Broj: Gž-4149/2013

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivanke Maričić Orešković, predsjednice vijeća, Branke Ježek Mjedenjak, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Lidije Oštarić Pogarčić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. D. H. (OIB: …) iz R., 2. I. B. iz R., 3. K. S. iz V., 4. M. P. i I. P., oboje iz R., 5. V. F. iz Č., 6. V. B. iz R., 7. S. A. iz R., 8. S. M. iz R., 9. A. B. iz V., 10. I. R. i B. R., oboje iz R., 11. J. P. iz R., 12. L. R. iz R., 13. I. G. i B. G. oboje iz R. G., 14. J. Č. iz R., 15. D. K. iz R., svi zastupani po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva V., J., Š., S., J. & J. iz R., protiv tuženika E. & S. B. d.d. R., (OIB: …), zastupana po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva M. i P. iz R., radi utvrđenja ništavosti upisa založnog prava (hipoteke), rješavajući žalbu tuženika, izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-1942/11 od 09. listopada 2012. godine, u sjednici vijeća održanoj 06. srpnja 2016. godine

 

p r e s u d i o   j e

 

              Uvaženjem žalbe tuženika p r e i n a č a v a   s e  presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-1942/11 od 09. listopada 2012. godine i sudi:

 

              1.              Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

 

„I              Utvrđuje se ništetnim upis hipoteke provedene temeljem rješenja Općinskog suda u Rijeci posl.br. Z-8185/06, a kojim je upisano založno pravo radi osiguranja povrata iznosa od 1.145.000,00 EUR, kamata i troškova po Ugovoru o kreditu od 24. svibnja 2006. godine broj ES 467/06-1 u korist tuženika te se utvrđuje kako je ta hipoteka nevaljana i nepostojeća, pa se nalaže zemljišno-knjižnom odjelu Općinskog suda u Rijeci po pravomoćnosti ove presude izvršiti brisanje založnog prava radi osiguranja povrata iznosa od 1.145,000,00 EUR, kamata i troškova po Ugovoru o kreditu od 24. svibnja 2006. godine broj ES 467/06-1 upisanog u korist tuženika sa sljedećih posebnih dijelova nekretnina:

 

6. ETAŽA 10/300 u naravi stan oznake 2 na 1. katu u jedinici A ukupne površine 55,53 m2 s pripadajućom ostavom u suterenu oznake 2 površine 3,84 m2, koja se nalazi u zgradi kč.br. 308/13, zk.ul. broj 4711, poduložak 6, k.o. Z., vlasništvo 1. tužitelja,

 

7. ETAŽA 16/300 u naravi stan oznake 3 na 2. katu u jedinici A ukupne površine 91,13 m2 s pripadajućom ostavom u suterenu oznake 3 površine 3,96 m2, koja se nalazi u zgradi kč.br. 308/13 zk.ul. broj 4711, poduložak 7, k.o. Z., vlasništvo 2. tužiteljice,

 

8. ETAŽA 7/300 u naravi stan oznake 4 na 2. katu u jedinici A ukupne površine 38,54 m2 s pripadajućom ostavom u suterenu oznake 4 površine 3,56 m2, koja se nalazi u zgradi kč.br. 308/13 zk.ul. broj 4711, poduložak 8, k.o. Z., vlasništvo 3. tužiteljice,

 

9. ETAŽA 13/300 u naravi stan oznake 5 na 3. katu u jedinici A ukupne površine 73,07 m2 s pripadajućom ostavom u suterenu oznake 5 površine 3,56 m2, koja se nalazi u zgradi kč.br. 308/13 zk.ul. broj 4711 poduložak 9, k.o. Z., vlasništvo 4. tužitelja svakog u ½ dijela, 

 

10. ETAŽA 10/300 u naravi stan oznake 6 na 3. katu u jedinici A ukupne površine 55,53 m2 s pripadajućom ostavom u suterenu oznake 6 površine 4,13 m2, koja se nalazi u zgradi kč.br. 308/13, zk.ul. broj 4711, poduložak 10 k.o. Z., vlasništvo 5. tužitelja,

