Broj: Gž-2022/16

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vicku Prančiću kao predsjednika vijeću te Denis Pancirov Parcen kao suca izvjestitelja i članice vijeća i Nataše Jerković kao članice vijeća u pravnoj stvari u pravnoj stvari tužitelja: 1. J. V. rođ. J., B., A. B. 12, A., 2. B. V. B., A. brand,12 , A., oboje zastupani po punomoćniku Z. B. odvjetniku u S. G., protiv tuženika: 1. J. G., rođ. D., S., V. 6, 2. I. G., S., V. 6, oboje zastupani po punomoćnici I. N. V. odvjetnici u S., S. 2/IV, uz sudjelovanje K. V. rođ. D., K. 46, M. B., zastupane po punomoćnici I. N. V. odvjetnici u S., kao umješača na strani tuženika, odlučujući o žalbi tužitelja na presudu Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Starom Gradu poslovni broj P-3692/15 od 19. veljače 2016. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 24. studenog 2016. godine,

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Starom Gradu poslovni broj P-3692/15 od 19. veljače 2016. godine.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom pobijanom presudom točkom I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

 

"1.Utvrđuje se da je zemljište označeno kao čest.zem. 3199/7 k.o. P., smješteno sa sjeverne strane zgrade sagrađene na čest.zgrd. 196/2 k.o. P., isključivo vlasništvo tužitelja, stoga se nalaže tuženicima da se prestanu pačati u dio čest.zem. 3199/7 k.o. P. i to baš onaj dio koji je na skici vještaka dipl.ing. geod.P. G. "U S., lipanja 2015.godine", omeđen točkama 1-2-24-12-1 i označen slovom "C", na način da uklone betonirani podest površine 8 m2, željeznu ogradu na istoku, lanac na sjeveru i željezni stupić na zapadnoj strani gore opisanog podesta i dozvole svakodoban nesmetani kolni prilaz do ulaza u kuću tužitelja smještenog sa sjeverne strane čest.zgrd . 196/2 k.o. P., sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

2. Dužni su tuženici naknaditi tužiteljima troškove postupka u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."

 

Točkom II. izreke naloženo je tužiteljima da u roku od 15 dana nadoknade tuženima parnični trošak u iznosu od 25.160,86 kuna.

 

Pravovremeno podnesenom žalbom to rješenje pobija tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14, u daljnjem tekstu: ZPP) predlažu da se žalba uvaži, preinači pobijana presuda na način da se u cijelosti usvoji tužbeni zahtjev, podredno da se ukine pobijana presuda i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

Žalba nije osnovana.

 

Predmet spora je utvrđenje da je zemljište označeno kao čest. zem. 3199/7 k.o P. smješteno da sjeverne strane zgrade sagrađene na čest. zgr. 196/2 k.o. P. isključivo vlasništvo tužitelja, te nalog tuženima da se prestanu pačati u dio čest. zem. 3199/7 k.o. P., baš onaj dio koji na skici vještaka dipl. ing. geodeta P. G. „u S. 15. lipnja 2015.“ omeđen točkama 1-2-24-12-1 i oznake slovom C, na način da uklone betonski podest površine 8m2, željeznu ogradu na istoku, lanac na sjeveru, željezni stupić na zapadnoj strani gore opisanog podesta i dozvole svakodoban nesmetani kolni prilaz do ulaska u kuću tužitelja smještenog sa sjeverne strane čestice zgr. 196/2 k.o. P..

 

Ispitujući pobijanu presudu povodom žalbe tužitelja glede ukazane apsolutne bitne povrede odredaba ZPP-a iz članka 354. stavka 2. točka 11. ovaj sud utvrđuje da prvostupanjski sud nije počinio ukazanu bitnu povredu, budući da presuda sadrži jasne, valjane i obrazložene razloge o odlučnim činjenicama te se ista može ispitati.

