Broj: Gž-634/16

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Županijski sud u Splitu, po sutkinji ovog suda Svjetlani Vidović, u izvanparničnom postupku predlagatelja Š. G. iz V., …, zastupanog po punomoćniku T. V., odvjetniku u S., protiv M. G., iz Z., K., …, zastupanog po punomoćnicima V. L., Ž. V. i I. M., odvjetnicima u Z. odvjetničkom uredu u Splitu, radi razvrgnuća suvlasništva, odlučujući o žalbi predlagatelja protiv rješenja Općinskog suda u Splitu broj R1-687/12 od 1. prosinca 2015. godine, dana 8. studenog 2016.,

 

r i j e š i o   j e

 

Uvažava se žalba predlagatelja, ukida rješenje Općinskog suda u Splitu broj R1-687/12 od 1. prosinca 2015. i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

 

Obrazloženje

 

Pobijanim je prvostupanjskim rješenjem predlagatelj upućen da sporna pitanja riješi u parnici te je izvanparnični postupak obustavljen.

 

Protiv ovog rješenja žalbu pravovremeno podnosi predlagatelj zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP) u vezi sa paragrafom 21. stavak 1. Zakona o sudskom izvanparničnom postupku (“Službene novine” od 1. kolovoza 1934. broj 175/XLV; dalje: bivši ZVSP) koji propis se primjenjuje kao pravno pravilo u smislu odredbe članka 1. Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. („Narodne novine“ broj 73/91) s prijedlogom da se odluka preinači podredno, ukine.

 

Žalba je osnovana.

 

Sud je prvog stupnja pravilno zaključio da M. G. osporava razvrgnuće u smislu da isti tvrdi da je među suvlasnicima već izvršena dioba zbog čega da nije moguće u ovom izvanparničnom postupku provesti razvrgnuće suvlasničke zajednice nekretnine (a isto tvrdi i predloženik V. G.).

 

Prema odredbi članka 48. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08 i 38/09 i 143/12; dalje: ZV) suvlasnik može svoje pravo na razvrgnuće ostvarivati zahtijevajući ga potpuno ili pak samo djelomično, i to što se tiče suvlasnika s kojima se dijeli ili pak što se tiče stvari i prava glede kojih se suvlasništvo razvrgava.

 

Kada se radi o nekretnini, razvrgnuće se vrši geometrijskom diobom kada je to moguće a ako ne, onda civilnim razvrgnućem (članak 50. stavak 2. i 4. ZV).

 

Iz stanja spisa proizlazi da je predlagatelj u svom prijedlogu predložio razvrgnuće suvlasničke zajednice glede nekretnine - kuće, civilnom diobom.

 

Svoj prijedlog načina diobe opravdava time da je presudom i rješenjem Općinskog suda u Splitu broj I P- 1528/97 od 18. svibnja 2011. koja je potvrđena presudom i rješenjem Županijskog suda u Splitu broj Gžx-1660/11 od 26. srpnja 2011., među ostalim, odbijen njegov tužbeni zahtjev usmjeren na geometrijsku diobu iste nekretnine (čest. zgr. 892/2 Z.U. 2152 K.O. Vis) jer da ista nije moguća; dok je obustavljen parnični postupak u odnosu na dio tužbenog zahtjeva kojim se zahtijevalo razvrgnuće postojeće materijalne zajednice civilnom diobom te je određeno da će se postupak nastaviti po pravilima izvanparničnog postupka.

 

Paragrafom 267. stavak 2. bivšeg ZVSP propisano je da će sud u izvanparničnom postupku odlučiti je li se i kako se ima provesti dioba jedne zajedničke stvari ili zajedničke imovine, ako među savlasnicima nema spora o predmetu diobe i o opsegu zajedničke stvari ili imovine i u pogledu aktive i pasive i o pravu savlasništva pojedinih savlasnika ili o veličini njihovih udjela; dok je paragrafom 268. bivšeg ZSVP određeno da, ako odluka u izvanparničnoj stvari ovisi od utvrđenja spornih činjenica, sud može sa zahtjevom radi razvrgnuća zajednice stranke uputiti na parnicu.

 

Kada je među strankama sporno je li već provedena dioba (time se osporava postojanje suvlasništva na cijeloj stvari) ali i njen eventualni opseg, a u konkretnom slučaju predloženik upravo i tvrdi da je dioba već provedena, to bi izvanparnični sud mogao postupati samo sukladno paragrafu 268. bivšeg ZSVP.

 

Ovo i stoga jer, ZV ne određuje u kojem postupku se provodi razvrgnuće kada nisu ispunjene pretpostavke da se provede nesporno razvrgnuće suvlasničke zajednice (članak 49. stavak 4. ZV), slijedom čega se u tom slučaju ima primijeniti paragraf 268. bivšeg ZSVP.

 

Imajući u vidu sadržaj gore prezentiranih sudskih odluka, proizlazi da u odnosu na civilnu diobu nema presuđene stvari a kako među strankama nema sporazuma o razvrgnuću civilnom diobom, to predlagatelj svoje pravo na razvrgnuće prodajom može ostvariti samo u parnici kako to i predviđa paragraf 268. bivšeg ZSVP, i to zahtjevom za razvrgnuće civilnom diobom te će se u slučaju uspješnog (po njega) okončanja parničnog postupka, u eventualnom ovršnom postupku provesti prodaja nekretnine.

 

Međutim, postupak je predlagatelj pokrenuo protiv predloženika V. G. da bi na ročištu od 16. listopada 2014. izvršio subjektivnu preinaku jer da je V. G. tijekom postupka darovnim ugovorom (koji nije priložen ali je očito, među strankama nesporno da je isti ugovor sačinjen tijekom trajanja ovog postupka) prenio vlasništvo prijeporne nekretnine na M. G., a kojoj se preinaci M. G. usprotivio.

             

Odredbom članka 195. ZPP u vezi sa paragrafom 21. stavak 1. bivšeg ZVSP, propisano je da, ako koja od stranaka otuđi stvar ili pravo o kojem teče parnica, to ne sprečava da se parnica među istim strankama dovrši; a osoba koja je pribavila stvar ili pravo o kojem teče parnica može stupiti u parnicu umjesto tužitelja odnosno tuženika samo ako na to pristanu obje stranke.

 

Kako u konkretnom slučaju nema pristanka predloženika V. G., kao ni pristanka M. G. na subjektivnu preinaku, to je sud prvog stupnja donoseći pobijano rješenje počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP u vezi sa paragrafom 21. stavak 1. bivšeg ZVSP, na koju povredu ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP).

 

Naime, o odlučnoj činjenici (pristanka na preinaku) postoji proturječnost između onoga što se navodi u razlozima pobijane odluke i samog sadržaja zapisnika u postupku, pa je pobijano rješenje, usljed supsidijarne primjene odredaba ZPP, valjalo ukinuti.

 

Stoga je temeljem odredbe članka 380. točka 3. ZPP, u vezi sa paragrafom 21. stavak 1. bivšeg ZVSP, valjalo žalbu predlagatelja uvažiti i ukinuti pobijano rješenje s uputom da u ponovljenom postupku sud vodi računa o tome tko je predloženik te tko može biti i pod kojim uvjetima, stranka u ovom postupku.

 

U Splitu, 8. studenog 2016.