Broj: Gž-4305/2014

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Rijeci, po sucu Dubravki Butković Brljačić, u pravnoj stvari tužiteljice R. O., OIB …., iz M., zastupane po punomoćnici M. R. G., odvjetnici iz O., protiv tuženika I. Š., OIB …, iz M., zastupanog po punomoćnicima iz Z. odvjetničkog ureda M. H. i M. H., iz O., radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Opatiji poslovni broj P-467/11-69 od 23. srpnja 2014. godine, dana 15. studenoga 2016. godine,

 

r i je š i o   j e

 

              Djelomičnim uvaženjem žalbe tužiteljice  p r e i n a č u j e  se rješenje Općinskog suda u Opatiji poslovni broj P-467/11-69 od 23. srpnja 2014. godine i rješava:

 

              Utvrđuje se da je tuženik smetao tužiteljicu u posljednjem mirnom i poštenom posjedu nekretnine k.č.br. 349/7 neplodno sa 360 m2, upisane u zk.ul. 461 k.o. P., na način da je na navedenoj nekretnini sasjekao u površini od 46 m2 grmlje, sve kako je naznačeno na fotografijama i skici mjerničkog vještaka D. M. označeno žutom bojom i točkama B, C, E i F od 5. siječnja 2012. godine te dopunama nalaza i mišljenja vještaka od 23. veljače i 27. travnja 2012. godine, te se tuženiku zabranjuje svako takvo i slično smetanje na predmetnoj nekretnini.

 

              Tužbeni zahtjev tužiteljice odbija se u preostalom dijelu.

 

              Tuženik je dužan naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 9.964,13 kn, u roku od 8 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška odbija.

 

Obrazloženje

 

Rješenjem suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice kojim je zatražila posjedovnu zaštitu sadržaja pobliže navedenog točkom I. izreke citiranog rješenja. Tužiteljica je obvezana naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 2.600,00 kn (točka II. izreke).

 

Protiv tog rješenja žali se tužiteljica iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14; dalje ZPP), predlažući da se pobijano rješenje ukine ili preinači, uz obvezu tuženika na naknadu parničnog troška.

 

Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

              Žalba je djelomično osnovana.

 

              Tužbenim zahtjevom u ovoj pravnoj stvari tužiteljica je zatražila posjedovnu zaštitu tvrdnjom da ju je tuženik smetao u posljednjem mirnom i poštenom posjedu nekretnine k.č. 349/7 neplodno sa 360 m2, upisane u zk.ul. 461 k.o. P., na način da je na navedenoj nekretnini sasjekao u širini od 7 metara, dužini 13 metara (gledajući iz smjera k.č. 341/1 prema k.č. 349/7 obje u k.o. P.), sveukupno u površini od 75 – 80 m2 grmlje, mlada stabla lješnjaka, kestena i graba i to 20 – 30 komada, sve kako je naznačeno na fotografijama i skici mjerničkog vještaka D. M. označeno zelenom bojom i točkama A, B, C i D od 05. siječnja 2012. godine, dopunama nalaza i mišljenja vještaka od 23. veljače 2012. godine i 27. travnja 2012. godine, da se tuženiku naloži uspostava prijašnjeg posjedovnog stanja, zabrani svako takvo i slično smetanje na predmetnim nekretninama, te istog obveže na naknadu parničnog troška.

 

              Činjenične navode tužbe tužiteljica temelji na tvrdnji da je u posljednjem mirnom posjedu navedene nekretnine, koju da redovito obilazi, čisti i koristi prema njezinoj namjeni, između ostaloga i kao pristup na druge parcele u njezinom vlasništvu; vlasnice i posjednice susjednih nekretnina da se su D. P. i T. P., tuženik da je suprug T. P. i zet D. P.; između stranaka, i to supruge i punice tuženika da teče izvanparnični postupak radi uređenja međe, koji se vodi pred prvostupanjskim sudom,  te da je tuženik neosnovano i neovlašteno izvršio smetanje posjeda na način da je očistio prijepor time što je uklonio grmlje, mlada stabla lješnjaka, kestena i graba, u količini od 20 – 30 komada, što da je učinio po nalogu vlasnica tih nekretnina i u njihovu korist dana 6. srpnja 2011. godine u poslijepodnevnim satima, što tužiteljica zbog zdravstvenih razloga nije bila u mogućnosti isti dan spriječiti, već je dana 11. srpnja 2011. godine došla na svoju nekretninu i utvrdila da su poduzete opisane radnje smetanja posjeda.