 

12. ETAŽA 10/300 u naravi stan oznake 8 u mansardi u jedinici A ukupne površine 55,53 m2 s pripadajućom ostavom u suterenu oznake 8 površine 3,52 m2, koja se nalazi u zgradi kč.br. 308/13 zk.ul. broj 4711, poduložak 12, k.o. Z., vlasništvo 6. tužitelja,

 

13. ETAŽA 8/300 u naravi stan oznake 1 S u suterenu u jedinici B ukupne površine 44,54 m2 s pripadajućom ostavom oznake 1 S površine 3,52 m2, koja se nalazi u zgradi kč.br. 308/13, zk.ul.broj 4711, poduložak 13 k.o. Z., vlasništvo 7. tužitelja,

 

14. ETAŽA 5/300 u naravi stan oznake 2 S u suterenu u jedinici B ukupne površine 27,27 m2 s pripadajućom ostavom oznake 2 S površine 3,56 m2, koja se nalazi u zgradi kč.br. 308/13, zk.ul. broj 4711, poduložak 14, k.o. Z., vlasništvo 8. tužitelja,

 

18. ETAŽA 10/300 u naravi stan oznake 2 na 1. katu u jedinici B ukupne površine 55,53 m2 s pripadajućom ostavom u suterenu oznake 2 površine 3,56 m2, koja se nalazi u zgradi kč.br. 308/13 zk.ul. broj 4711 poduložak 18 k.o. Z., vlasništvo 9. tužitelja,

 

20. ETAŽA 10/300 u naravi stan oznake 4 na 2. katu u jedinici B ukupne površine 55,53 m2 s pripadajućom ostavom u suterenu oznake 4 površine 3,96 m2, koja se nalazi u zgradi kč.br. 308/13 zk.ul. broj 4711 poduložak 20 k.o. Z., vlasništvo 10. tužitelja,

 

24. ETAŽA 10/300 u naravi stan oznake 8 u mansardi u jedinici B ukupne površine 55,53 m2 s pripadajućom ostavom u suterenu oznake 8 površine 3,52 m2, koja se nalazi u zgradi kč.br. 308/13 zk.ul. broj 4711 poduložak 24, k.o. Z., vlasništvo 11. tužitelja,

 

25. ETAŽA 5/300 u naravi stan oznake 1 S u suterenu u jedinici C ukupne površine 31,57 m2, koja se nalazi u zgradi kč.br. 308/13 zk.ul. broj 4711, poduložak 25 k.o. Z., vlasništvo 12. tužitelja,

 

28. ETAŽA 10/300 u naravi stan oznake 2 na 2. katu u jedinici C ukupne površine 56,48 m2 s pripadajućom ostavom u suterenu oznake 2 površine 3,56 m2, koja se nalazi u zgradi kč.br. 308/13 zk.ul. broj 4711 poduložak 28, k.o. Z., vlasništvo 13. tužitelja,

 

29. ETAŽA 10/300 u naravi stan oznake 3 na 3. katu u jedinici C ukupne površine 56,48 m2 s pripadajućom ostavom u suterenu oznake 3 površine 4,09 m2 koja se nalazi u zgradi kč.br. 308/13 zk.ul. broj 4711, poduložak 29, k.o. Z., vlasništvo 14. tužitelja,

 

19. ETAŽA 13/300 u naravi stan oznake 3 na 2. katu u jedinici B ukupne površine 73,07 m2 s pripadajućom ostavom u suterenu oznake 3 površine 3,56 m2, koja se nalazi u zgradi kč.br. 308/13 zk.ul. broj 4711, poduložak 19, k.o. Z., vlasništvo 15. tužitelja.

 

II              Nalaže se tuženiku nadoknaditi 1.-15. tužiteljima parnični trošak u iznosu od 47.376,25 kn u roku od 15 dana“

 

2.              Nalaže se tužiteljima da tuženiku nadoknade parnični trošak u iznosu od 33.552,50 kn u roku od 15 dana, dok se preostali dio zahtjeva tuženika za nadoknadu troškova postupka odbija kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja prihvaćen je tužbeni zahtjev kao i zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka, sve sa sadržajem kao u točki 1. podtočkama I i II izreke ove presude.

