Broj: Gž-2607/2014

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Milene Vukelić Margan,  kao predsjednice vijeća, Helene Vlahov Kozomara, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i  Ingrid Bučković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja REPUBLIKE  HRVATSKE, zastupanog po ODO u R., G. upravni odjel R., … protiv tuženika R. A. d.d. P., … , pravnog slijednika Z. o. d.d. K., koje zastupa Odvjetničko društvo B.-D. i partneri, iz Z., radi utvrđenja prava vlasništva, rješavajući žalbu tužitelja izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Krku, posl. br. P-880/06-17 od 8. srpnja 2014. godine, u sjednici vijeća održanoj dana  23. studenoga 2016. godine,

 

p r e s u d i o   j e

 

              Uvaženjem žalbe tužitelja  p r e i n a č u j e   s e  presuda Općinskog suda u Krku, posl. br. P-880/06-17 od 8. srpnja 2014. godine i sudi:

 

1. Utvrđuje da je tužitelj stvarni vlasnik nekretnina:

 

kč.br. 1534/3, 1534/4, 1534/5, 1536/6, 1537/7, 1538/1, 1538/2, 1561, 1571/3, 1553/3, 1541/2, 1565/4, 1546/1, 1556/6, 1539/2, 1555/1, 1590/4, 1568/3, 1541/1, 1572, 1585/2, 1557/6, 1551/1, 1573, 1557/2, 1568/4, 1543/1, 1552/1, 1566/1, 1534/6, 1550/1, 1564/1, 1576/2, 1555/2, 1546/2, 1566/2, 1576/4, 1558/3, 1551/2, 1542, 1538/2, 1537/3, 1571/4, 1581, 1537/2, 1582/1, 1534/4, 1580/3, 1554/2, 1582/2, 1555/3, 1569/1, 1590/3, 1539/1, 1556/5, 1571/2, 1537/1, 1547/1, 1564/3, 1561, 1586/1, 1556/2, 1516/2, 1550/2, 1568/2, 1544/1, 1584/1, 1571/3, 1583/1, 1564/2, 1553/4,  1559, 1575/2, 1565/1, 1586/1, 1584/2, 1657/4, 1477, 1476, 1475, 1544/2, 1534/7, 1534/5, 1540, 1580/1, 1568/1, 1569/2, 1565/2, 1534/3, 1536/1, 1554/1, 1557/7, 1564/4, 1557/3, 1574, 1538/1, 1577, 1556/4, 1586/3, 1552/2, 1576/3, 1553/5, 1560, 1580/2, 1562/1, 1545, 1575/3, 1591, 1448/1, 1570, 1578, 1557/4, 1515/2, 1557/1, 1586/4, 1586/2, 1562/2, 1575/1, 1534/2, 1547/3, 1558/1, 1558/2, 1556/2, 1557/2, 1581 upisane u z.k.ul. 382 k.o. …

 

              Ovlašćuje se tužitelj na temelju članka 129. i 130a. u vezi članka 388. stavak 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, te u vezi članka 43., 52. i 55. Zakona o zemljišnim knjigama da po pravomoćnosti ove presude uknjiži kao pravo vlasništva na nekretninama i to:

 

