Broj: K-1181/12

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Općinski sud u Splitu, po sucu Tei Budimlić kao sucu pojedincu uz sudjelovanje Danijele Sviličić kao zapisničarke, u kaznenom postupku protiv okrivljenog I. C. zbog kaznenog djela iz članka 200. st.2. Kaznenog zakona/97 nakon javno održane i zaključene rasprave 29. studenog 2016.. u branitelja okrivljenika J. F. odvj. u S., te privatnih tužitelja pod 1. S. J. i pod 2. I. .sa pun. D. M., odvj. u S., u izočnosti okrivljenika, a odluke objavljene 02. prosinca 2016.

 

p r e s u d i o   j e

 

Na temelju odredbe čl. 453. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku (Urednički pročišćeni tekst, "Narodne novine", broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - Odluka i Rješenje USRH, 143/12, 56/13 i 145/13, u daljnjem tekstu ZKP/08)

 

OKRIVLJENI: I. C., sin pok. M. i pok. J. rođene I., rođen …u S., s prebivalištem na adresi B. ž. 6, državljanin RH, pismen sa završenim Pravnim fakultetom, magistar prava, zaposlen u D. d.o.o. S., s prosječnim mjesečnim primanjima od oko 5.000,00 kn,  oženjen, otac dvoje djece, vojsku služio, drugi postupak se ne vodi, srednjeg imovnog stanja, bez imovine,

 

oslobađa se od optužbe

 

da bi dana 06. rujna 2012. godine, na oglasne ploče zgrada anagrafskih oznaka S., T. 9, T. 11, T. 13, M. T. 4 i P. b. 4, s ciljem da iznošenjem neistinitih tvrdnji naškodi časti i ugledu privatnih tužitelja, postavio dopis nazvan "kaznena prijava", naslovljen na USKOK i PP S., a  u kojem stoji slijedeće:

 

Poštovani,

 

na stambeno poslovnim objektu B. u nastavku većinskih potpisa suvlasnika zgrade T. 11 – kao  ovlašteni predstavnik suvlasnika zgrade T. 11 u S. (61 stan i 4 poslovna prostora) uz zahtjev upravitelju da prva stranica ove prijave bude oglašena na oglasnoj ploči zgrada – putem upravitelja  zgrade D.d.o.o. S. podnosimo kaznenu prijavu 1. S. J. iz S., 2. D. V., 3. M. B. iz S., 4. I. M. iz S., ., tvrtke T. d.o.o. iz S.. Imenovani pod 1., 2. i 3. od 05. 09.2012. godine se "služe" zgradom T. 11. u  ostvarivanju svojih protupravnih imovinskih interese, te putem drugih inkriminacija opisanih u prijavi zajedno sa imenovanima pod 4. i 5. uz nanošenje štete sredstvima pričuve ove i svih ostalih zgrada na B. kako se navodi i obrazlaže niže u prijavi,

 

              čime je dakle za druge iznio nešto neistinito, što može škoditi njihovoj časti i ugledu, te je na način na koji je prezentirano postalo pristupačno većem broju osoba – djelo označeno i kažnjivo po čl. 200. stavak 2. Kaznenog zakona.

 

Na temelju odredbe čl. 149. st. 3. ZKP/08 dužni su privatni tužitelji pod 1. S. J. i pod 2. I. M.  naknaditi troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. točka 2., 6. i 7. ZKP/08, od čega svaki iznos od po 2.000,00 (dvijetisuće) kn, koji iznos predstavlja paušalnu svotu, sve u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude.

 

Obrazloženje

 

              Privatni tužitelji pod 1. S. J., pod 2. I. M. i pod 3. M. B. su putem svog punomoćnika podnijeli ovom sudu dana 04. listopada 2012. privatnu tužbu protiv okrivljenog I. C. zbog kaznenog djela protiv časti i ugleda – klevete – djela označenog i kažnjivog po čl. 200. st. 2. Kaznenog zakona/97,a koje kazneno djelo da je počinjeno na način i u vrijeme navedeno u privatnoj tužbi koja je uređena podneskom od 31. prosinca 2012.