 

Istovremeno ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a ovaj sud utvrđuje da prvostupanjski sud nije počinio ni jednu od bitnih povreda normiranih odredbom članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a.

 

Neprijeporno je predmet spora – dio čest. zem. 3199/7 k.o. P. površine 8 m2 u vještvu označen kao pojas „C“ plavo šrafiran i omeđen točkama 1-2-24-12.

 

Prvostupanjski sud je utvrdio:

 

- da predmet spora predstavlja prostor sa sjeverne strane kuće u vlasništvu tuženika, da bi dio neposredno uz zid kuće tuženika bio betoniran prema dvorištu tužitelja,

- da bi sa istočne strane tog betoniranog podesta bila postavljena željezna ograda, sa zapadne strane željezni stup, te dva lanca, koja povezuju ogradu i stup s time da bi do kuće tužitelja bio moguć pristup pješice i to sjevernije od podesta,

- da pokazani posjed tužitelja predstavlja dio čest. zem. 3199/7 površine 37 m2, te dio čest. zgr. 196/2 površine 125 m2, a posjed prikazan od strane tuženika predstavlja dio čest. zem. 3199/7 od 14 m2 i dio čest. zgr. 3196/2 površine 65 m2, dok je u preostalom dijelu posjed umješaća i to čest. zgr. 196/2 i ima površinu od 115 m2,

- da iz pregledanog zk izvatka proizlazi da pravo vlasništva na čest. zem. 3199/7 k.o. Pitve nije upisano ni na tužitelja ni na tuženika, već za 17 suvlasnika u različitim suvlasničkim omjerima, a da je na čest. zgr. 196/2 k.o. P. oznake kuća i dvor površine 305 m2 upisano 15 različitih suvlasnika, a među njima i tužitelji za 5880/3528 dijela i tuženik pod 2 za 1008/35288 dijela prava vlasništva,

- da se obje parnične stranke pozivaju na stjecanje prava vlasništva kupoprodajom od stvarnog i izvanknjižnog vlasnika P. J. pok. Š. koji je upisan i kao posjednik čest. zem. 3199/7 (162 m2) i čest. zgr 196/2 (305 m2),

- da se u ugovoru „J. 27. listopada 2004. godine“ sklopljenog između tužitelja i P. J. navodi kao predmet kupnje 78 m2 na čest. zgr. 196/2, 151 m2 na čest. zem. 3199/7 i 468 m2 na čest. zem. 4197/2 k.o. P., i 89 m2 na čestici nepoznatog broja, smještenog u sjeverni rub čest. zgr. 196/2 a koja da ujedno u jednom dijelu predstavlja put širine 1,5 metara a u preostalom dijelu je u vlasništvu prodavatelja,

- da iz ugovora „U. Z. 16. kolovoza 1983. godine“ proizlazi da je sklopljen između P. J. pok. Š. kao prodavatelja i G. I. tj. tuženika pod 2 kao kupca, te da je predmet kupoprodaje „zidina (nedovršeni objekt) sa okućnicom, ukupne površine oko 80m2“, a koja se nalazi u Z. na katastarskoj čestici 196/2,

- da jedan i drugi ugovor sadrže ovlaštenje za uknjižbu.

 

Za pravne poslove kupoprodaje, valja reći kako se sukladno odredbama članka 33. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91-dalje ZOVO) koji je bio na snazi u trenutku sklapanja ugovora između prodavatelja P. J. i tuženika kao kupca te sukladno članku 119. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 – dalje: ZV) koji je sada na snazi, da se vlasništvo nekretnine stječe upisanom u zemljišnu knjigu, a neprijeporno je da je u odnosu na predmet spora ni jedna od stranaka nije postigla upis svoga prava vlasništva u zemljišnu knjigu.