 

Protiv presude žalbu podnosi tuženik pozivajući se na sve žalbene razloge iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("NN" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14; u nastavku teksta: ZPP).

 

Predlaže presudu preinačiti i tužbu odbaciti odnosno tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan uz naknadu žalbenog troška (čl. 366. i 373. ZPP-a) odnosno isto tako postupiti nakon rasprave pred ovim sudom (čl. 373.b st. 3. i 373.a ZPP-a), podredno presudu predlaže ukinuti i vratiti predmet sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

Tužitelji su u odgovoru na žalbu osporili osnovanost žalbenih navoda s prijedlogom da se žalba tuženika odbije kao neosnovana.

 

Žalba je osnovana.

 

Po provedenom postupku, iz spisu priležeće dokumentacije te iskaza saslušanih svjedoka M. V., A. V. i K. N. B. te devetotužitelja A. B. i desetotužitelja I. R., sud prvog stupnja utvrđuje slijedeće činjenice:

 

- da je na temelju pravomoćne Građevinske dozvole od 02. veljače 2006.g. trgovačkom društvu T. C. P. d.o.o. R. kao investitoru dozvoljena gradnja stambeno-poslovne zgrade na nekretnini kčbr. 308/13 k.o. Z., time da su se zemljani radovi započeli izvoditi krajem 2005.g.;

 

- da su u periodu od mjeseca svibnja do mjeseca rujna 2005.g. tužitelji 1. D. H., 2. I. B., 3. K. S., 5. V. F., 7. S. A.,8. S. M., 9. A. B., 10. I. i B. R., 11. J. P., 12. L. R., 13. I. i B. G., 14. J. Č. i 15. D. K., kao budući kupci i suinvestitori s trgovačkim društvom T. C. d.o.o. R., kao budućim prodavateljem i investitorom, zaključili Preliminarne sporazume o namjeravanoj kupnji stana u gradnji u predmetnoj stambeno-poslovnoj zgradi (dalje u tekstu Preliminarni sporazumi), da su tužitelji pod 4. M. i I. P. zaključili Predugovor o prodaji stana od 22. svibnja 2006.g. sa T. C. P. d.o.o. dok je u odnosu na tužiteljicu 6. V. B., ovlaštena osoba društva T. C. d.o.o izdala Potvrdu o primitku novčanog iznosa za kupnju stana, sve u odnosu na stanove u predmetnom stambeno-poslovnom objektu sa specificiranim ulazom, katom, brojem stana i površinom istog za svakog od tužitelja:

 

- da su prilikom zaključivanja Preliminarnih sporazuma tužitelji isplaćivali dio kupoprodajne cijene stana koja se kretala od 20% do 90% ukupne cijene a ostatak cijene tužitelji su neprijeporno isplatili u nastavnom periodu do zaključivanja kupoprodajnih ugovora;

 

- da je u vrijeme zaključivanja Preliminarnih sporazuma u zemljišnoj knjizi kao vlasnik kč.br. 308/13 k.o. Z. upisan T. C. d.o.o. R., iako je zemljišno knjižni odjel taj upis naknadno ispravio službenom zabilješkom poslovni broj Z-18360/07 od 13. studenog 2007.g. na T. C. P. d.o.o. R.;

 

- da su dana 24. svibnja 2006.g. tuženik E. & S. bank d.d. R., kao vjerovnik i predlagatelj osiguranja i društvo T. C. P. d.o.o. R., kao dužnik i protivnik osiguranja, zaključili Ugovor o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranju hipotekom na nekretnini broj ES 467/06-01 (dalje u tekstu Ugovor o kreditu) kojim je T. C. P. d.o.o. R., dopustio upis založnog prava (hipoteke) na nekretnini iz zk. ul. 3181 k.o. Z. kč.br. 308/13 - pašnjak i šuma površine 2170 m2 radi osiguranja tražbine banke prema dužniku koja proizlazi iz toga Ugovora o kreditu u iznosu od 1.145,000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti s kamatama i troškovima;

