Broj: Gž Zk-161/2015

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, po sucu tog suda Marku Pribisaliću, kao sucu pojedincu, u zemljišnoknjižnoj pravnoj stvari predlagateljice upisa R. H., OIB: …, koju zastupa zakonski zastupnik O. državno odvjetništvo u S., radi uknjižbe prava vlasništva na nekretninama, odlučujući o žalbi protivnika upisa O. J., OIB: …, J., R. bb, koju zastupa punomoćnik zakonskog zastupnika R. L.,  odvjetnik u J., protiv rješenja Općinskog suda u Starom Gradu poslovni broj Z-909/14 od 28. siječnja 2015., dana 8. srpnja 2016.,

r i j e š i o   j e

I. Odbija se žalba protivnika upisa O. J., kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Starom Gradu poslovni broj Z-909/14 od 28. siječnja 2015.

II. Nalaže se Općinskom sudu u Splitu, Zemljišnoknjižnom odjelu u Starom Gradu, izbrisati zabilježbu žalbe protiv rješenja poslovni  broj Z-909/14 od 28. siječnja 2015. u ZU 202 KO Zastražišće i o odluci obavijestiti sudionike u postupku.

Obrazloženje

Pobijanim prvostupanjskim rješenjem zemljišnoknjižnog suca odbijen je prigovor O. J. i potvrđeno rješenje Općinskog suda u Starom Gradu poslovni broj Z-642/10 od 12. ožujka 2014., a koje je donio ovlašteni zemljišnoknjižni referent.

              Spomenutim rješenjem poslovni broj Z-642/10 od 12. ožujka 2014. dopuštena je, u zemljišnoj knjizi za K.O. Zastražišće,  uknjižba prava vlasništva na nekretninama upisanima u ZU 202, uknjiženima kao Općenarodna imovina-Mjesni narodni odbor Zastražišće, a na temelju prijedloga Općinskog državnog odvjetništva u Splitu broj IPH-DO-122/10, od 4. svibnja 2010. temeljem čl. 3. st. 1. Zakona o poljoprivrednom zemljištu („Narodne novine“ broj 34/91, dalje ZPZ), Uvjerenja Splitsko dalmatinske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, Ispostava Hvar od 23. travnja 2010. i na temelju odredaba čl. 129., čl. 130. i čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 dalje ZVDSP), u korist Republike Hrvatske. ( Točka 1. izreke rješenja).

              Također, navedenim rješenjem ovlaštenog zemljišnoknjižnog referenta odbijen je prijedlog predlagatelja za uknjižbu prava vlasništva na nekretninama označenim kao kat. čest. 2056, kat. čest. 2057/1 i kat. čest. 2057/3, sve KO Zastražišće. (Točka 2. izreke rješenja).

Protiv prvostupanjskog rješenja zemljišnoknjižnog suca kojim je odbijen prigovor, žali se protivnik upisa O. J., pobijajući to rješenje u cijelosti, iz svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14 dalje: ZPP) u svezi s odredbom članka 91. stavak 1. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 55/13 i 60/13 dalje: ZZK) predlažući  drugostupanjskom sudu pobijano rješenje preinačiti i prijedlog za uknjižbu odbiti.

U odgovoru na žalbu, zakonski zastupnik predlagatelja usprotivio se žalbenim navodima u bitnom ističući kako je R. H. pravo vlasništva predmetnih nekretnina stekla po sili zakona te je predloženo žalbu odbiti kao neosnovanu.

Žalba nije osnovana.

U smislu odredbe članka 130. stavak 1. ZVDSP) tko stekne pravo vlasništva nekretnine na temelju zakona, ovlašten je ishoditi upis stečenoga prava vlasništva u zemljišnoj knjizi.

Člankom 3. stavak 1. ZPZ-a propisano je kako na poljoprivrednom zemljištu u društvenom vlasništvu na teritoriju Republike postaje nositelj vlasničkih prava R. H..

              U konkretnom slučaju predlagateljica upisa zahtijeva uknjižbu prava vlasništva na nekretninama upisanima u ZU 202 KO Zastražišće, a temeljem naprijed citiranih zakonskih odredaba kao i na temelju Uvjerenja Upravnog odjela za prostorno uređenje Splitsko-dalmatinske županije Ispostave Hvar od 23. travnja 2010.

Prvostupanjski sud je pobijanim rješenjem pravilno odbio prigovor protivnika upisa protiv rješenja istog suda poslovni broj Z-642/10 od 12. ožujka 2014., a kojim rješenjem je dopuštena uknjižba prava vlasništva predmetnih nekretnina na ime R. H. za cijelo uz istodobno brisanje društvenog vlasništva koje je upisano kao općenarodna imovina- mjesni narodni odbor Zastražišće, a nakon što je utvrdio sve odlučne činjenice smatrajući kako su ispunjeni zakonski uvjeti za uknjižbu prava vlasništva na ime predlagateljice.

Iz spisu predmeta priložene dokumentacije proizlazi zaključak kako je Uvjerenjem Upravnog odjela za prostorno uređenje Ispostava Hvar od 23. travnja 2010. nadležni Upravni odjel na zahtjev Općinskog državnog odvjetništva u Splitu potvrdio da su se Predmetne nekretnine na dan stupanja na snagu Zakona o šumama od 16. listopada 1990. i na dan stupanja spomenutog zakona o poljoprivrednom zemljištu od 24. srpnja 1991. nalazile izvan građevinskog područja, a prema prostorno planskoj dokumentaciji, Izmjenama i dopunama prostornog plana Hvar koji je sastavni dio registra podataka informacijskog sustava prostornog uređenja kojeg vodi navedeno tijelo sukladno odredbama Zakona o prostornom uređenju i gradnji ("Narodne novine" broj 76/07).

