Broj: Gž-1900/15

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Puli – Pola po sucu Marijanu Rogiću kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja t.d. S. d.o.o. za upravljanje nekretninama iz P.-P., (OIB: ...), zastupanog po punomoćniku D. K., odvjetniku iz P.-P., protiv tuženika Z. R. iz P.-P., (OIB: ...), zastupanog po punomoćnici K. R., odvjetnici iz P.-P., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Puli - Pola, Stalne službe u Poreču - Parenzo, posl. br. Povrv-721/15-6 od 21. srpnja 2015. g., dana 26. listopada 2016. g.,

 

p r e s u d i o   j e

             

              Prihvaća se tužiteljeva žalba i preinačava se presuda Općinskog suda u Puli - Pola, Stalne službe u Poreču - Parenzo, posl. br. Povrv-721/15-6 od 21. srpnja 2015. g., te se sudi:

 

              "I              Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika T. F. sa sjedištem u P. posl. br. Ovrv-151/12-2 od 16. listopada 2012 g. u dijelu kojim je tuženiku naloženo da tužitelju isplati iznos od 4.649,06 KN (četiritisućešesto-četrdesetdevetkuna i šestlipa) sa zakonskom zateznom kamatom koja teče:

              - na iznos od 178,81 KN od 26. kolovoza 2010. g. do isplate,

              - na iznos od 178,81 KN od 26. rujna 2010. g. do isplate,

- na iznos od 178,81 KN od 26. listopada 2010. g. do isplate,

              - na iznos od 178,81 KN od 26. studenog 2010. g. do isplate,

- na iznos od 178,81 KN od 26. prosinca 2010. g. do isplate,

              - na iznos od 178,81 KN od 26. siječnja 2011. g. do isplate,

              - na iznos od 178,81 KN od 26. veljače 2011. g. do isplate,

- na iznos od 178,81 KN od 26. ožujka 2011. g. do isplate,

              - na iznos od 178,81 KN od 26. travnja 2011. g. do isplate,

- na iznos od 178,81 KN od 26. svibnja 2011. g. do isplate,

              - na iznos od 178,81 KN od 26. lipnja 2011. g. do isplate,

- na iznos od 178,81 KN od 26. srpnja 2011. g. do isplate,

              - na iznos od 178,81 KN od 26. kolovoza 2011. g. do isplate,

- na iznos od 178,81 KN od 26. rujna 2011. g. do isplate,

              - na iznos od 178,81 KN od 26. listopada 2011. g. do isplate,

- na iznos od 178,81 KN od 26. studenog 2011. g. do isplate,

              - na iznos od 178,81 KN od 26. prosinca 2011. g. do isplate,

              - na iznos od 178,81 KN od 26. siječnja 2012. g. do isplate,

              - na iznos od 178,81 KN od 26. veljače 2012. g. do isplate,

              - na iznos od 178,81 KN od 26. ožujka 2012. g. do isplate,

              - na iznos od 178,81 KN od 26. travnja 2012. g. do isplate,

- na iznos od 178,81 KN od 26. svibnja 2012. g. do isplate,

              - na iznos od 178,81 KN od 26. lipnja 2012. g. do isplate,

- na iznos od 178,81 KN od 26. srpnja 2012. g. do isplate,

              - na iznos od 178,81 KN od 26. kolovoza 2012. g. do isplate,

- na iznos od 178,81 KN od 26. rujna 2012. g. do isplate,

              kao i troškove ovršnog postupka u iznosu od 862,50 KN (osamstošezdesetdvijekune i pedesetlipa) sa zakonskom zateznom kamatom od 16. listopada 2012. g. do isplate u roku od 8 dana, dok se u preostalom dijelu za zatraženi daljnji trošak ovršnog postupka ukida rješenje o ovrsi i odbija se zahtjev tužitelja.

 

              II              Tuženik je dužan nadoknaditi tužitelju parnični trošak od 825,00 KN (osamstodvadesetpetkuna) i trošak žalbenog postupka od 1.181,25 KN (tisućustoosamdeset-jednukunu i dvadesetpetlipa).

 

              III              Odbijaju se preostali zahtjevi stranaka za naknadu troškova postupka. 

 

Obrazloženje

 

              Presudom suda prvog stupnja ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika T. F. iz P. posl. br. Ovrv-151/12-2 od 16. listopada 2012. g. Tužitelj, koji je time izgubio spor, obvezan je tuženiku nadoknaditi parnični trošak od 1.000,00 KN.

