Broj: Gž-460/2015

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Splitu, po sucu tog suda Marku Pribisaliću, kao sucu pojedincu, u građanskopravnoj stvari tužiteljice A. K. D. iz S., U. s., OIB: …., koju zastupa punomoćnik T. T., odvjetnik u S., protiv tuženika B. A. iz K. S., P. S. …, OIB: …., kojeg zastupa punomoćnik D. B., odvjetnik u S., radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv rješenja Općinskog suda u Splitu poslovni broj Psp-12/14 od 8. siječnja 2015., dana 7. rujna 2016.,

 

r i j e š i o   j e

 

I. Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj Psp-12/14 od 8. siječnja 2015.

 

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka, kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kako glasi:

 

              "1. Utvrđuje se da je tuženik zasmetao mirni i zakoniti posjed tužiteljice K. D. A. na stanu u S., u U. S. , koji se stan nalazi na drugom katu zgrade upisane u zemljišnim knjigama za KO S. u ZU 15396 poduložak 7, označene kao č. zem. 9523/32 na način da je dana 13.01.2014.g., nakon što je probio armaturnu ploču koja dijeli stanove tužiteljice i tuženika postavio cijevi za odvodnju tik uz strop stana tužiteljice, u duljini od cca 8,5 metara i to iznad WC-a (cca 1m), hodnika (cca 2m), sobe (cca 5m), druge sobe (cca 0,5 m) stana tužiteljice.

 

2. Nalaže se tuženiku da u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe uspostavi stanje kakvo je bilo prije predmetnog smetanja posjeda odnosno da ukloni cijevi postavljene na način i u duljini opisanoj u t. 1 ovog tužbenog zahtjeva, te uspostavi stanje kakvo je bilo prije čina smetanja posjeda.

 

3. Zabranjuje se tuženiku ovakvo i slično smetanje posjeda tužiteljice ubuduće. Dužan je tuženik u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe nadoknaditi tužiteljici parnični trošak prouzročen ovom parnicom." (Točka I. izreke rješenja).

 

Odlukom o troškovima postupka obvezana je tužiteljica u roku od 8 dana nadoknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 2.600,00 kn. (Točka II. izreke).

 

Protiv prvostupanjskog rješenja žali se tužiteljica pobijajući rješenje u cijelosti iz svih žalbenih razloga u smislu članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14 dalje: ZPP) predlažući pobijano rješenje sukladno žalbenim navodima preinačiti, odnosno podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

U odgovoru na žalbu tužiteljice, tuženik se usprotivio žalbenim navodima predlažući žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje te obvezati tužiteljicu na naknadu troška žalbenog postupka.

 

Žalba tužiteljice nije osnovana.

 

Suprotno navodima iz žalbe, u prvostupanjskom postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, a niti koja druga bitna povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a na koju ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 365. stavak 2. ZPP-a, tako da se zakonitost i pravilnost prvostupanjskog rješenja može ispitati.

 

Predmet spora je zahtjev tužiteljice za posjedovnom zaštitom stana u S., u U. S. , koji stan se nalazi na drugom katu zgrade upisane u zemljišnim knjigama za KO S. u ZU 15396 poduložak 7, označene kao č. zem. 9523/32. 

 

U ispravno provedenom postupku koji je prethodio donošenju pobijane odluke prvostupanjski sud je u bitnom utvrdio slijedeće činjenice:

 

- kako je tužiteljica vlasnica i posjednica stana u S. u zgradi anagrafske oznake U. S. , na drugom katu zgrade, a tuženik da je vlasnik i posjednik stana u istoj zgradi na trećem katu, koji stan se nalazi vertikalno iznad stana tužiteljice,

 

- kako je u zemljišnoj knjizi za KO S. u ZU 15396, poduložak 7, u posjedovnom listu upisana nekretnina č. zem. 9523/32, zgrada U. S. , dok je u vlasničkom listu kao vlasnica stana na drugom katu upisana A. K. R., kao i da je u podulošku 47 u istom ZU KO S. kao suvlasnik stana na trećem katu upisan B. A., tuženik u ovom postupku,

 

- kako je dana 13. siječnja 2014. tuženik započeo izvoditi radove u svom stanu te da je izvršio probijanje betonske ploče u podu stana i spuštanje kanalizacijskih cijevi,

 