kč.br. 1534/3, 1534/4, 1534/5, 1536/6, 1537/7, 1538/1, 1538/2, 1561, 1571/3, 1553/3, 1541/2, 1565/4, 1546/1, 1556/6, 1539/2, 1555/1, 1590/4, 1568/3, 1541/1, 1572, 1585/2, 1557/6, 1551/1, 1573, 1557/2, 1568/4, 1543/1, 1552/1, 1566/1, 1534/6, 1550/1, 1564/1, 1576/2, 1555/2, 1546/2, 1566/2, 1576/4, 1558/3, 1551/2, 1542, 1538/2, 1537/3, 1571/4, 1581, 1537/2, 1582/1, 1534/4, 1580/3, 1554/2, 1582/2, 1555/3, 1569/1, 1590/3, 1539/1, 1556/5, 1571/2, 1537/1, 1547/1, 1564/3, 1561, 1586/1, 1556/2, 1516/2, 1550/2, 1568/2, 1544/1, 1584/1, 1571/3, 1583/1, 1564/2, 1553/4,  1559, 1575/2, 1565/1, 1586/1, 1584/2, 1657/4, 1477, 1476, 1475, 1544/2, 1534/7, 1534/5, 1540, 1580/1, 1568/1, 1569/2, 1565/2, 1534/3, 1536/1, 1554/1, 1557/7, 1564/4, 1557/3, 1574, 1538/1, 1577, 1556/4, 1586/3, 1552/2, 1576/3, 1553/5, 1560, 1580/2, 1562/1, 1545, 1575/3, 1591, 1448/1, 1570, 1578, 1557/4, 1515/2, 1557/1, 1586/4, 1586/2, 1562/2, 1575/1, 1534/2, 1547/3, 1558/1, 1558/2, 1556/2, 1557/2, 1581 upisane u z.k.ul. 382 k.o. …

 

              Briše se upis prava vlasništva tuženika na nekretninama iz g.t. 2 z.k.ul. 382 k.o. …i to: k.č. br. 1534/3, 1534/4, 1534/5, 1536/6, 1537/7, 1538/1, 1538/2.

 

              Ovlašćuje se tužitelj na temelju članka 129. i 130., a u vezi članka 388. stavak 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima u vezi članka 43., 52. i 55. Zakona o zemljišnim knjigama po pravomoćnosti presude uknjižiti pravo vlasništva na nekretninama: k.č. br. 1534/3, 1534/4, 1534/5, 1536/6, 1537/7, 1538/1 i 1538/2  upisane u z.k.ul. 382 k.o. ….. na ime R. H..

 

2.Nalaže se tuženiku R. A. d.d. Poreč da tužitelju R. H. naknadi parnični trošak u iznosu od 16.750,00 u roku od 15 dana.

 

3.Odbija se tužitelj s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu parničnog troška.

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

 

" I.O d b i j a   se tužba i tužbeni zahtjev tužitelja Republike Hrvatske, koji glasi:

Utvrđuje se da je tužitelj stvarni vlasnik nekretnina kč.br. 1534/3, 1534/4, 1534/5, 1536/6, 1537/7, 1538/1, 1538/2, 1561, 1571/3, 1553/3, 1541/2, 1565/4, 1546/1, 1556/6, 1539/2, 1555/1, 1590/4, 1568/3, 1541/1, 1572, 1585/2, 1557/6, 1551/1, 1573, 1557/2, 1568/4, 1543/1, 1552/1, 1566/1, 1534/6, 1550/1, 1564/1, 1576/2, 1555/2, 1546/2, 1566/2, 1576/4, 1558/3, 1551/2, 1542, 1538/2, 1537/3, 1571/4, 1581, 1537/2, 1582/1, 1534/4, 1580/3, 1554/2, 1582/2, 1555/3, 1569/1, 1590/3, 1539/1, 1556/5, 1571/2, 1537/1, 1547/1, 1564/3, 1561, 1586/1, 1556/2, 1516/2, 1550/2, 1568/2, 1544/1, 1584/1, 1571/3, 1583/1, 1564/2, 1553/4,  1559, 1575/2, 1565/1, 1586/1, 1584/2, 1657/4, 1477, 1476, 1475, 1544/2, 1534/7, 1534/5, 1540, 1580/1, 1568/1, 1569/2, 1565/2, 1534/3, 1536/1, 1554/1, 1557/7, 1564/4, 1557/3, 1574, 1538/1, 1577, 1556/4, 1586/3, 1552/2, 1576/3, 1553/5, 1560, 1580/2, 1562/1, 1545, 1575/3, 1591, 1448/1, 1570, 1578, 1557/4, 1515/2, 1557/1, 1586/4, 1586/2, 1562/2, 1575/1, 1534/2, 1547/3, 1558/1, 1558/2, 1556/2, 1557/2, 1581 upisane u z.k.ul. 382 k.o. …

