Broj: Gž-1209/2017

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Splitu, kao drugostupanjski sud, po sucu pojedincu Mihi Mratoviću, u izvanparničnom predmetu predlagateljice B. H., iz V., ..., OIB: ..., zastupane po punomoćniku Z. J., odvjetniku u Đ. i protustranke M. Ć., iz V., ..., OIB: ..., radi razvrgnuća suvlasništva nekretnina, odlučujući o predlagateljčinoj žalbi protiv rješenja Općinskog suda u Slavonskom Brodu od 10. siječnja 2017. godine pod poslovnim brojem R1-26/16, 20. rujna 2017. godine,

 

r i j e š i o   j e

 

Ukida se rješenje Općinskog suda u Slavonskom Brodu od 10. siječnja 2017. godine pod poslovnim brojem R1-26/2016, te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem razvrgnuta je suvlasnička zajednica na nekretninama upisanim u Z.U. ... k.o. V. s pobliže označenim u točci I. izreke prvostupanjskog rješenja, a koje nekretnine su bile u suvlasništvu predlagateljice B. H. za 103/108 dijela i protustranke M. Č. za 5/108 dijela tako da predlagateljici B. H. pripada u cijelosti nekretnina, a predlagateljica B. H. dužna je protustranci M. Č. isplatiti na ime njegovog suvlasničkog dijela od 5/108 nekretnine iznos od 20.802,40 kune, time da je protustranka dužna predlagateljici nadoknaditi troškove izvanparničnog postupka u iznosu od 371,25 kuna.

 

Protiv prvostupanjskog rješenja pravovremeno se žali predlagateljica osporavajući rješenje u cijelosti, time da se iz sadržaja žale može zaključiti kako se rješenje osporava zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13 - u daljnjem tekstu: ZPP), a koja odredba se primjenjuje na temelju pravnog pravila iz paragrafa 21. Zakona o sudskom vanparničnog postupku od 24. srpnja 1934. godine, a koje pravno pravilo se primjenjuje na temelju Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine ("Narodne novine" broj 73/91).

 

 

Predlagateljica predlaže da se rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

Žalba je osnovana.

 

Prvostupanjski sud je zaključio da se predmetne nekretnine ne mogu geometrijski podijeliti tako da se odvoji dio od 5/108 dijela koji pripada protustranci jer da protustranka nema pristupa do čestice koje po vrijednosti odgovaraju njegovom suvlasničkom dijelu, pa stoga s obzirom da se ne može suvlasništvo razvrgnuti geometrijskom diobom s obzirom da je predlagateljica suvlasnik na 103/108  dijela ista treba isplatiti protustranku u njegovom suvlasničkom dijelu od 5/108 dijela zato što je protustranka suvlasnički dio znatno manji od 1/10 dijela u kojem slučaju se ne mora učiniti vjerojatnim osobito ozbiljan razlog za razvrgnuće suvlasništva isplatom prema odredbi članka 51. stavak 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06 i 146/08 - u daljnjem tekstu: ZV).

 

Pravni zaključak prvostupanjskog suda i tumačenje odredbe članka  51. ZV-a ne prihvaća ovaj sud.

 

Naime, sukladno odredbi članka 50. stavak 1. ZV-a kad razvrgnuće provodi sud, vezan je u prvom redu strogim zakonskim odredbama, a podredno valjanim sporazumom stranaka načinu razvrgnuća, ako takav postoji, a moguće je i dopušten a i pravom na razvrgnuće isplatom koji bi imao pojedini suvlasnik na temelju pravnog posla ili zakona.

 

Odredbom članka 50. stavak 2. ZV-a propisano je da ako sud nije glede načina razvrgnuća vezan u smislu stavka 1. sud će djeljive pokretne stvari dijeliti fizički, a nekretnine geometrijski, dok u smislu odredbe članka 50. stavak 4. ZV-a ako dioba (fizička odnosno geometrijska) nije moguća, a da se znatno ne umanji vrijednost, sud će odlučiti da se stvar proda na javnoj dražbi ili na drugi prikladan način, a dobiveni iznos podijeliti razmjerno suvlasničkim dijelovima (civilno razvrgnuće).

 

Dakle, prije svega sud u postupku razvrgnuća treba nastojati podijeliti stvar geometrijski (fizički ako se radi o pokretninama), a ako to nije moguće slijedi civilno razvrgnuće.

 

Posebnom odredbom članka 51. ZV-a propisano pravo na razvrgnuće isplatom, te odredbom članka 51. stavak 3. ZV-a propisano da suvlasnici čiji su suvlasnički dijelovi zajedno barem 9/10 ne moraju čini vjerojatnim osobito ozbiljan razlog na razvrgnuće isplatom.

 

Iako se predlagateljica relativno nespretno izjasnila na zapisniku s ročišta od 7. studenog 2016. godine po pravnom shvaćanju ovog suda nedvojbeno proizlazi da predlagateljica više ne zahtjeva razvrgnuće isplatom, a stranke mogu u tijeku izvanparničnog postupka koji se vodi kao tzv. konteciozni izvanparnični postupak u kojem postoje suprotstavljene pravne pozicije stranaka slobodno disponirati svojim zahtjevom.

 

Dakle, zahtjeva za razvrgnuće isplatom od strane predlagateljice više nema.

 

Stoga, ako je zahtjev za razvrgnuće isplatom postavila protustranka i time se dovela u poziciju predlagatelja, onda ista mora dokazati opravdani razlog jer protustranka ima svega 5/108 dijela nekretnina, time da posebno kod prava na razvrgnuće isplatom, a suprotno od onog što smatra prvostupanjski sud, onaj koji postavlja zahtjev na razvrgnuće isplatom ne može zahtijevati novac, već upravo može zahtijevati samo stvar u cijelosti, te da preostalog suvlasnika isplati.

 

Naime, odredba članka 51. stavak 1. ZV-a je jasna i nedvojbena, jer suvlasnik koji ima pravo na razvrgnuće isplatom, kada je postavio takav zahtjev će mu sud odrediti da mu pripadne stvar u cijelosti, a da on ostalim suvlasnicima isplati vrijednost njihovih dijelova u roku koji će sud odrediti prema okolnostima.

 

Slijedom navedenog, ostalo je nejasno zašto je prvostupanjski sud smatrao da postoji predlagateljičin zahtjev za razvrgnuće isplatom, pa je dakle izostalo i obrazloženje glede mogućnosti civilne diobe u smislu odredbe članka 50. stavak 4. ZV-a.

 

Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe članka 380. točka 3. ZPP-a ukinuti rješenje prvostupanjskog suda i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni  postupak.

 

U ponovljenom postupku sud će pozvati stranke da se izjasne o načinu razvrgnuća, te će zatim nakon njihovog izjašnjavanja i odlučiti, kako mu je to ukazano u obrazloženju ovog rješenja.

 

U Splitu, 20. rujna 2017. godine