Broj: Gž-1434/2016

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Rijeci, po sucu Ivanu Vučemilu, u pravnoj stvari tužitelja 1) D. B., OIB…., 2) Ma. B. 3) A. B. 4) D.Č., OIB… 5) M. Č., OIB…, 6) M. Č., OIB: …, 7) B. Č., OIB.., 8) M. D., OIB., 9) L. F. M., OIB…, 10) B. G., 11) P. M., 12) I. M., OIB: .., 13) D.M., OIB.., 14) N. P., suvlasnici Stambene zgrade anagrafske oznake S., svi zastupani po upravitelju t. d. "S." d.o.o. S., OIB:.., a ovaj po punomoćniku A. Š. M., odvjetniku iz Odvjetničkog društva "Š.M.i i partneri" d.o.o. Z., protiv tužene M. M. iz S., OIB: .., radi isplate, odlučujući o žalbi tužene podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Povrv-45/2016, od 22. travnja 2016. godine, dana 16. studenog 2016. godine,

 

p r e s u d i o   j e

 

              Odbija se žalba tuženice kao neosnovana i p o t v r đ u j e presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Povrv-45/2016, od 22. travnja 2016. godine, u točki I i III izreke.

 

Obrazloženje

 

              Presudom suda prvog stupnja, u točki I. izreke, održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Boška Jurišića, poslovni broj Ovrv-1068/15, od 5. svibnja 2015. godine, u dijelu u kojem je naloženo tuženoj da u roku od 8 dana isplati tužiteljima iznos od 1.172,76 kuna zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom koja teče na pojedine mjesečne iznose od po 97,73 kune od njihova dospijeća pa do isplate, te u dijelu koji se odnosi na trošak ovršnog postupka u iznosu od 412,50 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate.

 

Točkom II izreke ukinut je citirani platni nalog u dijelu u kojem je naloženo tuženici da isplati tužiteljima trošak postupka ovrhe u iznosu od 75,00 kuna sa pripadajućim zateznim kamatama.

 

U točki III izreke naloženo je tuženoj da naknadi tužiteljima trošak parničnog postupka u iznosu od 725,00 kuna.

 

              Protiv točke I. i III. izreke presude žali se tuženica zbog bitne povrede odredbi parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, a koji su razlozi propisani odredbom čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14,  u nastavku teksta: ZPP).

 

              U bitnom u žalbi navodi da je pogrešno sud otklonio prigovor aktivne legitimacije, jer da t.d. S. d.o.o. S., kao prinudni upravitelj, nije imala ovlaštenje suvlasnika za podizanje predmetne tužbe. Smatra da nije dužna podmiriti cjelokupni iznos utužene pričuve, iz razloga što je suvlasnica stana u ½ dijela, a navodi i da je osnovni razlog što nije plaćala pričuvu činjenica da t. d. S. svoje obveze glede održavanja zgrade nije izvršavala uredno i savjesno.

 

Predlaže žalbu uvažiti i citiranu presudu ukinuti, te tužbu odbaciti, odnosno donijeti odluku kojom će se tužbeni zahtjev tužitelja odbiti kao neosnovan.

 

              Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

              Žalba nije osnovana.

 

              S obzirom na vrijednost predmeta spora – tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od 1.172,76 kuna, u konkretnom slučaju radi se o sporu male vrijednosti u smislu odredbe čl. 458. st. 1. ZPP-a, radi čega se pobijana presuda može pobijati  samo zbog bitnih povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava, sukladno odredbi čl. 467. st. 1. ZPP-a.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja prema tuženoj za isplatu novčanih doprinosa na ime zajedničke pričuve za stan u zgradi u S., za razdoblje od siječnja 2013. godine pa do prosinca 2013. godine, u visini mjesečnih iznosa od po 97,73 kune, sveukupno 1.172,76 kuna sa pripadajućim zateznim kamatama.

 

              Tijekom prvostupanjskog postupka, kao i u ovoj fazi postupka, tužena je osporavala ovlaštenje upravitelja t.d. S.d.o.o. S. na podnošenje predmetne tužbe, kao i dijelom svoju pasivnu legitimaciju, smatrajući da kao suvlasnica ½ dijela stana u D. 5 odgovara samo za onu visinu pričuve koja odgovara njezinom suvlasničkom dijelu.

