblja, 2) neisplaćene naknade plaće za bolovanje u zaštićenom razdoblju koju je prema propisima o zdravstvenom osiguranju bio dužan isplatiti poslodavac iz svojih sredstava, u visini do iznosa minimalne plaće za svaki mjesec proveden na bolovanju, 3) neisplaćene naknade za neiskorišteni godišnji odmor na koji je radnik stekao pravo do otvaranja stečajnog postupka pod uvjetima utvrđenim zakonom, u visini do iznosa minimalne plaće, kao ekvivalenta mjesečnoj plaći iz točke 1. ovoga stavka, 4) otpremnine pod uvjetima utvrđenim zakonom, u visini polovice otpremnine utvrđene u stečajnom postupku, a najviše do polovice najvišeg iznosa zakonom propisane otpremnine i 5) pravomoćno dosuđene naknade štete zbog pretrpljene ozljede na radu ili profesionalne bolesti, u visini do jedne trećine pravomoćno dosuđene naknade štete.

Osporenim rješenjima, nakon što je utvrđeno kako je ispunjen zahtjev zaštićenog razdoblja iz članka 3. stavak 5. Zakona, utvrđuje se djelomična osnovanost tužiteljevog zahtjeva.

Odlučujući o dijelu zahtjeva koji se odnosi na pravo na otpremninu, javnopravna tijela pozivaju se na odredu članka 126. stavak 1. Zakona o radu (Narodne novine, br. 93/14, 127/17) prema kojoj radnik kojem je poslodavac otkazao nakon dvije godine neprekidnog rada, osim ako otkazuje zbog razloga uvjetovanih ponašanjem radnika, ima pravo na otpremninu u iznosu koji se određuje s obzirom na dužinu neprekidnog trajanja radnog odnosa s tim poslodavcem, i zaključuju kako se tužitelju ne može priznati dio zahtjeva koji se odnosi na otpremninu, jer je ista sam izvanredno otkazao ugovor o radu.   

Prema stajalištu suda, ovakvim tumačenjem danim u osporenim rješenjima nije povrijeđen Zakon na štetu tužitelja. Ovo stoga što se u konkretnom slučaju o pravu tužitelja  odlučuje primjenom Zakona kojim se osiguravaju prava radnika u slučaju stečaja poslodavca na način da se provodi posebna zaštita dijela vjerovničkih potraživanja iz radnog odnosa radnika u slučaju otvaranja stečajnog postupka nad poslodavcem na društveno prihvatljivoj razini i osigurava isplata tog dijela potraživanja na teret državnog proračuna, dok preostali dio potraživanja radnik ostvaruje u stečajnom postupku, na teret stečajne mase. Stoga se u takvim postupcima osiguranje radnička potraživanja svodi na minimalnu zaštitu, dok tužitelj pravo na isplatu ukupnog iznosa tražbina priznatih u stečajnom postupku može ostvariti prema odredbama Stečajnog zakona u stečajnom postupku poslovni broj: St-/, koji se vodi pred Trgovačkim sudom u Z. na teret stečajne mase.

Kod takvog stanja stvari, prema mišljenju suda, osporena rješenja su valjano obrazložena i na zakonu osnovana, pri čemu nije utvrđen koji od razloga ništavosti pojedinačne odluke na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno članku 128. stavak 1. ZUP-a pa je na temelju odredbe članka 57. stavak 1. ZUS-a presuđeno kao u izreci.

Odluka o troškovima temelji se na odredbi članka 79. stavak 4. ZUS prema kojoj stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano.

 

U Splitu 11. veljače 2020.

 

              S U T K I N J

 

Miranda Gulišija Jurišić, v. r.

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba, u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske.

 

 

Za točnost otpravka – ovlašteni službenik

Zrinka Abaza

 

 

 

Copyright © Ante Borić