Broj: Gžst-240/15

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sutkinja mr. sc. Senije Ledić, predsjednice vijeća, Blaženka Rilov Ćurin, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te dr. sc. Lidije Vojković, članice vijeća, u pravnoj tvari tužitelja: 1. D. M., P., H., 2. E. M., P., H., 3. R. K. M., P., H. i 4. T. M., P., H., koje zastupa punomoćnica  D. S., odvjetnica u S., protiv tuženika: 1. C. d.o.o. S., i 2. M. I., H., ovaj pod 2. zastupan po punomoćniku A. D., odvjetniku u J., radi zaštite prava suvlasništva, odlučujući o žalbi tužitelja od 1. do 4. protiv presude Općinskog suda u Starom Gradu broj I P-254/11 od 14. ožujka 2014. godine, u sjednici održanoj 16. rujna 2016. godine,

 

p r e s u d i o   j e

 

              Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice pod 1. D. M., tužitelja pod 2. E. M., tužiteljice pod 3. R. K. M. i tužitelja pod 4. T. M., pa se potvrđuje presuda Općinskog suda u Starom Gradu broj I P-254/11 od 14. ožujka 2014. godine.

 

Obrazloženje

 

              Presudom prvostupanjskog suda  broj I P-254/11 od 14. ožujka 2014. godine odbijen je tužbeni zahtjev koji glasi:

 

              " 1. Dužni su tuženici C. d.o.o. S. i M. I. u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, predati tužiteljima u vlasništvo i posjed nekretnine označene kao dio čest. zem. 4067/1 i čest. zem. … k.o. H., u naravi položene na S. K., istočni dio uvale P., uspostaviti ranije stanje u cijelosti odnosno stanje neizgrađenosti na način da s nekretnine označene kao čest. zem. … uklone stolove i stolice, sruše nadstrešnicu i materijal od iste uklone sa nekretnine, sruše kameni zid podignut uz čest. zem. …, sruše stojni objekt te otpadni materijal uklone s nekretnine, kao i da čest. zem. … dovedu u prvobitno stanje neizgrađenosti odnosno sruše južni i istočni zid objekta položenog na čest. zgr. …, kojim se proširio na čest. zem. …, te uklone sav otpadni i građevinski materijal s iste, predaju nekretnine u posjed i vlasništvo tužiteljima, kako je nekad bilo, te u svemu uspostave dotadašnje stanje  posjeda i vlasništva nekretnina tužitelja.

              2. Zabranjuje se tuženicima ubuduće svako takvo ili slično uznemiravanje tužitelja u pravu vlasništva nekretnina označenih kao čest. zem. … i … k.o. H., pod prijetnjom izricanja novčane kazne.

              3. Ukoliko tuženici ne postupe po točki 1. ove presude, tužitelji se ovlašćuju da na trošak tuženika uspostave dotadašnje stanje prije uznemiravanja i poduzmu radnje opisane u točki 1. presude.

              4. Dužni su tuženici naknaditi tužiteljima parnični trošak u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."

 

              Tužitelji su obvezani naknaditi tuženiku pod 2. parnični trošak u iznosu od 2.812,50 kuna. Naime, pod točkom 5. izreke pobijane presude je navedeno da su "dužni tužitelji naknaditi tuženiku parnični trošak…", a ta se obveza, po ocjeni ovoga suda, odnosi na tužitelje spram tuženika pod 2. koji je zatražio i popisao trošak u ovoj parnici, dok tuženik pod 1. trošak nije zatražio, a niti ga je popisao. Uostalom, u razlozima pobijane presude je navedeno da su tužitelju dužni tuženiku pod 2. naknaditi trošak, pa se radi o očitoj pogrešci u pisanju, koju prvostupanjski sud treba ispraviti.

 

              Rješenjem prvostupanjskog suda broj I P-254/11 od 14. ožujka 2014. godine odbijen je prijedlog tužitelja za određivanje privremene mjere kojom bi se naložilo tuženima da prestanu s bilo kakvim radom na dijelu čest. zem. … i … k.o. H.

