Broj: Gž-254/16

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Splitu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Nataše Jerković, predsjednice vijeća, Vicka Prančića, člana vijeća i suca izvjestitelja, i Denis Pancirov Parcen, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1. B. B., OIB: ..., i 2. M. B., OIB: ..., oboje na adresi S., ..., koje zastupa punomoćnica M. J., odvjetnica u S., protiv tuženica: 1. N. R., OIB: ,,,, iz S., .... i 2. A. T., OIB: ..., iz S., ..., koju zastupa punomoćnik N. M., odvjetnik u S., radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tuženice A. T. protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P2-4082/09 od 29. rujna 2015., u sjednici održanoj dana 1. prosinca 2016.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se žalba tuženice A. T. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P2-4082/09 od 29. rujna 2015. u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev u odnosu na ovu tuženicu.

 

r i j e š i o   j e

 

Odbija se djelomično kao neosnovana, a djelomično prihvaća žalba tuženice A. T. te se rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj P2-4082/09 od 29. rujna 2015.:

 

- potvrđuje u dijelu kojim je pod točkom III. izreke prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u odnosu na ovu tuženicu u iznosu od 10.318,75 kuna.

 

- preinačuje u dijelu kojim je pod točkom III. izreke prihvaćen zahtjev tužitelja za plaćanje zatezne kamate na dosuđeni parnični trošak i sudi:

 

Nalaže se tuženici A. T. da u roku od 15 dana isplati tužiteljima B. B. i M. B. na dosuđeni iznos glavnice od 10.318,75 kuna zatezne kamate od 29. rujna 2015. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, dok se u preostalom dijelu odbija zahtjev za isplatu zatezne kamate kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom je utvrđeno da su tužitelji suvlasnici za po 89/366 dijela nekretnine označene kao čest. zem. 864/5 zk. ul. br. 3256 k.o. S. te su ovlašteni na temelju ove presude u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Splitu zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva na čest. zem. 864/5 zk. ul. br. 3256 k.o. S., na svoje ime za po 89/366 dijela svaki uz istodobno brisanje tog prava sa imena tuženica za po 89/366 dijela svake.

 

Prvostupanjskim rješenjem je utvrđeno da je tuženica pod 2. povukla prijedlog za oslobođenje od plaćanja troškova sudskih pristojbi (točka I. izreke) te je tuženica pod 1. oslobođena od snašanja troškova sudskih pristojbi u ovom postupku (točka II. izreke). Nadalje je istim rješenjem naloženo tuženicama da nadoknade tužiteljima troškove parničnog postupka u iznosu od 20.637,50 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 29. rujna 2015. do isplate po stopi od 12% godišnje, time da se u slučaju promjene stope ona ima odrediti za svako polugodišnje uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena (točka III. izreke).

 

Protiv navedene presude i rješenja žalbu je podnijela tuženica A. T. zbog žalbenih razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenoga činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i bitnih povreda odredaba parničnog postupka. Predložila je da se pobijana presuda preinači tako da se odbije tužbeni zahtjev u cijelosti i da joj se dosudi parnični trošak, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno raspravljanje i odlučivanje.

 

Tužitelji nisu podnijeli odgovor na žalbu.

 

Žalba je djelomično osnovana.

 

U smislu odredbe članka 365. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13,  28/13 i 89/14, u daljnjem tekstu: ZPP) ovaj sud je ispitao prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

 

Žaliteljica u žalbi ističe žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, pri čemu navodi da pobijana presuda ima nedostataka koji je čine nerazumljivom i da se ne može ispitati jer nema razloga za izrečenu presudu, a ono što je navedeno je nejasno i proturječno te protivno relevantnim dokazima koji se nalaze u spisu iz kojih proizlazi da je tužbeni zahtjev trebalo odbiti u cijelosti.

