Broj: Gž-1312/15

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca Vicka Prančića kao   predsjednika vijeća, Nataše Jerković kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Denis Pancirov - Parcen, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja T. A., iz Ž., P. 6 A, kojega zastupaju punomoćnici V. L., Ž. V. i I. M., odvjetnici u S., protiv tuženice N. M., iz S., J. P. 6, koju zastupa punomoćnik V. D., odvjetnik u S., radi ukidanja prava služnosti, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P2 - 3142/10 od 22. svibnja 2015., u sjednici vijeća održanoj dana 1. prosinca 2016.,

 

p r e s u d i o   j e

 

1.) Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P2 - 3142/10 od 22. svibnja 2015.

 

2.) Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova povodom podnesene žalbe.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom odbijeni su tužbeni zahtjevi:

- za ukidanje prava služnosti prolaza u korist nekretnine označene kao čest. zem. 6040 k.o. Ž., a na teret nekretnine označene kao čest. zem. 6042 k.o. Ž., a sve sukladno prikazu lica mjesta iz nalaza vještaka za geodeziju T. Č. od 6. listopada 2014.,

- uz nalog tuženici da odmah prestane prolaziti ili na drugi način uznemiravati tužitelja u ostvarivanju stvarnih prava na nekretnini označenoj kao čest. zem. 6042 k.o. Ž., a sve sukladno prikazu lica mjesta iz nalaza vještaka za geodeziju T. Č. od 6. listopada 2014.  

 

Istom presudom odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška te je naloženo tužitelju da tuženici naknadi parnični trošak u iznosu od 10.512,50 kn.

 

Žalbu je podnio tužitelj pobijajući navedenu presudu u cijelosti zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine” br. 53/91 - 25/13;  dalje: ZPP). Predlaže da drugostupanjski preinači pobijanu presudu i prihvati tužbeni zahtjev, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, sve uz naknadu mu parničnog troška, uključivo i troška žalbe.

 

Odgovor na žalbu nije podnesen. 

 

              Žalba nije osnovana.

             

Pobijana presuda se može ispitati jer, suprotno uopćenoj tvrdnji žalitelja, ista sadrži razloge o svim onim činjenicama koje jesu pravno odlučne za ovaj spor te ne postoji bilo kakvo proturječje kakvo u vidu ima odredba iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

 

Neosnovano je pozivanje žalitelja i na povredu procesnih pravila iz čl. 7. i 8. ZPP jer nisu prekršena pravila o teretu dokazivanja a ocjena provedenih dokaza je valjano izvršena. Isticanje ovih procesnih povreda, uostalom, bespredmetno je u situaciji kad su pravno odlučne činjenice nesporne, a o takvom slučaju je ovdje riječ.

 

Na druge bitne povrede odredaba parničnog postupka žalitelj određeno ne ukazuje a ovaj drugostupanjski sud ne nalazi ostvarenje procesnih povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a na koje po čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja da se ukine pravo služnosti prolaza na teret njegove nekretnine i to čest. zem. 6042 k.o. Ž., a u korist nekretnine označene kao čest. zem. 6040 k.o. Ž., te da se slijedom toga zabrani tuženoj da prolazi preko nekretnine tužitelja ili ga na drugi način uznemirava u ostvarenju njegovih stvarnih prava na toj nekretnini.

 

Prvostupanjski sud je na temelju rezultata provedenog dokaznog postupka, u bitnome za spor, utvrdio:

- da je tužitelj, kao vlasnik poslužne nekretnine označene kao čest. zem. 6042 k.o. Ž., tijekom parnice tu nekretninu otuđio ugovorom o prodaji na temelju kojeg je u zemljišnoj knjizi izvršena uknjižba prava vlasništva kupca N. J., tako da tužitelj više nije vlasnik poslužne nekretnine,

- da tuženica uopće nije vlasnica povlasne nekretnine označene u tužbi kao čest. zem. 6040 k.o. Ž..

 

Prednja utvrđenja ne samo da imaju uporište u provedenim dokazima, nego nisu niti sporna.