 

Ovlašćuje se tužitelj na temelju članka 129 i 130 a u vezi članka 388 stavak 2 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima te u vezi članka 43, 52 i 55 Zakona o zemljišnim knjigama da po pravomoćnosti ove presude uknjiži pravo vlasništva na nekretninama i to:

 

kč.br. 1534/3, 1534/4, 1534/5, 1536/6, 1537/7, 1538/1, 1538/2, 1561, 1571/3, 1553/3, 1541/2, 1565/4, 1546/1, 1556/6, 1539/2, 1555/1, 1590/4, 1568/3, 1541/1, 1572, 1585/2, 1557/6, 1551/1, 1573, 1557/2, 1568/4, 1543/1, 1552/1, 1566/1, 1534/6, 1550/1, 1564/1, 1576/2, 1555/2, 1546/2, 1566/2, 1576/4, 1558/3, 1551/2, 1542, 1538/2, 1537/3, 1571/4, 1581, 1537/2, 1582/1, 1534/4, 1580/3, 1554/2, 1582/2, 1555/3, 1569/1, 1590/3, 1539/1, 1556/5, 1571/2, 1537/1, 1547/1, 1564/3, 1561, 1586/1, 1556/2, 1516/2, 1550/2, 1568/2, 1544/1, 1584/1, 1571/3, 1583/1, 1564/2, 1553/4,  1559, 1575/2, 1565/1, 1586/1, 1584/2, 1657/4, 1477, 1476, 1475, 1544/2, 1534/7, 1534/5, 1540, 1580/1, 1568/1, 1569/2, 1565/2, 1534/3, 1536/1, 1554/1, 1557/7, 1564/4, 1557/3, 1574, 1538/1, 1577, 1556/4, 1586/3, 1552/2, 1576/3, 1553/5, 1560, 1580/2, 1562/1, 1545, 1575/3, 1591, 1448/1, 1570, 1578, 1557/4, 1515/2, 1557/1, 1586/4, 1586/2, 1562/2, 1575/1, 1534/2, 1547/3, 1558/1, 1558/2, 1556/2, 1557/2, 1581 upisane u z.k.ul. 382 k.o. …..

 

Briše se upis prava vlasništva tuženika na nekretninama iz g.t. 2 z.k.ul. 382 k.o. …. i to k.č. br. 1534/3, 1534/4, 1534/5, 1536/6, 1537/7, 1538/1, 1538/2.

 

Ovlašćuje se tužitelj na temelju članka 129. i 130., a u vezi članka 388. stavak 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima te u vezi članka 43., 52. i 55. Zakona o zemljišnim knjigama po pravomoćnosti ove presude uknjiži pravo vlasništva na nekretninama i to k.č. br. 1534/3, 1534/4, 1534/5, 1536/6, 1537/7, 1538/1, 1538/2 z.k.ul. 382 k.o. …. na ime R. H..

 

Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."

 

II. Tužitelj REPUBLIKA HRVATSKA je dužan tuženom R. A. d.d. P., …. , naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 45.625,00 kn, (slovima: četrdesetipettisućašestodvadesetipetkuna), u roku od 15 dana."

 

Protiv te presude žali se tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Bitnu povredu iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11,  148/11,  25/13,  28/13  i  89/14  -  u nastavku teksta ZPP) nalazi u tome što presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, nerazumljiva je te su razlozi o odlučnim činjenicama nerazumljivi i proturječni.