 

              S obzirom da je tuženik istaknuo kako je pokoravajući se tuđim nalozima izvršavao isključivo tuđu faktičnu vlast, pa da nije pasivno legitimiran, sud navedeni prigovor odbija kao neosnovan utvrđenjem da iz iskaza tuženika, te svjedoka T. P. i D. P., proizlazi da je isti postupao svjesno i u korist supruge i punice, budući da je znao da je prijepor sporan i predmetom drugog sudskog postupka.

 

              Ocjenom provedenih dokaza sud utvrđuje da je tužiteljica na kopiji katastarskog plana, dostavljenoj u preslici uz tužbu, ucrtala područje smetanja posjeda i unutar ucrtanog nepravilnog četverokuta povukla crvenu crtu; ucrtano područje da je uže u dijelu koji se proteže prema k.č. 341/1, a šire u dijelu koji se proteže duž predmetne k.č. 349/7 k.o. P. prema javnom putu, pa čak je ucrtan tako da prelazi i na k.č. 349/13 k.o. P.. Prilikom uviđaja tužiteljica da je pokazala prijeporni dio – strminu u šumi – pokos na kojem da je izvršeno smetanje posjeda, što je vještak fotografirao, a također da je i tuženik pokazao dio koji je posjekao, pri čemu je utvrđeno da je tužiteljica pokazala veći dio od onoga koji je pokazao tuženik, a nesporno je bilo da je pokazani dio ustvari dio sporne međašne površine, koji je kao takav označen u izvanparničnom postupku uređenja međa, poslovni broj R1-37/11.

 

              Cijeneći s tim u svezi nalaz i mišljenje vještaka geodete D. M., na koji nalaz tužiteljica nije imala primjedbe, sastavni dio kojega je skica lica mjesta na kojoj je vještak označio područje smetanja, po navodima tužiteljice, zelenom bojom i točkama A, B, C, D, dok je područje koje je pokazao tuženik označio točkama B, E, F, C i žutom bojom, a brojevima od 1-7 prikazao mjesta na kojima su pokazane posječene šibe, koje su najvećim dijelom bile promjera 1-2 cm, te unutar područja koje je pokazao tuženik, a samo dvije grane pokazane od strane tužiteljice izvan tog područja; nadalje da površina prijepora koji je pokazala tužiteljica iznosi 99 m2, a površina koju je pokazao tuženik 46 m2, s time da se prijepor koji je pokazala tužiteljica većim dijelom nalazi na području k.č. 349/7 k.o. P., sud utvrđuje da ono što je pokazivano na licu mjesta, pa i od strane tužiteljice, ima sasvim drugačiji oblik od onoga što je tužiteljica naznačila na kopiji katastarskog plana crvenom bojom, u prilogu tužbi, kao područje smetanja posjeda. Naime, geometrijski lik, četverokut koji je prikazan na licu mjesta takvog je oblika da je širi prema k.č. 341/1 k.o. P., a uži sa suprotne-zapadne strane.

 

              Stoga sud utvrđuje da tužiteljica nije dokazala uopće površinu prijepora navedenu u tužbi, a niti u kasnije preciziranom tužbenom zahtjevu te drži da je tužiteljica pokazala očito područje za koje smatra da je u njezinom posjedu, ali ne da je na tom cijelom pokazanom području eventualno počinjeno smetanje posjeda, čime je tužbeni zahtjev proturječan, jer sadrži dva opisa prijepora.

 

              Sve da tome nije tako, te iako iz provedenih dokaza proizlazi da je tužiteljica bila u posjedu prijepora, kako onoga dijela koji je pokazao tuženik, tako i dijela koji je pokazala tužiteljica, sud utvrđuje da ne bi bilo osnove prihvatiti tužbeni zahtjev.

 

              Naime, sud utvrđuje da su najvjerodostojniji, uvjerljivi i logični iskazi svjedoka A. Š. B. i D. B., koji su bili neposredni očevici postupka tuženika, koji jedini stanuju u neposrednoj blizini prijepora, pa je logično da imaju svakodnevna saznanja o tome tko ga koristi i na koji način, povrh toga radi se o svjedocima koji nisu u srodstvu sa strankama, te sud drži, da su ovi svjedoci i ranije viđali tuženika na prijeporu ne bi tek sada zvali tužiteljicu i obavijestili je o tome da tuženik vrši sječu na njezinoj nekretnini. Iskaze ovih svjedoka sud cijeni uvjerljivima i iz razloga jer navode da se radi o malenoj površini na kojoj je tuženik vršio sječu, da su na tom području rasli samo manji kolci, šiblje, u što se sud uvjerio na licu mjesta, i što sve upućuje na zaključak da je postupak tuženika doista bio usmjeren samo na pokazivanje "faktičke vlasti" na prijeporu, a imajući u vidu da je posječen vrlo mali dio prijepora, odnosno šumarka koji je po fotografiji, dostavljenoj uz tužbu, u preostalom dijelu ostao zarašten.

