Broj: Gž-315/15

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda i to Dragice Samardžić, kao predsjednice vijeća, Vesne Kuzmičić, kao suca izvjestitelja i Ankice Matić, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja T. M. pok. P. iz O. G., P. Z. 4, ad 2) T. M. p. M. iz O. G., 30. svibnja br. 17, ad 3) A. M. pok. K. iz O. G., 30. svibnja br. 19, ad 4) B. M. pok. K. iz O. G., P. M. 9 a, ad 5) I. M. pok. S. iz T., A. G. M., ad 6) A. M. pok. S. iz S., P. D. 8, ad 7) T. T. M. ud. B. iz O. G., P. M. 9, ad 8) M. R. ud. N. iz O. G., R. br. 2, ad 9) A. N. ud. M. rođ. M. iz O. G., 30. svibnja br. 19, ad 10) Š. M. pok. B. iz Z., Z. 7, O.: 48182859822, ad 11) A. M. pok. B. iz Z., S. K. 1, O.: 70759347730, ad 12) E. V. pok. B. iz O. G., P. M. 13, OIB: …, ad 13) Ć. Š. pok. B. iz T., R. put 51, OIB: …, svi zastupani po punomoćnici Ć. Š., odvjetnici u T., protiv tuženika ad 1) R. H. zastupana po O. d.o. u S., G. – upravni odjel,  ad 2) H. N. B. Z., T. H. V. 3, zastupana po pun. J. M. dipl. iur. – zaposleniku, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Trogiru, poslovni broj 4 P- 438/14 od dana 6. veljače 2015. g., u sjednici vijeća održanoj dana 1. rujna 2016. g.

 

r i j e š i o   j e

 

              Ukida se presuda Općinskog suda u Trogiru, poslovni broj 4 P-438/14 od 6. veljače 2015. g. i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno raspravljanje i odlučivanje.

 

Obrazloženje

 

              Presudom prvostupanjskog suda odbijen je zahtjev tužitelja koji glasi:

 

              "1. Utvrđuje se da je tužitelj pod 1) vlasnik čest. zem. 2341/47 k.o. O. za cijelo, pa se nalaže zemljišno – knjižnom odjelu da izvrši brisanje prava vlasništva na toj nekretnini sa imena upisane vlasnice D. H. banke glavne filijale u S. uz istodobni upis tog prava na ime M. T. p. Petra za cijelo.

 

2. Utvrđuje se da je tužitelj pod 2) vlasnik čest. zem. 2341/46 k.o. Okrug za cijelo, pa se nalaže zemljišno – knjižnom odjelu da izvrši brisanje prava vlasništva na toj nekretnini sa imena upisane vlasnice D. h. b., G. filijale u S. uz istodobni upis tog prava na ime Miše Tudora p. Marina za cijelo.

3. Utvrđuje se da su tužitelji M. T. p. M., M. A. p. K., M. B. p. K., R. M. ud. N., N. A. ud. M., M. I. p. S., M. A. p. S., M. Š. pok. B., M. A. pok. B., V. E. p. B. i Š. Ć. p. B. suvlasnici čest. zem. 2341/45 k.o. O. pa se nalaže zemljišno knjižnom odjelu da izvrši brisanje prava vlasništva na toj nekretnini sa imena upisane D. h. b., G. f. u S. uz upis prava suvlasništva na ime tužitelja i to na ime M. T. p. M. za 12/36 dijela, M. A. p. K., M. B. p. K., R. M. ud. N. i N. A. ud. M. svako za po 4/36 dijela, M. I. p. S. i M. A. p. S. svaki za po 2/36 dijela te M. Š. p. B., M. A. p. B., V. E. p. B. i Š. Ć. p. B. svako za po 1/36 dijela. "

 

Nadalje, rješenjem suda utvrđeno je da je tužba u odnosu na tuženika ad. 2. H. N. B. povučena, te se ima smatrati da ista nije bila ni podnijeta ( toč. 1. izreke rješenja).

 

              Isto tako, riješeno je da se utvrđuje kako je tužba u odnosu na tužiteljicu ad. 7. T. M. – T. ud. B. iz O. G. povučena, te se ima smatrati da ista nije bila ni podnijeta (toč. 2. izreke rješenja).

 

              Protiv navedene presude žale se tužitelji, pobijaju uvodno označenu presudu u cijelosti zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14, dalje: ZPP), uz žalbeni prijedlog da se pobijana presuda preinači sukladno žalbenim razlozima, podredno ukine i vrati sudu prvog stupnja na ponovno raspravljanje i odlučivanje.

 

              Na žalbu nije odgovoreno.

