Broj: Gž-2260/15

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

              Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca Vicka Prančića kao   predsjednika vijeća, Nataše Jerković kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Denis Pancirov - Parcen, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja P. d.o.o., P., kojega zastupa punomoćnik B. Ž., odvjetnik u M., protiv tuženika: pod 1.) J. K. pok. M. (OIB:….), iz S., G. 4 i pod 2.) N. P. N. K. pok. M. (OIB: ….), koju zastupa punomoćnik J. K., odvjetnik u S., radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude  Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Makarskoj, poslovni broj  P - 1185/15 od 6. srpnja 2015., u sjednici vijeća održanoj dana 15. rujna 2016.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se djelomično žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Makarskoj, poslovni broj  P - 1185/15 od 6. srpnja 2015. u dijelu:

- kojim je odbijen tužbeni zahtjev pod točkom I/1. izreke te presude,

- kojim je pod točkom II izreke te presude odlučeno o parničnom trošku.

 

r i j e š i o   j e

 

Ukida se presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Makarskoj, poslovni broj  P - 1185/15 od 6. srpnja 2015. u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev pod točkom I/2. izreke te presude.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom odbijeni su tužbeni zahtjevi:

- za utvrđenje da je tužitelj vlasnik dijela čest. zem. 5499/1 ZU 797 k.o. P., površine 48 m2, i to baš onog dijela označenog slovima A-B-C-F-A na skici mjerenja vještaka N. B., uz ovlaštenje da se po pravomoćnosti presude taj dio nekretnine prijavnim listom izdvoji u posebnu katastarsku česticu te ovlaštenje za uknjižbu tužiteljevog prava vlasništva na novoformiranoj čestici u zemljišnu knjigu uz brisanje tog prava s imena tuženika (toč. I/1. izreke),

 

- za ovlaštenje da tužitelj, nakon što se po prijavnom listu formira posebna čestica zemlje u koju će ući dio čest. zem. 1141/1 u površini od 5970 m2, temeljem presude i prijavnog lista zatraži i ishodi uknjižbu prava vlasništva novonastale čest. zem. na svoje ime za cijelo uz brisanje toga prava sa imena tuženih odnosno njihovih označenih pravnih prednika (toč. I/2. izreke).

 

              Istom presudom naloženo je tužitelju da naknadi tuženici pod 2.) parnični trošak u iznosu od 5.250,00 kuna (toč. II izreke).

 

              Protiv navedene presude žalbu je podnio tužitelj pobijajući istu u cijelosti zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine” br. 53/91 - 25/13;  dalje: ZPP). Predlaže da drugostupanjski sud preinači ili ukine pobijanu presudu.

 

Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

              Žalba je djelomično osnovana.

 

Pobijanom presudom, pod točkom I/2. izreke, odbijen je tužbeni zahtjev za ovlaštenje tužitelja da, nakon što se formira posebna čest. zem. u koju će ući dio čest. zem. 1141/1 u površini od 5970 m2, temeljem presude i prijavnog lista zatraži i ishodi uknjižbu svog prava vlasništva novonastale čest. zem. na svoje ime za cijelo.

 

S pravom žalitelj tvrdi da je odlučivši o navedenom tužbenom zahtjevu prvostupanjski sud prekoračio tužbeni zahtjev jer prema podacima iz spisa proizlazi da taj tužbeni zahtjev uopće nije istaknut ni u tužbi, niti u kasnijim tužiteljevim podnescima odnosno na zapisnik. Stoga je prvostupanjski sud, odlučivši o tužbenom zahtjevu koji nije istaknut u tužbi, počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 12. ZPP, radi čega je u tom dijelu pobijanu presudu trebalo ukinuti temeljem čl. 369. st. 5. ZPP. 

 

              Pobijana presuda u preostalom dijelu nije opterećena procesnim povredama na koje žalitelj ukazuje jer ista sadrži jasne razloge o svim pravno odlučnim činjenicama te nije ostvareno bilo kakvo proturječje kakvo u vidu ima odredba iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Pri tome je ovaj drugostupanjski sud ispitao i one procesne povrede na koje u okviru odredbe iz čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti (čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP) a iste ne nalazi ostvarenima.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje njegovog prava vlasništva dijela čest. zem. 5499/1 ZU 797 k.o. P., površine 48 m2, pobliže označenog slovima A-B-C-F-A na skici mjerenja vještaka N. B., uz ovlaštenje za uknjižbu tog prava u zemljišne knjige. 

 

Tužbeni zahtjev se, u bitnome, temelji na tvrdnjama:

              - da je predmetna nekretnina bila u statusu društvenog vlasništva te je tužitelj, odnosno njegov pravni prednik, bio nositelj prava raspolaganja i korištenja predmetne nekretnine,

- a koja nekretnina je pretvorbom društvenog vlasništva postala tužiteljevo vlasništvo.