 

U izloženim okolnostima, već zbog činjenice što je tužitelj tijekom parnice otuđio poslužnu nekretninu označenu kao čest. zem. 6042 k.o. Ž., pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je zbog pomanjkanja aktivne legitimacije odbio tužbeni zahtjev.

 

Naime, u konkretnom slučaju predmet spora predstavlja zahtjev za prestanak stvarne služnosti puta ukinućem pa su mjerodavne odredbe iz čl. 242. ZV prema kojima:

- izgubi li pravo služnosti razumnu svrhu, vlasnik poslužne stvari može zahtijevati da se ono ukine; ako nije što posebno određeno, odluku o ukinuću donijet će sud na zahtjev vlasnika poslužne stvari, bez obzira na pravni temelj na kojem je ta služnost bila osnovana (stavak 1.),

- sud će na zahtjev vlasnika poslužne nekretnine svojom odlukom ukinuti nužni prolaz, a i drugu služnost puta, bez obzira na to na kojem je temelju osnovana, ako utvrdi da postoji drugi prikladniji prolaz, ili drugi jednako prikladan prolaz, koji vlasniku poslužnoga zemljišta čini manje štete, ili pak jednako prikladan javni prolaz (stavak 2.).

 

Dakle, u smislu prednjih odredaba jasno proizlazi da aktivnu legitimaciju na zahtjev za ukinuće stvarne služnosti puta, o kakvom zahtjevu je ovdje riječ, ima:

- vlasnik poslužne nekretnine, a što tužitelj nije u vrijeme zaključenja glavne rasprave,

- time da aktivnu legitimaciju sudska praksa (Rev-2434/12 od 4. veljače 2015.) priznaje i pretpostavljenim vlasnicima poslužne nekretnine, o kakvom slučaju kod utvrđenih okolnosti nije riječ.

 

              Pri tome je, suprotno stavu žalitelja, pravno neodlučna odredba iz čl. 195. st. 1. ZPP prema kojoj otuđenje stvari ili prava o kojemu teče parnica ne sprečava da se parnica među istim strankama dovrši. Ova odredba, naime, ima samo procesnopravni učinak tako da time što je tužitelj otuđio stvar ili pravo koje je predmet spora, on nije izgubio položaj parnične stranke pa može dovršiti započetu parnicu. Tom procesnom odredbom nije oduzet materijalnopravni učinak pravnog posla na temelju kojega je izvršeno otuđenje stvari tijekom parnice pa se materijalnopravna sukcesija koja se dogodila za trajanja parnice uzima u obzir prilikom meritorne odluke o tužbenom zahtjevu jer je za presuđenje odlučno stanje stvari u vrijeme zaključenja glavne rasprave. Tužitelj, dakle, otuđenjem predmeta spora gubi  stvarnopravnu legitimaciju, jer pravilo o pravu na nastavak i dovršenje parnice ne dira u materijalnopravne učine građanskog pravnog posla na temelju kojega je došlo do otuđenja predmeta spora. Jednako bi vrijedilo i za slučaj da se dio tužbenog zahtjeva, i to onaj za zabranu prolaska  i uznemiravanja vlasništva čest. zem. 6042 k.o. Ž., može smatrati zahtjevom za zaštitu vlasništva od uznemiravanja iz čl. 167. ZV-a pa se neosnovano žalitelj poziva na pretpostavke za takvu zaštitu vlasništva.

 

Prvostupanjska odluka o parničnom trošku, kojoj žalitelj paušalno prigovara, pravilno je utemeljena na odredbama iz čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP te odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (“Narodne Novine“ broj 142/12 - 107/15).

 

Budući da nisu ostvareni žalbeni razlozi koje ističe žalitelj, niti oni na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP), na temelju odredbe iz čl. 368. st. 1. i čl. 380. toč. 2. ZPP je valjalo odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

 

Odluka o troškovima povodom podnesene žalbe temelji se na odredbi iz  čl. 166. st. 1. ZPP pri čemu nema zakonske osnove priznati  žalitelju troškove  neosnovane žalbe.

 

U Splitu, 1. prosinca 2016.