Broj: Gž Ovr-1342/2015

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Županijski sud u Splitu, kao sud drugog stupnja, po sucu ovog suda Svjetlani Vidović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari predlagatelja osiguranja M. B. iz B., zastupan po punomoćnicima I. B. i P. B., odvjetnicima u S., protiv protivnika osiguranja R. d.o.o. iz M., O. kralja T. 14, OIB …zastupano po punomoćniku A. M., odvjetniku u M., te Odvjetničkom društvu G. i partneri u Z., radi osiguranja nenovčane tražbine određivanjem privremene mjere, odlučujući o žalbi protivnika osiguranja protiv rješenja Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Makarskoj broj Ovr-2627/2015 od 08. travnja 2015., dana 14. studenoga 2016.,

 

r i j e š i o   j e

 

Odbija se žalba protivnika osiguranja i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Makarskoj broj Ovr-2627/2015 od 08. travnja 2015.

 

Obrazloženje

 

Pobijanim prvostupanjskim rješenjem zabranjeno je protivniku osiguranja R. d.o.o. izvođenje građevinskih radova i poduzimanje bilo kakvih radnji kojima bi se provele promjene na zemljištu označenom sa č. zem. 837/4 u površini od 2891 m2, te č.zem.837/6 u površini od 10212 m2, na dijelu koji je u skici mjerenja vještaka N. B. od 28. rujna 2012. godine označen slovima  B-C-U-S-R-B, obje KO V. B. zv. B., s time da predmetna privremena mjera ostaje na snazi do pravomoćnog okončanja postupka  koji se vodi kod Ureda državne uprave u Splitskoj dalmatinskoj županije, Služba za imovinsko pravne poslove Ispostava Makarska pod brojem UP-I-944-07/97-01/487, UR. broj 2181-05/04-11-79/BV (točka I/ izreke). Nadalje, naloženo je protivniku osiguranja da u roku od 8 dana naknadi predlagateljima osiguranja troškove postupka osiguranja radi određivanja privremene mjere u visini iznosa od 9.850,00 kuna (točka II/ izreke).

 

Protiv predmetnog rješenja žalbu podnosi protivnik osiguranja zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, dalje: ZPP), koji se primjenjuje temeljem odredbe članka 19. stavak 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 57/96, 29/99, 173/03, 194/03, 191/04, 88/05 i 67/08, dalje OZ), s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači i odbije prijedlog radi osiguranja nenovčane tražbine, podredno pobijano rješenje ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

 

Žalba protivnika osiguranja je neosnovana.

 

Iz stanja spisa proizlazi sljedeće:

-          predlagatelj osiguranja pred Uredom državne uprave u Splitsko dalmatinskoj županiji, Ured za imovinsko-pravne poslove u Splitu vodi postupak broj Up/I-944-07/97-01/487, Ur. broj 2181-05/04-11-79/BV, radi povrata zemljišta označenog sa čest. zem. 837/4, površine 13103 m2, upisanog u zk. ul. 1121 k.o. V. B. zv. B., temeljem zahtjeva predanoga 27. lipnja 1997.;

-          u zemljišnim knjigama po prijedlogu zaprimljenim dana 21. ožujka 2000. upisana je zabilježba spora na čest. zem. 837/4 protiv „H. M.“ d.d. M. do okončanja postupka koji se vodi pred Uredom državne uprave u Splitsko dalmatinskoj županiji, Ured za imovinsko-pravne poslove u Splitu, a koja zabilježba je izbrisana po prijedlogu zaprimljenim dana 23. svibnja 2011.;

-          navedeno zemljište je bilo oduzeto predniku predlagatelja osiguranja i dano na korištenje HP „B.“ u M., koji ga je unio u svoj temeljni kapital 1997., te je presudom Upravnog suda Republike Hrvatske broj Us-4483/2005-11 od 04. prosinca 2008. poništeno rješenje HFP-a klasa: UP/I-943-06/98-01/56, ur. broj: 563-0301-02/01-2005-59 i odbijen zahtjev društva H. M. d.d. M. za povećanje vrijednosti temeljnog kapitala za iznos od 51.940.500,00 kn i to baš u odnosu na čest. zem. 837/4 k.o. V. B.;

