Poslovni broj: 22 Kv II-301/2019-3

3 Kir-749/2019-7

 

Poslovni broj: 22 Kv II-301/2019-3

3 Kir-749/2019-7

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Nade Marincil, kao predsjednika vijeća, te Rajka Kipkea i Igora Pavlica, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Jasmine Šagi, povodom prijedloga oštećenika kao tužitelja A. K. i M. B. za provođenje dokaznih radnji protiv osumnjičene K. J. T., zbog kaznenog djela iz čl. 146. st. 4. u vezi st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. i 101/17. – dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi oštećenika kao tužitelja podnesenoj protiv rješenja sutkinje istrage Županijskog suda u Varaždinu broj 3 Kir-749/2019-4 od 12. prosinca 2019., u sjednici održanoj 5. veljače 2020.

 

 

r i j e š i o   j e

 

Žalba oštećenika kao tužitelja A. K. i M. B. odbija se kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Pobijanim rješenjem sutkinje istrage odbijen je prijedlog oštećenika kao tužitelja A. K. i M. B. za provođenjem istrage protiv osumnjičene K. J. T., zbog kaznenog djela iz čl. 146. st. 4. u vezi st. 1. KZ/11.

 

Protiv navedenog rješenja žale se oštećenici kao tužitelji A. K. i M. B. putem punomoćnice Ž. M., odvjetnice, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona s prijedlogom da vijeće Županijskog suda u Varaždinu usvoji žalbu i ukine rješenje sutkinje istrage i predmet vrati na ponovni postupak, odnosno da usvoji prijedlog oštećenika kao tužitelja i da naloži sutkinji istrage provođenje dokazne radnje prvog ispitivanja osumnjičenice.

 

Žalba nije osnovana.

 

Žalbu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona, oštećenici kao tužitelji temelje na tvrdnji da osumnjičena K. J. T., kao ravnateljica dječjeg vrtića nije, nakon što je posumnjala u istinitost potvrde o sistematskom pregledu djeteta oštećenika kao tužitelja, osobno podnijela prijavu policiji ili državnom odvjetništvu, već je potvrdu s osobnim i zdravstvenim podacima predala načelnici općine S. M. Đ. S., koja je potom podnijela kaznenu prijavu. Zbog navedenog žalitelji smatraju da se postupanje osumnjičenice u pobijanom rješenju pogrešno cijeni kao opravdani postupak u smislu odredbe čl. 204. st. 1. Zakona o kaznenom postupku(„Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08) i čl. 302. KZ/11 što je posljedično dovelo do pogrešnog zaključka o nepostojanju osnovane sumnje da bi osumnjičenica počinila kazneno djelo iz čl. 146. st. 4. u vezi st. 1. KZ/11. Pritom žalitelji ističu da im je prilikom upisa njihovog djeteta u vrtić uručena suglasnost  za obradu njihovih i djetetovih osobnih podataka s popisom podataka za čiju se obradu traži suglasnost te oni nisu dali suglasnost za obradu podataka o specifičnim razvojnim i zdravstvenim potrebama, primljenim cjepivima, zdravstvenom statusu djeteta, niti da se takvi podaci bez posebne suglasnosti dostavljaju općini S. M. kao osnivaču dječjeg vrtića.

 

Protivno žalbenim navodima, u ovom slučaju odlučna je činjenica da je osumnjičena  K. J. T. kao ravnateljica dječjeg vrtića K. predala načelnici O. S. M. kao osnivaču i vlasniku navedenog dječjeg vrtića liječničku potvrdu o obavljenom sistematskom zdravstvenom pregledu predškolskog djeteta oštećenika kao tužitelja jer je posumnjala da se radi o krivotvorenoj ispravi. Načelnica općine  je podnijela kaznenu prijavu protiv oštećene kao tužiteljice A. K. te je Općinsko državno odvjetništvo u Čakovcu  protiv nje i podiglo optužnicu 5. srpnja 2019. zbog sumnje na počinjenje kaznenog djela krivotvorenja isprave iz čl. 278. st. 1. KZ/11. Dakle, namjera osumnjičenice nije bila nedozvoljeno uporabiti medicinski podatak djeteta oštećenika kao tužitelja već je postupala kao osoba koja je imala opravdanog razloga vjerovati da joj je oštećenica kao tužiteljica predala krivotvorenu ispravu, odnosno da je počinila kazneno djelo za koje se progoni po službenoj dužnosti, te je postupila pravilno kada je o tome obavijestila nadređenu osobu, načelnicu općine S. M. Đ. S.. S. je sutkinja istrage pravilno zaključila da namjera osumnjičenice nije bila neovlašteno koristiti navedene podatke, već isključivo prijava zbog sumnje na počinjenje kaznenog djela. Dakle, bez obzira što osumnjičenica nije sama podnijela kaznenu prijavu, ista je postupila u smislu odredbe čl. 204. st.1. ZKP/08, budući da je njezino postupanje bilo sukladno hijerarhiji nadređenih osoba dječjeg vrtića K. U slučaju da osumnjičenica nije postupila na navedeni način, ista bi se izložila mogućnosti kaznenog progona za kazneno djelo neprijavljivanja kaznenog djela iz čl. 302. KZ/11. Ujedno valja istaknuti da i propisi koji reguliraju način obrade osobnih podataka navode kao jedan od slučajeva kada nije potrebna dozvola osobe čiji se podaci obrađuju, slučaj ako je tako  potrebno postupiti zbog otkrivanja i gonjenja počinitelja kaznenog djela. Prema odredbi čl. 23. Zakona o zaštiti osobnih podataka, osobni podaci mogu se obrađivati i bez dozvole osobe čiji se podaci obrađuju ako je to potrebno i zbog otkrivanja i gonjenja počinitelja kaznenog djela. Prema Zakonu o provedbi opće uredbe o zaštiti podataka ("Narodne novine" broj: 42/18.) koji je stupio na snagu 25. svibnja 2018. stupanjem na snagu kojeg je prestao važiti Zakona o zaštiti osobnih podataka, u čl. 1. st. 2. propisano je da se odredbe tog zakona ne odnose na obradu osobnih podataka koju obavljaju nadležna tijela u svrhu sprečavanja, istrage, otkrivanja ili progona kaznenih djela ili izvršavanja kaznenih sankcija, uključujući zaštitu od prijetnji javnoj sigurnosti i njihova sprečavanja, kao ni na područje nacionalne sigurnosti i obrane. Valja dodati da prema stavu ovog drugostupanjskog vijeća cilj navedene zakonske regulative o zaštiti podataka, te Uredba (EU) Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodama kretanja takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (Opća uredba o zaštiti podataka) u čl.  6. st. 1. toč. a) nije omogućiti pojedincima da pozivom na iste čine kaznena djela, već se štiti pojedinca da se njegovi podaci ne bi nezakonito upotrebljavali u marketinške, ekonomske, političke ili bilo koje druge nezakonite svrhe.

 

Slijedom navedenog žalba oštećenika kao tužitelja nije osnovana, niti su nađene povrede na koje ovo vijeće sukladno čl. 494. st. 4. ZKP/08 pazi po službenoj dužnosti, temeljem čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08 te je valjalo je riješiti kao u izreci.

 

U Varaždinu 5. veljače 2020.

 

Za točnost otpravka – ovlašteni službenik

Upraviteljica sudske pisarnice

Mirjana Badanjak