 

- da je prilikom zaključivanja Ugovora o kreditu, tuženiku prezentiran zk.ul. 3181 k.o. Z. sa stanjem od 26. kolovoza 2005.g. prema kojem je kao vlasnik kč. 308/13 bio upisan T. C. P. d.o.o. R., iako bi prema spisu priležećoj dokumentaciji uknjižen vlasnik tada bio T. C. d.o.o. R. (jer još uvijek nije bio proveden ispravak naziva vlasnika što je učinjeno službenom bilješkom zk. odjela 13. studenog 2007.g.);

 

-  da je predmetno založno pravo u korist tuženika na nekretnini iz zk. ul. 3181 k.o. Z. kč.br. 308/13 uknjiženo dana 30. svibnja 2006.g. (poslovni broj Z-8185/06) a nakon što je poslovno - stambena zgrada izgrađena i provedeno etažiranje, založno pravo preneseno je na posebne dijelove odnosno pojedine stanove precizirane u izreci prvostupanjske presude;

 

              - da su u periodu od mjeseca ožujka 2008.g. do mjeseca svibnja 2009.g. tužitelji kao kupci s trgovačkim društvom T. C. P. d.o.o. kao prodavateljem zaključili pojedinačne Ugovore o kupoprodaji nekretnine (dalje u tekstu Kupoprodajni ugovori) za stanove koji su bili predmetom Preliminarnih sporazuma, u kojim Kupoprodajnim ugovorima prodavatelj potvrđuje da je kupoprodajna cijena plaćena u cijelosti od strane kupaca (prije zaključivanja Kupoprodajnih ugovora), da se prodavatelj smatra namiren u cijelosti te da se obvezuje ishodovati za kupce brisovno očitovanje od tuženika za svaki pojedini kupljeni stan, uz istovremeno davanje tabularne izjave tužiteljima kao kupcima za uknjižbu prava vlasništva na predmetnim stanovima,

 

              - da su tužitelji temeljem Kupoprodajnih ugovora upisani u zemljišnim knjigama tijekom 3008. g. i 2009.g. kao vlasnici predmetnih stanova i da se nalaze u posjedu istih odnosno neki u stanovima žive;

 

- da prodavatelj T. C. P. d.o.o. nije ishodovao brisovna očitovanja kako je to ugovoreno Kupoprodajnim ugovorima radi čega je na kupljenim stanovima u vlasništvu tužitelja kao teret još uvijek upisana sporna hipoteka u korist tuženika;

 

- da T. C. P. d.o.o. kao dužnik po Ugovoru o kreditu nije vratio u cijelosti tuženiku iznos kredita s kamatama i troškovima te da je tuženik pokrenuo ovršne postupke radi naplate svog potraživanja prema T. C. P. d.o.o. iz Ugovora o kreditu protiv ovdje tužitelja predlažući ovrhu na predmetnim stanovima u vlasništvu tužitelja koji su još uvijek opterećeni hipotekom u korist tuženika.

 

Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja te daljnjom analizom i ocjenom provedenih dokaza, sud prvog stupnja utvrđuje da su tužitelji sklapajući Preliminarne sporazume sklopili ugovore o kupoprodaji stanova jer isti sadrže sve bitne elemente ugovora o prodaji (predmet i cijenu) za točno identificirane stanove u izgradnji za koje su i isplatili veći dio kupoprodajne cijene. Nastavno je utvrđenje suda da je tuženik znao da su tužitelji kupili pojedine stanove u predmetnoj zgradi prilikom sklapanja Ugovora o kreditu jer su ga o tome izvijestili M. V., direktor i zakonski zastupnik društava kreditnog dužnika T. C. P. d.o.o. kao i A. V., osnivač toga društva.