-          prije navedene presude, dana 20. studenoga 2001., H. M. su raspolagali sa navedenim zemljištem, te su isto prodali A. K., koji je 22736/31571 dijela nekretnine dana 20. ožujka 2002. prodao društvu B. d.o.o., a koje je Ugovorom o podjeli i preuzimanju od 29. rujna 2006., kao svog pravnog slijednika, odnosno vlasnika navedene nekretnine naznačilo ovdje protivnika osiguranja;

-          čestica zem. 837/4, površine 13103 m2, upisana u k.o veliko B., zk. ul. 1121 je izmijenjena 2009. godine temeljem parcelacijskog elaborata geodetske firme G. – Split d.o.o., na način da novoformirana čestica zem. 837/4 ima površinu od 2891 m2, dok preostala površina od 10212 m2 je pripojena čest. zem. 837/6.

 

Zakonom o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine (NN 92/96, 39/99, 42/99, 92/99, 43/00, 131/00, 27/01, 34/01, 65/01, 118/01, 80/02, 81/02, dalje ZNIO) u čl. 74. propisano da na prijedlog prijašnjeg vlasnika sud može odrediti privremenu mjeru zabrane raspolaganja imovinom koja je predmet naknade za oduzetu imovinu, ukoliko prijašnji vlasnik učini vjerojatnim da postoji opasnost otuđenja imovine ili iz drugih opravdanih razloga, a sukladno odredbama posebnoga zakona, u konkretnom slučaju Ovršnoga zakona.

 

Prema stavu ovog suda pravilno sud prvog stupnja primjenjuje ekstenzivno tumačenje pojma "zabrana raspolaganja imovinom", budući smatra da se tim pojmom ne smatra samo promjena prava vlasništva nad nekom nekretninom, već i svi oblici ponašanja, koje bi za posljedicu imali promjene u izgledu ili osobinama te nekretnine, u konkretnom slučaju izvođenje građevinskih radova i poduzimanje bilo kakvih radnji kojima bi se dovelo do promjena na zemljištu.

 

Privremene mjere su sredstva vremenski ograničenog osiguranja budućeg ostvarenja vjerovnikove tražbine i njihovo određivanje propisano je odredbom članka 298. stavak 1. OZ-a. U navedenom članku određeno je da se radi osiguranja nenovčane tražbine može odrediti privremena mjera ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje svoje tražbine (objektivna pretpostavka) zatim, ako učini vjerojatnim i opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine, osobito time što bi promijenio postojeće stanje stvari, te ako učini vjerojatnim da je mjera potrebna kako bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti (subjektivne pretpostavke).

 

Privremene mjere su sredstva kojima je cilj stvaranje uvjeta za buduće ostvarenje tražbina vjerovnika na temelju odluke koja će biti ili koja je već donesena o glavnom pitanju (u glavnom postupku), odnosno privremene mjere su sredstva u osnovi akcesornog, supsidijarnog, konzervacijskog karaktera u odnosu na meritorno suđenje.

 

Odredbom čl. 52. ZNIO propisano je da se prijašnjim vlasnicima ne vraća imovina u vlasništvo i posjed na kojoj su na temelju valjanog pravnog osnova treće osobe stekle pravo vlasništva, odnosno ako im je imovina na temelju valjanog pravnog osnova za stjecanje prava vlasništva predana u posjed, osim ako ZNIO-om nije drugačije propisano, te da u tom slučaju prijašnjem vlasniku priznaje se pravo na naknadu propisanu ZNIO-om.

 

U odnosu na ovu odredbu sud prvog stupnja je naveo da se ista odnosi na one situacije kada je do stjecanja vlasništva trećih osoba na temelju valjanog pravnog posla, odnosno kada im je imovina na temelju valjanog pravnog osnova za stjecanje prava vlasništva predana u posjed, došlo do stupanja na snagu ZNIO. Sud prvog stupnja smatra da se citirana odredba ne odnosi na situacije kada je do raspolaganja predmetnim nekretninama došlo nakon stupanja na snagu zakona, a što je slučaj u ovoj konkretnoj situaciji, budući navedena zakonska odredba štiti tzv. stečena prava trećih osoba, odnosno da se njome određuje da se oduzeta imovina ne vraća prijašnjim vlasnicima, ukoliko je treća osoba na temelju valjanoga pravnoga osnova stekla vlasništvo na toj imovini prije stupanja na snagu Zakona o naknadi.