 

              Žalba je osnovana.

 

              Predmet spora u ovoj pravnoj stvari čini zahtjev tužitelja na utvrđenje prava vlasništva i to tužitelja ad 1. u cijelosti na čest. zem. 2341/47 k.o. O. za cijelo uz nalog zemljišnoknjižnom sudu da izvrši brisanje prava vlasništva na toj nekretnini sa imena upisanog vlasnika D. H. B., G. filijala S., uz istodobni upis tog prava na ime tužitelja ad 1. za cijelo. Nadalje, predmet spora je i zahtjev tužitelja ad 2. na utvrđenje da je isti vlasnik čest. zem. 2341/46 k.o. O. za cijelo, odnosno zahtjev ostalih tužitelja na utvrđenje da su suvlasnici čest. zem. 2341/45 O. te zahtjev za upis prava vlasništva na ime tužitelja ad 2. za cijelo u odnosu na čest. zem. 2341/46 k.o. O. odnosno zahtjev za upis prava vlasništva na ime ostalih tužitelja u različitim idealnim dijelovima, uz brisanje upisanog vlasnika D. H. B., G. filijale u S..

 

              Po provedenom postupku sud prvog stupnja u bitnom je utvrdio;

 

              -da je održana pasivna legitimacija tužene – R. H., jer je dokazan pravni slijed stjecanja od strane D. H. B. – G. filijale S. na R. H.;

 

              -da su tužitelji dokazali kako su njihovi prednici bili težaci na spornim nekretninama u čiju korist je razriješen agrarni odnos te da je nesporno utvrđen pravni slijed između tužitelja i agrarnih prijavitelja – težaka na ovim nekretninama;

 

              -da su prednici tužitelja u posjedu predmetnih nekretnina od 1900. g. te su od 1953. g. evidentirani u katastru zemljišta kao posjednici;

 

              -da su tužitelji  danas u efektivnom posjedu spornih nekretnina na kojima se nalaze trajne kulture i koje su sa svih strana omeđene suhozidom;

 

              -da dijelovi spornih nekretnina, koje tužitelji drže u posjedu, ne odgovaraju njihvoom obliku ucrtanom u katastarskim planovima odnosno grafičkom prikazu dijela vještva sudskog vještaka Ž. Š. od 22. 3. 2012. g.;

 

              -da se navedeni vještak nije očitovao u površini predmetnih nekretnina, pa tako ni pojedinih dijelova istih;

 

              -da je površina predmetnih nekretnina upisana u katastru zemljišta, dok nije upisana u zemljišnim knjigama;

 

              -da je površina zatečena na terenu u trenutku očevida suprotnosti sa površinama iz agrarnih odluka i pisanom nalazu navedenog vještaka;

 

              -da je tužbeni zahtjev postavljen na utvrđenje vlasništva spornih nekretnina za određene dijelove, a da pri tome tužitelji nisu predložili utvrđivanje površina svakog pojedinog utuženog dijela, spram cjeline.

 

              Temeljem ovih činjeničnih utvrđenja prvostupanjski je sud zaključio da tužbeni zahtjev nije osnovan jer da površina predmetnih čestica nije upisana u javnoj knjizi, dok jest u katastarskom operatu, a površina koja je navedena u odlukama Kotarske komisije za agrarnu reformu i kolonizaciju da se služi podacima koji nisu više u uporabi (ista navodi tzv. "Vriti").

Nadalje, da  tužitelji nisu postupili sukladno odredbi čl. 186. ZPP-a, odnosno da tužbeni zahtjev nije postavljen na  način koji predviđa navedena odredba, odnosno da izreka presude nije takva da bi se mogla provesti u zemljišnim knjigama.               Stoga je odbijen tužbeni zahtjev kao neosnovan u cijelosti.

 

              Gore navedeni pravni zaključak prvostupanjskog suda za sada ne može prihvatiti ovaj žalbeni sud, jer je žalbenim prigovorima tužitelja dovedena u sumnju zakonitost i pravilnost pobijane presude.

 

              Naime, prvostupanjski sud u obrazloženju svoje presude utvrdio je nespornim da su tužitelji dokazali pravo vlasništva na predmetnim nekretninama, da je razriješen agrarni odnos te da je nesporno utvrđen pravni slijed između tužitelja i agrarnih prijavitelja – težaka na spornim nekretninama.

 

              Međutim, iako je kao dokazane uzeo činjenice da su prednici tužitelja bili težaci na spornim nekretninama u odnosu na pisanog vlasnika državnu hipotekarnu banku, a težački odnos da je razriješen na način da su prednici tužitelja utvrđeni vlasnicima predmetnih nekretnina, sud prvog stupnja u obrazloženju presude navodi kako su tužitelji u tužbi  tražili utvrđenje prava vlasništva na točno određenim dijelovima spornih nekretnina, bez naznake površine.