 

              Podneskom od 09. lipnja 2015. privatni tužitelj pod 3. M. B. povukao je privatnu tužbu, slijedom čega je rješenjem pod posl. br. K-1181/12  od 14. srpnja 2015. na temelju čl. 380. st. 1. toč. 1. ZKP/08 obustavljen kazneni postupak po privatnoj tužbi privatnog tužitelja pod 3. M. B. prema okrivljeniku.

 

Prije početka rasprave stranke su poučene u smislu članka 527. st. 3. Zakona o kaznenom postupku, a na što su okrivljenik i privatni tužitelji naveli da ne postoji mogućnosti da se ovaj postupak riješi mirnim putem, točnije izvan rasprave.

 

              Pozvan da  se u smislu odredbe čl.416. ZKP/08 izjasni o tome kakav stav zauzima spram navoda iz privatne tužbe, okrivljeni I. C. je izjavio da se ne osjeća krivim za kazneno djelo koje mu se stavlja na teret privatnom tužbom.

 

S obzirom na takvo očitovanje okrivljenika, sud je pristupio provođenja dokaznog postupka, pa su tako ispitani privatni tužitelji pod 1. S. J. i pod 2. I. M.

 

Osim toga, kao svjedoci su ispitani M. B., M. R., L. R., M. K., A. P., L. M., D. B. i L. V..

 

              U dokazne svrhe nadalje pregledan je dopis D. nazvan kaznena prijava  (list 5 spisa),  post  objavljen dana 16. rujan 2012. s naslovom D. d.o.o. na B. primila na znanje" (list 47), suglasnost suvlasnika zgrade na adresi M. T. 4 , T. 9, T. 11 i T. 13 (list 48 – 54)vezano za prijedlog ugovora o upravljanju i korištenja zajedničke opreme i prostora, kaznena prijava od 6. rujna 2012. upućena USKOK-u (list 56 do 60), kao i prijava od  12. rujna 2012. (61 – 62), potvrdnica – iskaz od 24. kolovoza 2015.(list 63-64), potvrda o preuzimanju poslovne dokumentacije od 25. rujna 2012. (list 65), međuvlasnički ugovori zgrada u ulicama T. 9, s ugovorom o upravljanju stambenom zgradom na istoj adresi, aneks ugovora o upravljanju stambenom zgradom na adresi T. 9 (67-75), upit Agencije od 23. srpnja 2015., tužba Općinskom sudu u Splitu od 30. travnja 2015. (list 77 do 84), fotografija oglasne ploče u zgradama na adresi M. T. 4, P. B. 4, T. 9, 11 i 13 (list 94), zamolba za intervencijom suvlasnika SPO B. upućena MUP-u (list 102 do 104), dopuna Kaznene prijave od 6. rujna 2012. (list 107), većinske odluke suvlasnika  na adresi T. 9, T. 11, M. T. 4, P. B. 4 (list 108 – 122), zahtjev za informiranje suvlasnika  u ishodu postupaka po kaznenim  prijavama od 3. studenog 2015. (list 123), suglasnost za raskidom Ugovora o upravljanju s D. od 1. rujna 2012. (list 128 i 129), dokumentacija za okrivljenika (list 130 do 133), obavijest D. svim suvlasnicima o stanu računa sredstava pričuve (list 144 do 146), sudska Nagodba u predmetu br. Pnš 672/12 od 27. svibnja 2015., e-mail odvj. V. Lj. upućen D. dana 10. rujna 2012. (list 178 i 179),   dopis D. od 21. rujna 2012.sa zabilješkom o postupanju po e-mail zahtjevu (list 180 do 181), izvadak iz Sudskog registra  za  t. d. D. d.o.o. (list 193 i 194), aneks međuvlasničkih ugovora od 8. ožujka 2016. s privitcima (list 195 do 212), većinske odluke suvlasnika  SPO B. od 19. listopada 2015. (list 221 do 235), dopis USKOK-a pod posl.br. Kr-US-4/12-199 od 25. studenog 2015. (list 242), Ugovor o poslovnoj suradnji  zaključen između Zadruge C. i suvlasnika stambene zgrade Garaža B. zaključen 27. siječnja 2012.