 

Suprotno žalbenim navodima žaliteljice, prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a jer pobijana presuda sadrži jasne i razumljive razloge o svim pravno odlučnim činjenicama za ovaj spor, te ne postoji proturječje o odlučnim činjenicama između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika. To što žaliteljica ne prihvaća ocjenu prvostupanjskog suda o provedenim dokazima i pravne zaključke koje je prvostupanjski sud utemeljio na takvoj ocjeni i što su ta ocjena i zaključci drukčiji od onih koje iznosi žaliteljica ne znači da je time počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a.

 

S obzirom na to da nisu počinjene niti druge bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, nije osnovan žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja kao suvlasnika posebnih dijelova nekretnine (stana na I. katu i stana u nadgrađu), sagrađenih na čest. zgr. 3733 zk. ul. br. 19763 k.o. S., za utvrđenje da su oni suvlasnici svaki za po 89/366 dijela nekretnine označene kao čest. zem. 864/5 zk. ul. br. 3256 k.o. S. uz ovlast tužitelja da temeljem donesene presude zatraže i postignu uknjižbu prava vlasništva na čest. zem. 864/5 zk. ul. br. 3256 k.o. S. na svoje ime svaki za po 89/366 dijela uz istodobno brisanje tog prava s imena tuženica u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Splitu, i to svake za po 89/366 dijela.

 

Prvostupanjski sud je na temelju provedenih dokaza utvrdio ove odlučne činjenice:

 

- da su tužitelji pod 1. i 2. suvlasnici stana na I. katu i stana u nadgrađu sagrađenih na čest. zgr. 3733 zk. ul. br. 19763 k.o. S. svaki za po 1/2 dijela,

 

- da su tuženice upisane kao suvlasnice za po 1/2 u odnosu na čest. zgr. 3733, zk. ul. br. 19763 k.o. S., kuća površine 110 m2 (osim stana na I. katu i stana u nadgrađu),

 

- da je nekretnina označena kao čest. zem. 864/5  upisana kao prvo zk. tijelo u zk. ul. br. 3256 k.o. S. bila u vlasništvu A. V., pravnog prednika K. V., a onda je postala društveno vlasništvo na temelju rješenja Narodnog odbora Općine Split, Sekretarijata za financije, Imovinsko-pravni odsjek, broj NZ-917/3 od 25. studenoga 1959. donesenog na temelju Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta („Službeni list FNRJ“, broj 52/58, 3/59 i 24/59), time da je u teretovnici (listu C) uknjiženo pravo korištenja u korist Ante V. dok nadležni organ ne donese rješenje o predaji zemljišta u posjed općini ili drugoj osobi, a koje pravo korištenja je zatim dana 5. svibnja 1966. pod brojem Z-939/66 upisano u korist K. V.,

 

- da je nekretnina označena kao čest. zgr. 3733 k.o. S. bila upisana kao peto zk. tijelo u zk. ul. br. 3256 k.o. S. također kao vlasništvo A. V., time da je nakon nacionalizacije na temelju Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta dana 11. veljače 1961. pod brojem Z-276/61 u zemljišnoj knjizi kao peto zk. tijelo upisana čest. zgr. 3733 „zemljište bez zgrade“, koje je u vlastovnici bilo upisano kao društveno vlasništvo, time da je u teretovnici (listu C) uknjiženo pravo korištenja u korist vlasnika zgrade upisane u tijelu šestom dok na ovom zemljištu postoji zgrada, a kao šesto zk. tijelo je upisana „zgrada bez zemljišta“ sagrađena na  čest. zgr. 3733 k.o. S. koja je upisana kao vlasništvo A. V.,

 

- da je K. V., koja je umrla 2. prosinca 1975., sastavila oporuku prema kojoj je tuženici pod 1. ostavila stan u kojem živi, a tuženici pod 2. donji stan te M. Š. nadogradnju poviše stana u kojem živi, sve na adresi .... u S.,

 

- da su tuženice na temelju rješenja o nasljeđivanju poslovni broj O-1467/75 od 30. srpnja 1976., koje je doneseno iza smrti K. V., proglašene nasljednicama kuće sa stanom u podrumu i na I. katu (zapravo visokom prizemlju), označene kao čest. zgr. 3733 i čest. zem. 864/5, sve k.o. S. te da je istim rješenjem M. Š. pripalo pravo nadogradnje iznad stana ostaviteljice na čest. zgr. 3733 k.o. S.,