- kako iz iskaza tužiteljice proizlazi da joj je tuženik negdje prije Božića 2013. godine rekao da će nakon blagdana poduzimati radove uređenja svog kupatila, da je tužiteljica čula da se pojedini radovi izvode, ali da je 11. siječnja 2014. u svojoj sobi čula zvukove koji su dopirali iz tuženikova stana, nakon čega je i vidjela koje radove je tuženik obavljao,

 

- kako je tužiteljica odmah obavljanje radova prijavila tvrtki T., upravitelju zgrade i građevinskoj inspekciji, ali da je tuženik u međuvremenu radove dovršio te da se sada u noćnim satima čuje hod u stanu tuženika i zvukovi iz zahoda, a što tužiteljicu ometa i remeti njezin mir,

 

- kako je tužiteljica u svom iskazu izrijekom navela da joj smetaju zvukovi koji dolaze iz tuženikovog zahoda prilikom puštanja vode kao i zvukovi koraka ljudi koji sada u većem broju koriste stan te da joj je na taj način pogoršana kvaliteta življenja u stanu,

 

- kako iz iskaza tuženika proizlazi da je obavljao radove u svom stanu, da su radove izvodili radnici ovlaštene tvrtke koji su postavili niskošumne odvodne cijevi, ali i da je podigao pod zahodskog prostora u odnosu na razinu drugog dijela stana, prorezao ploču kako bi ispod odvodnih cijevi postavio zvučnu izolaciju te da su radovi obavljeni po pravilima struke i da nema govora da bi zvukovi iz njegovog stana dopirali u stan tužiteljice,

 

- kako iz iskaza svjedoka M. V. i F. L., radnika tvrtke T. d.o.o., upravitelja predmetne zgrade, proizlazi zaključak da su dotični odmah po prijavi tužiteljice izišli na predmetnu nekretninu, sačinili zapisnik o zatečenom stanu te obavili fotografiranje obavljenih radova te da je navedeni očevid obavljen u tjednu nakon dana 12. siječnja 2014.,

 

- kako je 6. lipnja 2014. M. graditeljstva i prostornog uređenja nadležnom prekršajnom sudu u S. podnijelo optužni prijedlog protiv B. A. jer je kao investitor izvodio konstrukciju stana u zgradi U. S. u S. bez glavnog projekta te da je na taj način počinio prekršaj iz čl. 162. st.3. Zakona o gradnji (Narodne novine broj 153/13),

 

- kako je M. graditeljstva i prostornog uređenja, U. za inspekcijske poslove, sektor građevinske inspekcije dana 18. veljače 2014. sačinio zapisnik o inspekcijskom pregledu u tuženikovom stanu te da je utvrđeno koje građevinske radove je tuženik obavio kao i da je rješenjem istoga tijela od 24. veljače 2014. naređeno investitoru ukloniti dijelove postojeće stambeno poslovne građevine na kojoj se izvodi rekonstrukcija bez pravomoćne građevinske dozvole,

 

- kako izvođenjem svih radova u stanu tuženika nisu počinjena bilo kakva vidljiva oštećenja na stropu stana tužiteljice,

 

- kako iz iskaza spomenutih svjedoka M. V. i F. L. proizlazi da je tuženik kanalizacijske cijevi, odnosno cijevi odvoda i dovoda, ugradio u pod svog stana u ploču koja nije nosiva u smislu da bi bila građena od punog betona, već koja ima rebra i cijevi su postavljene između kao i da su radovi obavljeni na konstrukciji koja istodobno predstavlja pod stana tuženika i strop tužiteljičina stana,

 

- kako  je iz spomenute dokumentacije razvidno da je tuženik izradio dvije nove kupaonice koje su izvedene u južnom dijelu stana, postavio novi armirano betonski estrih u sanitarnim prostorijama i nove horizontalne kanalizacijske cijevi dužine od oko 5,40 metara koje su povezane s postojećom kanalizacijskom vertikalom kao i postavio nove vodovodne instalacije,

 

- kako je rješenjem M. graditeljstva od 22. srpnja 2014. obustavljeno administrativno izvršenje spomenutog rješenja koje je donijelo isto tijelo dana 24. veljače 2014.

 

S obzirom na ovako utvrđeno činjenično stanje, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo i tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan smatrajući u bitnom  da tužiteljica nije dokazala postojanje svih zakonskih pretpostavki za pružanje zatražene posjedovne zaštite iz odredbi članka 21. i članka 22. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 dalje: ZVDSP).