 

              Protiv presude prvostupanjskog suda žalili su se tužitelji, pobijajući istu zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 dalje: ZPP), s prijedlogom da se ukine pobijana presuda i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

             

              Odgovori na žalbu nisu podneseni.

 

              Žalba nije osnovana.

 

              U žalbi tužitelja je prigovoreno da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 11. ZPP-a, obzirom da pobijana presude ima nedostataka radi kojih se ne može ispitati, jer o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika te samih isprava i zapisnika.

 

              Nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka na koje upućuje žalba tužitelja, jer pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika i samih isprava, odnosno zapisnika.

 

              Nisu počinjene ni ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, na koje, uz bitnu povredu iz članka 354. stavak 2. točke 11. toga Zakona, ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

 

              U žalbi tužitelja je, nadalje, navedeno da je prvostupanjski sud propustio pozvati tužitelje da isprave i dopune tužbu tako da ista bude podobna za raspravljanje, na način da zahtjev tužitelja ne bude u suprotnosti sa činjenicama na kojima je utemeljen.

 

              Za odgovoriti je u odnosu na ovaj žalbeni navod, da je tužbeni zahtjev nespretno stiliziran, ali je ipak u dovoljnoj mjeri jasan, pa nije bilo potrebe za pozivanjem tužitelja da ispravljaju i dopunjuju tužbu. Međutim, pogrešno tužitelji smatraju da je prvostupanjski sud trebao instruirati tužitelje u smislu kako bi tužbeni zahtjev bio prihvaćen, jer to ovlaštenje sud nema. Uostalom, tuženik pod 2 je u odgovoru na tužbu u dovoljnoj mjeri bio jasan, da su tužitelji nakon zaprimanja njegovog odgovora na tužbu, "pokušali" slijediti uputu, ali je to učinjeno na pogrešan način.

 

              U tužbu kojom je pokretna ova parnica, tužitelji su naveli da su zemljišnoknjižni suvlasnici i posjednici čest. zem. … i … k.o. H., a tuženici da su samovoljno i bespravno uzurpirali dio tih nekretnina, pa su zatražili sudsku zaštitu na način kako je to citirano na početku obrazloženja ove drugostupanjske presude.

 

              Tuženici su se usprotivili tužbi i tužbenom zahtjevu, a tuženik pod 2. je prigovorio da tužitelji, kao upisani zemljišnoknjižni suvlasnici spornih nekretnina nisu sukladno Zakonu o obveznim odnosima u svezi nedjeljivih obveza, ovlašteni tražiti od tuženika predaju u posjed, pa čak ni njezinog neodređenog dijela, kako su to tužitelji zatražili.

 

              Tužitelji su potom u podnesku od 27. studenoga 2012. godine "uredili tužbeni zahtjev", a to su učinili i u podnesku od 15. veljače 2013. godine te na ročištu za glavnu raspravu održanoj  18. veljače 2014. godine, a tuženik pod 2. se tome usprotivio, navodeći da je riječ o preinaci tužbe.

 

Rješenjem donesenim na ročištu 18. veljače 2014. godine, prvostupanjski sud je odbio dopustiti preinaku tužbe, a u razlozima pobijan presude je navedeno da je tužbeni zahtjev postavljen u tužbi usmjeren na predaju u posjed nekretnina, a i po ocjeni prvostupanjskog suda, radi se o predaji u posjed, pa je riječ o vlasničkoj tužbi (rei vindicatio), dok naknadno "uređenim tužbenim zahtjevima" tužitelji traže uklanjanje stvari sa spornih nekretnina, odnosno zabranu od uznemiravanja (actio negatoria).