 

- da su se tuženice 6. listopada 1977. na temelju rješenja o nasljeđivanju donesenog iza K. V. uknjižile kao vlasnice za po ½ čest. zgr. 3733, k.o. S., kuća površine 110 m2 i da je 14. ožujka 1994. evidentirano  sjedinjenje 5. i 6. zk. tijela u jedinstveno 5. zk. tijelo, promjena kulture i površine na čest. zem. 864/5 k.o. S. te je izvršen upis brisanja društvenog vlasništva u odnosu na nekretninu označenu kao čest. zem. 864/5 k.o. S. i zabilježeno da se upisi kojima je upisano pravo vlasništva na temelju rješenja o nasljeđivanju poslovni broj O-1467/75 na ime Nade E. i A. R. za po 1/2 odnose i na pravo vlasništva prvog i petog zk. tijela, dakle zemljišta površine 257 m2 i označenog kao čest. zem. 864/5 k.o. S.,

 

- da su tužitelji na temelju Ugovora o prodaji koji je sklopljen 17. prosinca 1993. između M. Š. kao prodavateljice i tužitelja kao kupaca kupili pravo nadogradnje na obiteljskoj kući, anagrafske oznake ..., S. sagrađenoj na čest. zgr. 3733 i čest. zem. 846/5 zk. ul. br. 3256 k.o. S.,

 

- da je prema izvatku iz zemljišne knjige za zk. ul. br. 3256 k.o. S. od 16. veljače 1994. u posjedovnici (list A) kao 5 zk. tijelo bila upisana čestica zgrade 3733 „zemljište bez zgrade“, dok je kao šesto zk. tijelo upisana „zgrada bez zemljišta“ sagrađena na čest. zgr. 3733, time da je u vlastovnici (list B) zemljište upisano kao 5 zk. tijelo uknjiženo kao društveno vlasništvo, dok je pravo vlasništva šestog zk. tijelo uknjiženo u korist tuženica pod 1. i 2. svake za po 1/2 dijela, a u teretovnici (listu C) je na temelju članka 37. Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta na zemljištu upisanom u listu A kao peto zk. tijelo uknjiženo pravo korištenja u korist vlasnika zgrade upisane kao šesto zk. tijelo dok na tom zemljištu postoji zgrada,

 

- da iz spisa prvostupanjskog suda poslovni broj Z-10773/08 proizlazi da je rješenjem od 16. listopada 2008., a po prijedlogu tužitelja, dozvoljen otpis čest. zgr. 3733 zk. ul. br. 3256 i njezin pripis u novi zk. ul. br. 19763, kao i uknjižba prava vlasništva posebnog dijela zgrade sagrađene na čest. zgr. 3733 zk. ul. br. 19763, i to stana na I. katu i stana u nadgrađu, na ime tužitelja pod 1. i 2. za po 1/2,

 

- da iz spisa prvostupanjskog suda poslovni broj IIP-885/94 proizlazi da su tužitelji M. B. i B. B. 18. travnja 1994. podnijeli tužbu protiv tuženica N. R. i A. T. radi donošenja presude na obvezivanje tuženica na predaju isprave kojom će se radi izgradnje nadogradnje na obiteljskoj stambenoj zgradi dozvoliti polaganje vanjskog stepeništa i da je u tom predmetu 7. rujna 1995. donesena presuda kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev i tuženice obvezane na predaju isprave kojom će dozvoliti polaganje vanjskog stubišta uz istočnu ili sjevernu fasadu zgrade u S., ..., označene kao čest. zgr. 3733 i čest. zem. 846/5, k.o. S. te je prihvaćen i zahtjev kojim su tuženice obvezane na trpljenje izgradnje vanjskog stepeništa i zabrane ometanja gradnje, pri čemu je u obrazloženju presude navedeno da je utvrđeno kako su pravo nadogradnje tužitelji kupili od osobe, koja je to pravo nadogradnje naslijedila te da je očevidom na licu mjesta utvrđeno da čest. zem. 846/5 k.o. S. služi za redovnu upotrebu zgrade i da slijedom toga po stajalištu suda tužitelji koji su kupili pravo nadogradnje na čest. zgr. 3733 k.o. S. imaju i pravo vlasništva na navedenoj čestici zgrade kao i na zemljištu označenom kao čest. zem. 846/5, a sve na temelju članka 12. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91 i 92/94), a koja presuda je po žalbi tuženika potvrđena presudom Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-25/96 od 17. srpnja 1996., nakon čega je Vrhovni sud Republike Hrvatske presudom poslovni broj Rev-168/1997-2 od 22. rujna 1999. odbio reviziju tuženica kao neosnovanu,

