Broj: Gž 260/14

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Dubrovniku, OIB: 89577096924, kao drugostupanjski sud, po sucu toga suda Mariji Vetmi, kao sucu pojedincu, u predmetu osiguranja, predlagateljice osiguranja Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Metkoviću (Građansko-upravni odjel Metković, Kralja Zvonimira 20), protiv protivnika osiguranja A. E., M., iz V. P., OIB: …, kojeg zastupaju punomoćnici P. B. i M. B., odvjetnici u Z. odvjetničkom uredu P. B. & M. B. iz M., radi osiguranja novčane tražbine prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretninama polaganjem isprava, odlučujući o žalbi protivnika osiguranja izjavljenoj protiv rješenja o osiguranju Općinskog suda u Metkoviću posl. br. Ovr-660/13 od 20. studenog 2013., dana 06. srpnja 2016.

 

r i j e š i o   j e

 

              Žalba se uvažuje, te se rješenje o osiguranju Općinskog suda u Metkoviću posl. br. Ovr-660/13 od 20. studenog 2013. preinačuje i prijedlog za osiguranje novčane tražbine prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretninama polaganjem isprava odbija kao neosnovan.

             

Obrazloženje

 

Predlagateljica osiguranja pokrenula je postupak osiguranja 30. listopada 2013. godine protiv protivnika osiguranja prijedlogom za osiguranje novčane tražbine prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretninama protivnika osiguranja.

 

Prvostupanjskim rješenje odlučeno je:

 

"1. Sud određuje predloženo osiguranje.

 

2. Zemljišnoknjižni odjel ovog suda izvršit u korist predlagatelja osiguranja Republike Hrvatske će uknjižbu založnog prava, na suvlasničkom dijelu od 2/6 dijela protivnika osiguranja na nekretninama upisanim u posjedovnom listu br. 75 i položenim u k.o. D., pod nazivom:

-dvorište pod kućom 306 m2

-ruševina u E. površine 182 m2

-ruševina u E. površine 18 m2

-dvorište u E. površine 153 m2

-dvorište u E. površine 36 m2

-oranica u predjelu M. površine 2475 m2

-dvorište pod kućom površine 306 m2

 

3.Troškove postupka sud određuje u iznosu od 1.000,00 kuna.

 

Pri uknjižbi založnog prava naznačit će se ovršivost tražbine radi čijeg osiguranja je uknjižba određena (čl. 259. st. 2. Ovršnog zakona"NN" br.57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 88/05, 67/08).

 

Uknjižba založnog prava i zabilježba ovršivosti imaju učinak da se ovrha na toj nekretnini smije provesti i prema trećoj osobi koja je te nekretnine stekla kasnije.“

Protiv navedenog rješenja pravodobnu žalbu izjavio je protivnik osiguranja zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14 – u daljnjem tekstu: ZPP) s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

              U obrazloženju žalbenih navoda žalitelj tvrdi da rješenje Minstarstva financija, Porezne uprave, KLASA: UP/I 415-01/2013-02/10, URBROJ: 513-07-17-12-2013-02 nije ovršno jer je protivnik osiguranja izjavio žalbu protiv navedenog rješenja, a ni pravomoćno jer nakon odluke drugostupanjskog upravnog tijela, ovršenik ima pravo podnijeti tužbe nadležnom upravnom sudu. Protivnik osiguranja također u žalbi navodi (citiramo): "… temeljem određene isprave se vrši upis založnog prava na nekretninama za koje nije  niti utvrđeno da li isti predstavljaju vlasništvo".

 

              Žalba je osnovana.

 

              Isprava temeljem koje se zahtijeva prisilno ostvarenje založnog prava na nekretninama protivnika osiguranja jest ovršna.

 

              Navedenom ovršnom ispravom je utvrđena novčana tražbina predlagateljice osiguranja i predlagateljica osiguranja ima pravo tražiti osiguranje te tražbine prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretnini protivnika osiguranja (članak 296. Ovršnog zakona - „Narodne novine“, broj 112/12, 25/13 i 93/14, u daljnjem tekstu: OZ).