 

U žalbi navodi da nekretnine obuhvaćene tužbom nisu procijenjene u postupku pretvorbe i privatizacije pravnog prednika tuženika, pa suprotno stajalištu prvostupanjskog suda, na utuženim nekretninama nije izvršena pretvorba društvenog vlasništva u pravo vlasništva pravnog sljednika tuženika temeljem odredbe čl. 360. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (“Narodne novine”  91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14; ZV). Ukazuje na odredbu čl. 390a.  ZV-a kojom je propisano da je trgovačko društvo kao pravni slijednik društvenog poduzeća, po završenoj pretvorbi društvenoga vlasništva, vlasnik nekretnina koje su na dan procjene vrijednosti temeljnog kapitala u postupku pretvorbe ili privatizacije bile društveno vlasništvo s pravom upravljanja, korištenja i raspolaganja društvenog poduzeća, koje su mogle biti predmet stjecanja prava vlasništva i čija je vrijednost procijenjena u kapital društva i koje su po nadležnom tijelu iskazane u kapitalu društva, a što ovdje nije slučaj.

 

Navodi da je u pogledu pravne osnove tužbe prvotno se pozivala na Zakon o poljoprivrednom zemljištu (NN 34/91-u nastavu ZPZ) i Zakon o šumama (NN 52/90 - u nastavku ZŠ), međutim kako je tijekom trajanja postupka na snagu stupio Zakon o turističkom i ostalom građevinskom zemljištu neprocijenjenom u postupku pretvorbe i privatizacije (NN 92/10- u nastavku ZTOG) tužiteljica je izmijenila pravni osnov tužbe sukladno odredbi čl. 6. navedenog zakona za one utužene nekretnine za koje je očevidom na terenu nesporno utvrđeno da ulaze u sastav autokampa, a od kojih niti jedna nije procijenjena u temeljni kapital društva prilikom pretvorbe.

 

Tužitelj drži nejasnim u kojem drugom postupku bi trebao ostvariti svoja vlasnička prava na utuženim nekretninama i u kojem suvlasničkom dijelu, odnosno omjeru. Prema stajalištu tužitelja isti je ex lege stekao pravo vlasništva na utuženim nekretninama, sukladno čl. 6. ZTOGZ-a u vezi čl. 390a. ZV-a, te s obzirom na egzistirajući upis u zemljišnim knjigama, ima pravni interes za vođenje ovog parničnog postupka radi ostvarenja svojih vlasničkih prava.

 

Zaključno ističe da sve utužene nekretnine ne ulaze u sastav autokampa, budući iz nalaza mjerničkog vještaka proizlazi da se nekretnine označene kao k.č.br. 1515/2 i k.č.br. 1516/2 k.o. ….. ne nalaze unutar ograđenog autokampa Š. međutim status istih prvostupanjski sud nije posebno obrazlagao, niti je posebno obrazloženo da li je u odnosu na iste nekretnine Republika Hrvatska stekla pravo vlasništva temeljem ZPZ-a i ZŠ-a.

 

              Predlaže pobijanu presudu preinačiti, podredno ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

Tuženik u odgovoru na žalbu u bitnom navodi da tužitelj nije stekao pravo vlasništva na predmetnim nekretninama po Zakonu o šumama, a niti po Zakonu o poljoprivrednom zemljištu i Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.Tuženik navodi da tužitelj nije stekao pravo vlasništva na predmetnim nekretninama niti po Zakonu o turističkom i ostalom građevinskom zemljištu neprocijenjenom u postupku pretvorbe i privatizacije. Napominje da je kamp jedinstvena cjelina, složena građevina, da je sukladno odredbama Zakona o turističkom i ostalom građevinskom zemljištu neprocijenjenom u postupku pretvorbe i privatizacije definirana suvlasnička zajednica između Republika Hrvatska i trgovačkog društva razmjerno veličini procijenjenog i neprocijenjenog dijela na kampu kao jedinstvenoj cjelini, Zakonom o turističkom i ostalom građevinskom zemljištu je propisan način kako se utvrđuje veličina suvlasničkih omjera u kampu kao jedinstvenoj cjelini u posebnom postupku.

 

              Predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu i presudu suda prvog stupnja potvrditi.

 

              Žalba je osnovana.

 

Donošenjem pobijane presude nije počinjena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, jer presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu ni nejasni ni proturječni kako međusobno, tako ni stanju spisa, tako da je presudu moguće ispitati.