 

- da iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka za graditeljstvo S. K., ing. građ., koje je on dao nakon obavljenog uviđaja na licu mjesta, proizlazi da dio okućnice označene kao čest. zem. 864/5 k.o. S., koriste tužitelji za pristup svojim stanovima, dok ostali dio dvorišta uglavnom koriste tuženice; da je prilikom izgradnje stana na I. katu i stana u nadgrađu s istočne strane izgrađeno vanjsko stubište koje ulazi u dio čest. zem. 864/5 k.o. S.; da prema dostavljenoj dokumentaciji i dokumentima iz sudskog spisa stan u podrumu ima otprilike 85,58 m2 neto korisne vrijednosti površine, stan u prizemlju cca 87,13 m2, stan na I. katu cca 81,71 m2 a stan u potkrovlju cca 81,69 m2 i da kod izračuna nisu uključena stubišta ni podesti koji se nalaze pred ulazima u navedene stanove te da ukupna neto stambena površina iznosi 336,11 m2 i da bi eventualno pripadajući dio zemljišta čest. zgr. 3373 i čest. zem. 864/5, k. o. S. u odnosu na svaki stan iznosio: za stan u podrumu 93,44 m2 ukupne površine parcele, za stan u prizemlju 95,14 m2 ukupne površine parcele, za stan na I. katu 89,22 m2 ukupne površine parcele i za stan u potkrovlju 89,20 m2 ukupne površine parcele,

 

- da je tijekom postupka doneseno rješenje Grada Splita, Upravnog odjela za urbanizam, graditeljstvo i zaštitu okoliša od 15. srpnja 2013. kojim je utvrđeno da će se građevnu česticu za izgrađenu stambenu građevinu formirati od kat. čest. zem. 8342 (sudska čest. zem. 37733 k.o. S.) površine 110 m2 i kat. čest. zem. 8342/1 (sudska čest. zem. 864/5 k.o. S.) u površini od 257 m2,  tako da  novooblikovana građevna čestica ima ukupnu površinu 367 m2, time da je točkom II. istog rješenja određeno da su granice novooblikovane građevne čestice prikazane u prerisu katastarskog plana i da čine sastavni dio rješenja, dok je točkom III. istog rješenja određeno da je na temelju izdanog rješenja moguće izvršiti parcelaciju zemljišta i da se akt o parcelaciji zemljišta provodi u katastru zemljišta na temelju parcelacijskog elaborata za koji ovo upravno tijelo izdaje potvrdu o njegovoj usklađenosti.