 

Uvažavajući sadržaj odredbi čl. 122. i čl. 123. u vezi s čl. 318. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("NN" 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10 i 143/12; u nastavku teksta: ZV) sud smatra da tuženik u odnosu na tužitelje nije bio u dobroj vjeri prilikom zasnivanja hipoteke pa da je takva uknjižba hipoteke nevaljana te da iz takvog upisa tuženik nije ni mogao steći valjano založno pravo. Budući na utvrđenje da je tuženik u konkretnom slučaju bio nesavjestan stjecatelj, sud nalazi da zahtjev za brisanje uknjižbe nije vremenski ograničen jer se prema odredbi čl. 123. st. 2. ZV-a trogodišnji rok zastare primjenjuje samo u odnosu na savjesnog stjecatelja (založnog) prava na nekretnini. Pritom sud zauzima stajalište da su tužitelji kao raniji izvanknjižni vlasnici i uknjiženi vlasnici stanova ovlašteni osporavati valjanost toga stjecanja založnog prava tuženika radi čega nalazi prigovor nedostatka aktivne legitimacije i promašene pasivne legitimacije tuženika neosnovanim.

 

Stoga pobijanom presudom prihvaća tužbeni zahtjev tužitelja te utvrđuje ništavim  upis hipoteke u korist tuženika zasnovane po Ugovoru o kreditu, zatim utvrđuje da je ta hipoteka nevaljana i nepostojeća te nalaže brisanje toga založnog prava na posebnim dijelovima nekretnine - stanovima u vlasništvu tužitelja pobliže naznačenim u izreci presude dok o troškovima postupka odlučuje primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

 

Ispitujući pobijanu presudu, a pazeći po službenoj dužnosti na žalbene razloge iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud utvrđuje da nije ostvaren niti jedan od navedenih žalbenih razloga pa tako niti povreda postupka iz točke 11. citirane zakonske odredbe na koju neosnovano u žalbi upire tuženik budući da pobijana presuda sadrži jasne i određene razloge o odlučnim činjenicama, istu je moguće ispitati, te nema proturječnosti niti nedostataka.

 

Protivno žalbenim navodima ne postoji nerazumljivost izreke pobijane presude jer iz njezina sadržaja kojim se traži utvrđenje “ništetnim upisa hipoteke .... kojim je upisano založno pravo...“ te kojim se traži utvrđenje „....da je ta hipoteka nevaljana i nepostojeća....“  kao i da se „... naloži zemljišno-knjižnom odjelu izvršiti brisanje založnog prava .....“ sasvim jasno proizlazi da se sve navedeno odnosi na ograničeno stvarno pravo na tuđoj nekretnini - založno pravo odnosno hipoteku zasnovanu na predmetnoj nekretnini prema odredbi čl. 304. ZV-a.

 

Stoga neosnovno žalbom tuženik ukazuje da je sud prvog stupnja raspravljao i utvrđivao ništetnost ugovora o založnom pravu, u konkretnom slučaju Ugovora o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranju hipotekom na nekretnini broj ES 467/06-01 od 24. svibnja 2006.g., kao pravnog posla kojim je osnovano založno pravo (čl. 306. ZV-a) budući da takav zahtjev nije postavljen niti je sud o ništetnosti ugovora o založnom pravu odlučivao.

 

  Nije počinjena ni bitna povreda postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 190. st. 2. ZPP-a na koju sadržajem žalbe ukazuje tuženik. Preinaku tužbe koju su tužitelji učinili na raspravi 12. srpnja 2012.g., dodajući tužbenom zahtjevu i zahtjev da se predmetna hipoteka utvrdi nevaljanom i nepostojećom, sud prvog stupnja pravilno je dopustio, unatoč protivljenju tuženika, utvrdivši ispunjenost pretpostavki predviđenih odredbom čl. 190. st. 2. ZPP-a odnosno svrsishodnost za konačno rješenje odnosa među strankama jer je takva preinaka u skladu s odredbom čl. 123. st. 2. ZV-a na kojoj su tužitelji temeljili tužbu.

 

Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio činjenično stanje ali je na njega pogrešno primijenio materijalno pravo kada je kao osnovan prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja.