 

              Primjenom čl. 70. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 107/07, 146/08, 38/09, u nastavku teksta ZV) prvostupanjski sud je otklonio istaknuti prigovor nedostatka pasivne legitimacije, navodeći da se radi o solidarnoj, a ne djeljivoj obvezi suvlasnika. Na

 

prigovor nepostojanja aktivne legitimacije upravitelja prvostupanjski sud je odgovorio kroz odredbe čl. 385. ZV-a, ističući da se u konkretnom slučaju radi o zgradi u kojoj suvlasnici nisu izabrali upravitelja, slijedom čega da je Odlukom Gradskog vijeća Grada S. objavljenom u Službenom glasniku Grada S. broj 9/97 od 1. listopada 1997. godine organizirana prinudna uprava i da je kao prinudni upravitelj postavljen t.d. S.d.o.o. S.. Utvrđujući stoga da tužena nije platila dospjelu pričuvu za cijelo razdoblje 2013. godine, sve sukladno izvodu otvorenih stavki tužitelja, prvostupanjski sud je temeljem čl. 380. st. 1. ZV-a održao na snazi platni nalog iz javnobilježničkog rješenja o ovrsi, poslovni broj Ovrv-1068/15, te odlučio kao u točki I izreke pobijane presude.

 

Odluku o troškovima postupka donio je temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a, te je tužitelju uz troškove ovršnog postupka (izuzev iznosa od 75,00 kuna koji se odnosi na materijalni trošak i trošak poštarine, a za koji dio je platni nalog ukinut), priznao i troškove parničnog postupka sukladno Tbr. 7. toč. 8. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12, sa daljnjim izmjenama i dopunama).

 

Donošenjem pobijane presude nije povrijeđena niti jedna odredba parničnog postupka iz čl. 365. st. 2. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, te je materijalno pravo pravilno primijenjeno.

 

Naime, pogrešan je žalbeni navod tužene da je prinudni upravitelj t.d. S.d.o.o. S.trebao imati posebnu punomoć suvlasnika zgrade za podnošenje predmetne tužbe, budući da njegovo ovlaštenje da zastupa suvlasnike proizlazi iz odredbi čl. 93. st. 1. i 2. ZV-a, prema kojima je upravitelj, bilo da je imenovan ugovorom ili prinudni upravitelj, ovlašten upravljati nekretninom i zajedničkom pričuvom kao zastupnik svih suvlasnika i umjesto njih, te ex lege pokretati postupke pred sudom ili drugim tijelima vlasti radi naplate pričuve od suvlasnika koji istu ne plaćaju.

 

Glede žalbenog navoda tužene da je kao suvlasnik stana u ½ dijela eventualno u obvezi plaćanja polovice dužne pričuve, valja ukazati na zaključak suda prvog stupnja, koji je na to pitanje odgovorio pravilnom primjenom čl. 70. st. 1. ZV-a. Naime, prema toj zakonskoj odredbi, suvlasnici nekog posebnog dijela (stana u zgradi), prema ostalim suvlasnicima iste nekretnine, ovdje tužiteljima kao ostalim stanarima zgrade, predstavljaju jednu osobu i dužnosti u svezi sa svojim suvlasništvom izvršavaju samo solidarno, što bi značilo da su tužitelji ovlašteni cijeli iznos tražbine potraživati ili samo od tužene ili samo od drugog suvlasnika, ili od njih oboje, a tužena će nakon ispunjenja te obveze eventualno moći regresno potraživati od drugog suvlasnika iznos duga za kojeg taj suvlasnik odgovara.

 

Za ovaj postupak nisu relevantni razlozi u kojima tužena izražava svoje nezadovoljstvo postavljenim prinudnim upraviteljem, budući da bi se to eventualno ticalo postupka iz čl. 379. st. 3. ZV-a kojeg su ovlašteni pokrenuti suvlasnici ukoliko bi upravitelj zanemarivao svoje dužnosti glede upravljanja zgradom.

 

Prema tome, polazeći od zakonske obveze svih suvlasnika nekretnine, pa tako i tužene, da snose mjesečno doprinose za zajedničku pričuvu (čl. 380. toč. 1. i 4. ZV-a), a imajući u vidu da tužena tijekom postupka nije sporila da pričuvu za utuženo razdoblje nije platila, to je pravilno prvostupanjski sud postupio kada je tuženu obvezao na plaćanje utužene tražbine tužitelju.

 

Stoga, kako žalba tužene nije dovela do drugačije primjene materijalnog prava, valjalo je istu odbiti kao neosnovanu i pobijanu presudu u točki I i III izreke potvrditi temeljem odredbi čl. 368. st. 1. ZPP-a, u svezi sa čl. 467. st. 1. ZPP-a.

 

U točki II izreke presuda suda prvog stupnja, kao nepobijana, ostaje neizmijenjena.

 

U Rijeci, 16. studenog 2016. godine