Iz priloženog Izvješća o knjižnom stanju proizlazi zaključak kako su predmetne nekretnine u trenutku podnošenja prijedloga za uknjižbu prava vlasništva u ovom postupku, u zemljišnoj knjizi za KO Zastražišće bile upisane kako slijedi: kat. čest. 864, 865, 868, 870, 879/2, 879/3, 879/4, 886/2, 886/3, 890/1, 890/2, 890/3, 890/4, 890/5, 2037/1, 2037/2, 2051, 2054, 2055/1, 2057/19, 2058/1, 2058/3 i 2059/2, kao vinograd, kat. čest. 871,879/5, 886/1, 2049, 205/2, 2055/2, 2058/2, 2059/1 i 2061/4, kao pašnjak, kat. čest. 2061/7 kao put, kat. čest. 2037/3 i 2037/5 kao gaj te kat. čest. 872/1, 872/2, 873, 879/6, 879/8, 883 i 888, kao oranica. U vlasničkom listu pravo vlasništva navedenih nekretnina u trenutku podnošenja prijedloga za upis bilo je uknjiženo kao općenarodna imovina-Mjesni narodni odbor Zastražišće za cijelo.

              Imajući u vidu navedena utvrđenja, prema shvaćanju ovog drugostupanjskog suda, pravilno je prvostupanjski sud smatrao kao je R. H. pravo vlasništva predmetnih nekretnine stekla po sili zakona i to prema citiranoj odredbi čl. 3. st. 1. ZPZ-a kao i da je kao vlasnik ovlaštena ishoditi uknjižbu tog prava u zemljišnoj knjizi u smislu čl. 130. st. 1. ZVDSP-a.  Naime, predmetne nekretnine nalazile su se izvan građevinskog područja na dan stupanja na snagu Zakona o šumama od 16. listopada 1990. i Zakona o poljoprivrednom zemljištu od 24. srpnja 1991., a R. H. je po sili zakona postala vlasnik poljoprivrednog zemljišta koje je bilo u režimu društvenog vlasništva, stupanjem na snagu ZPZ-a na dan 24. srpnja 1991. U zemljišnoj knjizi za predmetne nekretnine je upisana kultura uz oznaku zemljišta kao vinograd, pašnjak, put, gaj i oranica pa je prvostupanjski sud pravilno zaključio da su ove nekretnine predstavljale poljoprivredno zemljište u smislu naprijed spomenute zakonske odredbe.

              Glede žalbenih navoda protivnika upisa da bi odredbe spomenutog ZPZ-a prestale važiti donošenjem Zakona o poljoprivrednom zemljištu ("Narodne novine" broj 61/01 iz 2001. godine te da se predlagatelj poziva na pravnu osnovu koja je prestala važiti treba istaći kako se radi o stjecanju prava vlasništva temeljem zakona, a predlagateljica je to pravo stekla na predmetnim nekretninama te je ovlaštena temeljem čl. 130. st. 1. ZVDSP-a ishoditi upis stečenog prava u zemljišnoj knjizi, s obzirom da do podnošenja predmetnog prijedloga pravo vlasništva nije izgubila.

              Što se, pak, tiče žalbenih navoda koji se odnose na Odluku Vlade R. H. za rješavanje sporova o pravima općina, gradova i županija od 11. prosinca 1996., a kojom Odlukom je pored ostalog navedeno i da, ako njome nisu obuhvaćene neke nekretnine bivše O. H., da dotične pripadaju u vlasništvo jedinice lokalne samouprave na čijem se području nalaze, treba istaći kako se radi o pravnom aktu koji je podzakonskog karaktera, odnosno Odluka Vlade RH ni na koji način ne derogira spomenute odredbe ZPZ-a, a koje odredbe su u hijerarhiji pravnih akata viši akt (lex superior) u odnosu na Odluku Vlade. Konačno, spomenutom Odlukom odlučivalo se o raspodijeli i preuzimanju nekretnina bivše O. H., a predmetne nekretnine su postale vlasništvo R. H. 1991. godine i nisu mogle postati vlasništvo jedinice lokalne samouprave temeljem te i takve Odluke.

              Osim toga, u smislu odredbe članka 123. stavak 4. ZZK-a u prigovoru i žalbi ne mogu se iznositi nove činjenice niti prilagati nove isprave osim u slučajevima iz članka 109. stavak 7. tog Zakona, a sud odlučuje o prigovoru i o žalbi samo na temelju činjeničnog i pravnog stanja kakvo je bilo u času kada je zemljišnoknjižni prijedlog stigao zemljišnoknjižnom sudu.

              Stoga je prvostupanjski sud ispravno odbio prigovor protivnika upisa kao neosnovan i potvrdio rješenje Općinskog suda u Starom gradu poslovni broj Z-642/10 od 12. ožujka 2014.

Slijedom navedenog, a s obzirom da donoseći pobijano rješenje prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba postupka na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti te kako nisu ostvareni žalbeni razlozi, valjalo je temeljem odredbe članka 128. stavak 3. ZZK-a odbiti žalbu protivnika upisa, potvrditi pobijano rješenje zemljišnoknjižnog suca i naložiti brisanje zabilježbe žalbe protiv rješenja poslovni broj Z-909/14 od 28. siječnja 2015. u ZU 202 KO Zastražišće i o odluci obavijestiti sudionike u postupku.

Stoga je odlučeno kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja.

U Splitu, 8. srpnja 2016.