 

              Navedenim, počinjena je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, jer presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, u istoj su razlozi  o odlučnim činjenicama nejasni i proturječni, a postoji i proturječnost između izreke i razloga navedenim u obrazloženju, čime je počinjena i bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

 

              Naime, u konkretnom slučaju predmet spora su zahtjevi tužitelja na utvrđenja prava vlasništva odnosno suvlasništva na čest. zem. 2341/47, 2341/46 i 2341/45 sve k.o. O., pa je nejasno kako prvostupanjski sud zaključuje da tako postavljen tužbeni zahtjev nije podoban za raspravljanje odnosno da je kao takav neprovediv u zemljišnim knjigama. Nadalje, u obrazloženju presude prvostupanjski sud navodi kako se suvlasnički odnosi mogu upisivati u zemljišnim knjigama samo u idealnim dijelovima s obzirom na cjelinu katastarske čestice, pod uvjetom da se točno utvrdi o kojem dijelu se radi, odnosno kojoj površini.

 

              Suvlasništvo postoji ako više osoba ima neku stvar u svom vlasništvu, što znači da je jedna nepodijeljena stvar vlasništvo više osoba, pri čemu svakom suvlasniku pripada dio prava vlasništva računski određen razmjerno prema cijelom pravu vlasništva te stvari ( čl. 36.  Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 – dalje: ZV).

 

              Suvlasništvo se upisuje po udjelima određenim s obzirom na cjelinu, izraženima razlomkom ( čl. 32. st. 1. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13 i 60/13 – dalje: ZZK).

 

              Stoga činjenica da i sam sud utvrđuje da izreka presude po svom sadržaju mora biti takva da su suvlasnici mogu u zemljišnim knjigama upisivati samo u idealnom dijelu u odnosu na cijelu nekretninu čini ovu presudu posebno nerazumljivom i proturječnom.

 

U odnosu na stav prvostupanjskog suda kako površine spornih nekretnina nisu upisane u zemljišnim knjigama, odgovoriti je da iz činjeničnog supstrata zaista tako i proizlazi.

 

              Međutim, prema odredbi čl. 10. st. 1. ZZK oznake katastarskih čestica u zemljišnoj knjizi moraju biti sukladne s njihovim oznakama u katastru zemljišta i katastarskim planovima, a osobito moraju biti navedeni katastarski brojevi čestica, njihova površina prema katastru kao i zgrade i druge građevine koje trajno leže na zemljištu ili su ispod njihove površine. Prema st. 3. istog članka ako se razlikuju podaci u zemljišnoj knjizi i katastru zemljišta, mjerodavni su za knjižna prava podaci u zemljišnoj knjizi dok ne budu promijenjeni po odredbi čl. 10. st. 4. ZZK.

 

              Promjena katastarskog broja, oblika, površine i izgrađenosti zemljišta u katastru zemljišta provodi se u zemljišnoj knjizi temeljem rješenja koje donosi nadležno upravno tijelo i to katastra u posebnom upravnom postupku, a sve u skladu sa odredbama Zakona o državnoj izmjeri i katastru zemljišta te Pravilnika o parcelaciji i drugim geodetskim elaboratima.

 

             

 

Radi iznesenog, po mišljenju ovog suda, u situaciji kada tužitelji traže utvrđenje prava vlasništva za cijelo ili u idealnim dijelovima u odnosu na cjelinu, (što opet čini jedno cijelo ukupno) kada su nekretnine na terenu u cijelosti ograđene suhozidom kojeg su izgradili prije više od 100 godina prednici tužitelja i koji se do danas nisu pomicali, kada se na terenu nalaze trajne kulture, za donošenje odluke u ovom predmetu nije od značaja kakav oblik te nekretnine imaju u katastarskim planovima i kolika je njihova površina.

 

              Radi svega navedenog, presudu prvostupanjskog suda valjalo je ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na raspravljanje i odlučivanje, sve sukladno odredbi čl. 369. st. 1. i čl. 370. ZPP-a.

 

              U nastavku postupka prvostupanjski će sud otkloniti bitnu  povredu odredaba parničnog postupka na koju je ukazano ovim rješenjem, upotpuniti će činjenično stanje izvođenjem dokaza koje stranke eventualno predlože te će potom savjesnom i brižljivom analizom svih izvedenih dokaza, uz valjanu primjenu materijalnog prava, ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu tužitelja.

 

U Splitu, 1. rujna 2016. godine