 

              Ako je nekretnina na kojoj se zasniva prisilno sudsko založno pravo upisana u zemljišne knjige, predlagatelj osiguranja založno pravo na nekretnini protivnika osiguranja stječe uknjižbom založnog prava, a zemljišnoknjižni sud istovremeno s uknjižbom založnog prava upisuje i zabilježbe ovršivosti tražbine, radi čijeg je osiguranja uknjižba određena.

 

              Ako predlagatelj osiguranja nije upisan u zemljišnoj knjizi kao vlasnik nekretnine, predlagatelj osiguranja vlasništvo protivnika osiguranja morat će dokazati kvalificiranom ispravom, tj. ispravom koja je podobna za upis ovršenikovog prava vlasništva (članak 297. stavak 4. OZ-a).

 

           Za nekretninu koja nije upisana u zemljišnoj knjizi Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 i 143/12 – u daljnjem tekstu: ZV)  u odredbi čl. 120. st. 4. i čl. 121. st. 5. propisuje da se vlasništvo na takvoj nekretnini stječe polaganjem u sud ovjerovljene isprave sposobne za uknjižbu, odnosno predbilježbu. To u osnovi znači da će se vlasništvo protivnika osiguranja dokazivati privatnim odnosno javnim ispravama koje bi bile podobne za uknjižbu prava vlasništva u slučaju kada bi nekretnine bile upisane u zemljišnoj knjizi.    

 

           ZV u članku 309. stavak 3. propisuje da se na nekretninama koje nisu upisane u zemljišne knjige, osniva dobrovoljno založno pravo polaganjem u sud ovjerovljene isprave kojom vlasnik nekretnine dopušta uknjižbu tog prava time da se za to polaganje uzima da je uknjižba, odnosno predbilježba i na odgovarajući se način primjenjuju pravila o stjecanju tim upisima tih prava u zemljišnu knjigu ako zakonom nije što drugo određeno.

 

          Prisilno pak založno pravo zasniva se uknjižbom.

             

        OZ-a izričito ne propisuje način prisilnog zasnivanja založnog prava na nekretnini koja nije upisana u zemljišne knjige, što je prema navodima prijedloga slučaj, jer za k.o. D. još nije osnovana zemljišna knjiga. Stoga je, prema shvaćanju ovog suda, primjenom članka 290. OZ-a na odgovarajući način potrebno primijeniti odredba OZ-a koje se odnose na ovrhu na nekretninama koje nisu upisane u zemljišnoj knjizi.

 

              Odredba članka 132. OZ-a određuje pravila o postupanju suda u slučaju kada nekretnina na kojoj je predložena ovrha nije upisana u postojeće zemljišne knjige, kad zemljišne knjige nisu osnovane na području gdje se nekretnina na kojoj je predložena ovrha nalazi, kada je uništena zemljišna knjiga u kojoj je bila upisana nekretnina koja je predmet ovrhe, kada u zemljišnim knjigama nije kao vlasnik nekretnine na kojoj se predlaže ovrha upisan ovršenik, ali u katastru je evidentiran kao posjednik, a ovrhovoditelj ne raspolaže ispravom koja je podobna za upis ovršenikovog prava vlasništva.

 

              Kako, dakle, predlagateljica osiguranja nije navela sve podatke iz članka 132. stavak 2. OZ-a, da bi sud prema odredbi članka 132. stavak 3. obavio pljenidbeni popis, a propustila je navesti i broj katastarskih čestica na kojima traži prisilno zasnivanje založnog prava, prijedlog za osiguranje je valjalo odbiti, pa je odlučeno kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja temeljem odredbe članka 380. točka 3. ZPP-a, a u vezi s odredbom članka 21. stavak 1. OZ-a.

 

U Dubrovniku, 06. srpnja 2016.