Broj: Gž-365/16

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca i to Marina Grbića, kao predsjednika vijeća, Marine Tante, kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Blanke Pervan, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika: pod l) M. V. i  2) F. V. iz P., zastupani po punomoćniku J.S., odvjetniku u Z., protiv tuženika-protutužitelja: pod 1) S. M. i  2) J. M.  iz P., zastupani po punomoćniku S. D., odvjetniku u Z., radi zaštite i prestanka uznemiravanja, odlučujući o žalbi tužitelja-protutuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Biogradu na Moru poslovni broj P-2915/14 od 9. svibnja 2013. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 29. studenog 2016. godine,

p r e s u d i o   j e

              Odbija se žalba tužitelja-protutuženika: l) M. V. i 2) F. V. kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Biogradu na Moru poslovni broj P-2915/14 od 9. svibnja 2013. godine u dijelu pod t. I. izreke.

Preinačuje se ista odluka u dijelu pod t. III. izreke (odluka o trošku) i odlučuje na način da se nalaže tuženicima-protutužiteljima: pod 1) S. M. i 2) J. M. naknaditi parnični trošak tužiteljima-protutuženicima: pod  l) M. V. i  2) F. V. u iznosu od 25.382,00 kuna, u roku od 15 dana.

Odbija se zahtjev tuženika-protutužitelja radi naknade parničnog troška na ime odgovora na žalbu kao neosnovan.

Obrazloženje

              Uvodno označenom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

              „I – Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi;

              Nalaže se tuženicima S. M. i J. M. da uklone kamin koji se nalazi na čest. 1166/1 k.o. T., nova izmjera koja odgovara čest. zem. 691/16 stara izmjera k.o. T. površine 427 m2 i označen je plavom bojom na skici izmjere vještaka I. M. ing.geod. od 12. .listopada 2011.g.

              II – Odbija se protutužbeni zahtjev koji glasi;

              Nalaže se tužiteljima – protutuženicima M. i F. V. da uklone drvenu šupu naslonjene na fasadu zgrade.

              III – Svaka strana snosi svoj trošak postupka.

              Protiv navedene presude u dijelu pod toč. I. i III. izreke žalbu su izjavili tužitelji pobijajući je zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o trošku, uz prijedlog da drugostupanjski sud preinačiti pobijanu presudu i usvojiti tužbeni zahtjev, te obveže tuženike-protutužitelje na snašenje 90% troškova tužitelja-protutuženika. U žalbi navode da u obrazloženju svog rješenja sud se priklanja nalazu vještaka mjernika koji je utvrdio da se kamin nalazi na parkirališnom mjestu tuženika dok je vještak građevinske struke tvrdio da se isti nalazi 2 cm na putu. Prvostupanjski sud je donio takav zaključak jer je za položaj objekta mjerodavan vještak mjernik. To nije točno jer je vještak mjernik naveo da on koristi instrumente koji mogu odstupati u dijelu koliko je ovdje sporno dok je s druge strane vještak građevinske struke mjerio običnim metrom(mjernom trakom), ali egzaktnim mjernim alatom i prema onome što je zatekao na terenu utvrdio da se kamin nalazi na dijelu puta koji se i prema fotografijama sa lica mjesta fizički, izgledom, izdvaja od parkirališnog mjesta. Po pitanju troška prvostupanjski sud je propustio voditi računa da je ovo njegova druga presuda u ovom predmetu, te da je ranije donesena presuda o većem dijelu tužbenog zahtjeva, kao i protutužbenog. Tužitelji su uspjeli u barem 80% tužbenog zahtjeva i 100% protutužbenog zahtjeva dok su tuženici uspjeli samo sa 20% tužbenog zahtjeva, te potpuno neuspjeli sa protutužbnim zahtjevom. Dakle, od 100% uspjeha po pitanju tužbenog i protutužbenog zahtjeva, tužitelji su uspjeli sa 50% jer je potpuno odbijen protutužbeni zahtjev, te sa 80% od preostalih 50% koji se odnose na tužbeni zahtjev, što ukupno čini još 40% ukupnog uspjeha, dakle sveukupno uspjeh tužitelja je 90% u ovom postupku. Slijedom navedenog, tužiteljima je trebalo dosuditi 90% parničnog troška.

              Tuženici su u odgovoru na žalbu osporili žalbene navode tužitelja i predložili da drugostupanjski sud žalbu odbije kao neosnovanu.

              Žalba nije osnovana.

Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11. 13. i 14. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11 i 148/11-pročišćeni tekst - dalje ZPP) na postojanje kojih ovaj sud po čl. 365. st. 2. istog Zakona pazi po službenoj dužnosti.

U ovoj fazi postupka ostalo je sporno pitanje uklanjanja kamina tuženika, odnosno njegovog položaja, tj. je li se isti nalazi dijelom na zajedničkom putu ili ne.

              Iz stanja spisa predmeta proizlazi da je iz skice vještaka mjernika I. M. (list spisa 48 do 51), koja u potpunosti odgovara stanju na terenu, razvidno kako se kamin nalazi na parkirališnom prostoru tuženika, uz napomenu da na tu skicu tužitelji nisu imali primjedbe, dakle da se kamin nalazi izvan puta označenog kao čest. zem. 1166/3 k.o. T.

              Sud opravdano nije uzeo u obzir nalaz i mišljenje vještaka građevinske struke V.T. (list spisa 42 do 47) koji u svom nalazu navodi da je sporni kamin prema njegovim mjerenjima par centimetara ulazi unutar puta, ali da se bez izlaska na lice mjesta ne može decidirano očitovati.

              Slijedom navedenog, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je u pogledu položaja objekata na terenu mjerodavan nalaz i mišljenje vještak mjernika, tim više što isti u potpunosti odgovara stanju na terenu.

              Kako je dakle sud utvrdio da su tuženici kamin postavili na svoj parkirališni prostor, to je  pravilno zaključio da njihov postupak nije protivan odredbi čl. 82.st. l. alineja l. ZVDSP.

              Stoga je valjalo žalbu odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke na temelju odredbe čl. 368. st.1. ZPP.

Budući su tužitelji u ovom sporu uspjeli u pretežitom dijelu to im je u skladu s odredbom čl. 154. st.3. ZPP, u svezi s čl.155. ZPP valjalo priznati parnični trošak na ime zastupanja po punomoćniku iz reda odvjetnika, sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 148/09, 142/12, 103/14 i 118/14) i to za zastupanje na ročištima od 17. siječnja 2012., 19. ožujka 2012., 15. rujna 2011., 15.lipnja 2011., 21. travnja 2015., 09. lipnja 2015. i 08. rujna 2015. godine od po 100 bodova, za odgođena ročišta od 06. studenog 2012, 16. listopada 2012., 22. siječnja 2013., - 50 bodova, za sastav podnesaka od 02. rujna 2009., 24. studenog 2009., 17. rujna 2009. od po 100 bodova, što imajući u vidu vrijednost boda te uz PDV iznosi 14.375,00 kn na što se ima dodati trošak sastava žalbe od 17. svibnja 2013. u iznosu od 1.562,50 kn, trošak vještačenja 1.493,76 kn, 5.000,00 kn i 1.000,00 kn, pristojbe na tužbu 500,00 kn, odgovora na protutužbu 250,00 kn, na žalbu 1.200,00 kn, ,odnosno ukupno 25.382,00 kuna.

Tuženicima nije dosuđen ni trošak odgovora na žalbu jer taj odgovor, kao procesna radnja, nije bio potreban za odlučivanje o žalbi (čl. 155. st. 1. ZPP).

U Zadru, dana 29. studenog 2016. godine.