 

              Prvostupanjski sud je na temelju rezultata provedenog dokaznog postupka, u bitnom za spor a s gledišta onog činjeničnog supstrata na kojem se tužba temelji, utvrdio:

 

- da je tužitelj trgovačko društvo koje je nastalo u postupku pretvorbe bivšeg društvenog poduzeća P. s p.o. na temelju Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća,

- da u tom postupku pretvorbe predmetna nekretnina nije unijeta u društveni kapital tužitelja jer nije procijenjena u kapital društva, a što proizlazi iz rješenja Hrvatskog fonda za privatizaciju Klasa: ….., Urbroj: ….. od 13. siječnja 1997.

 

Kod izloženih utvrđenja, koja imaju uporište u sadržaju provedenih dokaza pa ih kao pravilna prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje njegovog prava vlasništva dijela čest. zem. 5499/1 ZU 797 k.o. P., površine 48 m2, pobliže označenog slovima A-B-C-F-A na skici mjerenja vještaka N. B., uz ovlaštenje za uknjižbu tog prava u zemljišne knjige.

 

Žalbenim navodima nije dovedena u sumnju pravilnost pobijane presude u ovom dijelu jer se žalba, u bitnome, svodi na tvrdnje da je tužiteljev prednik  bio izvanknjižni nositelj prava korištenja i raspolaganja predmetne nekretnine uz obrazloženje osnove temeljem koje je ova nekretnina prešla u društveno vlasništvo. Ove tvrdnje, međutim, nisu pravno odlučne zbog sljedećih razloga.

 

              Prema odredbi čl. 360. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96 - 152/14, pročišćeni tekst 81/15, dalje: ZV), pravo upravljanja, odnosno korištenja i raspolaganja na stvarima u društvenom vlasništvu postalo je pretvorbom nositelja toga prava – pravo vlasništva one osobe koja je pretvorbom postala sveopći pravni sljednik dotadašnjeg nositelja prava upravljanja, odnosno korištenja i raspolaganja na toj stvari, ako je stvar podobna biti predmetnom prava vlasništva, osim ako posebnim zakonom nije drukčije određeno, a prema odredbi stavka 2. istog članka pravo upravljanja odnosno korištenja i raspolaganja na stvari u društvenom vlasništvu osobe koja se do stupanja na snagu toga Zakona nije pretvorila u subjekt prava vlasništva, postaje stupanjem na snagu tog Zakona pravo vlasništva dotadašnjeg nositelja prava upravljanja, odnosno korištenja i raspolaganja na toj stvari, ako je stvar sposobna biti predmetnom prava vlasništva, osim ako posebnim zakonom nije određeno drukčije.

 

Međutim, odredbom čl. 390. st. 1. ZV-a propisane su iznimke od pretvorbe prava upravljanja, korištenja i raspolaganja tako da se odredbe čl. 360. do 365. toga Zakona ne primjenjuju, među ostalim, i na stvari koje nisu unesene u društveni kapital pravnih osoba u postupku pretvorbe na temelju Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća.

 

Nadalje, vlasništvo trgovačkog društva kao pravnog sljednika društvenog poduzeća posebno je uređeno odredbom čl. 390.a ZV-a tako da je trgovačko društvo kao pravni sljednik društvenog poduzeća, po završenoj pretvorbi društvenog vlasništva, vlasnik nekretnina koje su na dan procjene vrijednosti temeljnog kapitala u postupku pretvorbe ili privatizacije bile:

- društveno vlasništvo s pravom upravljanja, korištenja i raspolaganja društvenog poduzeća i

              - koje su mogle biti predmet stjecanja prava vlasništva i

- čija je vrijednost procijenjena u kapital društva te su po nadležnom tijelu iskazane u kapitalu društva.

 

Pritom je odlučno, što žalitelj ne uviđa, da naprijed navedene pretpostavke iz čl. 390.a ZV-a moraju biti kumulativno ispunjene da bi trgovačko društvo bilo vlasnik nekretnina. Dakle, trgovačko društvo koje je pravni sljednik društvenog poduzeća koje je provelo pretvorbu društvenog kapitala postaje vlasnik nekretnina koje su procijenjene u kapital prilikom pretvorbe vlasništva. Procjena vrijednosti nekretnine u društveni kapital je  nužna pretpostavka bez koje nema mogućnosti stjecanja prava vlasništva. Ono što je odlučno za ovaj spor je da baš ta pretpostavka ovdje nije ostvarena i zbog toga je ovaj tužbeni zahtjev neosnovan.

 

Odluka o parničnom trošku pravilno je utemeljena na odredbama iz čl. 154. st. 1. i čl.  155. ZPP-a za koju odluku je prvostupanjski sud dao opširne razloge koje ovaj drugostupanjski sud prihvaća pa ovu odluku nema potrebe dodatno obrazlagati (čl. 375. st. 5. ZPP-a).

 

U Splitu, 15. rujna 2016.