 

              Kako nije bilo daljnjih dokaznih prijedloga, po završenom dokaznom postupku pregledan je i izvadak iz kaznene evidencije za okrivljenika (list 24), a iz kojeg proizlazi da prema raspoloživim podacima isti do sada nije osuđivan.

 

              Potom je okrivljeni I. C. iznio svoju obranu u kojoj je kazao da nije počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret jer nije oglasio niti dao nalog za stavljanje predmetnog dopisa na oglasne ploče pet zgrada u B., kao ni što nije na bilo koji način bio involviran u to. Pojasnio je potom da kao direktor D. ne obavlja terenske poslove, a zadnji put je  fizički bio u zgradama na B. u ožujku 2011. za potrebe fotografiranja za list S. D. vezano za otvaranje kockarnice. Oglasne ploče u zgradama nisu u vlasništvu D. već u vlasništvu suvlasnika gdje se oglašava dokumentacija koja je u vlasništvu suvlasnika, a pitanje oglašavanja detaljno je  regulirano međuvlasničkim ugovorima, ugovorima o upravljanju, te aneksima tih ugovora.

 

              Od trenutka kada je D. postala upraviteljem zgrada na B., suvlasnici su tražili potpunu transparentnost i izričito je navedeno da poslove oglašavanja obavljaju dva djelatnika upravitelja i to financijsku dokumentaciju postavlja koordinator upravljanjem, dok ostalu dokumentaciju postavlja djelatnik za terenske poslove.

 

              Predmetna kaznena prijava je odraz stavova i potpisa suvlasnika na adresama T. 9, 11 i 13, te P. B. 4 i M. T. 4, a ne privatno mišljenje okrivljenika te je bila oglašena na pet od trinaest oglasnih ploča zgrada u B. na pola dana, i to od 10. rujna 2012. od 14,30 sati do sutradan u 9,00 sati, a prokurist  je obavio i postavljanje i skidanje iste, što je razvidno i iz  e-mail korespondencije sa odvj. V. Lj.. Nadalje, kazao je da je na zahtjev suvlasnika  pet zgrada  USKOK odgovorio dopisom od 25. studenog 2015.  da ne radi o poslovima organiziranog kriminala.

 

              Na kraju je kazao da je zbog ove iskonstruirane tužbe imao raznih neugodnosti.

 

Nakon ovako provedenog dokaznog postupka, ovaj sud je cijeneći sve izvedene dokaze, analizirajući obranu okrivljenika, iskaze privatnih tužitelja i ispitanih svjedoka, te činjenice utvrđene temeljem pregledane dokumentacije, okrivljenika oslobodio optužbe jer je zaključio da tijekom dokaznog postupka nije dokazano da bi okrivljeni I. C. počinio kazneno djelo iz čl. 200. st. 2. Kaznenog zakona/97 koje mu se stavlja na teret privatnom tužbom.

 

Prije nego što se obrazloži ovakav stav suda, valja istaći koje je činjenice sud utvrdio tijekom postupka, pa je tako nedvojbeno utvrđeno da je okrivljeni I. C. direktor i zakonski zastupnik tvrtke D. d.o.o. koja se bavi poslovima upravljanja stambenim jedinicama, te je u inkriminirano vrijeme upravljala zgradama anagrafskih oznaka S., T. 9, T. 11, T. 13, M. T. 4 i P. b. 4.