 

Međutim, pobijanom presudom prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev. Naime, utvrdio je da su u zemljišnoj knjizi, kao suvlasnici čest. zem. … i … k.o. H. upisani tužitelji, ali i treće osobe u različitim suvlasničkim udjelima, a da se u posjedu predmetnih nekretnina nalazi tuženik pod 2. Kako tužitelji u ovoj parnici zahtijevaju predaju u posjed nekretnina označenih kao čest. zem. … i … k.o. H., pozivom na odredbu članka 46. stavak 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 i 143/12, dalje: ZV) i članka 435. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01, u daljnjem tekstu: ZOO'91)  prvostupanjski sud je zaključio da bi tužitelji bili ovlašteni zahtijevati predaju predmetnih nekretnina samo njima u posjed, jedino ako su na to ovlašteni od ostalih suvlasnika, a tužitelji takvo ovlaštenje da nemaju.

 

Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda o neosnovanosti tužbenog zahtjeva. Naime, unatoč tome što je u uvodnom dijelu tužbe naznačeno da se radi o tužbi radi zabrane uznemiravanja, uspostavi prijašnjeg stanja i zaštiti od daljnjeg uznemiravanja, tužbeni zahtjev postavljen u tužbi (o kojemu je odlučeno pobijanom presudom), ovisno o povredi prava vlasništva, definira pravnu osnovu tužbe na način da je u konkretnom slučaju riječ o pravoj vlasničkoj tužbi za povrat stvari (rei vindicatio).

 

Međutim, prema utvrđenju prvostupanjskog suda tužitelji su suvlasnici predmetnih nekretnina, zajedno s trećim osobama koje nisu tužitelji u ovoj parnici.

 

Pojedini suvlasnik ostvaruje zaštitu prema drugim suvlasnicima i prema trećima u okvirima koji su propisani odredbom članka 37. stavak 6. ZV-a glede idealnog dijela, a prema članku 46. istog Zakona glede cijele stvari.

 

Odredbe članka 46. ZV-a glase:

 

Svaki suvlasnik ima pravo glede cijele stvari postavljati svojim suvlasnicima one zahtjeve koji proizlaze iz njegova suvlasništva (stavak 1.).

 

Svaki suvlasnik ima glede cijele stvari pravo postavljati protiv svakoga one zahtjeve koje može staviti vlasnik stvari, s time da predaju cijele stvari u posjed može od trećega zahtijevati samo prema obveznopravnim pravilima o nedjeljivim obvezama (stavak 2.).               

 

Odredbe o obveznopravnim pravilima koja se primjenjuju kad u nedjeljivim obvezama ima više vjerovnika sadrži članak 64. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15) koji se u ovom slučaju primjenjuje umjesto ZOO'91, kako je navedeno u pobijanoj presudi,a koje glase:

 

Kad u nedjeljivoj obvezi ima više vjerovnika među kojima nije ni ugovorena ni zakonom određena solidarnost, jedan vjerovnik može zahtijevati da dužnik ispuni obvezu njemu samo ako je ovlašten od ostalih vjerovnika da primi ispunjenje, a inače svaki vjerovnik može zahtijevati od dužnika da obvezu ispuni svim vjerovnicima zajedno, ili da je položi sudu ili javnom bilježniku.

 

Prema tome, pojedini suvlasnik je ograničeno aktivno legitimiran na reivindikacijski zahtjev prema suvlasnicima, od kojih može zahtijevati predaju stvari u suposjed, a prema trećima od kojih može zahtijevati predaju stvari svim suvlasnicima u posjed, ili predaju stvari samo njemu u posjed, pod uvjetom da je od ostalih suvlasnika ovlašten da i za njih primi stvar u posjed.

 

Stoga, kako tužitelji nemaju ovlaštenje od ostalih suvlasnika čest. zem. … i … k.o. H. da i za njih prime u posjed predmetne nekretnine to je, bez ispitivanja i utvrđivanja ostalih spornih činjenica radi ostvarenja vlasničkopravne zaštite, tužbeni zahtjev pravilno odbijen.

 

Prema tome, prvostupanjski sud je na pravilno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja.

 

Radi izloženog, temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a, odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena pobijana presuda prvostupanjskog suda.

 

U Splitu 16. rujna 2016. godine.