 

Pazeći po službenoj dužnosti povodom izjavljene žalbe na postojanje neke druge od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8. 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da donošenjem pobijane presude nije počinjena ni jedna od tih povreda.

 

Tužitelj u ovom postupku traži da se donese presuda kojom se utvrđuje da je vlasnik nekretnine pobliže navedenih u izreci ove presude, te da je tuženik dužan trpjeti upis tog prava u zemljišne knjige uz istovremeno brisanje njegovog prava vlasništva. Taj zahtjev tužitelj je činjenično utemeljio na tvrdnji da je vlasnik predmetnih nekretnina time što je vlasništvo stekao na temelju Zakona o poljoprivrednom zemljištu i Zakonom o šumama budući da su  navedene nekretnine  pobliže navedene u izreci ove presude danom stupanju na snagu tih zakona 23. srpnja 1991. godine ( Zakon o šumama) i 16. listopada 1990. godine (Zakon o poljoprivrednom zemljištu) bile izvan građevinskog područja.

 

Nadalje, tužitelj je tijekom postupka istaknuo da utužene nekretnine ulaze u sastav autokampa i niti jedna od tih nekretnina nije procijenjena u kapital društva prilikom pretvorbe, pa je vlasništvo stekla i temeljem ZTOGZ.

 

U provedenom postupku je utvrđeno:

 

-da je u zemljišnim knjigama kao vlasnik spornih nekretnina upisan pravni prednik tuženika Z. o. d.d.,

 

              -da su prema uvjerenju Ureda Državne uprave PGŽ-a, Služba za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, graditeljstvo i imovinsko pravne poslove, Ispostava K. od 22. veljače 2006. godine sporne nekretnine na dan 24. srpnja 1991. godine, odnosno 16. listopada 1990. godine nalazile izvan granica građevinskog područja, a koja činjenica je utvrđena uvidom u prostorni plan bivše općine K. (Službeni glasnik br. 16/88),

 

-da je prema uvjerenju Ureda Državne uprave PGŽ-a, Služba za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, graditeljstvo i imovinsko pravne poslove od 13. travnja 2006. godine zemljište označeno kao kč.br. 1556/2, 1557/2 i 1581/1 k.o. … na dan 24. srpnja 1991. godine nalazilo izvan granica građevinskog područja naselja S. B., a koja činjenica je utvrđena uvidom u prostorni plan bivše općine K. (Službeni glasnik br. 16/88),

 

-da je rješenjem Skupštine općine K., Komisije za uzimanje i davanje na korištenje građevinskog zemljišta broj UP/I-01-756/85 od 3. travnja 1986. godine podruštvovljeno neizgrađeno građevinsko zemljište u k.o. … i to zč. 1547/3, 1558/1, uzete iz posjeda prijašnjih vlasnika i date na korištenje radnoj organizaciji Z. o. K., OOUR Hoteli K. u svrhu izgradnje autokampa Š. u S. B.,

 

-da je rješenjem Skupštine općine K., Komisije za uzimanje i davanje na korištenje građevinskog zemljišta, broj UP/I-01-756/85 od 3. travnja 1986. godine podruštvovljeno neizgrađeno građevinsko zemljište upisano u k.o…., pobliže navedeno u izreci tog rješenja uzeto iz posjeda prijašnjih vlasnika i dano na korištenje radnoj organizaciji za ugostiteljstvo i trgovinu Z. o. K., u svrhu izgradnje autokampa Š. u S. B.,

 

-da je ugovor o korištenju građevinskog zemljišta skopljen 8. travnja 1991. godine između općine K., te hotelskog poduzeća Z. o. K. s druge strane, a shodno rješenju S. općine K., Komisije za uzimanje i davanje na korištenje građevinskog zemljišta, broj UP/I-01-756/85 od 3. travnja 1986. godine, a prema kojem ugovoru naknada za zemljište iz toč. 1. tog ugovora regulirana je temeljem zaključenih sporazuma o naknadi između općine K., HP Z. o. K. i prijašnjih vlasnika nekretnine,