 

Prvostupanjski sud zaključuje, da iako u ugovoru se ne navodi da bi tuženi kupili čest. zem. 3199/7 k.o. P. postoji mogućnost da je predmet njihove identifikacije nepotpun jer nisu angažirali geometra a da su tužitelji kupili 151 m2, a nekretnina ima 162 m2, dakle da nisu kupili prijeporni dio nekretnine, te da su tuženici u posjedu drže 79 m2 što bi sve skupa odgovaralo površini koja je navedena u njihovom kupoprodajnom ugovoru oko 80 m2.

 

Pravilno prvostupanjski sud utvrđuje da se radi o vlasničkoj tužbi predmnijevanog vlasnika u kojem slučaju je tužitelj dužan dokazati jače pravo na posjed, a u konkretnom slučaju ta činjenica nije dokazana.

 

Odredbom članka 166. stavka 1. ZV-a normirano je da onoga tko u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom dokaže pravni temelj i istinit način svoga stjecanja stvari smatrat će vlasnikom te stvari (predmnijevani vlasnik) prema osobi koja stvar posjeduje bez pravnog temelja ili na slabijem pravnom temelju.

 

Tuženi u žalbi nadalje ističu da su tužitelji bili u posjedu te nekretnine te da su tuženi gradnjom prepreka onemogućili tužitelje u korištenju njihove nekretnine te se pozivaju na odredbu članka 167. ZV-a koja normira zaštitu od uznemiravanja.

 

Odredbom članka 167. stavka 1. ZV-a normirano je da ako treća osoba bespravno uznemirava vlasnika na drugi način, a ne oduzimanjem stvari, vlasnik može i putem suda zahtijevati da to uznemiravanje prestane a stavkom 2. da bi pred sudom ili drugim nadležnim tijelom vlasnik ostvario svoje pravo iz stavka 1. ovog članka vlasnik mora dokazati da je stvar njegovo vlasništvo i da ga druga osoba uznemirava u izvršavanju njegovih ovlasti u pogledu te stvari, ako ta osoba tvrdi da ima pravo poduzimati ono što uznemirava vlasnika stvari na njoj je da to dokaže.

 

Dakle, u smislu odredbe članka 167. ZV-a podnošenje takve tužbe radi nepačanja, vlasnik odnosno predmnijevani vlasnik nekretnine ujedno mora biti i posjednik, a vlasnik koji ujedno nije i posjednik ne bi bio aktivno legitimiran za podnošenje vlasničke tužbe radi nepačanja, nego svoje pravo može ostvarivati vindikacijskom tužbom.

 

Prema tome kad tužitelji ujedno nisu posjednici predmeta spora, pravilnom ocjenom suda prvog stupnja tuženici ograđivanjem podesta nisu onemogućili posjed, te tužitelji ne bi bili aktivno legitimirani za podnošenje tužbe radi nepačanja.

 

Žalbeni navod da prvostupanjski sud pogrešno intepretira kupoprodajni ugovor između pok. J. P. i tuženika pod 2 u kojem ugovoru se izričito navodi da je predmet kupoprodaje čestica zgrade 196/2 k.o. P. a s druge strane ugovora sklopljenog između pok. J. P. i tužitelja u kojem se izričito navodi da tužitelji kupuju 151 m2 čest. zem. 3199/7 k.o. P. a u korist tuženika pod 2 I. G. na navedenoj čestici se osniva složnost cvjećarskog prolaza širine 1 metar, nije osnovan.

 

Naime, tuženik pod 2 je svoju nekretninu kupio 17 godina prije tužitelja, nije izvršio prilikom kupoprodaje mjerenje, već je predmet spora označen „oko 80 m2“, u naravi drži 79 m2 što ukazuje na pravilno utvrđenje suda prvog stupnja, da tuženi drže u posjedu upravo ono što su kupili.

 

Zbog iznesenog žalba tužitelja odbijena je kao neosnovana a prvostupanjska presuda potvrđena temeljem odredbe članka 368. ZPP-a.

 

U Splitu, 24. studenog 2016. godine