 

Tuženik žalbom ustraje na prigovoru nedostatka aktivne legitimacije ukazujući kako je brisovnu tužbu, kakvom smatra tužbu u ovome predmetu, ovlaštena podnijeti samo osoba koja je povrijeđena u knjižnom pravu upisanom u zemljišne knjige neposredno prije osporavane promjene, a što da tužitelji nisu bili, pozivajući se pritom na odredbu čl. 129. st. 1. Zakona o zemljišnim knjigama („NN“ 91/96, 137/99, 73/00, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13 i 60/13 - u nastavku teksta ZZK).

 

Odredbom čl. 129. st. 1. ZZK-a je propisano da nositelj knjižnog prava koje je povrijeđeno uknjižbom u korist neke osobe, ovlašten je radi zaštite toga svoga prava zahtijevati brisanje svake uknjižbe koja ga vrijeđa i uspostavu prijašnjeg zemljišno knjižnog stanja (brisovna tužba) sve dok ne nastupe činjenice na temelju kojih bi mu povrijeđeno knjižno pravo i tako trebalo prestati, ako zakonom nije drugačije određeno.

 

Prema stajalištu ovoga suda, kada se ima u vidu sadržaj tužbenog zahtjeva valja zaključiti da su tužitelji u ovome slučaju podnijeli brisovnu tužbu tvrdeći da je njihovo knjižno pravo vlasništva povrijeđeno nevaljanim odnosno ništetnim upisom tuđeg ograničenog stvarnog prava - založnog prava (hipoteke) uknjiženog u korist tuženika radi čega smatraju hipoteku nevaljanom i nepostojećom te traže brisanje navedenog nevaljanog upisa založno prava koje ih vrijeđa.

 

Cijeneći sadržaj citirane zakonske odredbe čl. 129. st. 1. ZZK-a proizlazi da pravo na podnošenje brisovne tužbe ima osoba koja je bila upisana u zemljišne knjige neposredno prije osporavane promjene.

 

Tijekom postupka je nedvojbeno utvrđeno da dana 30. svibnja 2006.g. kada je sporno založno pravo (hipoteka) uknjiženo u korist tuženika na nekretnini kč.br. 308/13 iz zk. ul. 3181 k.o. Z. temeljem rješenja Općinskog suda u Rijeci pod poslovnim brojem Z-8185/06, tužitelji nisu bili upisani vlasnicima niti suvlasnicima predmetne nekretnine jer je kao vlasnik bilo upisano trgovačko društvo T. C. d.o.o. R..

 

Tužitelji tvrde da su pravo vlasništva stekli temeljem pravnog posla u kojem slučaju se vlasništvo stječe u trenutku uknjižbe u zemljišne knjige sukladno odredbi čl. 119. st. 1. i čl. 120. st. 1. ZV-a. Nije prijeporno da su se tužitelji uknjižili kao vlasnici posebnih dijelova odnosno stanova u izgrađenoj zgradi tek tijekom 2008.g. i 2009.g. temeljem Kupoprodajnih ugovora zaključenih sa T. C. P. d.o.o. R.. Navedenu činjenicu i sud prvog stupnja uvažava kada navodi da su tužitelji ovlašteni osporavati upis založnog prava uknjiženog u korist tuženika kao „raniji izvanknjižni vlasnici“ i uknjiženi vlasnici stanova.

 

Ovakav pravni stav nije pravilan obzirom na prethodno izneseni zaključak da aktivno legitimirana za podnošenje brisovne tužbe može biti samo osoba koja je upisana u zemljišne knjige neposredno prije osporavane promjene, jer se takvom tužbom štite knjižna a ne izvaknjižna prava sukladno odredbi čl. 168 ZV-a. Tužitelji u relevantnom trenutku upisa osporavane hipoteke u korist tuženika nisu bili nositelji knjižnog prava vlasništva i kao takvi nisu bili upisani u zemljišnu knjigu, upisali su se kasnije odnosno u trenutku kada je upis hipoteke već postojao, koja činjenica je tužiteljima nedvojbeno bila poznata te proizlazi iz samih Kupoprodajnih ugovora.