 

-da je prema uvjerenju o uvjetima uređenja prostora broj 07-1469/2-1985 od 30. srpnja 1995. godine na temelju navedenog plana utvrđeno da se na parcelama 1582/3,4, 1583/1,2, 1586/2,3,4, 1587/4,3,2,1, 1590/3,4, 1951, 1585, 1594/1, 1593,1539/1,2, 1530/4,5, 1354/2, 1, 1533, 1475, 1476, 1477, 1478/1,2, 1479/1,2,3,4,5,6, 1469/1, 1464, 1432, 1410/1,2,3  i zemljištu omeđenom navedenim parcelama, sve k.o. … predviđeno formiranje kampa u dvije etape sve na način pobliže naveden u tom uvjerenju,

 

-da je rješenjem Hrvatskog fonda za privatizaciju klasa: UP/1943-01/98-02/53, ur.br. 563-03-02/01-1999-5 od 20. prosinca 1999. godine u postupku pretvorbe društvenog poduzeća HPT «Z. o.» u vrijednost društvenog kapitala između ostalog procijenjene nekretnine autokampa S. B. i to kč.br. 1535, u površini 1052 m2 i kč.br. 1576/1 u površini 212 m2, obje upisane u z.k.ul. br. 382 k.o..., a na kojim nekretninama su izgrađeni recepcija restorant i sanitarni čvor,

 

-da je rješenjem Hrvatskog fonda za privatizaciju klasa:UP/1-943-06/99-01/124, ur.br. 563-01-02/02/03-2000-7 od 9. ožujka 2000. godine u postupku obnove u postupku davanja suglasnosti na namjeravanu pretvorbu društvenog poduzeća HTP «Z. o.» dana suglasnost da se u vrijednost osnovne glavnice društva d.d. K. poveća za procijenjenu vrijednost nekretnine i to zemljišta u autokampu J. na otoku K. za nekretnine upisane u z.k.ul.br. 2283 k.o. …ukupne površine 95404 m2, zemljište u autokampu P. na otoku K. upisano u z.k.ul. 2344 k.o. K. ukupne površine 70918 m2,

 

-da je rješenje Hrvatskog fonda za privatizaciju klasa:UP/1-943-06/99-01/124, ur.br. 563-03-02/02/-2002-28 od 16. srpnja 2002. godine toč. 1-8 kojem je dana suglasnost društvu HTP «Z. o.» na povećanje vrijednosti temeljnog kapitala za iznos procjenjene vrijednosti zemljišta u autokampovima J. i P. na otoku K. ukinuto, te je utvrđeno da zemljište upisano u toč. I. izreke tog rješenja nije procijenjeno u vrijednost društvenog kapitala društvenog poduzeća HTP Z. o. K. u postupku pretvorbe, te je preneseno u vlasništvo Hrvatskog fonda za privatizaciju.

 

              Na temelju tih činjenica, sud prvog stupnja zauzima stajalište da tužitelj nije stekao pravo vlasništva na predmetnim nekretninama na temelju ZPS-a i ZŠ-a.

 

              Prema obrazloženju suda prvog stupnja sporne nekretnine ni prema zakonskoj definiciji iz odredbe čl.4.-5. ZŠ-a odnosno odredbe čl. 2. ZPZ-a ni prema statusu u naravi nisu šuma ni poljoprivredno zemljište. Utvrđuje da se radi o nekretninama unutar autokampa, pa dakle nekretninama unutar izgrađenog i ograđenog autokampa, a koje nekretnine su i prije stupanja na snagu ZŠ-a i ZPZ-a bile građevinsko područje.

 

              Nadalje, sud prvog stupnja navodi da je sukladno odredbi čl. 360. ZV-a, pravo upravljanja, odnosno korištenja na stvarima u društvenom vlasništvu, postalo pretvorbom nositelja tog prava, pravo vlasništva one osobe koja je pretvorbom postala sveopći pravni sljednik dotadašnjeg nositelja prava upravljanja, odnosno korištenja i raspolaganja na toj stvari, ako je stvar sposobna biti predmetom prava vlasništva, osim ako posebnim zakonom nije drukčije određeno.