 

Nije sporno bilo ni to da je na oglasne ploče zgrada na adresama T. 9, T. 11, T.13, M. T. 4 i P. B. 4 u S. dana 06. rujna 2012. na memorandumu D. d.o.o. bila postavljena prva stranica kaznene prijave poslovni broj 364-01/09-2012 od 06. rujna 2012. protiv S. J., D. V., M. B., I. M. i tvrtke T. naslovljena na USKOK, Državno odvjetništvo i I PP S., kako je to navedeno u uređenoj privatnoj tužbi.

 

S obzirom da je okrivljenik negirao navode privatne tužbe, u postupku je na nedvojben način valjalo utvrditi je li okrivljenik inkriminirane prigode počinio kazneno djelo kako mu se to privatnom tužbom stavlja na teret, odnosno je li upravo on dana 06. rujna 2012. godine na oglasne ploče navedenih zgrada postavio "dopis nazvan "kaznena prijava", sve s ciljem da iznošenjem neistinitih tvrdnji naškodi časti i ugledu privatnih tužitelja, kako mu se to stavlja na teret privatnom tužbom, te ukoliko jest je li sadržaj navedenog pismena klevetnički u odnosu na privatne tužitelje S. J. i I. M.

 

U tom smislu ispitani su privatni tužitelji, pa je tako privatni tužitelj pod 1. S. J. kazao da je obaviješten da je na oglasnim pločama zgrada koje su navedene u tužbi, postavljen dopis nazvan kaznena prijava u kojem se navodi da se protiv njega i ostalih predstavnika suvlasnika navedenih u istoj, vode kazneni postupci pred više tijela i to DORH-om, USKOK-om i inspektoratom. Odmah po saznanju je otišao do zgrade na adresi T. 9 gdje je na oglasnoj ploči doista i vidio taj dopis, kojeg je slikao.

 

Upitan kako zna da je upravo okrivljenik postavio navedeni dopis na oglasnu ploču koja se nalazi pod ključem, privatni tužitelj je kazao da je u to vrijeme upravitelj zgrada bila D. čiji je direktor                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                            okrivljenik, pa su tako on i djelatnici tvrtke D. imali pristup i ključ za otvaranje oglasne ploče, na koju su stavljali podatke o stanju pričuve, a ujedno je u memorandumu tog dopisa vidio da stoji ime okrivljenika. Prema njegovom mišljenju do stavljanja tog letka je došlo upravo zbog neslaganja stanara sa vođenjem D. i nemaran odnos prema njihovoj zgradi, pa su tako bili skupili potpise stanara i otkazali su D. daljnje upravljanje zgradom, što se događalo upravo negdje upravo u tom vremenu kad je postavljen taj dopis na oglasnu ploču. Kako se nije slagao s okrivljenikom u pogledu atesta protupožarne opreme, on ga je pokušavao omalovažiti pred stanarima i predstavnicima suvlasnika, što je na kraju kulminiralo podnošenjem kaznene prijave.

 

Inače, ovlaštene osobe za raspolaganjem sredstvima zajedničke pričuve su bili upravitelj zgrade uz supotpis predstavnika stanara čiji potpisi su deponirani u banci, te se on kao zamj. predstavnika stanara nikad nije supotpisao umjesto predstavnika stanara kako se to navodi predmetnoj kaznenoj prijavi.

 

Protiv njega se nikada nije vodio nikakav kazneni postupak niti je ikada iz USKOK-a, DORH-a ni Inspektorata dobivao pozive za razgovor, a zbog tog dopisa postavljenog na oglasnoj ploči imao je velike neugodnosti sa stanarima zgrade koji nisu bili upućeni u problematiku, te su ga zbog napisanog smatrali kriminalcem.

 

Privatni tužitelj pod 2. I. M. u svom iskazu je kazao da je u zgradi na adresi T. 9 bio predstavnik stanara samo tri mjeseca 2008. u razdoblju od svibnja do rujna. Kako je g. C. tražio da mu predstavnici stanara bjanco potpišu virmane, a kada su nakon nekog vremena utvrdili da se virmani  zloupotrebljavaju i tražili da se oni i računi stavljaju na oglasnu ploču, počeli su napadi na njega, te su na oglasne ploče i u sandučiće stavljani razni letci u kojima se pisalo protiv njega. Nakon što je na jednom sastanku prikazan kao nepoželjna osoba, povukao iz svih poslova u ulazu te prestao biti predstavnik suvlasnika.  U rujnu 2012. D. čiji direktor je bio I. C. je upravljala zgradom, a on u tom periodu nije imao nikakvo ovlaštenje za upravljanje svojim ulazom, a niti uvid ni mogućnost raspolaganja sredstvima pričuve.

