Pristupanje sadržaju

Rev 1122/11 Vrhovni sud Republike Hrvatske
Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu

Broj: Rev 1122/11

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. P. iz V., koju  zastupa punomoćnik T. F., odvjetnik u O., protiv tuženice R. P. iz O., koju zastupa punomoćnik M. D., odvjetnik u V., radi brisanja upisa, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Vukovaru broj Gž-674/09-3 od 10. rujna 2009., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Vinkovcima broj P-1808/05-52 od 26. siječnja 2009., u sjednici održanoj 21. rujna 2016.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja kojom je suđeno:

 

„I. ODBIJA SE  tužiteljica sa tužbom i tužbenim zahtjevom koji glasi:

 

„Utvrđuje se da je tužiteljica M. P. iz V., ... stekla pravo vlasništva građenjem na nekretninama – kući dimenzije 10,5 m x 8,5 m izgrađenoj na kčbr. 814/1 upisano u zk.ul. br. 1525 k.o. O., a koja se sastoji od prizemlja u kojem se nalaze hodnik, dnevni boravak, blagovaonica, kuhinja, kupatilo, ostava pod stubištem stubište i balkon, te prvog kata na kojem se nalazi hodnik, dvije spavaće sobe, prostor za radnu sobu i balkona, kao i pripadajućeg zemljišta uz kuću u površini od 1000 m2 na kčbr. 814/1 upisanog u zk.ul.br. 1525 k.o. O., te je ovlaštena ishoditi upis stečenog prava vlasništva u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Vinkovcima, odmah počam od dana pravomoćnosti ove presude. Nalaže se tuženoj R. P. iz O., ... da tužiteljici M. P. iz V., ..., naknadi prouzročeni parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom po visini eskontne stope Hrvatske narodne banke uvećane za 5%-tnih poena koja teče od dana presuđenja pa do konačne isplate, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.“

 

II. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi parnične troškove u iznosu od 39.730,00 kn u rok od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.“

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnijela tužiteljica zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. U reviziji je predložila Vrhovnom sudu Republike Hrvatske reviziju prihvatiti, preinačiti drugostupanjsku presudu i obvezati tuženicu na naknadu prouzročenog parničnog troška tužiteljici. Podredno je predložila reviziju prihvatiti, ukinuti pobijanu presudu drugostupanjsku presudu i prvostupanjsku presudu te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija nije osnovana.

 

Pobijana drugostupanjska presuda ispitana je na temelju odredbe čl. 392.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08 – dalje: ZPP), koja se u ovom postupku primjenjuje na temelju odredbe čl. 53. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 57/11), samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji. Pritom je ovaj sud po službenoj dužnosti pazio na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 8. ZPP.

 

Revidentica u reviziji u okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka ističe da u pobijanoj drugostupanjskoj presudi nema razloga o odlučnim činjenicama te da su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama nerazumljivi i u znatnoj mjeri proturječni pa se ta presuda ne može ispitati, čime je drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP.

 

Suprotno navodima tužiteljice iznesenim u reviziji prema ocjeni ovoga suda tijekom postupka pred drugostupanjskim sudom nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP. To stoga što je drugostupanjski sud u obrazloženju  pobijane presude naveo razloge o odlučnim činjenicama koji imaju podlogu u utvrđenom činjeničnom stanju. Budući da obrazloženje pobijane drugostupanjske presude ne proturječi razlozima navedenim u obrazloženju te odluke niti sadržaju isprava, da drugostupanjska presuda nije nerazumljiva niti ne sadrži proturječnosti zbog kojih se pravilnost i zakonitost te odluke ne bi mogla ispitati to tijekom postupka pred drugostupanjskim sudom nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP.

 

U odnosu na opširne činjenične navode koje je tužiteljica iznijela u reviziji u okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka treba reći da ovaj sud takve navode nije mogao uzeti u razmatranje niti se upuštati u ispitivanje njihove osnovanosti jer reviziju, sukladno odredbi čl. 385. ZPP, nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

S obzirom da tijekom postupka nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 8. ZPP, na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, to nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

 

Predmet spora u ovom postupku jest zahtjev tužiteljice za utvrđenje da je tužiteljica građenjem na tuđem zemljištu stekla pravo vlasništva na predmetnim nekretninama te da je ovlaštena ishoditi upis stečenog prava vlasništva u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Vinkovcima.

 

Odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva sudovi su odbili tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan ocijenivši da tužiteljica, na kojoj je teret dokaza, tijekom postupka nije dokazala da bi stekla vlasništvo predmetne nekretnine građenjem na tuđem zemljištu u smislu čl. 152. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00 i 114/01 – dalje: ZVDSP) i čl. 153. ZVDSP. To stoga što iz činjeničnih utvrđenja sudova proizlazi da su tuženica i njezin suprug, sada pok. M. započeli sa izgradnjom nove kuće u svom dvorištu, pored već postojeće stare kuće, da su oni svojim sredstvima financirali izgradnju i dovršetak te kuće, da je njihov sin, a suprug tužiteljice, fizički pomagao pri izgradnje sporne kuće te da su tuženica i njezin suprug dali na korištenje svom sinu V. i tužiteljici spornu kuću koja je već bila izgrađena u vrijeme kada su se vjenčali.

 

Tužiteljica u reviziji navodi da reviziju podnosi zbog revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava, ali pritom određeno ne navodi niti ne obrazlaže razloge zbog kojih je reviziju podnijela zbog tog revizijskog razloga, odnosno u čemu se sastoji pogrešna primjena materijalnog prava. Naprotiv, tužiteljica u okviru revizijskog razloga samo iznosi činjenične navode, vlastitu ocjenu dokaza i pokušava osporiti zaključke sudova o neosnovanosti tužbenog zahtjeva. Ovaj sud tužiteljičine činjenične navode iznesene u okviru revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava nije mogao uzeti u obzir jer reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 385. st. 1. ZPP), što je već i ranije navedeno u obrazloženju ove odluke.

 

Prema pravnom shvaćanju revizijskog suda sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo kada su kao neosnovan odbili tužbeni zahtjev pozivom na čl. 221.a ZPP jer tužiteljica tijekom postupka nije dokazala postojanje odlučnih činjenica iz kojih bi proizlazila osnovanost tužbenog zahtjeva u smislu mjerodavnih materijalnopravnih odredbi čl. 152. ZVDSP i st. 153. ZVDSP.

 

Zbog navedenog je na temelju čl. 393. ZPP revizija tužiteljice odbijena kao neosnovana.

 

Zagreb, 21. rujna 2016.