 

              Prema stajalištu suda prvog stupnja tužitelj nije mogao steći pravo vlasništva ni po odredbama ZTOGZ-a jer utužene nekretnine u naravi su autokamp s pripadajućim objektima, infrastrukturom i prostorom namijenjenim za smještaj gostiju, budući da ukoliko bi tužitelj ocijenio da može ostvariti svoje pravo po ZTOGZ, to pravo svakako nije utvrđenje prava vlasništva u cijelosti na autokampu, već isto treba ostvariti u posebnom postupku.

 

              Na utvrđeno činjenično stanje sud prvog stupnja pogrešno je primjenio materijalno pravo.

 

              Naime, tijekom trajanja ovog postupka donesen je ZTOGZ koji je stupio na snagu 1. kolovoza 2010. godine, a kojim je zakonom određen titular prava vlasništva turističkog i ostalog građevinskog zemljišta procjenjenog u postupku pretvorbe u korist Republike Hrvatske,  odnosno jedinice lokalne samouprave.

 

              Prema čl. 2. st. 1. ZTOGZ-a turističko zemljište u smislu tog zakona je građevinsko zemljište koje nije procjenjeno u vrijednost društvenog kapitala, društvenog poduzeća u postupku pretvorbe, odnosno koje nije uneseno u temeljni kapital trgovačkog društva u postupku privatizacije, a za koje je na dan stupanja na snagu tog zakona dokumentima prostornog uređenja određena ugostiteljsko turistička namjena i zemljište na kojemu su

 

izgrađene građevine-turističko ugostiteljske namjene (kampovi, hoteli, turistička naselja), na kojima su pravo korištenja, upravljanja i raspolaganja imala društvena poduzeća.

 

              Glava II. Zakona  podnaslova «Turističko zemljište» ima dva podnaslova: 1. «turističko zemljište u kampovima» i 2. « turističko zemljište na kojima su izgrađeni hoteli i turistička naselja». Odredbom čl. 5. ZTOGZ u podnaslovu «Turističko zemljište u kampovima» propisano je da je turističko zemljište u kampovima u smislu tog zakona zemljište iz čl. 2. st. 1. Zakona koje je dokumentima prostornog uređenja utvrđeno kao kamp namijenjen za obavljanje turističko ugostiteljske djelatnosti.

 

              Tijekom postupka je utvrđeno da se radi o zemljištu koje je ugostiteljsko turističke namjene i na kojem je izgrađen kamp.

 

              Prema stajalištu ovog suda pravni prednik tuženika kao trgovačko društvo i kao pravni sljednik društvenog poduzeća mogao je postati vlasnik spornih nekretnina samo pod pretpostavkom da su nekretnine na dan procjene vrijednosti temeljnog kapitala u postupku pretvorbe bile društveno vlasništvo s pravom upravljanja, korištenja i raspolaganja društvenog poduzeća i čija je vrijednost procjenjena u kapital društva, te koje su po nadležnom tijelu iskazane u kapital društva, koja zakonska pretpostavka je propisana odredbom čl. 390a. ZV-a, a koje pretpostavke u konkretnom slučaju u korist tuženika nisu ostvarene.

 

              Naime, Zakonom o pretvorbi društvenih poduzeća (NN 19/91, 83/92, 94/93 i 2/94) propisan je postupak pretvorbe poduzeća s društvenim kapitalom u poduzeće kojem je određen vlasnik, a kojom pretvorbom poduzeće postaje dioničko društvo ili društvo s ograničenom odgovornošću koje u cjelini ima poznatog vlasnika. Pitanje imovine tog društvenog poduzeća razrješeno je odredbom čl.42. Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća, a prema kojoj fond izdaje rješenje kojim se utvrđuju nekretnine koje su procjenjene u vrijednost društvenog kapitala u postupku pretvorbe na temelju Zakona o pretvorbi, a to rješenje služi za upis nekretnine u zemljišne knjige. Kako je tijekom postupka utvrđeno da nekretnine koje su predmet ovog spora nisu procjenjene u vrijednost društvenog kapitala tuženika prilikom pretvorbe, tuženik nije mogao postati vlasnikom tih nekretnina.