 

              Međutim, kako tužiteljica nije dokazala osnovanost tužbenog zahtjeva u dijelu koji se odnosi na područje smetanja posjeda, koji je ostao neodređen, da između ostaloga, ne proizlazi ni da bi bila posječena mlada stabla lješnjaka, kestena i graba, a u međuvremenu je grmlje koje je posječeno ponovno naraslo, što je razvidno iz fotografija, sud utvrđuje da bi bilo svrsishodno da je tužiteljica pokrenula drugu vrstu postupka, a ne postupak radi smetanja posjeda, budući da ovako postavljenim tužbenim zahtjevom nije ispunila zakonske pretpostavke iz odredbe čl. 22. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (“Narodne novine” br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14; dalje ZV) za ostvarenje posjedovne zaštite zbog nemogućnosti naređivanja uspostave posjedovnog stanja tuženiku kakvo je bilo u času smetanja. Stoga donosi pobijano rješenje.

 

              Tužiteljica žalbenim navodima ističe da je navedeno utvrđenje prvostupanjskog suda suprotno izvedenim dokazima, kao i s obzirom na nesporna utvrđenja suda-da je bila u posjedu prijepora, čime je izreka rješenja proturječna obrazloženju. Naglašava da sud bez adekvatnih znanja, odnosno bez uporišta u provedenom vještačenju zaključuje da nije dokazala površinu prijepora, kao i da je tužbeni zahtjev neovršiv. S tim u svezi ističe da sud nije postupio ni u primjeni odredbi čl. 219. i čl. 253. ZPP-a, čime je također počinjena bitna povreda postupka, već je sud arbitrarno odlučio. Također, ističe da je imajući u vidu izvedene dokaze ostvaren uvjet zabrane tuženiku svakog daljnjeg istog ili sličnog postupanja koje predstavlja zadiranje u posljednji mirni posjed, odnosno da se odlukom suda može pružiti posjedovna zaštita i u slučaju kada se ne može naložiti uspostava ranijeg posjedovnog stanja. Stoga drži da nije bilo osnove odbiti tužbeni zahtjev.

 

              Nisu osnovani žalbeni navodi da bi donošenjem pobijanog rješenja sud počinio bitne povrede postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. u svezi čl. 219. i čl. 253. ZPP-a, što će se nastavno obrazložiti.

 

              Nisu osnovani ni žalbeni navodi da bi izreka rješenja bila proturječna obrazloženju, čime bi bila počinjena apsolutno bitna povreda postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, budući da rješenje sadrži razloge o odlučnim činjenicama, te je isto moguće ispitati.

 

              Nije počinjena ni neka druga apsolutno bitna povreda postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

 

              Naime, ocjenom provedenih dokaza pravilno sud prvog stupnja utvrđuje da tuženik nije smetao tužiteljicu u posjedu k.č. 349/7 k.o. P. u cjelokupnoj površini od 75 – 80 m2, kao i da bi na cjelokupnoj toj površini posjekao mlada stabla lješnjaka, kestena i graba i to 20 – 30 komada, budući da je provedenim uviđajem te izvršenom identifikacijom prijepora, po pokazivanju stranaka mjerničkim vještačenjem utvrđeno da je tuženik izvršio sječu na k.č. 349/7 k.o. P. u površini od 46 m2, i to sječenjem šiba koje su najvećim dijelom bile promjera 1 – 2 cm, pri čemu na terenu nisu bili uočeni panjevi posječenih stabala. Navedenu površinu vještak je na skici lica mjesta označio točkama B, C, E i F a ista se nalazi unutar površine koju je pokazala tužiteljica i koja je označena točkama A, B, C i D, u površini od 99 m2. Kako je na preostaloj površini, izvan one koja je označena točkama B, C, E i F tužiteljica pokazala da je posječena jedna grana promjera oko 1,5 cm i jedna grana promjera oko 1 cm, koje mjesto je u blizini točke E, dok na preostalom dijelu izvan površine označene točkama B, C, E i F nije utvrđeno da bi tuženik izvršio sječu granja ili stabala, to je pravilnom primjenom materijalnog prava, a jer je manje sadržano u većem, tužbeni zahtjev tužiteljice valjalo prihvatiti u odnosu na površinu koja je u nalazu mjerničkog vještaka i skici lica mjesta označena točkama B, C, E, F. Naime, utvrđeno je da je na navedenoj površini, u skici lica mjesta označeno brojevima 1, 2, 3, 4 i 5 tuženik posjekao desetak šiba promjera 8 – 3 cm, četiri šibe promjera oko 1 cm, dvije šibe promjera oko 2 cm, dvije šibe promjera 3,5 cm i desetak šiba promjera 1 – 2 cm, razvidno na priloženim fotografijama od brojeva 5 do 11.