 

              Tu presudu, pravodobno podnesenom žalbom, pobija tužitelj. Navodi da se na međusobne odnose suvlasnika zgrade temeljem odredbe čl. 374. st. 1. ZV primjenjuju odredbe te glave zakona sve dok oni svoje međusobne odnose ne urede sukladno odredbama glave 4. trećeg dijela ZV, a to znači da su dužni sukladno odredbi čl. 375. ZV sklopiti međuvlasnički ugovor i ugovor o upravljanju sa upraviteljem sukladno čl. 378. st. 1. ZV. Da bi se uopće mogle primjenjivati odredbe glave 4 trećeg dijela ZV, suvlasnici prije moraju ispuniti navedene obveze tj. sklopiti 2 navedena ugovora, a ukoliko ih ne sklope, njihova nekretnina biti će pod prinudnom upravom. Tuženik je u spis dostavio međuvlasnički ugovor, a ne i ugovor o upravljanju sklopljen sa ostalim suvlasnicima, pa je zgrada osnovano pod prinudnom upravom. Dalje navodi da je sud prvog stupnja zaključio da je međuvlasničkim ugovorom tuženik imenovan upraviteljem zgrade, no tuženik nije dokazao da ispunjava uvjete iz odredbe čl. 378. st. 2. ZV prema kojoj upravitelj može biti fizička ili pravna osoba koja je registrirana za obavljanje te djelatnosti. Upravljanje zgradom je gospodarska djelatnost, zajedničkom pričuvom upravlja upravitelj kao imovinom odvojenom od imovine bilo kojeg od suvlasnika i ne smije doći do miješanja sredstava upravitelja sa sredstvima pričuve. Banka može samo poslovnom subjektu otvoriti račune posebne namjene kao što je to i račun za pričuvu, a plaćanje iz sredstava zajedničke pričuve koje se vrši za potrebe zgrade podliježe obračunu i plaćanju doprinosa, a tuženik to ne može vršiti. I niz odredbi drugih zakona upućuju da upravitelj može biti samo poslovni subjekt, što tuženik nije. Žalbeni je prijedlog da se presuda preinači na način da se održi na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi ili da se presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

 

              Tuženik je podnio odgovor na žalbu i predložio njeno odbijanje, te zatražio trošak sastava odgovora na žalbu.

 

              Žalba je osnovana.

 

              U ovoj pravnoj stvari nije sporno da je tuženik suvlasnik zgrade u P., s kojim je suvlasničkim dijelom povezano pravo vlasništva stana kao posebnog dijela zgrade i da je odlukom G. P. od 14. lipnja 2010. g. tužitelj imenovan prinudnim upraviteljem zgrade. Nesporno je i da su suvlasnici zgrade na adresi ... sklopili međuvlasnički ugovor od 3. svibnja 2010. g. kojim su uredili i odnose u svezi upravljanja zgradom te su tuženika imenovali upraviteljem.

 

              Tužitelj smatra da suvlasnici nisu na valjan način imenovali upravitelja i da tuženik ne može biti upravitelj pošto ne udovoljava uvjetima iz odredbe čl. 378. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (ZV, NN br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14) te traži da mu tuženik isplati sporni iznos na ime sredstava zajedničke pričuve. U prilog osnovanosti zahtjeva, tužitelj se poziva na odredbe čl. 374. do 385. ZV, jer smatra da su suvlasnici trebali, osim međuvlasničkog ugovora, sklopiti i ugovor o upravljanju sa ovlaštenom osobom – trgovačkim društvom ili fizičkom osobom koji su registrirani za tu djelatnost.

 

              Sud prvog stupnja je odbio tužbeni zahtjev jer smatra da su suvlasnici zgrade svoje odnose uredili sukladno odredbi čl. 44. st. 1. ZV i tuženika imenovali za upravitelja zgrade, pa stoga nisu dužni plaćati pričuvu tužitelju kao prinudnom upravitelju.

 

              Takav stav suda prvog stupnja nije pravilan.

 

              Kako žalba pravilno ukazuje, na odnose suvlasnika u svezi upravljanja zgradom, pa time i plaćanja zajedničke pričuve, primjenjuju se odredbe čl. 374. do 387. ZV, sve dok oni svoje odnose ne urede sukladno odredbama glave 4 trećeg dijela ZV, slijedom čega su dužni sklopiti međuvlasnički ugovor (čl. 375. ZV) i ugovor o upravljanju sa upraviteljem, a sve dok ne sklope ta dva ugovora njihova nekretnina biti će pod prinudnom upravom.

 

              Tuženik je dostavio međuvlasnički ugovor, ali ne i ugovor o upravljanju kojeg je sklopio sa drugim suvlasnicima, pa kako je tužitelj imenovan prinudnim upraviteljem i suvlasnici zgrade mu nisu na zakonit način otkazali, to je ovlašten potraživati uplatu pričuve na poseban račun zgrade.

 

              Stoga je valjalo preinačiti prvostupanjsku presudu i održati na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi u dijelu kojim je tuženiku naloženo da ispuni glavnu tražbinu, kao i da mu nadoknadi trošak ovršnog postupka koji se sastoji od troška sastava prijedloga za ovrhu od 500,00 KN, nagrade javnom bilježniku od 160,00 KN i troška dostave od 30,00 KN, što uvećano za PDV ukupno iznosi 862,50 KN.

 

              Tužitelju je priznat i trošak zastupanja na ročištu od 17. srpnja 2015. g. od 625,00 KN i sudskih pristojbi na presudu od 200,00 KN, trošak sastava žalbe od 781,25 KN i pristojbi na žalbu od 400,00 KN.

              Iz navedenih je razloga, temeljem odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP odlučeno kao u izreci.

 

U Puli – Pola, 26. listopada 2016. g.