 

              Odredbom čl. 6. ZTOGZ-a propisano je da turističko zemljište u kampovima čija vrijednost u cijelosti nije procjenjena u društvenom kapitalu u postupku pretvorbe, odnosno privatizacije, vlasništvo je R. H. (st.1.), a turističko zemljište, odnosno građevine u kampovima čija vrijednost je u dijelu procjenjena u društvenom kapitalu u postupku pretvorbe, odnosno privatizacije, suvlasništvo je Republike Hrvatske i trgovačkog društva u idealnim dijelovima razmjerno veličini procijenjenog i neprocijenjenog zemljišta i građevine (st.2.).Stoga, kako je u konkretnom slučaju na predmetnim česticama izgrađen autokamp, one predstavljaju turističko zemljište u kampovima koje nije procijenjeno u vrijednost društvenog kapitala poduzeća u postupku pretvorbe, odnosno privatizacije, treba zaključiti da je tužitelj vlasnik tog zemljišta.

 

Međutim iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da se k.č.br. 1515/2  i k.č.br. 1516/2 obje k.o. … ne nalaze unutar ograđenog autokampa „ Š. “, dok iz zemljišnoknjižnog izvatka u spisu, proizlazi da nekretnina k.č.br. 1515/2 je   i k.č.br. 1516/2 pašnjak. 

 

Prema tome, stupanjem na snagu Zakona o poljoprivrednom zemljištu na dan 24. srpnja 1991. godine Republika Hrvatska je ex lege postala nositelj vlasničkih prava  na poljoprivrednom zemljištu u ranijem društvenom vlasništvu.

 

               Sukladno tome, a kako je prema stanju upisa u zemljišnoj knjizi na dan 24. srpnja 1991. godine predmetna čestica po oznakama kulture bila pašnjak i bila je društveno vlasništvo s pravom korištenja „ Z. o. “, a  prema priloženom uvjerenju upravnog tijela na dan 24. srpnja 1991. godine nalazila se izvan građevinskog područje O. K., to je R. H. ex lege postala nositelj prava vlasništva na cjelokupnom poljoprivrednom zemljištu u ranijem društvenom vlasništvu.

 

              Obzirom na ishod ovog postupka valjalo je odlučiti o cjelokupnom trošku postupka.

 

              Tužitelj je uspio u cijelosti u ovom postupku, pa mu sukladno odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 142/12, 103/14 i 118/14; dalje Tarifa) pripada trošak sastava tužbe u iznosu od 2.500,00 kn (Tbr. 7. t.1. Tarife), sastav podneska od 1.prosinca 2006. godine u iznosu od 2.500,00 kn (Tbr. 8. t.1. Tarife),sastav podneska od 2.ožujka 2007. godine u iznosu od 500,00 kn (Tbr. 8. t.1. Tarife), zastupanje na ročištu od 28. studenoga 2006. godine, 22. srpnja 2007. godine, 4. svibnja 2007. godine, 19. ožujka 2008. godine i 29. ožujka 2011. godine u iznosu od 2.250,00 kn za svako (Tbr. 9. t.2. Tarife), zastupanja na ročištu od 30. studenog 2011. godine i 8. srpnja 2013. godine u iznosu od 2.500,00 kn za svako (Tbr. 9. t.1. Tarife), što ukupno iznosi 16.750,00 kn.

 

              Iz navedenih razloga valjalo je uvaženjem žalbe tužitelja presudu suda prvog stupnja preinačiti, a kako je odlučeno u izreci ove presude pozivom na odredbu iz čl. 373. toč.3.ZPP-a.

 

U Rijeci, dana  23. studenoga 2016. godine