 

Stoga kako tužitelji nesporno nisu bili nositelji knjižnog prava vlasništva u vrijeme izvršenog upisa hipoteke u korist tuženika, to njihovo knjižno pravo nije moglo biti povrijeđeno osporavanim upisom pa isti nisu aktivno legitimirani na podnošenje predmetne brisovne tužbe.

 

Zbog naprijed izloženog stava prema kojem ovaj sud nalazi da je tužbeni zahtjev  neosnovan već zbog samog nedostatka aktivne legitimacije tužitelja, kao irelevantni nisu razmatrani preostali žalbeni navodi tuženika kojima se osporava pravilnost utvrđenja prvostupanjskog suda vezano za pitanje prava vlasništva nekretnine na kojoj se gradila predmetna stambeno-poslovna zgrada te pravilnost zaključka prvostupanjskog suda o tome da li Preliminarni sporazumi predstavljaju valjane kupoprodajne ugovore kao i utvrđenje prvostupanjskog suda o nesavjesnom postupanju tuženika prilikom zaključivanja Ugovora  o kreditu i zasnivanja osporenog založnog prava.

 

Kako je iz gore navedenih razloga tužbeni zahtjev ocijenjen neosnovanim, to je valjalo uvažiti žalbu tuženika i pobijanu presudu preinačiti odbijanjem tužbenog zahtjeva kao neosnovanog.

 

Budući da su tužitelji predmetnom brisovnom tužbom, koja je po svojoj prirodi stvarnopravna tužba, zatražili zaštitu svog prava vlasništva od nevaljanog upisa založnog prava (hipoteke) to ne priječi tužitelje na eventualno podnošenje tužbe radi utvrđenja ništetnosti pravnog posla kojim je sporna hipoteka (založno pravo) zasnovana.

 

  S obzirom da je preinačenjem prvostupanjske presude tuženik ostvario uspjeh u ovome sporu, trebalo je primjenom odredbe čl. 166. st. 2. ZPP odlučiti o opravdanim troškovima koji mu pripadaju u skladu s odredbom čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a te Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 148/09, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15; dalje Tarifa). Tuženiku je priznat za sastav odgovora na tužbu iznos od 2.500,00 kn (Tbr. 8. toč. 1. Tarife); za sastav obrazloženih podnesaka od 23. rujna 2011.g. i 21. svibnja 2012.g. za svaki po 2.500,00 kn (Tbr. 8. toč.1. Tarife); za pristup na ročište 04. listopada 2011.g. iznos od 1.250,00 kn (Tbr. 9. toč. 3. Tarife), za pristup na ročišta 08. prosinca 2011.g., 06. veljače 2012.g., 21. svibnja 2012.g., 12. srpnja 2012.g. i 24. rujna 2012.g. u iznosu od po 2.500,00 kn za svako ročište (Tbr. 9. toč. 1. Tarife); za pristup na ročište za objavu presude iznos od 500,00 kn (Tbr. 9. toč. 3. Tarife) što sve naprijed uvećano za PDV (Tbr. 42. Tarife) po vremenski odgovarajućoj stopi (22% odnosno 25%) u visini od 5.212,50 kn iznosi 26.696,25 kn.

 

Nadalje, tuženiku je valjalo priznati trošak ovog žalbenog postupka i to za sastav žalbe iznos od 3.125,00 kn (Tbr. 10. toč. 1. Tarife), što uvećano za PDV u visini od 781,25 kn i sudsku pristojbu na žalbu u iznosu od 2.950,00 kn (samo toliko je traženo) iznosi 6.856,25 kn tako da je tuženiku sveukupno na ime troškova postupka dosuđen iznos od 33.552,50 kn dok je preostali dio ovog zahtjeva trebalo kao neosnovanog odbiti.

 

Radi svega obrazloženog valjalo je žalbu tuženika uvažiti te odlučiti kao u izreci ove presude pozivom na odredbu čl. 373. toč. 3. ZPP-a.

 

U Rijeci, 06. srpnja 2016. godine