 

              Stoga, budući da i ovaj sud prihvaća utvrđenje suda prvog stupnja da je tužiteljica bila u samostalnom i mirnom posjedu predmetne nekretnine, pa tako i dijela označenog točkama B, C, E i F, na kojem je tuženik neprijeporno posjekao granje, odnosno šiblje, te da ovaj sud ne nalazi da bi postavljeni tužbeni zahtjev bio proturječan, jer da sadrži dva opisa prijepora, naprotiv, mjesto gdje je izvršena sječa među strankama nije sporno te je identificirano po mjerničkom vještaku, i kao takvo sadržano u opisnom dijelu tužbenog zahtjeva (unutar površine A, B, C i D nalazi se površina označena točkama B, C, D i E), nije bilo zapreke djelomično prihvatiti tužbeni zahtjev tužiteljice, kako je to navedeno izrekom ovog rješenja.

 

              Isto tako, iako je u međuvremenu šiblje naraslo, te nije moguće narediti uspostavu posljednjeg stanja posjeda, nije bilo osnove ne prihvatiti tužbeni zahtjev tužiteljice djelomično, u odnosu na površinu od 46 m2 označenu točkama B, C, E i F, te u odnosu na posječeno šiblje, a uz nalog buduće zabrane svakog takvog i sličnog smetanja, jer opisano postupanje tuženika evidentno predstavlja zadiranje u posljednji mirni posjed tužiteljice, te se navedenom zabranom štiti posjed u smislu odredbe čl. 22. st. 2. ZV-a.

 

              U preostalom je dijelu pak tužbeni zahtjev tužiteljice pravilno odbijen kao neosnovan – preko površine od 46 m2 do 75 - 80 m2 tj. preko površine označene točkama B, C, E i F, te u odnosu na posječena stabla lješnjaka, kestena i graba, jer na uviđaju nije utvrđeno postojanje panjeva tih stabala. Pravilno je odbijen i zahtjev za izricanjem novčane kazne, budući da navedeno ne propisuje odredba čl. 22. st. 1. ZV-a, u okviru zakonom propisane sudske zaštite od samovlasnog smetanja posjeda.

 

              Iz ovih je razloga na temelju odredbi iz čl. 380. t. 3. ZPP-a odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

 

              S obzirom na ishod ovog žalbenog postupka valjalo je sukladno odredbi čl. 166. st. 2. ZPP-a odlučiti o cjelokupnim troškovima postupka.

 

              Tužiteljica je uspjela u pretežnom dijelu svoga zahtjeva, a zbog dijela zahtjeva kojima nije uspjela nisu nastali posebni troškovi, pa joj je na temelju odredbi iz čl. 154. st. 3. i čl. 155. ZPP-a dosuđen zatraženi jednokratni trošak zastupanja po punomoćnici odvjetnici u prvostupanjskom postupku prema Tbr. 7. t. 2. i Tbr. 42. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 148/09, 142/12, 103/14 i 118/14; dalje Tarifa) u iznosu od 2.500,00 kn, trošak predujma za vještačenje u ukupnom iznosu od 5.914,13 kn, trošak sastava žalbe prema Tbr. 10. t. 2. Tarife u iznosu od 600,00 kn, PDV od 25% u iznosu od 150,00 kn, te sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 200,00 kn, rješenje u iznosu od 200,00 kn i žalbu u iznosu od 400,00 kn, što čini ukupan parnični trošak u iznosu od 9.964,13 kn, dok je u preostalom dijelu zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška odbijen kao neosnovan. 

 

U Rijeci, 15. studenoga 2016. godine