 

Postavljanje predmetnog dopisa bilo je šok za njega i za cijelu njegovu obitelj, te ga i dan danas ljudi gledaju drugačije i drže ga za kriminalca, iako nikada nije osuđivan, niti je preko svog obrta obavljao ikakve radove na B.. Potom je kazao da osobno ne zna tko je stavio predmetni dopis na oglasnu ploču, ali je istakao da je oglasna ploča pod ključem i da njene  ključeve imaju samo upravitelj i predstavnik stanara.

 

Posebno upitan kazao je da mu nije poznato tko je naveden u potpisu kaznene prijave koja je stavljena na oglasnu ploču, jer je na oglasnu ploču u formatu A3 postavljen samo prednji dio te prijave, ali je na vrhu vidljiv  memorandum sa poslovnim brojem D. Nakon što je to vidio na oglasnoj ploči, obilazio je sva tijela koja su u tom dopisu navedena da im je kaznena prijava poslana, te je od svih dobio samo usmeni odgovor da se protiv njega ne vodi nikakav postupak, niti da je protiv njega podnesena kaznena prijava.

 

Osim privatnih tužitelja, tijekom postupka sud je ispitao kao svjedoka M. B. koji je u inkriminiranom razdoblju kao i danas bio predstavnik stanara na adresi M. T. 2, koji je u svom iskazu kazao da je tvrtka D. d.o.o. bila upravitelj te zgrade, ali joj je otkazan ugovor za upravljanje negdje prije stavljanja predmetnog dopisa u rujnu 2012. Kako bi stanari imali uvid u situaciju vezanu za nadzor i upravljanje sredstvima zajedničke pričuve, otvorio je blog pod nazivom N. gdje je komentirao odluke g. C. kao upravitelja, nakon čega ga je g. C. tužio jer je, između ostalog, jedne prigode komentirao i taj dopis koji je stavljen 6. rujna 2012. na oglasnu ploču. Kako je predmetni dopis sastavljen na memorandumu D., kazao je da zna da je upravo okrivljenik postavio taj dopis na oglasnoj ploči jer su svi ulazi kojima je upravitelj bila D. imali iste oglasne ploče koje su bile pod ključem, a u posjedu ključa  bila je D.

 

Svjedok M. R. kazao je da se sjeća da je u rujnu 2012. na oglasnim pločama u više ulaza u zgradi B. bio postavljen nekakav dopis od strane D., a u kojem su se navodile nekakve nezakonite radnje koje bi počinili privatni tužitelji, a da je tada samo D. kao upravitelj bila u posjedu ključa oglasnih ploča. Potom je kazao da kada je u rujnu 2012. g. C. kao direktoru D. davao punomoć stanara kojom je postavljen za predstavnika  stanara,  tražio je od njega da mu da ključ oglasne ploče, ali je on to odbijao učiniti.

 

On osobno nije vidio tko je postavio to pismeno na oglasnu ploču u svom ulazu, ali je kazao da je samo djelatnica D. u njegovom ulazu postavljala pismena na oglasnu ploču inače.

 

Svjedok L. R. je kazao da je tijekom 2012. bio predstavnik stanara na adresi P. B. 4, te da se ne sjeća da je u rujnu 2012. vidio da je u tom ulazu bilo postavljeno ikakvo pismeno na oglasnu ploču u kojem bi se spominjala imena privatnih tužitelja. Sjetio se samo da ga je nazvao g. A. koji je inače zaposlenik D. i kazao mu da je u dogovoru sa nekim odvjetnikom sa oglasne ploče skinuo neko pismeno, na što mu ja odgovorio da nije ni vidio da je isto bilo postavljeno.  On je tada kao predstavnik stanara imao ključ oglasne ploče, kao i D.