 

S obzirom na prednja utvrđenja prvostupanjski je sud zaključio da čest. zem. 864/5 k.o. S., koja je predmet spora, predstavlja zemljište na kojem je izgrađena zgrada i koje služi za njezinu redovnu uporabu i da je predmetno zemljište u vrijeme podruštvovljenja dijelilo pravnu sudbinu zgrade sagrađene na čest. zgr. 3733 k.o. S. te je predstavljalo zemljište za njezinu nužnu uporabu, čemu u prilog govori i činjenica da ova čestica, s obzirom na svoju veličinu, ne može biti namijenjena za građenje, a iz kojeg razloga je i, po zahtjevu tužitelja, utvrđena u upravnom postupku kao zemljište koje se tretira kao nužno za redovnu uporabu zgrade te su se i tuženice upisale kao suvlasnice tog istog zemljišta na temelju već provedenog upisa prava vlasništva na nekretninama koje su sagrađene na tom zemljištu. Stoga je prvostupanjski sud, imajući u vidu načelo pravne jedinstvenosti nekretnine propisano člankom 9. ZVDSP-a prema kojemu pojedinačnu nekretninu čini zemljišna čestica, uključujući i sve što je s njom razmjerno trajno povezano na njezinoj površini ili ispod nje, zaključio da su tužitelji izgradnjom stana na I. katu i stana u nadgrađu na čest. zgr. 3733 k.o. S., čije im vlasništvo tuženice ne osporavaju, postali suvlasnici u omjeru odnosa prema korisnoj vrijednosti svakog stana posebno, kako je to utvrđeno u nalazu i mišljenju navedenog građevinskog vještaka te da su izvršenim sjedinjenjem zemljišta i upisane zgrade tužitelji kao etažni vlasnici postali i ex lege suvlasnici zemljišta na kojemu se zgrada nalazi a koje služi za redovnu uporabu zgrade u određenom pripadajućem dijelu zbog čega je prvostupanjski sud prihvatio tužbeni zahtjev kao osnovan.

 

Odredbom članka 9. stavka 1. Zakona o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, u daljnjem tekstu: ZPZOVO), koji je stupio na snagu 8. listopada 1991., je u članku 12. stavku 1. riječ "korištenja" zamijenjena riječju "vlasništva", čime je izvršena (re)privatizacija izgrađenog građevinskog zemljišta u društvenom vlasništvu, ako je na njemu izgrađena zgrada u skladu sa zakonom. Društveno vlasništvo zemljišta pretvorilo se u pravo vlasništva vlasnika zgrade (tako Ustavni sud Republike Hrvatske u Odluci broj U-I-46/1994., koja je objavljena u „Narodnim novinama“ broj 94/92). Stoga su tuženice kao suvlasnice zgrade izgrađene na čest. zgr. 3733 k.o. S. postale vlasnice ne samo zemljišta koje leži pod zgradom nego i zemljišta označenog kao čest. zem. 864/5 k.o. S. koje služi za redovnu uporabu te zgrade. Naime, obje navedene čestice su se u vrijeme stupanja na snagu ZPZOVO-a nalazile u istom zemljišnoknjižnom ulošku zk. ul. br. 3256 k.o. S., a takvo stanje je bilo i u vrijeme kada su tužitelji na temelju Ugovora o prodaji od 17. prosinca 1993. kupili pravo nadogradnje na obiteljskoj kući sagrađenoj na čest. zgr. 3733 k.o. S., što znači da se nije radilo o nekretninama koje imaju  različitu pravnu sudbinu, nego o nekretninama koje su imale istu pravnu sudbinu.

 

Odredbom članka 9. stavka 1. ZVDSP-a je propisano da pojedinačnu nekretninu čini zemljišna čestica, uključujući i sve što je s njom razmjerno trajno povezano na njezinoj površini ili ispod nje; ali kad je više zemljišnih čestica upisano u zemljišnoj knjizi u isti zemljišnoknjižni uložak, one su pravno sjedinjene u jedno tijelo (zemljišnoknjižno tijelo), koje je kao takvo jedna nekretnina.

 

Ovom odredbom u pravni sustav koji uređuje stvarna prava i pravo vlasništva na nekretnini uvedeno je načelo jedinstva nekretnine koje se primjenjuje od stupanja na snagu ZVDSP-a, dakle od 1. siječnja 1997.

 

Odredbom članka 395. stavka 2. ZVDSP-a određeno je da se od dana stupanja na snagu toga Zakona odredbe propisa koje su na snazi, a različito uređuju pripadanje zgrada, odnosno dijelova zgrada od pripadanja zemljišta, mogu tumačiti i primjenjivati samo u skladu s načelom jedinstvenosti nekretnine.