 

Navedena činjenična utvrđenja kao pravilna prihvaća i ovaj drugostupanjski sud jer je prvostupanjski sud pravilno cijenio izvedene dokaze u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a za što je dao jasne i prihvatljive razloge koje u bitnom prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

 

Člankom 21. stavak 1. ZVDSP-a propisano je da koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda.

 

Dakle, čin smetanja posjeda je takav čin kojim se samovlasno mijenja postojeće posjedovno stanje, faktična vlast na stvari i to uznemiravanjem posjednika u posjedu ili oduzimanjem posjeda i samo u slučaju takvog smetanja posjednik ima pravo na posjedovnu zaštitu.

 

U konkretnom slučaju tužiteljica tvrdi kako je tuženik izvođenjem predmetnih građevinskih radova u svom stanu zasmetao tužiteljicu u posljednjem mirnom i zakonitom posjedu njezina stana, a prvostupanjski sud je pravilno utvrdio iz izvedenih dokaza kako se ne radi o oduzimanju posjeda predmetnog stana kao stvari, a niti se radi o uznemiravanju koje bi predstavljalo čin smetanja posjedam, s obzirom na obavljanje zahvata u dio nekretnine koji predstavlja pod stana tuženika i ujedno strop tužiteljičina stana. Osim toga, sud prvog stupnja je ocijenio i da bi, pod uvjetima da su panične stranke suposjednici betonske ploče na kojoj su izvođeni radovi, činjenično stanje upućivalo na to da nije došlo do smetanja suposjeda budući da tužiteljica nije isključena kao suposjednik iz posjeda, niti je bitno ograničena u izvršavanju faktične vlasti na predmetnoj nekretnini odnosno njezinu dijelu, a sukladno odredbama čl. 24. ZVDSP-a.

 

Pritom valja istaći i da tužiteljica tužbenim zahtjevom zahtjeva posjedovnu zaštitu na stanu kao stvari i tu stvar, nedvojbeno, posjeduje kao isključivi samostalni posjednik pa i prema shvaćanju ovog drugostupanjskog suda, građevinski radovi koje je obavio tuženik ne predstavljaju tako znatne zahvate u posjed tužiteljice koji bi predstavljali čin smetanja njezina posjeda.

 

Glede žalbenih navoda treba istaći da za odluku o ovakvom tužbenom zahtjevu nije relevantno pitanje je li tuženik radove obavljao temeljem valjane građevinske dozvole ili ne, već je odlučno to što navedeni čin ne uznemirava tužiteljicu u vršenju faktične vlasti na njezinu stanu u mjeri u kojoj bi bilo moguće životno i pravno okarakterizirati takve radnje kao uznemiravanje, odnosno kao smetanje posjeda.

 

U tom pogledu, naposljetku, valja navesti i kako tužiteljica zapravo zahtjeva posjedovnu zaštitu zbog ometanja u korištenju svog stana zvukovima koji dopiru iz stana tuženika, a koji zvukovi su, prema tvrdnjama tužiteljice učestali i intenzivni nakon obavljenih radova, međutim u tom pogledu tužiteljica nije niti predlagala izvođenje dokaza, a iz rezultata provedenog dokaznog postupka nije moguće nedvojbeno zaključiti da bi takvi zvukovi dopirali do tužiteljičina stana i da bi uopće bili takvog intenziteta da znatno zahvaćaju u posjed tužiteljice, odnosno da bi se radilo o činu smetanja posjeda.

 

Stoga se žalbeni navodi tužiteljice ukazuju kao neutemeljeni budući da tužiteljica nije dokazala da bi postojale sve zakonske pretpostavke za pružanje posjedovne zaštite u smislu naprijed citirane odredbe članka 21. stavak 1. ZVDSP–a.

 

Dakle, prvostupanjski sud je za navedena utvrđenja dao valjane razloge koje u bitnom djelu prihvaća i ovaj sud drugog stupnja, a žalbenim navodima tužiteljice nije dovedena u sumnju pravilnost utvrđenja prvostupanjskog suda.

 

Prvostupanjska odluka o troškovima postupka donijeta je pravilnom primjenom odredaba članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a u skladu s odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 142/15, 103/14, 144/14 i 107/15).

 

S obzirom na navedeno, trebalo je postupajući temeljem odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a, odbiti žalbu tužiteljice kao neosnovanu i potvrditi pobijano prvostupanjsko rješenje.

 

Zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka je odbijen kao neosnovan, postupajući temeljem članka 166. stavak 1. ZPP-a, jer taj trošak nije bio potreban za vođenje parnice.

 

Stoga je odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

 

U Splitu, 7. rujna 2016.