 

Posebno upitan je li mu poznato da bi protiv privatnih tužitelja bila podnesena kakva kaznena prijava, kazao je da je na koordinaciji potpisana kaznena prijava, a nakon što mu je predočena kaznena prijava koja se nalazi na listu 56., kazao je da on istu nije potpisao, ali je potpisao njenu dopunu koja se nalazi na listu 61.

 

Svjedok M. K. je kazao da je početkom 2012. bio predstavnik stanara u zgradi na adresi T. 9, te da on za to vrijeme nije imao ključ oglasne ploče, ali ih je imao upravitelj zgrade. Nije vidio u rujnu  2012. na oglasnoj ploči nikakvo pismeno koje bi se odnosilo na privatne tužitelje sve dok ga g. A. iz D. nije nazvao i obavijestio da je jedno pismeno koje je bilo stavljeno na oglasnu ploču, na intervenciju nekog odvjetnika sutradan skinuo sa oglasne ploče.

 

Svjedok D. B. kazao je da je u rujnu 2012. na oglasnim pločama u tri ulaza i to na adresama T. 9, P. B. 2 i M. T. 4  vidio jedan papir formata A 3 a u kojem se navodi da se vode nekakvih postupci protiv S. J., I. M., M. B., D. V. i tvrtke T. Potom je kazao da je na svim ulazima u kojima je upravitelj bila D., ista postavila oglasne ploče, te je pretpostavio da su ključ oglasnih ploča imali u D., a moguće je da su imali i neki predstavnici suvlasnika.

 

Svjedokinja L. V. je nakon što joj je predočena prva stranica Kaznene prijave koja se nalazi na listu 5. Spisa, kazala da joj je poznato da je nekakvo pismeno takvog sadržaja bilo na oglasnoj ploči, a na oglasnu ploču u njenoj zgradi pismeno može postaviti samo upravitelj i koliko joj je poznato nitko od stanara nema ključ od oglasne ploče, a niti su se na oglasnu ploču zgrade  stavljala ikakva  druga pismena osim od strane upravitelja zgrade.

 

Analizirajući iskaze ispitanih svjedoka, utvrđeno je da svi oni potvrđuju da je D. kao upravitelj zgrade imala ključeve od oglasnih ploča u predmetnim zgradama, ali zapravo nemaju osobnih saznanja o tome koja osoba je postavila prvu stranicu kaznene prijave na oglasne ploče zgrada u kojima žive.

 

Međutim, svjedok A. P. u svom iskazu je istakao da je zaposlen kao prokurist u D. i da je zadužen da na oglasne ploče zgrada kojima upravljaju postavlja svu dokumentaciju koja je regulirana međuvlasničkim ugovorom i ugovorom o upravljanju, pa tako na oglasnu ploču stavlja sva  financijska izvješća, odluke sa sastanaka, prijave tijelima i sl. Opisao je da u uredu postoji protokol, te se priprema dokumentacija  koju je potrebno staviti na oglasne ploče, a tu se nalaze i ključevi oglasnih ploča, pa sve što je pripremljeno za oglasne ploče on stavi na iste bez da čita svaki od tih  podnesaka. U konkretnom slučaju radilo se o kaznenoj prijavi potpisanoj od strane 70-80% suvlasnika, s time da je dovoljno da postoji 51% potpisa, te je prijava samo tehnički išla preko D. Predmetni podnesak je osobno postavio na oglasnim pločama negdje do 15 sati, da bi već sljedeće  jutro dobili e-mail odvj. Lj. u kojem se navodi da će ih prijaviti ukoliko se to pismeno ne bude skinuto s oglasne ploče. U konkretnom slučaju se radilo o prvoj stranici kaznene prijave koja je podnesena protiv S. J. i dr. koja je postavljena na oglasnu ploču 10. rujna 2012., a koju je skinuo odmah nakon  zaprimanja  e-maila dakle negdje do 10,00 sati sljedećeg dana.