 

Prema odredbi članka 66. stavka 1. ZVDSP-a vlasništvo određenoga posebnoga dijela nekretnine (etažno vlasništvo) proizlazi i ostaje neodvojivo povezano s odgovarajućim suvlasničkim dijelom (idealnim dijelom) nekretnine na kojem je uspostavljeno. Veza između suvlasništva cijele nekretnine i vlasništva nekoga njezina posebnog dijela je neraskidiva, a što proizlazi iz odredbe članka 69. stavka 1. ZVDSP-a prema kojima je vlasništvo posebnog dijela nekretnine neodvojivo povezano s odgovarajućim suvlasničkim dijelom nekretnine, pa ga se samo zajedno s njim može ograničiti, opteretiti, otuđiti, prenijeti i za slučaj smrti i podvrgnuti ovrsi (pravno stajalište u odluci VSRH, br. Rev x-1151/11 od 19. rujna 2012.).

 

Stoga su tužitelji realizacijom kupljenog prava nadogradnje na čest. zgr. 3733 k.o. S., odnosno izgradnjom stanova na I. katu i u potkrovlju na zgradi koja nosi oznaku čest. zgr. 3733 k.o. S., do čega je došlo, kako to proizlazi iz stanja spisa, nakon stupanja na snagu ZVDSP-a, kao etažni vlasnici tih stanova stekli odgovarajući suvlasnički dio na zemljištu koje služi za redovnu uporabu zgrade odnosno na čest. zem. 864/5 k.o. S..

 

Tuženica se neosnovano u žalbi poziva na odredbe članka 280., 281. i 286. ZVDSP-a jer se u konkretnom slučaju ne radi o pravu građenja koje je osnovano na temelju pravnog posla u korist tužitelja, budući da se pravom građenja ne može opteretiti zemljište s već postojećom zgradom tako da bi to ovlašćivalo  glede nekog kata zgrade, tavana i sl., jer pravo građenja može od zemljišta samo odvojiti cijelu zgradu, a ne i neki dio zgrade (takvo stajalište zastupa i pravna teorija-vidi N. G. u: N. G., T. J., I. G., V. B., Z. S., Stvarno pravo, Svezak drugi, Zagreb, lipanj 2007., str.  83.).

 

Neosnovano je pozivanje tuženice na sudsku praksu odnosno sudske odluke koje su donesene prije stupanja na snagu ZVDSP-a, jer su te odluke donesene u vrijeme kada je u stvarnopravnom uređenju bilo skoro posve bilo zanemareno načelo jedinstvenosti nekretnine, odnosno načelo da zemljište i sve što je s njim trajno spojeno čini cjelinu.

 

Zbog navedenog je trebalo na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a odbiti žalbu tuženice kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev u pogledu glavne stvari u odnosu na žaliteljicu.

 

Pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo (članak 154. stavak 1. i 155. ZPP-a u vezi s odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika -„Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15) kada je žaliteljici naložio da nadoknadi tužiteljima parnični trošak u iznosu od 10.318,75 kuna.

 

Materijalno pravo je pogrešno primijenjeno kod odluke o stopi zatezne kamate na dosuđenu glavnicu troškova postupka.

 

Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 78/15), koji je stupio na snagu 1. kolovoza 2015., promijenjena je odredba članka 29. stavka 2. ZOO-a na način da glasi: „Stopa zateznih kamata na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava određuje se, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena.«.

 

Stoga tužiteljima pripadaju zatezne kamate na dosuđeni parnični trošak po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

 

Zbog navedenog je trebalo na temelju odredbe članka 380. točke 2. ZPP-a odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje u dosuđujućem dijelu koji se odnosi na glavnicu troškova postupka, dok je primjenom odredbe članka 380. točke 3. ZPP-a preinačena odluka o stopi zateznih kamata i riješeno kao u izreci.

 

U Splitu 1. prosinca 2016.