 

Takav stav kao pravilan uzima i ovaj sud.

 

Dakle, kako je Zahtjev za vraćanje u vlasništvo nacionalizacijom oduzetog neizgrađenog građevinskog zemljišta zaprimljen dana 27. lipnja 1997., a budući su Hoteli Makarska  prodali navedene nekretnine dana 20. studenoga 2001., s time da je zabilježba spora u zemljišne knjige upisana 2000., to se odredba čl. 52. ZNIO u konkretnom slučaju ne može primijeniti.

 

Odredbom čl. 161. Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09) propisano je da vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari, pri čemu se razlikuje pravni položaj poštenog od nepoštenog stjecatelja.

 

Predlagatelj osiguranja je tijekom postupka dokazao vjerojatnost da će u upravnom postupku ostvariti svoja prava, dok će se opseg tih prava i način ostvarenja istih određivati u upravnom postupku, odnosno ovaj sud o tim pitanjima nije nadležan raspravljati.

 

Naime, iz stanja spisa, prvenstveno rješenja upravnih tijela razvidno je da je predlagatelj osiguranja osnovano podnio zahtjev za povrat svoje imovine, dok za sada nije razvidno oblik njegove restitucije.

 

Ovdje valja napomenuti da kako je Upravni sud Republike Hrvatske svojom presudom od 2008. poništio rješenje HFP-a i odbio zahtjev društva H. M. d.d. M. za povećanje vrijednosti temeljnog kapitala za iznos od 51.940.500,00 kn i to baš u odnosu na predmetnu nekretninu, to H. M. nisu niti bili vlasnicima predmetne nekretnine.

 

Dakle, prema stavu ovog suda, predlagatelj osiguranja je dokazao objektivnu pretpostavku za određivanje privremene mjere, odnosno dokazao je vjerojatnost postojanja tražbine.

 

Iako u žalbi protivnik osiguranja ističe da je on jedinstveni suparničar sa ostalim uknjiženim suvlasnicima, prema stavu ovog suda, takvi navodi nisu osnovani. U predmetnom slučaju, svaki suvlasnik može vršiti određene radnje odvojeno od ostalih suvlasnika, te zbog vršenja tih radnji određenog suvlasnika, ostali suvlasnici ne mogu biti u odgovornosti, slijedom čega nisu niti u položaju jedinstvenih suparničara. U konkretnoj situaciji, ostalim uknjiženim suvlasnicima nije dokazana namjera mijenjanja izgleda predmetnih nekretnina, slijedom čega se prema njima nisu ispunile potrebne pretpostavke za određivanje privremene mjere.

 

Također, predlagatelj osiguranja dokazao je i drugu pretpostavku potrebnu za određivanje privremene mjere, odnosno dokazao je vjerojatnost opasnosti da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine, budući bi u slučaju nepostojanja privremene mjere promijenio postojeće stanje stvari (subjektivna pretpostavka), te time se otežalo ostvarenje prava predlagatelja osiguranje.

 

Stoga, pravilno je sud prvoga stupnja odredio predloženu privremenu mjeru.

 

Završno, valja napomenuti da je privremena mjera određena u odnosu na čest. zem. 837/4 u površini od 2.891 m2, te u odnosu na dio čest. zem. 837/6 u površini od 10212 m2, na dijelu koji je u skici mjerenja vještaka N. B. od 28. rujna 2012. godine označen slovima  B-C-U-S-R-B, obje KO Veliko Brdo zv. B., dakle ukupno 13103 m2, a koja površina je i sadržana u prijedlogu radi osiguranja od 02. ožujka 2012.

 

Odluka o trošku je pravilno i zakonito odmjerena, sukladno odredbama članka 154. i 164. ZPP-a, koji se primjenjuje temeljem odredbe čl. 21. st. 1. OZ-a.

 

Slijedom navedenoga, temeljem odredbi čl. 380. točke 3. ZPP-a, u vezi sa čl. 21. st. 1. OZ-a, valjalo je riješiti kao u izreci.

 

U Splitu, 14. studenoga 2016.