 

              Takav iskaz svjedoka P. sud je prihvatio kao vjerodostojan jer je isti potkrijepljen e-mailom upućenom dana 10. rujna 2012. (list 178-179 spisa) od strane Odvjetničkog društva V. Lj. i Ž. V. kao punomoćnika privatnih tužitelja S. J. i I. M. prema D. d.o.o. a u kojem je zatraženo da se u roku od 12 sati uklone "postavljeni oglasi nazvani kaznena prijava" jer će u protivnom pokrenuti odgovarajuće postupke kod nadležnih institucija.

 

Isto tako, iz dopisa D. d.o.o. potpisanog po direktoru I. C. od 21. rujna 2012. (list 180 spisa) upućenog ZOU V. Lj. i Ž. V. navodi se da je u roku ostavljenom po ranije e-mailu predmetno pismeno skinuto sa oglasnih ploča zgrada na kojima je bilo postavljeno, čemu je priložena zabilješka A. P. u kojoj potvrđuje da je uklonio kaznenu prijavu sa prvom stranicom koju je oglasio prethodnog dana (list 181).

 

Pregledom predmetne kaznene prijave br. 364-01/09-2012 od 06. rujna 2012. čija je prva stranica oglašena na oglasnim pločama, utvrđeno je da je ista doista zaprimljena u Uredu za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta dana 11. rujna 2012., što je razvidno iz prijamnog štambilja, kao i da je na upit D. d.o.o. o postupanju povodom podnesene prijave, USKOK dopisom od 25. studenog 2015. odgovorio da dostavljeni podaci nisu ukazivali na počinjenje nekog kaznenog djela iz njegove nadležnosti (list 242).

 

Osim toga, prema čl. 2. Ugovora o upravljanju stambenom zgradom T. 9 u čl. 6. Međuvlasničkog ugovora koji regulira obveze i ovlasti upravitelja proizlazi da upravitelj ima obvezu sastavljati pozive, kao i većinske suvlasničke odluke prema čl. 85. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, a koje ima obvezu oglasiti radi informiranja svih suvlasnika.

 

Prema čl. 3. Anexa Ugovora o upravljanju stambenom zgradom T. 9 u S. od 17. prosinca 2010. (list 74-75) propisano je da je upravitelj putem svojih djelatnika dužan oglašavati uvjetovano dimenzijama oglasne ploče na format A4, tj. A3 prvu stranicu kod više stranica dokumenta sve podneske koje u ime zgrade i suvlasnika potpišu predstavnik ili upravitelj u korespondenciji prema državnim tijelima radi informiranja o postupcima koji se pokreću u ime suvlasnika, osobito kaznene prijave.

 

Stoga imajući u vidu citirane odredbe, kao i činjenicu da je okrivljeni direktor pravne osobe, odnosno tvrtke upravitelja, a u vezi s tim i iskaz svjedoka A. P., ovaj sud smatra da u postupku nije dokazano da je upravo okrivljeni I. C. postavio na oglasne ploče prvu stranicu kaznene prijave kako mu se to u ovom postupku stavlja na teret niti počinio kazneno djelo iz članka 200. st. 2. KZ/97, pa je po članku 453. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku/08 oslobođen od optužbe.

 

Obzirom na takvu odluku, sud je temeljem odredbe čl. 149. stavak 3. ZKP/08, obvezao privatne tužitelje pod 1. S. J. i pod 2. I. M.  naknaditi troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. točka 2., 6. i 7. ZKP/08, i to u paušalnom iznosu od po 2.000,00 (dvijetisuće) kn svakog, sve imajući u vidu duljinu i složenost kaznenog postupka, te njegove materijalne prilike.

 

Slijedom naprijed obrazloženog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

U Splitu, 02. prosinca 2016. godine